Saturday, April 23, 2005

Kaminski: Odsječeni od duše

Ovaj tekst sam nedavno preveo s engleskog. Čini mi se da je Kaminski ovaj put pogodio u centar.

Odsjećeni od naših vlastitih duša

Korporalna devolucija i kraj čovječanstva

By John Kaminski
skylax@comcast.net

"Oni koji imaju moć da vas ubijede da vjerujete u apsurde, takođe imaju moć da vas natjeraju da činite zločine."- Voltaire (1694-1778)

Svi koji me znaju, veoma dobro znaju da nikada neću propovijedati nikakvu vrstu religije. Čini se da je najveći problem kojeg imamo u ovom momentu na ovom svijetu taj, - što smo mi, kako se čini, izgubili našu dušu.

U poslednje vrijeme često imam običaj da kažem da religija ne može nikome pomoći da vidi Boga, ona ne može nikome pomoći da se poveže sa božanskim i svetim aspektima stvari, što je samo jedan drugi način da se kaže da nas religija na kraju sprečava da cijenimo male stvari u životu, one stvari koje nas obično čine sretnima. Ono što je najvažnije, to je jedno objektivno poštovanje svakog oblika života.

Religija, u stvari, sprečava tako nešto. Tu se radi o modeliranju uma tako da on dozvoljava samo one rituale koji su dozvoljeni, i u-kamenu-zakucane propise za sve životne situacije. Kao posljedica toga, mi osuđujemo stvari koje čine druge ljude sretnima. Dva nasumično uzeta primjera koja čovjeku mogu pasti na pamet su recimo ljubav između homoseksualaca kao i poštovanje ljudi čija je boja kože drugačija od vaše. Ja ne bih želio da ulazim dublje u bilo koju od ovih tema, samo bih želio da postavim pitanje, kakvo to pravo bilo ko od nas ima da sudi o stvarima koje se ne tiču nas lično.
Zar nisu dobrodušnost i savjesnost naša najvrednija moneta? Kad dođe vrijeme na vas da umrete, shvatićete to, ništa se ne brinite.

Religija stvara jednu arhetipnu matricu ponašanja pogodnu za distribuciju dezinformacija. Ukoliko ljudi prihvate religiju, onda su oni istovremeno skloni i da prihvate autoritativne režime, što je i jedan od razloga zašto su američki neokonzervativci prigrlili protestante. Religije pripadaju mračnim vremenima srednjeg vijeka. I na kraju krajeva, religiozni ljudi ne mogu vidjeti realnost, zato što im je vidik zamagljen lažnom matricom auto-sugestija. Takođe, religija im obezbjeđuje dozvolu da budu neodgovorni i dvolični, zato što misle da će im se “oprostiti”.
Kao što je jedan filozof čije sam ime zaboravio sugerisao, religija vas ne uči kako da budete dobri, nego vas uči kako da se pretvarate da ste dobri.

Nekoliko stvari s kojima sam se susreo ovih dana, kao vrtlog se vrte po mojoj glavi kao da mi hoće pomoći da razumijem sve ovo što nam se dešava cijelo ovo vrijeme.
Njih podrazumijevaju neki aspekti ispiranja mozga od strane religije a sudeći po ponašanju američkih vojnika u Iraku, takođe i gubitak naše duše. Međutim, većinom se one odnose na to da mi pokažu kako se ne možemo osloniti na religiju ako hoćemo da pronađemo našu dušu.
Prva stvar, iz Rusije, prosljeđena mi je od strane jednog uvaženog ruskog paganskog filozofa i naslovljena je ovako: "Tajna jevrejske cirkumcizije (obrezivanja prepucijuma na penisu; u Bosni “popularno” kao – sunet ili sunećenje; prim.prev) i istinsko značenje jevrejske kapice." Čisto da bih objasnio šta hoću da kažem, izvadiću odatle neke od misli ovog autora:

Moramo naglasiti da Jevreji nisu jedini bio-roboti među nama. Većina ljudi ne demonstrira nikakvo individualno razmišljanje ili ponašanje i lako se može programirati. Njihove se glave lako mogu napuniti stereotipima koje odabiru oni koji su na vlasti, za svrhu programiranja narodnih masa i njihove kontrole. Većina ljudi nije ni svjesna da su programirani i pretvoreni u bio-robote.
Kontrola informacija se može ostvariti uz pomoć ograničavanja dostupnih informacija, sakrivanja određenih informacija, falsificiranja, širenje određenih informacija koje prezentiraju jedan iskrivljen pogled na svijet itd.
Ako je jedna osoba podložna takvim manipulacijama iz informacionog polja oko sebe, ona će …misliti da su njene odluke i ponašanje sasvim nezavisni. A u stvari, ona je samo jedan bio-robot ... koji je programiran od strane nekog drugog.

Zašto se jevrejska muška djeca obrezivaju upravo osmog dana?
Tajna ovoga leži u okultnom znanju. Leviti posjeduju to znanje a nekim slučajem, oni to ne radi nad svojom vlastitom djecom, nego nad onom koja pripadaju njihovoj stoci, tj. nad – Jevrejima.
Za vrijeme prvih 8 dana života samo tri donje čakre su razvijene. Tako, sve više čakre ostaju nerazvijene u tijelu jednog cirkumciziranog Jevreja. Drugim riječima, jedan obrezan Jevrej predstavlja samo pola čovjeka – sa unakaženom dušom i mozgom.
Jevrejski ritual cirkumcizije stvara bukvalne bio-robote koji nisu u stanju da odrede razliku između dobra i zla; i koji se kao takvi ne mogu re-programirati.

Svi smo imali priliku da vidimo Jevreje kako nose one svoje čuvene kapice. One imaju jedno svoje dublje značenje – ta kapica pokriva čovjekovu najvišu čakru, tzv. sedmu ljudsku čakru - Sahasraru, koja je locirana na vrhu glave. Jevreji nju zatvaraju i tako odsijecaju sebe od kosmosa. Vjerovatno ste primjetili da i Papa kao i najviši katolički sveštenici takođe nose slične kapice.
Ukoliko pokušate da razgovarate sa obrezanim Jevrejom na temu filozofije, susrešćete se sa jednim tolikim fanatizmom da će bilo kakvo nastavljanje sa konverzacijom biti bez ikakve svrhe. To je ono sto znači imati posla sa jednim bio-robotom!

Chakra trećeg oka takođe nije razvijena ni kod današnjih Evropljana, tako da se u tom pogledu Jevreji ne razlikuju mnogo od drugih. Međutim, u prastarim vremenima ta čakra je bila razvijena kod jednog mnogo većeg broja ljudi.
Jedna od najvažnijih čakri kod čovjeka je Anahata (srce). Skoro svi normalni ljudi je osjećaju. U skoro svakom jeziku možemo naći izraz – “Ja to osjećam svim svojim srcem”. Stvarno je tačno da ljudi mogu osjećati mnoge stvari svojim srcem. Oni njime osjećaju kad se nalaze u nevolji, kad pate, strast, sažaljenje, stid, strah, ljubav, mrznju, dobro i zlo. Osoba kod koje srčana čakra nije razvijena je nepristojna, bez ikakve topline, "bezdušna." Svi obrezani Jevreji su takvi.
Ukoliko pokušate da pokažete nekom obrezanom Jevreju ovakva osjećanja, on vas neće razumjeti. On će misliti ili da ste ludi ili da glumite. To je nešto slično kao kad bi pokušali da objasnite boje čovjeku koji je daltonista. Trebalo bi napomenuti i da je Isus iz Nazareta, koji se prozvao Hristom, takođe bio Jevrej, koji je bio obrezan osmog dana. (Luka 2:21)
Da, znam da je to malo previše za razmišljanje. Potrudite se koliko možete. Vaša budućnost zavisi od toga. A ima toga još...

Moj prijatelj, profesor Minja, koji je jedan izvanredan srpski mislilac, nedavno mi je dostavio jedan kratki esej za čije sam čitanje potrošio cijeli dan. Morao sam ga pročitati par puta. To je u stvari predgovor za jednu novu knjigu, za koju ne znam kada će biti objavljena, ali ta knjiga se zove "A New World is Possible," (Jedan Novi Svijet je Moguć) a napisali su je Dunja i Ljubodrag Simonović.

Najdramatičnija istina je: kapitalizam može opstati u slučaju smrti čovjeka kao ljudskog i bioloskog bića. Za kapitalizam, tzv. "tradicionalni čovjek" je samo jedno privremeno sredstvo za svoju vlastitu reprodukciju. "Čovjek-potrošać" predstavlja jednu fazu tranzicije u kapitalistički uzrokovanom procesu mutacije čovjeka prema “najvišem” obliku kapitalističkog čovjeka: čovjeku-robotu. "Terminatori" i druge robotizirane spodobe nisu slučajno proizvodene od strane holivudske filmske industrije, koja stvara “viziju” naše budućnosti degenerisane na kapitalistički način. Oni tako pokušavaju da inkarniraju kreativne sile koje su ljudima strane i koje postaju sredstvo za uništavanje čovjeka i života. Stvara se jedna nova “super rasa” robotiziranih humanoida, koja treba da se sukobi sa “tradicionalnim čovječanstvom”, što znači, s onim ljudima koji su još uvijek u stanju da vole, razmišljaju, sanjaju, da se bore za slobodu i opstanak; i koja treba da preuzme vlast na ovoj planeti. Umjesto novog svijeta, stvara se “novi čovjek” – koji je sveden na nivo jednog humanoida koji nije u stanju da ugrozi ovaj upravni poredak.
Upravo tako. To je upravo ono što se sada događa u ovom našem svijetu.
Simonovići dalje tvrde: "Nalazimo se u poslednjoj fazi bitke između čovječanstva i kapitalizma." Naša "tehnološka civilizacija" stvara jednog "dehumanizovanog i denaturalizovanog čovjeka." To je opis situacije u kojoj se nalazimo, koji me podsjeća na ono upozorenje francuskog filozofa Guy Deborda ("The Society of the Spectacle'), kada je on još prije više od 40 godina rekao da čovječanstvo srlja ka jednom “opštem autizmu”.

Simonovići dalje kažu: "Kapitalizam je iskorijenio čovjeka iz njegove prirodne životne sredine i posjekao njegovo korijenje kroz koje je on crpio životnu-stvaralačku energiju. Gradovi su ‘vrtovi’ kapitalizma u kojima ‘rastu’ degenerisana stvorenja. Pasji izmet, smrad benzina i kanalizacije, blješteće reklame i rotirajuća svjetla policijskih auta koja zavijaju po cijelu noć – to je sredina u kojoj živi čovjek ovog ‘slobodnog svijeta’. Uništavajući prirodnu okolinu, kapitalizam stvara sve gore i gore klimatske uslove u kojima čovjek mora sve više i više da se bori za svoj opstanak. Nadalje, kapitalizam onda stvara vještacke životne uslove koji su pristupačni jedino za najbogatije slojeve njegove populacije, i koji na kraju prouzrokuju krajnju degenarciju čovjeka kao jednog prirodnog bića. 'Humanizacija života' se svodi na stvaranje mikro-klimatskih uslova, uz pomoć posebnih kapitalističkih inkubatora – potpuno komercijalizovanih vještačkih životnih uslova, koji na kraju odgovaraju degenerisanim ljudima."

Ako ovo nije opis situacije u kojoj se trenutno nalazimo, onda ne znam šta jeste. Mi živimo u društvu koje namjerno ne želi ništa da shvati. Mi se svađamo u vezi sporta ili zbog ovog ili onog tipa religije, dok naša vlada svakodnevno ubija stotine nedužnih ljudi a kad ljudi poput mene pokušaju da vam ukažu na to, većina vas se odmah uvrijedi i potraži mjesto gdje će da pobjegne i da se sakrije. Koliko je to vama teško da priznate da ste robotizovani?

Simonovići dalje kažu:
Kapitalizam sistematski uništava čovjekovu sposobnost i potrebu da postavlja suštinska pitanja na temu svoje vlastite (socijalne) egzistencije, isto kao i njegov potencijal da na njih odgovara. Skoro sav medijski prostor kontrolisan je od strane onih koji uništavaju život i marginalizuju suštinu, dok istovremeno posvećuju glavnu pažnju onom što je marginalno. "Senzacionalne afere", "istorijski mečevi", šou-programi “medijskih zvijezda”, "spektakularni" holivudski filmovi i televizijske sapun-serije i opere – postaju sredstvo za idiotizaciju ljudi i odvraćanje njihove pažnje od stvari od kojih zavisi opstanak čovječanstva. Blokiranje svijesti i oduška čovjekovog potisnutog bića, blokiranje njegovog rastućeg nezadovoljstva; indukcija straha i nemira inseminacijom čovjeka vladajućim ‘duhom’ kapitalizma, iz kojeg bi trebao da se rodi “pozitivan čovjek” – to je suština cijelog ovog “spektakla”. Odatle se i sve veća važnost pridaje sportu.

Priča o "Američkom snu” je svršena. Atentati na Martina Luthera Kinga, Johna Lennona i mnoge druge ljude koji su se borili za jedan humaniji svijet – jasno su nam demonstrirali da je ideja o jednom boljem svijetu predstavljala najveću prijetnju grupama kapitalista koji se nalaze na vlasti, jer je ona pružala mogućnost za razvoj jedne platforme sa koje se moglo da kanališe rastuće nezadovoljstvo sputanih ljudi, u smijeru izgradnje jednog novog, ljepšeg i pravednijeg svijeta. Glavni cilj kapitalističke propagandne mašinerije je da se ubije ljudska nada da je budućnost moguća i da borba za nju ima nekog smisla.
Kapitalistički ideolozi predstavljaju stvari takvima kao da se ništa ozbiljno ne događa, - kao da ovaj svijet nije doveden do ruba potpune propasti.

Ne radi se tu više o strahu čovjeka koji mora da se suoči sa svojom vlastitom, prirodnom smrću, nego o jednoj zebnji čovjeka koji se suočava sa sve većom mogućnošću uništenja života na planeti zemlji a zajedno s tim i samog čovječanstva.
Kapitalizam nije samo otuđio čovjeka od njegovog duhovnog zavičaja nego i od njegove životne okoline kroz uništavanje prirode i čovjeka kao biološkog bića; kapitalizam ne lišava čovjeka samo njegove ljudske suštine nego dovodi u pitanje i sam njegov opstanak.

Tako .... uz sve ove stvari koje mi se motaju po glavi, stigao je i 3-ći email. To je bila Priča Paula Rockwella o onome što je vojni rezervista Aiden Delgado vidjeo za vrijeme svoje smjene u notornom bagdadskom zatvoru Abu Ghraib; - zatvoru koji nam pruža stvarnu sliku o tome u šta se Amerika danas pretvorila, kao i o onome za šta su svi Amerikaci zajedno odgovorni.

Ono što je ovaj vojnik rekao, kako ga je Rockwell citirao u smislu: "Unutar američke vojske došlo je do moralnog raspada, nasilje i teror prevazilaze granice onoga što bi se moglo smatrati moralno dozvoljenim u vremenima rata," je u stvari nešto mnogo gore – tu se radi o jednom raspadu civilizacije koji se neprestano podstiće od strane vođstva američkih oružanih snaga. Rockwell dalje citira Delgada:

Najgori incident kojem sam imao priliku da prisustvujem dogodio se krajem novembra. Zatvorenici su protestovali svake noći zbog užasnih životnih uslova. Protestovali su zbog hladnoće, nedostatka odjeće, pokvarene hrane zbog koje su dobijali dizenteriju. Htjeli su i cigare. Trgali su odjeću i pravili od nje transparente. Jednom prilikom došlo je do jačih protesta, zatvorenici su počeli da gađaju čuvare kamenjem i drvenim predmetima. Jednog mog drugara su pogodili u lice. Njegov nos je krvario, međutim, on nije bio puno povrijeđen. Čuvari su zatražili dozvolu da pucaju i dobili su je. Otvorili su vatru na zatvorenike automatskim puškama. Ranili su dvanaest zatvorenika i ubili tri. Ja to znam jer sam razgovarao s jednim od onih koji su pucali. On mi je pokazao i te užasne fotografije. Rekao je: “Oh, ovog momka sam pogodio pravo u lice. Vidi kako mu se glava rascijepila na dva dijela.” Zvučao je kao Terminator. “Ovog čovjeka sam pogodio u prepone, trebalo mu je tri dana da iskrvari i umre”.
Bio sam šokiran. To je bio naizgled veoma simpatičan momak kakvog bi svako volio da ima u svom društvu. On je bio porodičan čovjek, posvećen Hrišćanstvu. Ja sam, onako ošamućen od svega, uspio da mu postavim pitanje: "Ubio si nenaoružanog čovjeka koji je bacao kamenje s druge strane bodljikave žice." On mi je odgovorio, "Vidi, ja sam prvo kleknuo, pomolio se Bogu, a onda ustao i sviju ih izrešetao.” Radilo se o jednom potpunom neskladu između njegovog morala i njegovog ponašanja.

Rockwell je upitao Delgada: "Teolog, Reinhold Niebuhr je rekao da uz odobrenje države, pošteni ljudi postaju ubice i mučitelji. Vi taj gubitak kontrole pripisujete rasizmu. Kada se započelo s tim procesom dehumanizacije Arapa?"
Delgado je onda naveo riječi svog komandira.

"A sada, nemojte slučajno reći medijima da idete tamo kako bi ubijali ljude s turbanima na glavi." Svi su se smijali a i on s njima. Dok sam stajao tamo u stroju, sjetio sam se kako sam odrastao u Egiptu. I mislio sam: "Oh, Bože, ovo će biti katastrofa. Naš komandir već sada mrzi Arape, prije nego što smo krenuli tamo." Komandir bi nam držao predavanja o Islamu. On je govorio da Muslimani zagovaraju sveti rat protiv nas i da Islam promoviše jedan stalni rat. Ja sam živjeo među Muslimanima skoro deset godina i upoznao njihovu kulturu. To nije tačno.
Sada imamo priliku da vidimo jednu potpunu prostituciju ljudskog društva koje pokazuje svoje đavolsko lice u obliku fundamentalne američke politike. Isto tako i u ignorantnosti većine Amerikanaca.
Vidite li sada razgoličenu i ružnu istinu. Bolje vam je da sada ne tražite pomoć u vašoj religiji, jer je ona ta koja vam je blokirala um i vašu sposobnost da vidite uz pomoć svog srca; i da razlikujete ono što je stvarno istinito od onoga što stvarno nije.

Usljed vaše predanosti trivijalnim kapitalističkim lažima došlo je do zakržljavanja vaše sposobnosti za određivane onog šta je stvarno važno u životu.
Vi ste preobraženi u robota čiji je um kontrolisan od strane dvije stvari na koje ste se u svom životu najviše oslonili – vašeg Boga i vaše države.

Tako, šta će te uraditi onog dana kad cijev puške bude usmjerena prema vama? Kad vaše molitve i vas patriotizam izgube svaki značaj jer su upravo oni razlog za svu ovu mizeriju u kojoj se nalazite.

Da li će te se onda probuditi, kad bude kasno? Ili će te se probuditi sada, dok još nije?

~***~

Komentar: Naravno, ovo važi za sve nas a ne samo Amerikance. Čini se da je Kaminski ovdje pogodio direktno u centar. Malo ljudi danas može prihvatiti činjenicu da polovinu čovječanstva čine individue koje nisu ništa drugo do roboti.

Nanošenje trauma ljudima cirkumcizijom i programiranje religijom nije samo jevrejski ‘specijalitet’ a trenutno živimo u vremenima u kojima se najviše cijene i potenciraju ljudske osobine koje normalno pripadaju domenu klasične psihopatije.

Da li će stvarno ljudi-roboti, uskoro potpuno zavladati ovom planetom, - ako već nisu?!?

Saturday, April 16, 2005

Teorije zavjere

‘Ljudi ne ginu zbog teorija, ali ginu usljed zavjera.’
(Credo Mutwa, šaman plemena Zulu)



Krajem 1993.g. došao sam iz Austrije gdje sam tada živjeo u Beograd da se vidim sa jednom meni dragom osobom koja je uspjela da izađe iz Bosne u kojoj je tada bjesnio rat. Tom prilikom, ta osoba mi je ispričala kako se u Sarajevu sprijateljila s nekim Rusom koji je radio za UN a istovremeno je bio i obavještajac. Uostalom, većina onih koji rade za kojekave organizacije u sklopu UN, Crveni Krst itd. i koji se muvaju po ratom zahvaćenim područjima rade istovremeno i za neku obavještajnu službu, to uostalom i nije neka velika tajna. (Ovdje trebamo uzeti u obzir i mogućnost da UN imaju svoje obavještajce, jer kako se čini, ta organizacija ima veoma važnu ulogu u uspostavljanju Novog Svjetskog Poretka). Međutim, taj Rus je ovoj osobi rekao i to da će 1999 g. Amerikanci napasti Srbiju, kako bi od nje odcijepili Kosovo. Na njeno pitanje, da li će Rusi stati na stranu Srba, ovaj je bukvalno odgovorio – “Samo kobajagi; Rusija će se samo praviti da je na strani Srba’. Ovaj obavještajac nije htjeo da ‘elaborira’ nešto više na tu temu, nego je samo posavjetovao ovu osobu da se skloni u stranu, osnuje porodicu i da ne razmišlja o svemu tome, jer ionako neće razumjeti stvar.

Moram priznati da ni ja u to vrijeme nisam baš najbolje razumjeo sve ovo, mada sam cijelo vrijeme od izbijanja rata na našim područjima osjećao jednu vrstu manipulacije iz vana (i “odozgo”) a istovremeno sam bio frustriran što nisam mogao da vidim ko to vuče konce, kako i zašto, odnosno, što nisam mogao da vidim one tzv. ‘manipulatore iza zavjese’ ili da nađem neko racionalno objašnjenje za sve to. Ovi podaci su me dodatno frustrirali jer nikako nisam mogao da se pomirim sa činjenicom da smo žrtve manipulacije sila koje unaprijed znaju kad će na koga doći red, kad će se u kojem dijelu svijeta prouzrokovati neka kriza, koliko dugo će ta kriza trajati, koliko ljudi će biti eliminisano itd. što takođe podrazumjeva da prosjećan čovjek tu dođe kao neka vrsta ping-pong loptice koja odskače onako kako je ko udari, sve dok neko ne stane nogom na nju!?!

Bez obzira što sam na mahove pokušavao da se utješim da se u gornjem slučaju radilo o nekom ‘drugoligaškom agentu’ (“jer u drugom slučaju ta “vijest” sigurno ne bi stigla do mene”), u podsvijesti mi je nesto zvonilo na uzbunu, a u ‘stomaku’ sam osjećao da je taj čovjek rekao istinu, što se kasnije jasno ispostavilo kao tako. Kasnije, kad sam se prihvatio proučavanja pozadine ove tematike, ispostavilo se da su se moje sumnje potvrdile, odnosno, da već od davnina postoji jedna vlada koja upravlja svim zbivanjima na našoj planeti, dok se istovremeno održava iluzija podijeljenosti među narodima i državama.

Sve do izbijanja rata na našim prostorima, mogu da kažem da sam bio programiran, manje više, kao i svi ostali. Bio sam Yu-patriota i entuzijast u smislu da mi kao ljudska bića možemo ne samo od naše zemlje, nego i od cijele ove planete napraviti jednu baštu u kojoj svako može lijepo da živi. Vidjeo sam ono što sam želio da vidim a bio sam slijep za stvari koje nisam htjeo da vidim tj. one stvari koje mi se nisu sviđale ili se nisu uklapale u moju sliku realnosti. To se ukratko zove – život u iluziji.

Nakon mase nekih ličnih šokova koji kao da su namjerno bili tako aranžirani od strane ovog univerzuma - da me probude ili da me unište, započeo sam sa proučavanjem tzv. objektivne realnosti. Tu se odmah javio problem što sam se pri tome jos uvijek čvrsto držao nekih svojih predubjeđenja u smislu kako bi ona trebala da izgleda, a što sam ih se duže držao, toliko sam više lupao glavom u zid.

Drugi problem s kojima se suočio bio je taj što u bibliotekama i knjižarama nisam mogao naći materijale koji su sadržava značajniju dozu istine kada se o ovoj tematici radi, međutim, preko www.amazon.com , nekih privatnih izdavača i interneta još uvijek je dostupno dosta toga iz čega se može sklopiti kakav takav mozaik. Ono što je specifično, to je da čovjek pri svemu tome stiće utisak da je na jednu informaciju plasirano 10 dezinformacija, kada se o ovoj tematici radi.

U prvoj fazi istrazivanja očekivao sam da su novac i kontrola jedini i dovoljan razlog za jednu relativno malu grupu ljudi da ne prezaju ni od čega kako bi odrzavali svoju moć i kontrolu tokom hiljada godina. S obzirom da mi je relativno brzo postalo jasno da se radi o jednom dugogodišnjem planu (pogledaj: Protokoli Sionskih Mudraca), koji se sprovodi u djelo veoma vješto, korak po korak, iz generacije u generaciju, mahom od strane članova jednih te istih porodica koje su u međusobnom srodstvu, dugo mi je trebalo da racionalizujem otkud jedna tako sumanuta predanost pojedinaca jednom tako dugoročnom planu u čijim plodovima oni ne mogu “do vijeka” da uživaju. Odgovor na ovo pitanje našao sam u pretpostavci da se oni stalno inkarniraju u istim porodicama. Međutim, ni to nije baš sasvim držalo vodu.

Proučavajući kojekakva tajna društva primjetio sam da su okultizam, rituali i simbolika njihov sastavni dio, kao i to da je veoma malo svjetskih državnika, vladinih službenika, uticajnijih ljudi itd. koji nisu članovi nekog od tih društava. Dovoljno je samo pogledati spomenike i grbove na zastavama nekih zemalja, multinacionalnih korporacija itd. a istovremeno poznavati neke osnovne “iluminati-simbole”. U gornjim ehelonima ovih društava, uključujući i neke religiozne grupe i sekte tipa mormona i drugih, redovno se održavaju i žrtveni rituali satanističkog tipa. Još jedna od stvari koje idu zajedno s njima je i pedofilija.

Tajna društva, sama po sebi, idu zajedno sa uspostavljanjem i održavanjem ljudima nametnutog ‘matriksa’ i hijerarhijskog sistema kontrole nad ovom planetom, mada je sasvim razumljivo da većini njihovih članova nije jasno šta se događa, niti su oni uopšte u stanju da steknu malo širu sliku. Oni su zadovoljni sa svojom ulogom šarafa u mašini i povlasticama koje imaju.

Ukoliko čovjek zaviri malo dublje u istoriju, neće mu trebati dugo da uvidi kako je i koliko ona izmanipulisana. Dovoljno je samo doći do saznanja nekih areheologa kojima je zabranjen pristup medijima i vidjeti koliko toga ima što se zataškava iz prostog razloga što pobija sve ono što se uči u školama kada se o našoj zvaničnoj istoriji radi. Na tu temu dovoljno je samo pročitati knjigu Forbidden Archeology, Cremo; Thompson, da bi se bar vidjelo da ‘nešto nije u redu’.

O manipulacijama ratova da ne pričamo. Rijetko ko danas postavlja javno pitanja tipa zašto saveznici nisu bacili nijednu bombu čak ni u blizinu ijedne strateške njemačke fabrike, kao što su to npr. bili petrohemijski pogoni I.G. Farben, fabrike kugličnih ležajeva, oružja i optičkih sprava itd, dok su se istovremeno bacale bombe na Beograd, u kojem se koliko toliko pružao otpor fašistima!?! Iz jednostavnog razloga što u tom slučaju Njemačka ne bi bila u stanju da ratuje i što su Prescot Bush, djed danasnjeg američkog predsjednika, Allen Dulles, bivši direktor CIA, i porodice tipa Rockefeller, Rotchild itd. i mnoge druge iluminati-porodice imali svoje akcije u tim kompanijama i što im je taj rat odgovarao. Zašto su Prescot Bush i Rockefeller snabdjevali Hitlera kaučukom i naftom preko Španije (uz pomoć Onazisa, takođe)? Uostalom, bez Rotchildove pomoći (Rotchild-i se inače predstavljaju Jevrejima!) Hitler ne bi ni bio u stanju da dođe na vlast u ondašnjoj Njemačkoj.

Pa, organizacija revolucije i uvođenje komunizma u Rusiji uz pomoć iluminata i Rockefeller-ovih para i kasnije prebacivanje nuklearne tehnologije iz USA u Rusiju, kako bi se osnovao “bauk” komunističke i nuklearne prijetnje…! Formiranje blokova i indukcija straha u narodne mase od izbijanja nuklearnog sukoba. Trka u naoružanju…Sve se režira i sprovodi iz jednog jedinog centra! Normalan narod služi kao topovska hrana, baterija i žrtva koja se prinosi “svevišnjim bogovima” ovih individua koji na prvi pogled liče na ljude, dok u suštini po svom genomu i mentalnom sklopu nemaju mnogo zajedničkog s onim što bi se podrazumjevalo pod normalnim čovjekom. Sa vrha piramide lako je upravljati mentalno programiranom i razjedinjenom populacijom. Podijeli, pa – vladaj! Usput kontroliši sve bitne informacije, jer one imaju potencijal da promijene stanje svijesti čovjeka.

Strategiju mentalnog kontrolisanja narodnih masa oni su davno savladali. Danas je samo unapređuju. To nije nikakav problem. Dovoljno je samo uzeti za primjer vojsku. Jedan prijatelj koji je svojevremeno služio armiju u jednom centru za obuku rezervnih oficira u Bosni, svojevremeno mi je priznao da mu je mozak nakon 6 mjeseci obuke bio toliko ispran da je bio u stanju bez ikakvog razmišljanja da ubije rođenu majku, da mu je neki od pretpostavljenih izdao takvo naređenje.
Metode za individualno i masovno programiranje ljudi uz pomoć audi-vizuelnih signala, elektromagnetnih talasa određenih frekvencija itd. danas dostižu svoj vrhunac. Atlantiđani su svojevremeno bili implantirani određenim kristalima koji su bili u ‘rezonanciji’ sa centralnim kristalom, programiranim da ih mentalno kontroliše. Danas njihovi potomci opet rade isti posao!?

Kada sam sa svojim proučavanjem objektivne realnosti stigao do teme vanzemaljaca i njihove moguće uloge u pozadini manipulacije ljudi, tu sam morao da zastanem i relativno dugo se zadržim, jer nisam mogao tako lako da prihvatim kao činjenicu mogućnost da neko manipuliše nama kako mu se sviđa iz jedne druge oblasti postojanja. Vanzemaljci pogotovo. Oduvijek sam u sebi znao da oni postoje ali sam na neki način bio ubjeđen u njihovu dobrodušnu prirodu kao i to da žive negdje ‘tamo daleko’ a nas eventualno, s vremena na vrijeme, samo posmatraju ne ulazeći u neku direktnu interakciju s nama. Nakon što sam malo dublje proučio stvar, ispostavilo se upravo suprotno od onoga što sam nagadao. Vjerovanja i nagađanja su smrtni neprijatelj istine.

Današnja nauka je takođe kontrolisana kao i sve ostalo. Dozvoljeno joj je da se bavi i objašnjava samo materijalni aspekt Svega Što Jeste. Besplatna energija je tabu tema, ona zvanično ne postoji, mada u suštini postoji od kako je svijeta i vijeka. O nekom povezivanju nauke sa duhovnošću, nema ni govora.

Korištenje talasa određenih frekvencija za efikasno liječenje različitih oboljenja čovjeka i reparaciju DNA je tabu tema u medicini. Čovjek mora da se boji da se ne razboli, on mora da se boji smrti i kad je zdrav i kad je bolestan, a isto tako dobro da plati za lječenje odnosno kontrolu simptoma bolesti, dok je živ i dok ima para.

O kontroli bankarskog sistema, obrazovanja, medija, religije … itd. da ne govorimo.

Kažu da Novi Svjetski Poredak podrazumjeva jednu vladu, jednu armiju, jednu monetu, jednu religiju, mentalno kontrolisanu populaciju itd. Ovdje se odmah pojavljuje par očiglednih pitanja a to su, kao prvo, zašto jedna vlada, kada je već imamo? Čini se da se ovdje samo radi o prelasku te vlade iz tajne u javnu. Njeno postojanje do sada je bilo tajno da bi se mogli manipulsati razni međuljudski konflikti i održavati neprestana kriza i strah od mogućih konflikata. Njeno postojanje će biti tajno sve do sljedećeg velikog sukoba kojeg će ona organizovati i nakon koga će se ukazati uslovi za njeno zvanično i javo ustoličenje. To je, navodno, bilo potrebno da bi se ljudi lakše kontrolisali. Strah je glavna poluga za kontrolu čovjeka. Logika ovih entiteta je da ako čovjek nema prirodnog neprijatelja, onda prirodnog neprijatelja treba stvoriti u vidu drugog čovjeka koji je po nečemu kobajagi drugačiji. Samom tom logikom i strahom od onoga koji se smatra neprijateljem, ljudi će odobriti potrošnju enormnih finansijskih i materijalnih sredstava za vojne svrhe.

Ta sredstva su tolika da kad bi se ona pravilno raspodijelila, ljudi ne bi morati raditi, prema nekim procjenama, više od 4 sata dnevno, 4 puta sedmično a imali bi duplo viši standard. To se nije smjelo dozvoliti jer bi tada ljudi imali i više vremena za razmišljanje, pa možda i proširenje svog opšteg obrazovanja i svijesti, te bi ih bilo mnogo teže manipulisati. Ljudi bi mogli početi čak u jednoj većoj mjeri i uživati u životu. Samim tim, manje bi patili i oslobađali manje emocionalne energije, a to je ono što nikako ne odgovara našim “hiperdimenzionalnim svevišnjim gospodarima”, jer oni u tom slučaju ne bi imali šta da jedu, tj. od čega da žive.
Investiranje finansijskih i materijalnih sredstava u vojne programe analogno je bacanju tih sredstava u jedan bunar bez dna.

Drugo pitanje koje se postavlja je zašto zvanična totalna kontrola, kad nas već sada skoro kompletno kontrolišu? Doba vodenjaka, čini se, podrazumjeva poslednju fazu razvojnog ciklusa čovječanstva, ubrzavanje frekvencija planete, pa time i buđenja određenog dijela populacije. Svjetska vlada se navodno nada da ce uz pomoć određenih hemijskih sredstava raspršivanih u obliku kemtrejlsa, propagacije EM talasa odredenih frekvencija, subliminalnih poruka audio-vizuelne prirode, i stalnim sijanjem straha uz pomoć medija smanjiti frekvencije naših tijela do te mjere da ne budemo u stanju da ostvarimo ‘kvantni skok’ na ‘gornji sprat’ ili, što bi se reklo – da ostanemo u “podrumu” do daljnjeg. Istovremenom modifikacijom i manipulacijom mentalnog stanja čovjeka uz pomoć elektromagnetnih talasa, on će se povremeno dovoditi u slična stanja svijesti kao što su ona u kojima se on nalazi za vrijeme ratnih ili drugih sukoba, te će se ona vrsta energije tako i dalje oslobađati za potrebe ‘svevišnih bogova sa sprata iznad nas’, sve dok se mi ovdje nalazimo.

Jedan američki vojno-politički strateg jednom prilikom davno reče da će američki neprijatelji prvo biti zemlje iz drugog bloka, nakon njih teroristi, pa onda ‘odmetnički’ režimi nekih trećih zemalja, nakon toga asteroidi i na kraju - vanzemaljci.
S ovim se možda možemo složiti, samo s tom rezervom, da se svjetska vlada sigurno neće suprostavljati ovim vanzemaljcima koji je već odavno kontrolišu, tj. greysima i reptoidima. Ukoliko bi slučajno došlo do sukoba s nekim vanzemaljcima, onda bi to sigurno bilo s tzv. ‘silama konfederacije’, koji su u suštini pozitivne prirode i koji bi nam jedini mogli pomoći. Naravno, oni bi nama bili prikazani u negativnom svjetlu. (Za sada ni jedni ni drugi zvanično ne postoje).
Što se asteroida tiče, sve su prilike da je planeta Nibiru upravo izmišljena da se odvuće pažnja od grupe asteroida koja nas posjećuje svakih 3600 godina, kako to neki sumerski spisi lijepo kažu, samo što se krivo tumače, kao uostalom i većina drugih stvari.

Na kraju krajeva, sve je povezano i ništa ne treba posmatrati izolovano. Tako, možda se može reći da ipak postoji veza između Novog Svjetskog Poretka, vanzemaljaca, predstojećih ‘prirodnih’ kataklizmi i eventualne tranzicije u 4D?!?

Da li je ovo teorija zavjere, objektivno stanje stvari na ovoj planeti ili nijedno od to dvoje? Mislim da ćemo to imati priliku uskoro da vidimo.


...

Monday, April 11, 2005

Gurđijev: Ličnost i suština

"Mora se razumjeti da se čovjek sastoji iz dva dijela: suštine i ličnosti. Suština u čovjeku je ono što je stvarno njegovo. Ličnost u čovjeku je ono što ‘nije njegovo’.

'Nije njegovo' znači da je to došlo iz vana, ono što je on naučio, ili što on odražava, svi tragovi vanjskih impresija ostavljeni u njegovoj memoriji u njegovoj osjetilnosti, sve riječi i pokreti koji su naučeni, svi osjećaji stvoreni uz pomoć oponašanja- sve to ‘nije njegovo’, sve je to ličnost.

”"S tačke gledišta obične psihologije, podjela čovjeka na ličnost i suštinu je teško pojmljiva. Bolje rečeno, ovakva jedna podjela uopšte ni ne postoji u psihologiji.”

"Jedno malo dijete još uvijek nema ličnost. Ono je ono što ono stvarno jeste. Ono je suština. Njegove želje, ukusi, ono što ono voli ili ne voli, sve to izražava njegovo biće onakvim kavo ono jeste.

”"Međutim, čim se počne sa njegovim tzv. ‘obrazovanjem’, ličnost počinje da raste. Ličnost se obrazuje dijelom namjernim uticanjima drugih ljudi, odnosno, ‘obrazovanjem,’ a dijelom i spontanim oponašanjem njih od strane samog djeteta. U obrazovanju ličnosti veliku ulogu igra i ‘pružanje otpora’ ljudima iz svoje okoline u pokušaju da se očuva ono što je stvarno ‘svoje’ i što je ‘istinsko’.

”"Suština je istina u čovjeku; ličnost je laž. Proporcionalno sa razvojem ličnosti, čovjekova suština se manifestuje sve rjeđe i rjeđe i često se događa da ta njegova suština zaustavi svoj razvoj u veoma ranom dobu tako da više ne raste.

"Vrlo često se događa da suština jednog odraslog čovjeka, čak i onog koji je veoma inteligentan u onom smislu koji se pod tim danas podrazumjeva, veoma obrazovanog čovjeka, prestane sa svojim rastom na nivou djeteta starosti od 5 do 6 godina. To znači da sve što mi u tom čovjeku vidimo, nije ‘njegovo lično.

'”"Ono što je stvarno njegovo lično svojsvo, tj. njegova suština, ona se obično manifestuje samo u obliku njegovih instikata i najednostavnijih emocija. Međutim, postoje slučajevi kada se čovjekova suština razvija paralelno sa njegovom ličnošću. Ovi slučajevi predstavljaju veoma rijetke izuzetke, pogotovo u okolnostima civilizovanog života.

”"Suština ima više šanse da se razvije kod ljudi koji žive bliže prirodi, u teškim životnim uslovima i koji se nalaze u jednoj stalnoj opasnosti i bitci za opstanak.

"Međutim, po pravilu, ličnost kod takvih osoba je veoma malo razvijena. Oni imaju više onoga što je njihovo lično od onoga što ‘nije njihovo’, tj. nedostaje im obrazovanje i kultura.

"Kultura stvara ličnost i istovremeno je produkt i rezultat ličnosti. Mi ne možemo da pojmimo da je cijeli naš život, sve ono što nazivamo ‘civilizacijom’, sve ono što smatramo pod naukom, filozofijom, umjetnošću i politikom, stvoreno od strane ljudskih ličnosti, tj. od strane onoga u njima, što u suštini ‘nije njihovo’.

"Taj elemenat tj. ono što ‘nije suštinski njihovo’, razlikuje se od onoga što ‘jeste njihovo’ po samoj činjenici da se ono može izgubiti, izmjeniti ili oduzeti od njih, na vještački način.

"Postoje načini da se eksperimentalno verificira veza između ličnosti i suštine. U istočnjačkim školama postoje metode uz pomoć kojih je moguće odvojiti čovjekovu suštinu od njegove ličnosti. Za te svrhe oni ponekad koriste hipnozu, nekad specijalne narkotike ili određene vrste vježbi. Ukoliko se ličnost i suština čovjeka razdvoje neko vrijeme, na ovaj ili onaj način, u njemu se onda formiraju dva bića, koji pričaju različitim glasom, imaju potpuno različite ukuse, ciljeve i interesovanja a za jedno od ta dva bića često se ispostavlja da se nalazi na nivou malog djeteta.

"Nastavljajući dalje s ovim eksperimentom, moguće je takođe uspavati jedno od ova dva bića, ili sam eksperiment može započeti tako što se uspava čovjekova ličnost ili se uspava njegova suština. Određeni narkotici imaju ta svojstva da uspavaju čovjekovu ličnost a da njegova suština istovremeno ostane budna. Tako nakon određenog vremena poslije uzimanja takvog narkotika, čovjekova ličnost nestaje, dok ostaje samo njegova suština. Onda se događa da čovjek koji je bio pun najraznovrsnijih i najuzvišenijih ideja, pun simpatija i antipatija, ljubavi, mržnje, strasti, patriotizma, stremljenja, želja, uvjerenja, odjednom ostane potpuno prazan, bez misli, bez osjećanja, bez uvjerenja i stavova. Prema svemu onome što ga je prije uzbuđivalo, on sada postaje potpuno indiferentan.

"Ponekad je on u stanju i da vidi svu izvještačenost i imaginativni karakter svog uobičajenog raspoloženja svojih uzvišenih riječi; a ponekad ih i zaboravi kao da nikada nisu postojale.

"Stvari za koje je svojevremeno bio spreman da žrtvuje svoj život sada mu se čine besmislene i beznačajne, nevrijedne da im se posveti bilo kakva pažnja. Sve ono što on sada može naći u sebi, to je samo par instiktivnih težnji i ukusa. Voli slatkiše, uživa kad mu je toplo, ne voli hladnoću, ne voli da misli o poslu ili nasuprot tome, sviđa mu se ideja o fizičkom kretanju. I to je sve.

[Interesantno je da se mnogi ljudi koji su bili podvrgnuti hipnozi i kojima je data instrukcija da se svega toga sjete, nakon što se probude, nađu zaprepašteni kad saznaju da imaju nešto u sebi što ima skroz suprotne stavove o svemu. U večini slučajeva oni se onda potrude da suzbiju taj aspekt sebe (svoju suštinu) i nastave dalje, po starom, jer je njihova ličnost ta koja dominira i koja naravno ne može sama sebi priznati svu svoju izvještačenost.]

"Ponekad, ali veoma rijetko i kada se najmanje nadamo, ispostavi se da je kod određenog čovjeka njegova suština potpuno odrasla i razvijena, čak i u slučajevima kada njegova ličnost nije dovoljno razvijena. U tim slučajevima, ta suština ujedinjava u čovjeku sve ono što je u njemu ozbiljno i istinsko.

"Međutim, to se događa veoma rijetko. U pravilu, čovjekova suština je ili primitivna, divlja, djetinjasta, ili jednostavno - glupa. Razvitak čovjekove suštine zavisi od njegovog rada na samom sebi.

"Kod rada na samom sebi veoma važan momenat je onaj kada čovjek počne da razlikuje svoju ličnost od svoje suštine. Čovjekovo istinsko Ja, njegova individualnost, može jedino da izraste iz njegove suštine. Može se reći da je čovjekova individualnost, - njegova suština u jednom odraslom i zrelom obliku.

"Međutim, da bi se omogućilo suštini da odraste, potrebno je da se prvo oslabi stalni pritisak kojeg ličnost vrši na nju, jer se sve prepreke razvoju čovjekove suštine nalaze u njegovoj ličnosti.

'Ukoliko uzmemo jednog prosječnog kultivisanog čovjeka, vidjećemo da je u velikoj većini slučajeva aktivni elemenat u njemu njegova ličnost, dok je njegova suština pasivni elemenat. Unutrašnji rast čovjeka ne može početi sve dok se to ne promijeni. Ličnost mora postati pasivna a suština aktivna. To se može ostvariti samo ako se ‘odbojnici’ otklone ili oslabe, jer su ti ‘odbojnici’ glavno oružje uz pomoć koga ličnost drži suštinu zarobljenom.

"Kao što je prethodno već rečeno, kod manje kultivisanih ljudi suština je često razvijenija nego kod onih kulturnijih. Tako bi se moglo činiti da kod njih postoji mogućnost rasta, međutim, u praksi to nije tako jer se ispostavlja da je njihova ličnost nedovoljno razvijena.

"Da bi došlo do unutrašnjeg razvoja, i da bi se moglo raditi na samom sebi, potrebna je jedna određena razvijenost ličnosti isto kao i određena snaga suštine. Nedovoljno razvijena ličnost čovjeka podrazumjeva nedostatak znanja, nedostatak informacija i materijala na kome se mora bazirati rad na samom sebi. Bez određenih zaliha znanja, bez određene količine materijala koji ‘nije njegov’, čovjek ne može početi sa radom na samom sebi, on ne može početi da proučava samog sebe, on ne može početi da se bori protiv svojih mehaničkih navika, on jednostavno neće imati ni razloga ni motiva da poduzme jedan takav posao.

"Tako je evolucija za kultivisanog čovjeka podjednako teška kao i za nekultivisanog čovjeka.

"Kultivisan čovjek živi daleko od prirode, daleko od prirodnih uslova egzistencije, u vještačkim životnim okolnostima i on tako razvija svoju ličnost na račun svoje suštine.

"Manje kultivisan čovjek živi u normalnijim i prirodnijim uslovima, te tako on razvija svoju suštinu na račun svoje ličnosti."Uspješan početak rada na sebi zahtijeva jednu srećnu okolnost, gdje su ličnost i suština kod čovjeka podjednako razvijeni. Iz takve jedne okolnosti može da proistekne najveći uspjeh.

"Ako je njegova suština veoma malo razvijena, onda će čovjeku trebati jedan duži pripremni rad i taj posao će biti potpuno besplodan ukoliko je čovjekova suština trula iznutra ili ima neka nepopravljiva oštećenja. Takvi slučajevi se dešavaju veoma često. Kod jednog abnormalnog razvoja ličnosti često se dešava da se razvoj suštine zaustavi u jednoj veoma ranoj fazi, tako da ona ostane veoma mala i deformisana. Od neke male i deformisane stvari ništa se ne može napraviti."Što je još gore, vrlo često se događa da suština umre u čovjeku dok su njegova ličnost i tijelo još uvijek živi. Značajan procenat ljudi koje svakodnevno susrećemo na ulicama velikih gradova su ljudi koji su prazni iznutra, tj. oni su, u stvari, već mrtvi.”

[U vezi ovog poslednjeg navoda, pogledaj temu: Organski Portali]

"Na svu našu sreću, mi to nismo u stanju da vidimo i znamo. Kad bi mi znali koliko ljudi je stvarno mrtvo i koliko mrtvih ljudi upravlja našim životima, mi bi poludjeli od užasa.
"Stvarno se i dešava često da ljudi polude zato što su saznali nešto slično, a da prethodno nisu bili pripremljeni za to, tj. vidjeli su nešto što nisu trebali da vide.”"Da bi čovjek vidjeo bez opasnosti po sebe, on mora već da se nalazi na Putu. Ukoliko čovjek, koji nije u stanju da išta učini, vidi istinu - onda će on sigurno poludjeti. Međutim, to se rijetko dešava. Obično, sve je tako aranžirano da čovjek ne može ništa da vidi prije vremena."Ličnost vidi samo ono što ona voli da vidi i što nema uticaja na njen život. Ona nikada ne vidi ono što ne želi da vidi. To je istovremeno i dobro i loše.

“Dobro je ukoliko čovjek želi da spava, a loše – ukoliko želi da se probudi."

-

Monday, April 04, 2005

Religija i kontrola svijesti čovjeka

Mnogima je poznato da oni koji se bave hermetičkim naukama često koriste jedan simbol kojeg oni nazivaju “drvo života.” Oni koji su taj simbol vidjeli znaju da se radi o na prvi pogled jednom običnom drvetu sa pupoljcima u njegovoj krošnji kao i vidljivom korijenju u zemlji.

Stara hermetička maksima kaže: “Kako gore, tako i dole”.

Ako odemo “dolje” do nivoa ćelije koja predstavlja jedan mikrokosmos za naš organizam i ako pogledamo kako nervna ćelija izgleda, vidjećemo da ona veoma liči na stablo, gdje dendriti predstavljaju njenu krošnju a aksoni korjenje. Daljim istraživanjem dolazimo do podatka da se na “krošnji” nalazi i određen broj receptora koji veoma liče na - pupoljke.Ti receptori, koje takođe možemo da smatramo i “bravom”, služe za prihvat “ključa”, odnosno – liganda, koji je donosilac informacije. Kada informacija dođe uz pomoć liganda do ćelije, ona onda unutra aktivira određene funkcije koje regulišu život te ćelije a time i cijelog našeg organizma. Znači ligand mijenja stanje u ćeliji donoseći joj određenu informaciju. Sada treba da zamislimo jedan primjer, recimo da se istina zove – adenozin, a laž – kofein.

Dnevnom aktivnošću tijelo čovjeka se zamara te se usljed njegovog metabolizma oslobađaju molekule adenozina koje na neki način možemo smatrati - ISTINSKOM INFORMACIJOM.
Te molekule adenozina se onda kao ligandi počinju da vežu za receptore ćelije donoseći joj informaciju: “vrijeme je za spavanje”. Što se vremenom više receptora ćelije okupira od strane adenozina, to se aktivnost te ćelije sve više i više smanjuje, čovjek počinje da zijeva i na kraju ide na spavanje, te tako na osnovu istinske informacije on omogućava svom organizmu da se odmori.

Međutim, šta se dešava ukoliko je taj čovjek na prve znakove sanjivosti odgovorio jednom kafom? Nekim slučajem molekule kofeina, kojeg smo već nazvali – LAŽ, imaju sličnu konfiguraciju kao i molekule adenozina, te se vežu upravo za one receptore na ćeliji koji su namjenjeni za adenozin, odnosno ISTINU.Vezanjem za te receptore ligandi kofeina ih okupiraju te tako receptori nisu više u stanju da prime ISTINU, što dovodi to toga da se ćelija ponaša sasvim drugačije nego što bi se ponašala u normalnim okolnostima.

Sve zbog toga što se LAŽ “zaljepila” namjesto ISTINE.

Da li je i ovo onda slučajno: religija – religare - ligare – ligand (da li možda ovdje imamo posla sa – vezivanjem - nečije svijesti)?!?Sada idemo “gore”. Naš um takođe možemo smatrati jednim “organom” sa određenim brojem receptora. Kada primi neku informaciju on je prenosi duboko u našu svijest gdje onda ta informacija može dramatično da promjeni njeno stanje.

Na kraju, još samo treba da zamislimo šta se događa ukoliko je naš um prihvatio laži umjesto istine, te su tako te laži okupirale većinu njegovih “receptora”, tako da je veoma malo ostalo slobodnih receptora koji su u stanju da prihvate istinu. Kakvog to onda odražaja može imati na našu svijest, percepciju i ponašanje?Prema tome, jedini način za naše buđenje, ili – deprogramiranje, je da oslobodimo naše receptore od laži, da bi imali gdje da prihvatimo istinu, te tako drastično promjenimo i stanje naše svijesti i percepcije.

Zajedno s tim obično dolazi i do jedne veće glavobolje, kad u jednom momentu tog procesa čovjek primjeti kako je malo šta od onoga što je on do tada prihvatio kao istinu i na osnovu čega je formirao svoju ličnost – realna istina. Mi smo svoje ličnosti sagradili na lažima, a to može opet da razumije samo onaj koji je pokušao bar malo da radi na samom sebi, u ovom smislu.
Sve u svemu, religija je samo jedan od programa koji imaju funkciju zatvaranja svijesti čovjeka i koji ga čine sklonim programiranju.