Thursday, November 24, 2005

'Al Qaeda'

Dobro, odakle stvarno potiče ta 'Al Qaeda' ?

Wayne Madsen
http://waynemadsenreport.com/

Prevod: B.P.

Malo više podataka u vezi grupe Al Qaeda. Kratko prije svoje prijevremene smrti, bivši Sekretar za Inostrane Poslove Britanije, Robin Cook izjavio je u Donjem Parlamentu da "Al Qaeda" u stvarnosti nije nikakva teroristička grupa, nego samo jedna baza podataka o internacionalnim muđahedinima i krijumčarima oružja koji su korišteni od strane CIA i Sadijske Arabije za isporuku oružja i novca gerili u Avganistanu za vrijeme sovjetske okupacije. Uz pomoć žurnala Svjetske Afere, koji je baziran u Nju Delhiju, donosimo vam neke važne izvode iz jednog članka kojeg je u augustu 2004.g. objavio Pierre-Henry Bunel, bivši službenik francuske vojne obavještajne službe.

"Prvi put sam čuo za riječ Al-Qaida kad sam pohađao jedan Kurs za komandu i personal u Jordanu. U to vrijeme sam bio bio oficir u francuskim oružanim snagama koje sarađivale i bile u uskim vezama sa Jordanom. . . "Dvojica mojih jordanskih kolega bili su eksperti za kompjutere. Oni su bili oficiri u vazduhoplovnim snagama. Koristeći se slengom iz kompjuteristike, oni su uveli cijelu jednu seriju viceva na temu kažnjavanja studenata. "Na primjer, kad je neko od nas kasnio, ova dvojica oficira bi mu rekla: 'Bićeš upisan u 'Q eidat il-Maaloomaat' što je značilo 'Bićeš ubilježen u bazu podataka.' To bi značilo 'Dobićeš jedno upozorenje. ...' Ukoliko bi neki slučaj bio ozbiljniji, onda su oni pominjali 'Q eidat i-Taaleemaat.'
To je značilo 'baza podataka za odluke.' U prevodu, - 'bićeš kažnjen.' Za one najgore slučajeve oni su govorili da će ih zabilježiti u 'Al Qaida.'

"U ranim 80-setim godinama, Islamska Banka za razvoj (the Islamic Bank for Development, prim.prev.) koja je locirana u gradu Jeddah, Saudi Arabija, kao i Stalni Sekretarijat za Organizaciju Islamske Konferencije, nabavili su jedan novi kompjuterski sistem da bi zadovoljili svoje knjigovodstvene potrebe, kao i za komunikativne svrhe. U to vrijeme, taj sistem je bio mnogo razvijeniji nego što je to bilo potrebno za njihove stvarne potrebe. "Tako je bilo odlučeno da se dio memorije tog kompjuterskog sistema koristi za čuvanje podataka Islamske Konferencije.
Zemlje koje su učestvovale u konferenciji mogle su da se povežu sa tom bazom podataka uz pomoć telefona: kao neka vrsta Intraneta, modernim jezikom rečeno. Vlade država članica kao i neke od njihovih ambasada u svijetu bili su povezani na ovu mrežu.

"Prema jednom pakistanskom majoru, ta baza podataka je bila podijeljena na dva dijela, na informativni sektor gdje su učesnici u sastancima mogli da šalju i preuzimaju informacije koje su im bile potrebne, kao i jedan sektor gdje su se pohranjivale i čuvale sve postignute odluke i dogovori. Na arapskom jeziku ti fajlovi su se nazivali, 'Q eidat il-Maaloomaat' i 'Q eidat i-Taaleemaat.' Ta dva fajla bila su čuvana u jednom, koji se na arapskom zvao 'Q eidat ilmu'ti'aat' što na egleskom jeziku upravo znači pojam ‘baza podataka’. Međutim, Arapi su za to obično koristili skraćenicu Al Qaida što je arapska riječ koja znači - “baza”. Vojna vazduhoplovna baza u Rijadu, Saudijska Arabija, zove se 'q eidat 'riyadh al 'askariya.' Q eida uopsteno znači – “baza” a "Al Qaida" podrazumjeva jednu određenu bazu. "Sredinom 80-tih godina, Al Qaida je bila baza podataka locirana u kompjuteru i namijenjena za komunikacije sekretarijata Islamske Konferencije.

"Ranih 90-tih godina, ja sam radio kao vojni obavještajni oficir u Komandnom Centru Francuskih Snaga za Brze Intervencije. Zbog dobrog poznavanja arapskog jezika, moj posao se sastojao u prevođenju faksova i pisama koji su bili zaplijenjeni ili presretnuti od strane naše obavještajne službe. . . Mi smo često dobijali materijal kojeg smo presretali i koji je bio slan od strane Islamske mreže koja je operisala u Britaniji i Belgiji.

"Ti dokumenti su sadržavali uputstva koja su slana islamskim oružanim grupacijama u Alžiru i Francuskoj. U tim porukama su se navodili izvori određenih izjava koje se trebaju koristiti u redakciji proglasa i brošura, ili koje treba da se prenesu do medija uz pomoć video ili audio traka. Najčešće navođeni izvori bile su Ujedinjene Nacije, nesvrstane zemlje, UNHCR i … Al Qaida.

"Al Qaida je ostala kao baza podataka Islamske Konferencije. Mnoge islamske grupacije mogle su se služiti informacijama iz te baze podataka. Tako je bilo sasvim prirodno to što je i Osama Bin Laden bio povezan na tu mrežu. On je pripadnik jedne od najvažnijih porodica u svijetu bankarstva i biznisa. "S obzirom da su toj mreži imale pristupa i neke ‘nevaljale države,' nekim terorističkim grupama je bilo savim lako da se koriste e-mail-om te baze podataka. Odatle je e-mail Qaida-e korišten uz pomoć određnih interfejsa, koji su obezbjeđivali tajnovitost i način za komunikaciju između porodica muđahedina i njihove djece koja su učestvovala na vojnim obukama u Afganistanu, Libiji, Libanu itd. ili su učestvovali u akcijama na nekim bojištima gdje su se borili ekstremisti finansirani od strane nekih 'odmetničkih režima'. U te ‘nevaljale države’ spadala je i Saudijska Arabija. Kada je Osama bin Laden radio kao američki agent u Afganistanu, taj Al Qaida Intranet je služio kao jedan dobar sistem za komunikaciju uz pomoć šifrovanih i tajnih poruka.

"Al Qaida nije bila nikakva teroristička grupa niti lična imovina Osame bin Ladena . . . Oni teroristički napadi u Turskoj 2003. godine bili su izvedeni od strane Turaka, a njihovi motivi su bili lokalne prirode a ne internacionalne. Ti kriminalni akti su stavili Tursku u jednu tesku poziciju vis-a-vis Britanije i Izraela. Medutim, tim napadima se namjeravalo i ‘kazniti’ turskog premijera Erdogana zbog toga što je on bio mlak islamski političar. (…)

"Istina je da ne postoji nikakva islamska armija ili teroristička grupa koja se zove Al Qaida. Svaki imalo informisan obavještajac to zna. Međutim, ono što postoji, to je jedna sveobuhvatna propagandna kampanja da bi se javnost natjerala da povjeruje u prisustvo jednog određenog entiteta koji predstavlja ‘zlo’ ili đavola, samo da bi se navelo ‘TV gledaoca’ da prihvati ujedinjeno internacionalno rukovodsvo za jedan opšti rat protiv terorizma. Država koja stoji iza ove propagande je USA a onima koji podstiću ovaj rat, jedini interes je novčani profit. " Još jedan od primjera šta se događa s onima koji ugrožavaju ovaj sistem je i samo hapšenje majora Pierre-Henri Bunela, u decembru 2001. godine, pod optužbom od strane tajnog francuskog vojnog suda da je prenjeo jednom srpskom agentu tajne informacije o potencijalnim metama u Srbiji za bombardovanje od strane NATO Pakta, za vrijeme rata na Kosovu 1998. godine. Bunelov slučaj se razmatrao na vojnom sudu kako bi svi detalji ostali u tajnosti. Očigledno je bilo da je taj čovjek zatvoren kako bi ga se spriječilo da iznosi istinu o Al Qaeda i onima koji stvarno stoje iza terorističkih napada, za koje se krivica svaljuje na tu grupu. Značajno je napomenuti da je Jugoslovenska vlada, dakle vlada s kojom je Brunel od strane francuske vlade bio optužen za saradnju, tvrdila da su albanska i bosanska gerila potpomognute od strane određenih elemenata iz grupe "Al Qaeda." Nama je poznato da su ove gerile bile finasirane novcem obezbjeđenim preko Bosanskog Fonda za Odbranu, koji je osnovan kao jedan specijalni fond preko banke Riggs, koja se nalazi pod uticajem Busha i kojom su upravljali Richard Perle i Douglas Feith.


Kraj izvoda

Friday, November 18, 2005

Karma

Na Sanskritu, ta riječ znači - ‘dejstvo/djelovanje.' Koncept i interpretacija karme su uglavnom ujednačeni u većini raznih ezoteričkih učenja. Generalno rečeno, ta interpretacija podrazumijeva jednu ‘odgovornost’ duše za sve njene postupke i to se obično odnosi na mnogobrojne životne vijekove. Glavni princip svega toga bi trebao biti – ‘što siješ, to žanješ.‘

Međutim, s tačke gledišta ezoteričnog učenja 4-ti Put, kojeg su prenosili i promovisali Gurdžijev, Uspenski i Moravjev, karma u svom pravom smislu, nema nikakve veze sa ovim današnjim, ‘običnim,’ ili ‘vanjskim’ čovjekom, koji s tačke gledišta tog učenja nije ništa drugo, do jedna ‘reaktivna mašina’. Tako se tu ni ne koristi pojam reinkarnacije u pravom smislu te riječi, nego se kaže da je čovjekov život jedan film, koji se neprestano – ‘ponavlja’. Dakle, tu se radi o jednom neprestanom mehaničkom ponavljanju jednog te istog života, sve dok čovjek ne uspije da izađe iz tog ‘filma’. Tako, tek kad čovjek prestane da bude jedna ‘reaktivna mašina’, odnosno, prestane da se ponaša kao jedna obična posljedica djelovanja spoljašnjih uticaja, kad on postane svjestan i izgradi svoje biće u dovoljnoj mjeri da izađe izvan područja dejstva Zakona Slučajnosti, te onda pređe u domen Zakona Izuzetka, - on tek tada stiče uslove da uđe u onaj pravi ciklus inkarnacija i tek tada postaje podložan djelovanju karme. Dakle, prema ovom učenju, ni karma ni reinkarnacija ne važe za tzv. “vanjske ljude”.

Kad čovjek uspostavi vezu sa svojim – istinskim Ja – on onda “preživljava” fizičku smrt i održava se u jednoj prepoznatljivoj kohezivnoj formi, koja ima svoju slobodnu volju i nije više neka obična ‘reaktivna mašina’.

Naravno, prema 4-tom Putu, velika većina današnjih ljudi ne ispunjava ove uslove. Stoga se u Četvrtom Putu ni ne troši vrijeme na objašnjavanje koncepta karme, nego na tehnike Rada na Samom Sebi, da bi se postigli uslovi za “preživljavanje” fizičke smrti, nakon čega bi principi reinkarnacije i karme počeli da važe u njihovom pravom smislu.

Moravjev tako piše o – ‘principu ponavljanja’ – koji reguliše život “vanjskog čovječanstva”. To uključuje neku vrstu prenosa određenog karmičkog tereta iz jednog “filma” u drugi, ali se tu ne radi o istinskoj reinkarnaciji u smislu da čovjek može svjesno da izabere gdje će se roditi i s kojim ciljem. Uspenski je takođe dosta teoretizirao na tu temu – ponavljanja. Gurdžijev je govorio da nešto kao što je svjesna inkarnacija može da postoji ali da to nema nikakve veze s čovjekom ovakvim kakav je on danas.

Kad bi mi neko postavio direktno pitane – “šta je to karma”, ja bih mu najradije odgovorio – “ne znam,” i tako bih mu stvarno rekao istinu. Postoji ova interpretacija ali postoji i ona.

Najednostavnije tumačenje ide ovako - tu se radi o tome da se “loša djela” vraćaju onome koji ih je počinio na takav način da počinilac može sam da uvidi svoje greške i da odbaci jedno takvo ponašanje. Tako bi se tokom nekoliko života sve kretalo prema jednoj perfekciji, istini i opštem dobrostanju, ili – harmoniji, što bi se reklo. Međutim, ukoliko se okrenemo oko sebe ili pogledamo unazad kroz istoriju, ne možemo naći ništa što bi moglo poduprijeti jednu takvu teoriju.

Prema nekim drugim teorijama, principi karme dozvoljavaju da se čovjek evolutivno razvije uz pomoć dva puta, OPS i OPD (koje smo do sada već mnogo puta pominjali). Dakle, kad bi karma stvarno funkcionisala onako kako je mi normalno tumačimo, onda onaj ‘OPS Put’ vjerovatno ne bi ni postojao, a evidentno je da on – postoji, te bi možda ovdje moglo biti neke istine. Međutim, kako onda karma djeluje kod individua jakog OPS naboja? Sa “zadrškom”??? Neki tvrde da ih ona ‘pusti’ (ili im bar ‘ne smeta’) da se popnu do nekog od gornjih spratova, te se oni onda odatle sunovraćaju u primarnu materiju, ili što bi se reklo, udaraju nosom u “patos” (1. denzitet), što se takođe može interpretirati kao – “naplata” karme!?!

Činjenica je da se individue jakog OPS naboja mahom nalaze na visokim pozicijama u ovoj našoj oblasti postojanja i da odozgo stvaraju uslove za patnju većine ostalih. Činjenica je da ovi dole pate mnogo više od njih. Moglo bi se reći i to da dobri ljudi pate mnogo više od zlih, ovdje i sada. Postoje i činjenice koje ukazuju na to da - ne samo da se ljudsko društvo ne popravlja u smislu neke humanosti, nego da upravo srljamo ka ambisu i da je ljudske humanosti sve manje i manje na ovom svijetu, a o nekoj unutrašnjoj ili međusobnoj harmoniji ne možemo ni razgovarati. Znači, kad bi karma stvarno funkcionisala po onom svom teoretskom principu i imala one efekte koji joj se pripisuju, onda bi se očekivalo da stvari idu na bolje!?

Mislim da s humane tačke gledišta, karma nema neku svoju prirodnu funkciju da napravi ovaj svijet boljim, kako se to obično smatra. Čak i njegovo dovođenje u neku ravnotežu u ovoj našoj oblasti postojanja je prilično dubiozno, jer postoji dosta elemenata koji ukazuju na to da su “sile mraka” nadaleko nadmašile sve ostale sile, tj. da one ovdje preovladavaju. Doduše, možda postoje oblasti postojanja gdje je egzistencija mnogo, mnogo ljepša ili bar - lakša, pa im tako mi predstavljamo onaj uteg na “negativnoj” strani “vage”, te u tom smislu održavamo “ravnotežu” u nekom širem kontekstu Svega Što Jeste?!?

Isto tako, ako bi neko “činio dobro” samo zato da bi bolje prošao u karmičkom smislu, to bi takode podrazumijevalo određeno “varanje” ili zloupotrebu ovog koncepta. Ukoliko je krajnji cilj određene vrste ponašanja nekog čovjeka, sebičan po samoj svojoj suštini, u smislu – “da bi on na kraju nešto dobio”, onda to takođe nema veze sa OPD sustinom bića i postojanja.

“Stvari ne dolaze onima koji su pozitivno orjentisani, nego kroz samu suštinu čovjekovog bića.” [Ra]

Takođe se čini da postoje ne samo individualne nego i grupne karme. Kroz neke kanale dosta se priča o karmi Atlantide, koja je kako se čini dostigla vrhunac u OPS smislu, te tako i samu sebe uništila, a navodno, - i narodi mogu imaju svoju grupnu karmu. Postoje neki podaci da se nešto slično desilo i sa tzv. planetom Kantek (petom planetom) odakle su stigli Arijevci!? S te tačke gledišta, ako se čovjek i može “osloboditi” svoje lične karme, može li od grupne? Čini se da i na ovom području ima dosta magle.

Rudolf Steiner je takode dosta pisao o individualnim i kolektivnim karmama. On je tvrdio da se čovjek može da kreće kroz određena stanja iz života u život, gdje se jedna intenzivna mržnja u jednom životu, može da pretvori u bol i patnju u drugom životu, a onda da se u narednom životu to može da manifestuje npr. u smislu nedostatka inteligencije. (tzv. ‘progresija stanja’). Isto tako, ljubav u jednom životu pretočila bi se u zadovoljstvo u drugom itd...

Sada se postavlja pitanje, da li čovjekova duša može biti podložna zakonima karme, kad se u situaciji u kojoj se mi nalazimo, ona većinom ništa ni ne pita. Ličnost (kočijaš) upravlja tijelom (kočijom) a da u većini slučajeva on duše (gospodara) nije ni svjestan? Da li se duša onda može smatrati odgovornom ukoliko ‘kočijaš,’ usljed svoje ignorantnosti i nepažnje, strovali ‘kočiju’ u provaliju?!

Onda imamo podatak da se ličnost kao takva stvarno gubi nakon fizičke smrti, a ono što ostaje je duša. Šta se to onda inkarnira i šta je to što je podložno karmi? Čini se da još niko nije uspjeo ovo precizno da definiše.

Budisti tvrde da se čovjek sastoji od 5 supstanci ('skandhas'). Čini se da su oni Gurdžijevi ‘vodonici’ nešto slično tim budističkim ‘skandama’. Prema njima, za vrijeme svog života čovjek može da stvara razne ‘kristalizacije’ i potpuno ili djelomično formirana ‘viša tijela’ koja su u stanju da opstanu nakon fizičke smrti, te tako da nastave sa daljim dozivljajima, uključujući i inkarnacije.

Ove ‘skande’ se predstavljaju kao ‘talasni paketi’ u ‘Moru Samsare’, koje u širem smislu podrazumijeva ovaj zemaljski svijet gdje dolazi do njihove inkarnacije. Tako su neki od tih ‘energetskih paketića’ izražajniji ili veće kohezije od drugih, te oni kruže između inkraniranih i diskarniranih stanja. Tu ne postoji neki striktan ili stalan identitet odredene individue, mada dolazi do prezervacije određenih njenih ‘kristaliziranih’ crta i njihovog postepenog stapanja, te pojačavanja ili naglašavanja određenih ‘frekvencija’ u tim “talasnim paketićima skandi”. Karma bi se ovdje mogla uporediti sa zakonima fizike koji upravljaju propagacijom tih talasa između inkarnacija. U nekim slučajevima, jedan takav cjelovit ‘paket’ može imati i jednu određenu mjeru ‘slobodne volje,’ te koristiti zakone fizike ili karme tokom svog razvoja, bilo da se on odvija ovim ili onim pravcem.
Na kraju se može reći da izmedu budističkih i Gurdžijevih ideja o identitetu postoje određene paralele.