Astralna projekcija, lucidni snovi, vantjelesna percepcija, remote viewing...

R. Monroe (knjige: Journeys out of the Body, Far Journeys i Ultimate Journey) je imao spontana “vantjelesna iskustva” od neke 1958.g. a on je i prvi koji je pokušao da napravi jednu “mapu” tih područja (nivoa svijesti) koje je posjećivao, te ih je nazvao “fokusima”. Te fokuse je označavao brojevima a svaki od njih je bilo područje ‘namijenjeno’ za ljude određenog razvojnog stepena svijesti, bolje rečeno nešto kao jedna zona gdje oni obitavaju nakon svoje fizičke smrti u 3D. Mislim da bi to odgovaralo manje-više onome što su neki nazvali 5-tim denzitetom, što je pomenuto u par tekstova na ovom vebsajtu. On je prilikom tih svojih iskustava imao i jednog “pomoćnika” koje ge zvao INSPEC (što mu je neka skračenica pojma - Inteligent Species). Radilo se navodno o nekoj vrsti bića sa jednim višim nivoom svijesti. Prvi pojmovi koji su se koristili su ‘vantjelesno doživljavanje (iskustvo)’ i ‘astralno putovanje’ a onda se prešlo na malo širi pojam – “remote viewing.”

Kad je stvar dobila malo veću pažnju nauke, onda se prešlo na izraz SRV (scientific remote viewing). Ovo poslednje se vrši na načine koji su utvrđeni određenim protokolima i u tim eksperimentima obično učestvuje više ljudi, jedni su “letači” ili “astralni putnici” dok su drugi tu da bi ‘pratili,’ tj. koordinirali stvar “sa strane”. Ono što sam primjetio to je da mnogo toga zavisi od stanja svijesti ‘astralnog putnika’ i da postoji određeno područje u kome nam je dozvoljeno da se ‘brčkamo,’ sve do jedne određene ‘granice’. Ko je taj ko određuje te granice, mogu samo da pretpostavljam.

Na primjer, C. Brown (knjiga: Cosmic Voyage) je to dosta lijepo izrazio kada je ‘astralno’ posjećivao greys-e. Vidjeo je samo ono što mu je bilo dozvoljeno da vidi (ili što je trebao da vidi?!) i kretao se tamo gdje mu je bilo dozvoljeno da se kreće! Hoću da kažem, kad se o nama radi, tu postoji i jedan “kontrolni sistem”. Kada je jednom zalutao i vidjeo nešto što nije trebalo, odmah je dobio određenu ‘pratnju’, u smislu, kako on kaže – “entiteta/mračne energije čiji je zadatak bio da utvrde ko je on i koliko je on kao takav potencijalno opasan po njih”. Naravno, on je u svojoj knjizi tvrdio kako nam “greys-i pomažu u našem evolutivnom razvoju”, što normalno nema nikakve veze sa istinom ali mu je to vjerovatno pomoglo da mu knjiga izađe na svjetlost dana. Istovremeno nije mu bilo dozvoljeno da ide u određena područja, te tako (možda) i vidi šta se i tamo dešava, tj. da ne bi vidjeo nešto što bi moglo da opovrgne teoriju “greys-a kao pomoćnika u našoj evoluciji”.

prilikom proučavanja ove tematike nisam htjeo mnogo da se upuštam u praktični dio stvari jer sam već bio svjestan tog “kontrolnog sistema” i njegove metodologije, a isto tako problem je i u tome da rad mozga tijela mora biti u tzv. “theta fazi,” što bi značilo na frekvencijama od 4-7Hz, a to je upravo i faza u koju uvode ljude kad ih programiraju. Ukratko rečeno, u toj fazi moždanog rada, čovjeka mogu ‘daunlodirati’ kakvim god programom hoće i on može doživjeti ono šta oni hoće da on ‘doživi’ tj. šta je programiran da doživi (ovo je moja pretpostavka, koja ne mora da ima veze sa istinom, ali bi to trebalo uzeti u obzir). Primjer za ovo su ‘doživljaji’ ljudi koji su otimani od strane greys-a. (pročitaj intervju sa Karlom Turner.) Ljudi se vraćaju sa određenim pričama i doživljajima koji su ‘daunlodirani’ u njih i nemaju nikave veze sa istinitim događajem, dok su oni manje više sigurni da su nešto doživjeli. Istinski doživljaj, otkriven uz pomoć duboke hipnoze i dobrog hipnoterapeuta, obično nema nikakve veze sa tzv. “paravan memorijom” čovjeka. Postoje razne tehnike i aparatura uz pomoć kojih nakon određenog perioda vježbe skoro svako od nas može “astralno da putuje,” međutim, prvo moramo biti načisto sa odgovorom na pitanje, - ko je taj koji “putuje” ili koji se “projicira” i kakav je cilj toga?! Mislim da se odgovor na pitanje – ko se projicira - se može naći u tekstu Gnostika. Čini se da je naša Ličnost ta koja putuje zajedno sa astralnim tijelom, te tako svi doživljaji prolaze kroz njene ‘filtere,’ odnosno, - interpretaciju.

Ezoterički rečeno, onaj ko je ‘slijep’ u Sarajevu, biće ‘slijep’ i kad doputuje u Beograd ili Zagreb.

Stoga su ti ‘doživljaji’ u astralnom svijetu u jednoj direktnoj vezi sa stanjem svijesti individue koja se “astralno projicirala”. Naše sadašnje stanje svijesti je rezultat jedne multidimenzionalne manipulacije. Mi ne ‘vidimo’ ovdje, pa kao takvi nismo u stanju da ‘vidimo’ ni na tzv. ‘astralnom planu’ ili hiperprostoru (hyperspace), kako ga neki nazivaju. Naravno, govorim o objektivnoj percepciji. To bi značilo, ako živimo u iluziji ovdje, bićemo u iluziji i tamo. Ono što većina ‘letača’ opisuje, to su njihovi određeni doživljaji iz zone u kojoj im je dopušteno da se brčkaju, a s obzirom na one elemente koje sam prethodno naveo, pitanje je koliko su ti njihovi doživljaji objektivno predstavljeni. Ukoliko jesu objektivni, pitanje je – koliko su bitni?! Stvar, znači, zavisi mnogo od lične percepcije.

Tako npr. kod SRV, ‘letaču’ nije dopušteno da definiše stvari, nego samo da ih opisuje, pogotovo ako ide u ‘budućnost’. Ako bi se ti projicirao sada, u ovom momentu u svoj stan u kome sada živiš iz recimo 1850.g. i vidjeo utičnicu za struju, ili televizor, ti bi pokušao da racionalizuješ ono što si vidjeo na osnovu svog ondašnjeg znanja, odnosno, stanja svijesti - i šanse da pravilno interpretiraš ono što si vidjeo su skoro jednake nuli.

Čovjek jeste u stanju da se astralno pomakne u sadašnjosti, ili u prošlost ili budućnost, međutim, intepretacija onoga što tamo vidi direktno je zavisna od razvojnog stepena njegove svijesti. S druge strane, ne samo da nasa budućnost nije fiksna, nego čak to nije ni naša prošlost. Budućnost nije fiksna sama po sebi, dok je naša 3D prošlost direktno ovisna o “zahvatima” entiteta iz 4D, odnosno od njihovih intervencija u našem vremenu – prostoru, od naše sadašnjosti do - bilo koje tačke?- u našoj ‘prošlosti.’ Navodno, oni ne mogu intervenisati u našoj ‘budućnosti’ s obzirom da ona nije fiksna.

Takođe, te izmjene u ‘prošlosti’ mogu da se manifestuju u (izmjenjenoj) sadašnjosti, kao – ‘deža vu’. Negdje sam to već uporedio sa snimanjem sekvence određenog filma onoliko puta, sve dok režiser nije zadovoljan njenim krajnjim ishodom. Sve to može biti i interesantno. R. Monroe je npr. sretao razne aspekte sebe samog koji su obitavali, u ovom ili onom obliku, u raznim drugim tačkama vremena/prostora. Nekima od njih je čak i pomagao kad su se ovi zadesili u nekoj nevolji. Bilo je tu i tragikomičnih događaja, kao npr. kada se jednom vratio do svog tijela, primjetio je da se neko drugi “uselio” u njega dok je on bio “na putu” te ga je morao ganjati i istjerati, kako bi ponovo ušao u svoje fizičko tijelo. Iz svega se nešto može naučiti, sve zavisi od toga na koji način čovjek želi da stigne do odgovora na pitanja koja je postavio. U svakom slučaju, jedan određen broj ‘letača’ se počeo baviti i jednim ‘poslom’ kojeg su oni nazvali – “retreival”.

Ukratko, radi se o tome da neki ljudi, kad umru, ostanu da se ‘vrzmaju’ na astralnom nivou ove naše ravni postojanja, tj. ne idu u 5D, kako bi trebalo, jer su npr. emocionalno vezani za neke osobe ili mjesta itd. Mnogi od njih često negiraju činjenicu da su ‘mrtvi’ te pokušavaju da se ponašaju kao i prije dok su bili u fizičkom tijelu, a s obzirom da osjećaj za vrijeme nemaju, tako mogu da ‘vise’ na jednom određenom mjestu desetinama ili stotinama “naših godina”.

Stvar je u tome što čovjek “sve svoje nosi sa sobom” te ako je ovdje npr. bio programiran nekom religijom, ona u njemu stvara njegov ‘sistem vjerovanja’ u vezi toga šta je moguće a šta ne, šta ga čeka kad umre itd. itd. ili ako je programiran komunizmom i ateizmom, pa “zna” da kad umre, - nema više ništa, tako on kada se nađe s “druge strane”, ne zna kako tamo da interpretira ta svoja iskustva, odnosno, interpretira ih u skladu s tim kako je programiran ovdje u 3D. Tako će onaj “komunista” negirati da je “mrtav” jer je i dalje svestan samog sebe i onoga što se oko njega događa, a on “zna” da nakon smrti nema života, pa pošto je ‘sada’ svjestan samog sebe, to mu istovremeno i znači da - nije mrtav. Isto tako, neki žestoki vjernici ukoliko se nakon svoje ‘smrti’ nisu susreli sa Alahom, Jehovom ili nekim entitetom koji ‘treba’ da ih ‘gore’ sačeka i da im sudi (kako su ih hodže ili popovi naložili), pa ih onda ‘smjesti’ tamo gdje su zaslužili, u nekim slučajevima, smatraju sebe živim, (u smislu onoga što mi pod tim podrazumjevamo), te tako pokušavaju i da vode neku vrstu života, u skladu s tim. (Interesantno je da i oni, kao i mi, vide ono što žele da vide, a ne vide ono što ne žele da vide. Razlika, znači, i nije toliko drastična.)

Tako im ova grupa ‘letača’ polako objasni stvar, pa ih onda sprovode u 5D tj. u razne ‘fokuse’. Neki ‘fokusi’ imaju i tzv. “ekipe za prihvat” koje rade na deprogramiranju ovakvih slučajeva, jer navodno ljudima nije lako da se odreknu svih gluposti u koje su vjerovali dok su bili u 3D, tj. u mnogim slučajevima – istina i ‘mrtvog’ čovjeka može šokirati.

I Bruce Moen je jedan od onih koji se intenzivno bave ovim, te je u jednom navratu rekao kako se toliko izvještio da momentalno zna kad se desi neka veća katastrofa te je u stanju iz budnog stanja da ‘astralno odleti’ do mjesta događaja i sprovede ‘mrtve’ i istraumirane ljude do nekog od tih “fokusa”. Tako je npr. bio u jednom restoranu za ručkom, kada se dogodila ona eksplozija “Oklahoma Bombing” tj. kada je “Timoty Mc Veigh” srušio onu zgradu FBI-ja i kada je tom prilikom stradalo mnogo ljudi. On je odmah iz restorana “odletio” tamo i počeo sa “spašavanjem mrtvih,” pa kad je završio sa tim, vratio se nazad i nastavio mirno s ručkom. (Ovo jeste moguće jer u astralu vrijeme ne postoji u istom smislu kakvog ga mi podrazumjevamo.)

Upravo tu sam se našao u jednom konfliktu. Ti ljudi misle da čine uslugu čovječanstvu na taj način, što je sasvim u redu. Međutim, sve je to bavljenje posljedicama, dok se istovremeno apsolutno nikakva pažnja ne posvećuje uzrocima, odnosno, pozadini svega toga. Uz pomoć ‘remote viewing’ može se steći i malo šira slika o pozadini tih terorističkih akata koje u velikoj većini slučajeva ne čine oni koji su za njih i optuženi.

Isti je slučaj bio i sa tom eksplozijom od “umjetnog gnojiva” doduše malo “modificiranog.” (svaki stručnjak za eksploziv svjestan je da se toliko razorni efekti ne mogu ostvariti sa kombijem punim “modificiranim umjetnim gnojivom”.) Znači, istraživanjem pravih vinovnika i njihovim otkrivanjem mogle bi se eventualno spriječiti slične stvari u budućnosti. Međutim, Bruce-a i kompaniju to ne interesuje. Ja sam ga upravo to i pitao a on mi je rekao da mu je bitno samo da on njih sprovede “gore,” što sam ja onda prokomentarisao sa – kakva je svrha toga ukoliko se ne posveti pažnja pravim uzrocima i počiniocima tih akata, jer kako su ovi počeli, doći će vrijeme kad ćeš biti toliko “bussy” sa tim svojim “retreival-ima”, da nećeš imati ‘vremena’ ni za šta drugo u životu, nego samo da sprovodiš ‘gore’ žrtve tih kretena. Naravno, on se nije nimalo oduševio ovakvim mojim komentarima, tako da je naša diskusija kratko trajala. (Mogu zamisliti koliko je Bruce kasnije imao posla nakon rušenja STC-a?!) Da li bi mi sada trebali da treniramo cijelu jednu armiju ‘astralnih letača’ da bi obavili tranziciju hiljada mrtvih Iračana u 5D, za čiju su smrt odgovorni isti oni koji su rušili onu “Oklahoma Zgradu,” STC, uzrokovali elksplozije na Bali-ju, u Španiji, Jakarti, Londonu itd.itd.??? O tome šta su nam još pripremili, da ne pričamo.

Srećom većina ljudi obavi svoju tranziciju sama, a što se tiče onih koji ostanu, ne znajući šta se zbilo, tu treba dosta znanja i energije da im se na jedan lijep način objasni kako nisu više živi u “pravom” smislu riječi, tj. da stvari nisu onakve kakve im se čine i da objektivna realnost nema veze sa onim što oni pod tim podrazumjevaju. Sa ezoteričke tačke gledišta, ni mi, koji sebe smatramo živima, nismo ništa bolji i ništa življi od mrtvaca. Mi nismo ni u kakvoj prednosti nad onima koje mi smatramo mrtvima, sve dok se nalazimo u ovakvom stanju svijesti u kakvom se trenutno nalazimo. “Mrtvi” i jedni i drugi. (Odatle dolazi i ono čuveno: “Pustite mrtve da sahrane mrtve”)

Postoji i nešto što bih nazvao – “Astralno putovanje na balkanski način.” Tu se mahom radi o ‘astralnim aktivnostima’ individua čija je Ličnost duboko zabrazdila u iluziji, i koje se više svode na astralni voajerizam i eventualne pokušaje interferecije sa drugim osobama ili intervencije na njima, iz ovog ili onog ‘razloga’. Takvi sebe čak vole da nazivaju i “astralnim ratnicima,” dok se u suštini mahom radi o ‘sljepcima’ koji napadaju ‘sljepce’. Time se inače malo šta pozitivnog može postići i nije vrijedno nekog komentara. Onda imamo pitanje i pozadine svih tih vjerskih i drugih programa koji zasljepljuju ljude do te mjere - da ne mogu doći sebi ne samo dok su ovdje, nego i nakon svoje smrti? Radi se o zatvaranju, odnosno, manipulaciji svijesti.

Znači, naša svijest je zatvorena ili izmanipulisana ovdje i sada. (Religija je samo jedan od stotina raznoraznih mentalnih ‘programa.’) I onda će čovjek sa takvom sviješću da se upušta u neko ‘astralno putovanje’ a da nije svjestan da kao takav – nije nigdje prispjeo!? Možda bi prvo trebali da se osvijestimo?! Da se probudimo?! Da se deprogramiramo?! Da se povežemo sa našim - istinskim Ja, sa našim - istinskim bićem!? Kad se to postigne, onda će za nas i sve granice stvarno prestati da postoje, pa ćemo tada moći i da razgovaramo o jednoj – istinskoj – slobodi – ljudskog bića.

***

Neki su već vjerovatno primjetili da se 'astralna projekcija' pominje na nekim listama simptoma otmica od strane vanzemaljaca koje su navedene na ovom vebsajtu, forumu i drugdje. Dakle, moramo uzeti u obzir i mogućnost da neke od astralnih projekcija nisu baš toliko „spontane“ koliko se to na prvi pogled astralnom putniku čini. Mehanizam dešavanja je prilično jednostavan.

Radi se disocijaciji svijesti od tijela. (Ukoliko se podsjetimo one Parabole o kočiji, onda možemo zamisliti da kočijaš i konji napuštaju kočiju kad zagusti). To je jedna od stvari koje se ljudima redovno dešavaju za vrijeme velikih trauma. Svijest bježi iz tijela kako bi izbjegla bol, odnosno, traumu. Taj fenomen je poznat i u klasičnoj psihologiji: “U traumatskim situacijama, disocijacija nam milosrdno dozvoljava da isključimo emocionalni sadržaj iz naše svjesnosti. Isključeni od naših osjećaja na taj način, mi dobijamo bolje šanse da preživimo nesreću… (…)

Disocijacija za vrijeme neke traume je ekstremno adaptivno sredstvo; to je funkcija za preživljavanje. Problem dolazi kasnije, dugo nakon što je naša patnja prošla a tendencija da se odvajamo od samih sebe može ostati. Naše stare patnje uče nas da se disociramo, da se osjećamo sigurnim dok uzimamo malo psihološko odsustvo od realnosti kada je ona previše strašna ili bolna.(…)

Slušanje mojih pacijenata koji su prebrodili razne traume omogućilo mi je da razumijem ne samo samu disocijaciju, nego takođe i način za njeno prevazilaženje. Ja vjerujem u mogućnost za sve nas da ostanemo u dodiru sa realnošću i da postanemo istinski TREZVENI. (…) Sva ljudska bića imaju sposobnost da se psihološki disociraju, mada je većina nas toga nesvjesna i smatra svoja “vantjelesna iskustva” nečim što je daleko izvan granica naših normalnih doživljaja.” [iz knjige: the Myth of Sanity, Dr M. Stout (M. S. je već preko 25 godina profesor psihologije na Harvardu)]

Marta ovdje govori o posljedicama na psihu čovjeka raznih trauma koje su mu nanesene mahom od strane psihopata ali kad su vanzemaljci u pitanju, 'princip je isti – sve ostalo su nijanse'. Ljudi kojima su nanesene traume od strane psihopata skloni su disocijajaciji isto kao i oni kojima su traume nanjeli vanzemaljci. Uostalom, nedostatak savjesti i emocija kod 4D OPS entiteta čini ih sličnim 3D psihopatama. (Nije čudo zašto su 3D psihopate njihovi «miljenici».) Koliko su te disocijacije ili odvajanja svijesti od tijela «kompletne» a koliko «parcijalne» teško je utvrditi.

Neka vrsta parcijalne disocijacije se takođe često čovjeku dešava npr. kad vozi auto i u jednom momentu kad se prene ne sjeća se nikakvih detalja u vezi određenog dijela puta. Ili kad gledamo neki film pa se duboko uživimo u njega i zaboravimo na sve oko sebe, kod igranja kojekavih kompjuterskih igara itd. Čini se da tu dolazi do neke vrste promjene stanja svijesti, tj. parcijalne disocijacije, kada čovjek «zaboravi» na sebe, te ne precipira momenat i okolnosti u kojima se nalazi. Na primjer, kad čovjek pada sa velike visine, neka njegova tijela se odvajaju od onog fizičkog prije nego što ono udari u zemlju. (To je dokazano nebrojeno puta uz pomoć regresivne terapije prošlih života.)

Kod djece se stanje disocijacije redovno dešava ukoliko su ona izložena nasilju, dakle traumama. Upravo to znanje je podloga za tzv. 'iluminati programiranje' kad se djeca namjerno podvrgavaju traumama još od rane mladosti, pa čak dok su još u majčinoj utrobi. Ukoliko je čovjek «greenbaumiran» («mančurijski kandidat») on se na neku određenu audio ili vizuelnu šifru može momentalno disocirati. Čini se da se slično dešava kod ljudi koje otimaju vanzemaljci. Na prve znakove otmice, dolazi do momentalne disocijacije svijesti od tijela. Čest je slučaj da ukoliko postoji neki svjestan svjedok u blizini čovjeka za vrijeme abdukcije, ukoliko se abdukcija odvijala dok je on spavao u noći, svjedok je vidjeo plavičastu svjetlost oko njegovog tijela kao i neke druge anomalije. Kasnije, onaj koji je bio otet mogao se sjetiti da je doživjeo – astralnu projekciju. Ali kad se svijest ponovo spoji s dušom i tijelom, dolazi do nesklada. Duša se svega sjeća ali svijest se ne sjeća (uostalom, zato je i pobjegla).

Sada ako uzmemo u obzir onu Parabolu o kočiji, kočijaš (ličnost) će biti siguran da je doživjeo astralno putovanje, međutim, u cijeloj kočiji dolazi do nesklada jer je jedan njen dio doživjeo jedno iskustvo a drugi drugo. Mada ego/ličnost/kočijaš ima tendenciju da interpretira taj doživljaj u pozitivnom svjetlu, tamo negdje u dubini duše čovjek ima jedan nelagodan osjećaj. To može biti razlog da on počne da traži pomoć ali nema od koga. Tu npr. sveštenici ne mogu pomoći jer i na njih moramo gledati kao na 'kočijaše'. Oni mogu samo utješiti kočijaša a laž i utjeha su često sinonimi. Uostalom, i oni sami žive u laži.

Nadalje, javlja se problem što duša (gospodar) neće da se asocira sa kočijašem koji živi u lažima. Tako dolazi i do kočenja duhovnog napretka čovjeka. Isto tako, možda nije slučajno to što se u istinskoj gnostici ne preporučuju tzv. «promijenjena stanja svijesti» jer se smatra da je u njima čovjek prilično ranjiv. Gnostičar teži da uvijek ostane pri sebi, svjestan sebe i svoje okoline u maksimalnom stepenu. S tim u vezi, u gnostici se neke transcedentalne meditacije, rituali, 'čarobni napitci' i ostali mehanizmi za postizanje 'promijenjenog stanja svijesti' – nikada - ne preporučuju. Za vrijeme 'promijenjenog stanja svijesti' u čovjeka se može 'daunlodirati' sve i svašta a on te materijale smatra vjerodostojnim. Neki to čak doživljavaju i kao «prosvjetljenje».

Koji procenat astralnih putovanja je direktna posljedica abdukcije, to je veoma teško odrediti?! Na kraju, preporučio bih da se nakon svakog „astralnog putovanja“ dobro pregleda „kočija“ (tijelo) tj. da se utvrdi da li na njoj postoje kakvi ožiljci, kao i to da li su prisutni i neki drugi simptomi i 'anomalije' s one liste znakova abdukcije.

***

Mislim da je u knjizi Alternativna Historija, Semir Osmanagić prilično dobro predstavio ovu tematiku: Knjiga se može daunlodirati ovdje (2.8mb):

http://www.alternativnahistorija.com/AH1main.htm

A onda obratite pažnju na ova poglavlja:

- Mentalna spijunaza 65

- Gerald O'Donell 68

- O'Donell II 73

- PSI TECH 75 - P>S>I 77 - Kosmicko putovanje 78

- Courtney Brown 83

- Kosmicko putovanje II 89

Od literature na našem jeziku koja se bavi temom „lucidnih snova,“ preporučujem knjigu Između Sna i Jave, Ans i Eva Jargi, koju možete daunlodirati ovdje:

http://www.galaksija.com/literatura/IGRA_SNA_I_JAVE.pdf

Posljedice lažnog ezoteričkog rada na individualni ezoterički razvoj čovjeka

Danas na “tržištu” imamo ogromnu ponudu ezoteričkog materijala (od kojeg je jedan dio pristigao u poslednje vrijeme uz pomoc čanelinga, kao npr: Ra, Kasiopejci, Plejade, Arkturijanci, Set, raznorazni “Uskrsnuti Majstori” itd. Itd.); imamo jednu masu različitih duhovnih pravaca i učenja, raznoraznih magijskih, transcedentalnih i hiperdimenzionalnih tehnika i rituala. Dakle, kad dodamo svemu tome i klasične religijske dogme, čini se danas više nego ikada prije imamo priliku da biramo između svega i svačega.

Međutim, šta se dešava kada neki čovjek pogrešno izabere, odnosno, upusti u neko pogrešno religijsko, duhovno ili ezoteričko učenje? Danas vlada jedno prilično široko rasprostranjeno mišljenje da će neko ko se nađe na lažnom putu, bilo slijeđenjem nekog lažnog gurua, ezoteričkog učenja, ceremonijalne magije, hiperdimenzionalnih tehnika itd. itd…, kad tad doći pameti, spoznati istinu i izvući se iz toga. Kad mu to pođe za rukom, taj čovjek će nastaviti dalje sa svojim normalnim životom i razvojem kao i prije.

Međutim, kad bi to bilo tako, bilo bi odlično. Na žalost, čini se da upuštanje u pogrešan ezoterički rad, pogotovo tokom jednog dužeg vremena, može imati veoma teške posljedice po čovjekov potencijalni ezoterički razvoj. Da bi se objasnilo zašto, moraćemo zaći u temeljne osobine strukture naše ličnosti.

Na osnovu materijala iznesenog pod temom Gnostika (ako njega uzmemo vjerodostojnim!?), možemo vidjeti da smo mi kao ljudska bića - ‘nepovezani’. Unutar čovjeka postoji mnogo različitih malih Ja koji se svako na svoj način bore za preimućstvo. U Tradiciji, to se oslikava jednom posudom ispunjenom željeznim parčićima. Kad se posuda malo protrese, parčići odmah promijene svoju poziciju. Tako je to i u našem unutrašnjem životu. Mi se stalno mijenjamo iz jednog momenta u drugi. Cilj ezoteričkog posla je da se uz pomoć vatre koja se rasplamsava tokom našeg rada i jednog svjesnog ‘mučenja’, uspostavi fuzija tih parčića u jednu čvrstu cjelinu, odnosno, istinsko Ja.

Međutim, ukoliko se mi čvrsto vezemo s bilo čime prije nego što do te fuzije dođe, u posudi se mogu formirati grudve u kojima je jedan manji dio onih željeznih parčića međusobno povezan. U tim područjima naša ličnost nije više ‘tečna’ nego čvrsta. Problem je u tome što će ta parcijalna fuzija kasnije spriječavati da dođe do potpune fuzije. Kada se jednom oformi takva jedna grudva, dalji napredak se može ostvariti samo uz pomoć vraćanja natrag i razbijanja te grudve. Udarci koji su potrebni da bi se tako nešto izvelo veoma su bolni jer u tim slučajevima mnogi će morati da dovedu u pitanje neke veće ili bitne periode svog života. Šta god da je bilo to s čim se čovjek identifikovao i što je dovelo do nastanka te grudve, to će on morati proanalizirati, razumjeti, vidjeti u pravom svjetlu i odbaciti.

Što je još gore, ukoliko je ta grudva veoma čvrsta a uticaj koji je doveo do njenog formiranja još uvijek dovoljno jak i prisutan u čovjekovom životu, onda se kod te individue može formirati tzv. ‘crni magnetni centar’. U knjizi Gnostika, Boris Moravjev predstavlja formiranje crnog magnetnog centra sljedećim dijagramom:

Ova slika predstavlja situaciju u kojoj se čovjek nađe kad samog sebe zavarava vjerujući da apsorbuje ezoteričke uticaje i donosi cijelo vrijeme pravilne odluke, dok u suštini on apsorbuje Lažne uticaje, tj. one koji su predstavljeni crnim strelicama koje su u nekim slučajevima paralelne sa bijelim, koje predstavljaju istinske ezoteričke uticaje. To će ga onda dovesti u kontakt s ljudima koji posjeduju magnetne centre iste prirode: koji su sami zaluđeni ili koji zaluđuju druge i koji nemaju nikakav direktan, niti indirektan kontakt sa ezoteričkim Centrom. [Interesantno, Lobaczewski opisuje jedan veoma sličan način na koji psihopate i njihove ‘psihopatizirane’ žrtve formiraju tzv. 'ponerološke unije’!?!]

Da bi se razumjela ova postavka o čovjekovom apsorbovanju Laži, odnosno, A uticaja, dok on istovremeno misli da apsorbuje B uticaje, poslužićemo se sljedećim dijagramom:

Ovdje vidimo da su male crne strelice usmjerene prema svim pravcima dok su one veće, bijele, sve usmjerene samo u jednom pravcu. Male crne strelice predstavljaju A uticaje ili uticaje materijalnog svijeta: seks, uspjeh, novac, bogatstvo, ličnu nadmoć i kontrolu nad drugima, itd. B uticaji su predstavljeni većim bijelim strelicama a to su uticaji koji nas dovode u sklad s našom suštinskom ili višom prirodom, s Duhom, odnosno, istinskim kreativnim silama Svega Što Jeste.

Crne strelice koje predstavljaju 'A' uticaje u nekim slučajevima se čine kao da idu u istom smijeru kao i B uticaji. Međutim, to su lažna učenja koje vode čovjeka upravo ka onome od čega on želi da pobjegne ili da postane ono protiv čega se on ‘bori’. Oni dovode čovjeka u spregu sa Entropičnim silama Svega Što Jeste. Pod uticajem tih sila čovjek će nadalje gledati na B uticaje kao na A uticaje i neće biti više u stanju raspoznavati jedne od drugih. Tako on neće uspjeti da vidi realnost, odnosno, da prodre kroz ‘zavjesu iluzije’.

Za tako usklađene individue nema mnogo nade, tj. bar u ovom životu.

***

Ovo se najčešće događa sa klasičnim sljedbenicima neke religije isto kao i sa onima koji se stave pod uticaj nekog lažnog gurua, uključe se u neku sektu ili tajno društvo i slijepo slijede sve njihove direktive ili rituale (što će njima istovremeno biti sasvim lijepo ‘racionalizovano’).
Žrtve lažnog ezoteričkog učenja neće biti u stanju prepoznati istinsko učenje čak ako se slučajno i nađu u kontaktu s njim. Oni će projicirati u skladu sa svojim željama a te svoje lične projekcije smatraće percepcijom i vidjeće samo ono što se uklapa u njihova (pred)ubjeđenja, odnosno, okvire ‘doktrine’ koju su progutali.

***

Na kraju, kod razumijevanja hiperdimenzionalnog aspekta manipulacije čovjeka od strane tzv. cointelpro sistema, za očekivati je da će u našu oblast postojanja biti ubačen cijeli niz lažnih, izvitoperenih i polovičnih učenja, tehnika, rituala itd. koje će “mnogo obećavati” i koje će prenositi individue sa crnim magnetnim centrima i njima ‘zaražavati’ svakoga ko se asocira s njima, kako bi se kod njihovih žrtava takođe izazvalo formiranje – ‘crnih magnetnih centara’.
To je upravo ono što se i događa!!!

S tim u vezi opet se vraćamo na ono da svako mora preuzeti na sebe lično odgovornost za to šta će prihvatiti kao istinu i šta će koristiti za razvoj svog bića.

***

Ovo je bilo samo jedno sažeto objašnjenje ove problematike koje je bazirano na podacima iz istočnog gnostičkog učenja Tradicija. Naravno, i ono se može uzeti s rezervom a jedini način da se ustanovi da li ovo što je tu rečeno “drži vodu”, to je lična opservacija i jedan analitički pristup (za šta nisu potrebni nikakvi rituali, niti ikakva PROMIJENJENA stanja svijesti, nego upravo SUPROTNO).

Nekim “slučajem” čini se da ova problematika ima dosta dodirnih tačaka sa materijalom iz drugih izvora koji je predstavljen pod temom – psihopatija. Koje su to tačke, najbolje je neka svako sam prosudi?

http://www.galaksija.com/forum/viewtopic.php?t=419

***

Ne ulazeći u to koliko je grafički prikaz ‘crnog magnetnog centra’ pravilan, mislim da ovo što je ovdje opisano prilično blizu istine. Imao sam priliku da upoznam priličan broj individua koje su se kasnije upustile u kojekave “tehnike koje mnogo obećavaju, bilo da se radi o ostvarenju ‘prosvjetljenja’, dosezanju unutrašnjeg znanja, ostvarenju natprirodnih moći itd.” i što su dalje napredovale, ili bolje rečeno – “višlje”, mislim da su se utoliko više i razvodile od realnosti. Bez obzira na to što oni u početku obično imaju neke doživljaje koje smatraju ‘vanserijskim’ ili ’natprirodnim’, naknadne promjene u strukturi njihove svijesti oni ne mogu primjetiti jer imaju samo jednu, - promijenjenu svijest. To mogu primjetiti samo neki od onih iz njihove okoline, odnosno, oni koji se nalaze u interakciji s njima. Na osnovu iskustava s nekim od onih koji su zauzeli “gornje levele”, stekao sam utisak da tu nema pomoći.

Nadalje, dodatni problem je i taj što mnoge od tih individua dobijaju jedan unutrašnji poriv da se udružuju ili formiraju ‘ponerološke unije (kako bi to rekao Lobaczewski) i te svoje metode i programe promovišu gdje god je to moguće. S obzirom da se u mnogim slučajevima radi o prilično inteligentnim individuama, (inteligencija ne mora da ima mnogo veze sa stepenom duhovnog razvoja), oni će se pri tome koristiti svim sredstvima, koje ovom oprilikom neću nabrajati.

Odbrana od takvih je moguća i mjere koje se mogu i trebaju preduzeti su slične onima kao kad imamo posla sa psihopatama, mada se ovdje u većini slučajeva ne radi o klasičnim psihopatama, nego o ‘trans-personaliziranim’ osobama. Međutim, ‘simptomi’ su u priličnom broju slučajeva skoro identični.

***

Na kraju, moramo uzeti u obzir i to da će oni koji se ponašaju u skladu sa svojom OPS suštinom imati jak nagon da se upuste u bilo šta što mnogo obećava, gdje rezultati i ‘napredak’ brzo dolaze i gdje se ne traži mnogo ličnog zalaganja. Tako oni otprilike i dobiju ono što su tražili.
Oni koji teže tome da imaju nadmoć nad drugima kako bi ih kontrolisali, moraju postati žrtve istih takvih koji se nalaze iznad njih i tako kraja nema jer se ovdje ne radi ni o kakvo pravolinijskom putu prema gore, nego o jednom kružnom toku koji ima oblik omče koja se ‘savija’ u 4D prema primarnoj materiji (1D), odakle opet ide prema ‘gore’, prije nego što se opet savije prema dole…

Iz te piramide-matriksa se ne može izaći sve dok čovjek ima tu vrstu polariteta. On može samo napredovati prema ‘gore’, odnosno, prema vrhu te OPS piramide, koji se ionako ne nalazi na ovom našem spratu ali iz piramide - ne može izaći. A ta ‘piramida’, to je matriks. S tim u vezi, svi koji operišu na frekvencijama matriksa-piramide mogu se u njoj kretati gore ili dole, lijevo ili desno, ali ne mogu iz nje izaći sve dok ne – PROMIJENE FREKVENCIJU, koja je opet u vezi sa njihovom – SUŠTINOM.

Samo oni koji imaju OPD suštinu, teoretski mogu izaći napolje. Međutim, moramo imati na umu da su oni upravo najslađi zalogaj za 4D OPS entitete, odnosno, - glavna meta cointelpro-dezinformativnog-sistema.

Indigo djeca

Mislim da je ipak dobro pogledati seriju Taken, bez obzira na to što je Spielberg na okrenuo poentu za 180 stepeni. Sama dinamika interakcije s ljudima kroz noviju istoriju prilično je dobro predstavljena kao i struktura i odnos tzv. “tajnih službi” prema ovom fenomenu i njihova uloga u njegovom zataškavanju. Isto tako i mentalni (psihopatski) profil entiteta koji se nekim “čudom” uvijek zadese u takvim službama. U ovim vremenima ne možemo ni očekivati da će neko provući veću dozu istine kroz holivudsku filmsku industriju, kad je ‘cointelpro’ ubacio u petu brzinu što se dezinformisanja tiče a ona im je jedan od od glavnih ‘ventila’. S tim u vezi, svako mora sklapati svoj vlastiti mozaik na osnovu onoga što mu je dostupno.

Takođe mislim da je sasvim moguće da je jedan od aspekata manipulacije i ova genetska modifikacija ljudi i konsekventna pojava tzv. ‘indigo djece’. Prije nekoliko godina čitao sam jedan tekst na tu temu u Nexus (ili New Dawn?!) magazinu gdje autor na osnovu svog dugogodišnjeg istraživanja tog fenomena kaže: “Ta djeca mogu u svom životu postati vanserijski naučnici, isto kao i vanserijske ubice.” Od onoga što sam na tu temu saznao, čini mi se da se radi o pokušaju stvaranja ljudi sa naglašenim OPS karakteristikama koji će uz to vjerovatno imati povećan intelektualni kapacitet a možda i neke psi-sposobnosti.

Nadalje, slično kao i sa problematikom ‘organskih portala’, tema je prilično osjetljiva, i samo upuštanje u prosuđivanje koje bi dijete moglo biti ‘indigo’ a koje ne, uopšte nije uputno. S druge strane, svaka majka ima tendenciju da u svom djetetu vidi nešto specijalno. Teoretski, stvar bi se mogla ublažiti jedino pravilnim vaspitanjem te djece ali kako kad većina roditelja živi u transu i u svijetu koji je baziran na OPS ‘vrijednostima’!?

S druge strane, na osnovu nekih podataka koji stižu iz te oblasti, čini se da se bliži tzv. ‘kraj ciklusa’ što će navodno biti praćeno i kojekavim katastrofama u vezi kojih se najčešće pominje ‘kiša kometa’. Ako je tako, za očekivati je da će naši pastiri prije toga prebaciti određenu količinu ‘rasplodnog materijala’ na sigurno a vjerovatno će genetika određivati to - koje ovce će biti ‘spašavane’.

Jaka OPS komponenta vjerovatno ima funkciju da usmjeri pažnju tih entiteta na materijalni dio kreacije, sprečavajući ih da vide onu drugu polovinu.

Postoje neke indikacije da kod inkarnacije duša mora da bude u nekoj vrsti rezonancije s genetičkim tijelom. Čini mi se da je duša - duša, i da se one ne mogu dijeliti na ljudsku, reptilsku, nordičku itd. nego da se radi o tome na kom razvojnom stepenu se ona nalazi i kakvog je ‘polariteta’, te od toga zavisi i to gdje će se ona moći inkarnirati i u kakvo tijelo. U slučaju dolaska talasa ili premještaja u 4D, onda postoji i mogućnost da entiteti koji trenutno naseljavaju reptilska tijela u 4D, pokušaju malo da ‘promijene fizionomiju’ stvarajući ‘udobnija’ i ‘ljepša’ tijela za sebe, u koja će se moći inkarnirati, tj. koja će moći da podnesu njihovu jaku OPS frekvenciju.

Isto tako, ponovno naseljavanje 3D zemlje individuama sa izraženijom OPS frekvencijom obezbjedilo bi veće količine energije onima sa gornjeg sprata.

Bez obzira na to da li je neka od ovih teorija tačna ili ne, nama su ruke u odnosu na ovaj ‘fenomen’ svezane (kao i obično). Radi se o ‘trojanskom konju’ za kojeg naslućuješ šta se krije u njemu a istovremeno si nemoćan da ga promijeniš, odnosno, svrhu za koju je namijenjen. Za sada, mi možemo samo biti posmatrači što se ovoga tiče jer je kasno da se u tom smislu nešto promijeni.

Dr Jacobs možda nije slučajno rekao u knjizi the Threat:

(…)Došao sam do zaključka da je ljudska civilizacija izložena jednom procesu ubrzane i vjerovatno, katastrofalne, - promjene, a mi nismo ti koji su zamislili tu promjenu. Ono zbog čega se još neugodnije osjećam je to što se ovdje radi o jednoj promjeni koja je najmanje prihvatljiva za ljudsko društvo, tu se radi o — integraciji vanzemaljaca. (…)

Njihov plan je orjenitisan ka njima samima a ne prema ljudima, kao što bi se očekivalo od jednog programa kojem je cilj reprodukcija. Na kraju, postoji mogućnost da će tu biti i neke koristi za nas, ali ako mi preživimo sve to kao ljudska vrsta; cijena za ovo milosrđe će biti naše odricanje od slobode da upravljamo svojom vlastitom sudbinom a najvjerovatnije i odricanje od naše lične slobode. Uz pomoć jednog kompetentnog istraživanja mnoge nepoznanice i misterije fenomena otmica su riješene. Međutim, tu se sa kristalnom jasnoćom pojavio i jedan od njegovih aspekata. Vanzemaljci su nas prevarili. Oni su nas uspavali, uveli su nas u jedan trans opšte nevjerice i samozadovoljstva, još od početka njihovog prisustva. Tako smo bili nesposobni da razumijemo dimenzije ove prijetnje koju nam oni predstavljaju kao i da im se adekvatno suprostavimo.(…)

Sada je vjerovatno prekasno. Moja lično samozadovoljstvo je već odavno nestalo, i ono je sada zamijenjeno jednim dubokim osjećajem odbojnosti pa čak i jeze. Mi znamo šta ovakvo njihovo ponašanje znači, a sada je imperativ da se upitamo kakve će biti posljedice takvog njihovog ponašanja za buduće generacije čovječanstva. Odgovor na to pitanje vjerovatno nećemo saznati sve dok oni ne ispune svoj plan, a ja mislim da na njega nećemo morati dugo čekati.(…)

***

Na kraju krajeva, mi nismo u stanju da vidimo ni ovaj ‘donji’ dio manipulacije ljudi koja dolazi od strane 3D psihopata i odvija se kroz istoriju do dan danas, pa kako onda možemo očekivati da ljudi primjete neku manipulaciju koja je daleko suptilnija i koja dolazi od strane entiteta koji su izvan naše percepcije i daleko više sofisticirani?!

Sjećam se kad sam jos bio dijete, jednom prilikom sam u društvu dok smo jedne večeri posmatrali zvjezdano nebo, iznenada izjavio da mi dođemo nešto kao laboratorijske životinje vanzemaljcima, nakon čega sam se dugo čudio kako mi je takva glupost mogla pasti na pamet.

Mnogo kasnije, kad sam stvar ispitao malo dublje, ispostavilo se (bar za mene) da sam bio u pravu. Tako, kad sam čitajući kasiopejske transkripte naišao na ovaj dijalog:

Laura: Koja je to najveća tajna?
C/s: Vi ste EKSPERIMENT.

ovo me nije nimalo iznenadilo. Sve to sam podsvjesno već znao.

S druge strane, dovoljno je vidjeti kako su prolazili poljski naučnici koji su radili zajedno sa Lobačevskim u proučavanju psihopatije i njihove uloge u promociji zla na našoj planeti od davnina pa do danas, i dinamiku oko sprečavanja objavljivanja knjige Political Ponerology, pa da se vidi da ni sa psihopatama ne možemo izaći na kraj jer nam čak ni ta anomalija nije dovoljno poznata.

Tako npr. neki dan čitam ovu Vlajkovićevu knjigu u 2 dijela Vojna tajna:

http://www.helsinki.org.yu/docs.php?lang=sr

I vidim kako se autor stalno isčuđava ponašanjem patokratije, pokušavajući da racionalizuje poteze ‘individua s greškom u softveru’ koje istovremeno zauzimaju visoke funkcije na čelu države. Pitam se dokle ćemo se čuditi?! Sve ovo je još davno opisano i događaće se onoliko dugo dok takvima dozvoljavamo da zauzimaju te funkcije i dok gutamo psiho-patološki materijal koje nam iste individue serviraju odozgo.

Mi ne želimo ili nismo u stanju vidjeti stvari koje su nam pred nosom.

Većina ljudi u svijetu nije u stanju da prepozna državo-sponzorirani terorizam, tako da napadi na normalna ljudska bića od strane patokratije, kao što je npr. bio onaj “911”, mogu sasvim neometano da se izvode kao i da se sprovode sve “zaštitne i kaznene mjere” koje zatim slijede. Kad ne možemo vidjeti ni ovaj donji nivo manipulacije, kako onda da vidimo onaj gornji?!

Istovremeno, većina onih koji počnu malo da se bude, upadaju ko muve u PRVU (new-age) zamku i vrlo brzo počinju da pate od ‘sindroma’ –

OVCA-U-NIRVANI.

Svako njihovo djelovanje se nadalje svodi na proklamacije tipa: Mi smo jedno, jedno je sve, ti si ja, ja sam ti, samo ljubav postoji a sve ostalo je iluzija… - i sve ostalo što ide zajedno sa “što je babi milo, to joj se i snilo” – vrstom pogleda na realnost. Ovako “mentalno-kastrirane” individue nisu više u stanju pomoći ni sebi ni drugima. O nekom svjesnom življenju i djelovanju, tu nema ni govora. Oni mogu jedino da sanjaju i projiciraju a usput i da čekaju na Maitreyu ili nekog drugog spasioca za kojeg su iz “pouzdanih” izvora saznali da je ‘prosvijetljen’ i da on samo što nije stigao da nam pomogne u našoj ascenziji. Ili da čekaju na našu ‘svemirsku braću’ koja nam stižu upomoć. Boli glava od gluposti!

U knjizi Donosioci Svitanja na jednom mjestu se pominje da - kad bi znali svu istinu, razbježali bi se na sve strane glavom bezobzira. Na osnovu ovo malo koliko sam sada u stanju da vidim, mislim da je to stvarno tako. Stoga ne mogu da kažem da ne razumijem individue koje upražnjavaju kojekakve tehnike za samo-trankvilizaciju.