Wednesday, August 16, 2006

Ispit

Čovjek od života dobija upravo ono što mu i daje. Vaš život je ogledalo onoga što vi jeste. On je vaš odraz. A vi ste pasivni, slijepi i zahtjevni. Uzimate sve, prihvatate sve, bez osjećaja da imate ikakve obaveze i odgovornost. Vaš odnos prema svijetu i životu je odnos onoga koji smatra da ima pravo da traži i uzima, bez potrebe da za nešto plati ili da nešto zasluži.

Vi vjerujete da su sve stvari tu zbog vas, jednostavno zato što ste to vi! Cijelo vaše sljepilo je tu! Vi živite ekskluzivno na principu “ja to volim” ili “ja to ne volim”, ne cijenite ništa do samog sebe.

Ne priznajete ništa što je iznad vas, teoretski ili logički, možda, ali u praksi ne. To je i razlog zašto mnogo tražite i što stalno vjerujete da je sve jeftino i da vi imate dovoljno para u svom džepu da kupite sve što vam se svidi. Vi ne priznajete nikoga iznad vas, bilo izvan vas samih ili unutar vas. To je zato što, opet ponavljam, vi nemate mjere i živite pasivno, na bazi onoga što volite ili ne volite. Da, vaše “poimanje samih sebe” vas zasljepljuje.

To predstavlja najveću prepreku ka jednom novom životu.

Vi morate biti sposobni da savladate tu prepreku, taj prag, da bi nastavili dalje. Taj ispit dijeli ljude na dvije vrste: “žito” i “kukolj”. Bez obzira na to koliko inteligentan, koliko nadaren, čovjek moze da bude, ukoliko on ne promijeni način na kojeg gleda samog sebe, za njega neće biti nikakve nade za neki unutarnji razvoj, za rad ka sticanju samo-znanja, za istinsko postajanje. On će ostati onakav kakav jeste, cijelog svog života.

Prvi zahtijev, prvi uslov, prvi ispit za nekoga ko želi da radi na samom sebi je da promijeni način na kojeg shvata samog sebe. On ne smije zamišljati, niti jednostavno vjerovati ili razmišljati, nego on mora vidjeti one stvari u samom sebi koje nikada prije nije vidjeo, vidjeti ih stvarno i vidjeti ih onakvim kakve one jesu. Njegovo poimanje se nikada neće moći promijeniti, sve dok on ne vidi ništa u sebi. A da bi vidjeo, on mora naučiti da gleda; to je prva inicijacija čovjeka u samo-spoznaji. ...

Ukoliko on vidi jednom, on će moći videti i drugi put, a ako se to nastavi, onda on više neće moći da ne vidi. To je ono stanje koje se traži, to je taj cilj naše opservacije; to je ono mjesto odakle će se roditi jedna istinska želja, jedna neodoljiva želja da se postane: od hladnih, mi ćemo postati topli, vibrantni; dodirnuće nas realnost.

Danas mi nemamo ništa do jednu iluziju o onome što jesmo. Mi imamo previše visoko mišljenje o sebi. Mi ne poštujemo sebe. Da bih poštovao sebe samog, ja prvo moram prepoznati u sebi onaj moj dio koji se nalazi iznad drugih dijelova, a s tim u vezi i moj odnos prema tom dijelu svjedočiti će i moje poštovanje koje imam prema njemu. Na taj način ja ću da poštujem sebe. I moja interakcija s drugima će biti vođena s istim poštovanjem.

Vi morate razumjeti to da su sve druge mjere — talenat, obrazovanje, kultura, genijalnost — samo promjenljive mjere, mjere za detalje. Jedina prava mjera, jedina nepromjenljiva, objektivno istinska mjera je mjera unutarnje vizije.

Ja vidim - ja vidim sam, uz pomoć toga, vi ste nešto odredili. S jednim višim istinskim dijelom, vi ste odredili jedan drugi niži dio, koji je takođe istinit. A ta mjera, koja sama određuje ulogu svakog od tih dijelova, vodiće će vas do poštivanja samih sebe.

Međutim, vidjećete da to nije nimalo lako. A to nije ni jeftino. Moraćete to skupo platiti. Za loše platiše, lijene ljude, parazite, nema nade. Vi morate platiti, platiti mnogo, platiti odmah, platiti unaprijed. Platiti sobom. Iskrenim, savjesnim, nepristrasnim trudom. Što ste više spremni da platite, bez škrtarenja, bez varanja, bez ikakavih falsifikata, utoliko ćete više i dobiti. I tada ćete upoznati svoju prirodu. I vidjećete sve one trikove, i nepoštenje kojima će vaša priroda pribjegavati kako bi izbjegla da plati čvrstom valutom.

To je zato što vi morate da plaćate s vašim gotovim teorijama, vašim duboko-ukorijenjenim ubjeđenjima, vašim predrasudama, vašim uobičajenim načinom igre, vašim “ja to volim” i “ja to ne volim”. Bez pogađanja, pošteno, bez pretvaranja. “Iskreno” pokušavajući da primjetite one momente kad nudite svoj falsifikovani novac.

Pokušajte za momenat prihvatiti pomisao da niste ono što vjerujete da jeste, da precjenjujete sebe, u stvari, da vi lažete same sebe. Da vi stalno lažete same sebe, u svakom momentu, po cijeli dan, cijeli svoj život. Da to laganje upravlja vama do te mjere da vi to više ne možete kontrolisati. Vi ste žrtva laganja. Vi posvuda lažete. Vaše veze s drugima – laži. Vaše vaspitanje drugih, vaša pravila ponašanja — laži. Vasa učenja - laži. Vaše teorije, vaša umjetnost - laži. Vaš društveni život, vaš porodični život - laži. I ono što mislite o samom sebi – takođe, laži.

Ali vi nikada ne prestajete s tim sto radite i šta govorite zato što vjerujete sebi. Vi se morate zaustaviti i iznutra posmatrati. Posmatrati bez unaprijed stvorenog mišljenja, prihvatajući bar za momenat tu mogućnost da lažete. A kad tako posmatrate, plaćajući sobom, bez samo-sažaljenja, odričući se svih svojih pretpostavljenih bogatstava za samo jedan momenat realnosti, onda ćete možda iznenada vidjeti nešto što niste nikada prije vidjeli u sebi, sve do tog dana. Vidjećete da ste drugačiji od onoga što ste mislili da ste.

Vidjećete da vas je dvoje.

Jedan koji nije, ali zauzima mjesto i igra ulogu onoga drugog. I jedan koji jeste ali on je tako slabašan, tako neprimijetan, skoro da prije nestane, nego što se pojavi. On ne može da podnese laži. I najmanja laž njega natjera da se povuče. On se ne bori, on ne pruža otpor, on je već unaprijed pobijeđen. Učite da gledate sve dok ne naučite da uočavate razliku između te vaše dvije prirode, dok ne vidite te laži i prevaru u sebi. Kada vidite te vaše dvije prirode, tog dana, u vama, istina će se roditi.


G. Gurđijev

Saturday, August 12, 2006

Mediji i istina

Ako se upišete na neki dobar kurs za trgovačkog putnika, sve su prilike da ćete naučiti kako da iskoristite psihičke slabosti normalnog čovjeka, odnosno – potrošaća i tako mu prodate određeni proizvod. Vas će naravno, kao dobro obučenog poslovnog čovjeka interesovati samo profit, tako da ona komponenta manipulacije svijesti kupca predstavljati za vas ‘čistu sitnicu’ jer bože moj, biznis je biznis a ko je kriv nekome što je glup. Poslodavcima treba obezbijediti profit, a sebi platu od koje se treba preživjeti. Što više profita, utoliko više i mogućnosti za penjanje prema gore, kako u piramidi kompanije, tako i u piramidi društva.

Psiholozima je već odavno poznato to da normalan čovjek ima neke rupe u svojoj kogniciji, odnosno, prilično šuplje zaštitne mehanizme, te se to sasvim lijepo može iskoristiti da ga se navede da kupi određeni proizvod.

Stoga nije nikakvo čudo što su u trgovačkim agencijama, medijima itd. zaposleni psiholozi čiji je posao da otkriju najefikasnije metode mentalne manipulacije već uveliko izmanipulisanog čovjeka.

U svakom slučaju, tamo će vam reći da kad uđete kod čovjeka u kuću ili ga bilo kako kontaktirate, onda od njega morate dobiti što više pozitivnih odgovora u jednom nizu. Dakle, - DA. Da bi se kupac na to doveo, prvo mu se servira cijela jedna serija nebitnih primjedbi i pitanja tj. koja nemaju nikakve veze sa proizvodom kojeg prodajete. Nakon niza Da, Da, Da… čovjek će pod nekom inercijom odgovoriti sa – Da, i kad mu ponudite da kupi vaš proizvod.

Dakle, ako zamislimo da je proizvod – Laž – kojeg patokatija (psihopate na vlasti) namjerava prodati ljudima kao istinu, na osnovu koje će oni formirati svoje mišljenje, na osnovu kojeg će patokratija moći poduzeti određene mjere, onda i od medija možemo očekivati sličnu strategiju kod pokušaja da nam prodaju proizvod koji je upravo i dizajniran s ciljem mentalnog inženjeringa narodnih masa.

Ubacivanje muslimanskih terorista u ‘opštu’ sliku

Tako smo u poslednje vrijeme izloženi i cijeloj jednoj baraži mentalne masaže od strane patokratije čiji je cilj sijanje straha od ‘muslimanskih terorista’. Zvanični mediji naravno kao i uvijek služe kao glavno sredstvo za te svrhe jer mi njima bezgranično vjerujemo. Kako nećemo? Da li smo vidjeli prenos finalne utakmice sa svjetskog prvenstva u fudbalu? – Da. Da li je Italija stvarno pobijedila? – Da. Da li je juče padala kiša, kao što su i rekli? – Da. Da li su skočile cijene, kao što su najavili? – Da!

Da li se na ovom snimku lijepo vide muslimanski teroristi kako 7-7-2005 ulaze u jednu od stanica podzemne željeznice u Londonu?













DA!!! DA!!!

E, pa - "mor’ bit bidne, al’ ne mora da znači", - što bi rekao mali Mujo.

Normalnom čovjeku iz nekih "misterioznih" razloga rijetko kada pada na pamet da PROVJERI one informacije koje bi mogle da budu BITNE. Tako će malo ko malo detaljnije pogledati ovaj TV snimak na kojem se lijepo vidi da su muslimanski teroristi UMETNUTI (u opštu sliku).

Ako prebacite ovu sliku na svoj kompjuter i otvorite je u programima Picture viewer ili Photoshop i zumirate onaj njegov dio gdje se vidi ograda i poslednji iz grupe terorista, vidjećete da donja ili treća šipka ograde prelazi preko tijela poslednjeg teroriste i preko ranca onoga koji se nalazi u sredini, dok se druge dvije gornje šipke nalaze iza njihovih tijela. Doduše, to se može vidjeti i golim okom, bez povećanja slike ako se malo bolje obrati pažnja.

***

Na osnovu ovoga vidimo i to koliko nas potcjenjuju oni koji se bave ovom vrstom manipulacije, jer poznavajući našu psihu oni ne mogu očekivati da će neko dovesti u pitanje vjerodostojnost ovog njihovog "umjetničkog djela", pogotovo kad je ono plasirano preko ‘kredibilnih’ medija.

A mi ćemo odobravati sve one mjere koje su uvedene i koje se uvode u cilju naše lične bezbjednosti isti oni koji organizuju ove zločinačke akte. Takođe, ćemo odobravati, što svjesno sto podsvjesno, sve ove "ratove protiv terorista" koji se danas vode, kao i eventualnu nuklearnu anihilaciju Muslimana gdje god i kad god manipulatori realnosti u kojoj živimo ocijene da je to potrebno.

A bin Laden, kažete?!? Ako ste to stvarno rekli, tj. nije mi se učinilo, onda se vjerovatno niste potrudili ni da istražite stvarnu pozadinu napada na STC, 11 septembra 2001. godine.
Sličan je slučaj i sa mnogim drugim terorističkim aktima za koje nam je sasvim "jasno" poznato da su ih počinili muslimanski teroristi.

Naravno, ovih par sitnica ne znače da su naša svijest i percepcija skoro potpuno modificirani ili kontrolisani, reći ćete vi.

Hm, jeste li stvarno sigurni u to?!?


-

Wednesday, August 09, 2006

Duša

Taj pojam podrazumijeva onaj dio čovjeka koji je stalan i koji preživljava smrt njegovog fizičkog tijela. Alegorički, taj pojam može da se odnosi na samu suštinu nečega. U religijskom, duhovnom i ezoteričkom žargonu, ta riječ se koristi u svakojakim značenjima koja često čovjeka dovode do konfuzije.

Duša obično podrazumijeva onaj dio čovjeka koji je permanentan u smislu opstanka nakon fizičke smrti i specifično pripada jednoj određenoj individui a istovremeo ne i nekoj drugoj. Na primjer, jedan ‘organski portal’ ili ‘pre-adamični čovjek nema dušu u tom smislu, iako bi kod njih mogla da postoji neka vrsta ne-individualizirane animirajuće energije na mjestu gdje se normalno nalazi individualna duša. S tim u vezi, ta vrsta duše se smatra fragmentom grupne duše iz 2-gog denziteta.

Ukoliko duša egzistira u jednom takvom smislu, onda ona može bi manje ili više razvijena. Ukoliko ona i postoji, može se desiti da ona nema mnogo upliva na to kako čovjek živi svoj život. Ona većim dijelom može da spava, što se obično i događa i kao takva je odvojena od doživljaja uma i tijela. Ovdje se možemo poslužiti onom starom gnostičkom Parabolom o Kočiji, u kojoj se čovjekovo biće poredi sa jednom kočijom, odnosno, konjskom zapregom, gdje sama kočija ili kola, simbolizira čovjekovo fizičko tijelo, konji predstavljaju njegove emocije, osjećanja i strasti; kočijaš predstavlja jedan intelektualni sklop koji je sposoban da rezonuje (Ličnost) a u kočiji se nalazi i jedan putnik, koji je ujedno i njen gospodar (Duša). U svom normalnom stanju, cijeli taj sistem bi trebao da bude u jednom besprekorno skladnom odnosu i perfektno da funkcioniše – kočijaš drži uzde čvrsto u svojim rukama i upravlja konjima i kočijom u pravcu i na način koji mu gospodar nalaže. Međutim, u praksi je stvar prilično drugačija jer putnik u kočiji spava a kočijaš koji se nalazi u nekoj vrsti transa smatra da je on gospodar kočije. Tako on putnika u svojoj kočiji nije ni svjestan ili je zaboravio na njega.

U tom smislu, u nekim gnostičkim učenjima smatra se da bi kočijaš trebao da se "probudi" tj. poveže sa svojim višim centrima te tako stekne uslove za povezivanje sa svojim – "istinskim Ja", gospodarom (putnikom u kočiji), koji bi se tek tada razbudio i preuzeo upravljanje kočijom tj. čovjekovim bićem. Tako, s gnostičkog aspekta, na kočiju, odnosno, kočijaša, gleda se kao na nešto što ima potencijal za razvoj ili napredak a ukoliko se taj potencijal ne iskoristi, kočija veoma lako može završiti u provaliji. Čini se da je čovjeku potrebno da prethodno ostvari određeni stepen razvoja svog bića prije nego što se njegova duša usidri u njemu kao jedan svjestan gospodar misli, osjećanja i fizikalnosti.

U sklopu filozofije new-age pokreta, pod dušom se smatra sve ono što se podrazumijeva kao svijest i namijerno napušta tijelo, dozvoljava astralno putovanje, proizvodi vidovnjačke efekte itd.. Za razliku od toga, učenje 4-ti Put traži načine da se prvo duša dovede u tijelo, ukoliko ona postoji. Duša prvo treba da preuzme vlast nad svojom vlastitom inkarnacijom od svih sila ličnosti, bioloških i drugih, koje normalno upravljaju tijelom, odnosno, koje upravljaju cijelom "priredbom."

Međutim, duša tu nije potpuno odsjećena, nego se manifestuje u smislu povremenih impulsa svijesti, dubokih emocija, osjećaja nekog dubljeg smisla u svom životu itd. Čovjek je tu, iako ne pod direktom upravom svoje duše, još uvijek odgovoran za sve svoje postupke. Prema uobičajenom stanju stvari, duša ipak mora da karmički plati za sve greške i štetu koju je čovjekova ličnost napravila, mada ona nije bila ta koja je njome upravljala.

Možda je to razlog zašto u vezi s tim, Gurdjieff kaže: "Blagosloveni je onaj koji ima dušu; blagosloven je i onaj koji je nema; ali tuga i jad će zadesti onoga koji ju je imao u sebi u začetku.'

Čak i u sklopu učenja 4-ti Put, duša nema fiksno značenje. Tu se ona nekada pominje kao astralno tijelo a u nekim slučajevima se tvrdi da ju čovjek mora sam proizvesti iz ‘sirovih materijala’. To onda podrazumijeva opstanak nakon smrti. Međutim, ako je duša napola izgrađena, onda ona može da se zaglavi u "limbu", jer se ne može razgraditi a ne može se ni inkarnirati u ljudskom tijelu.

Za vrijeme jedne inkarnacije, duža može da raste a može i da se ‘smanjuje.’ On nije nepokretna ili nepromjenljiva. Upuštanje u magiju u smislu upravljanja višim spiritualnim silama da bi se nešto dobilo na zemlji može npr. da ošteti dušu. Duša nema vezu sa čovjekovim intelektualnim kapacitetom, fizičkim čulima ili fizičkom kondicijom, ali se čini da, da bi se ona inkarnirala, DNA u fizičkom tijelu mora na neki način da bude kompatibilna s njom. Interakcija duša-DNA može takođe da bude dvosmijerna ulica, gdje DNA u jednu ruku predstavlja preduslov, a u drugu, duša utiče na nju svojim prisustvom, te je tako na neki način može i modificirati.

Čini se da riječi duh i duša imaju veoma usko ako ne isto značenje, mada se ponekad upotrebljavaju u različitom kontekstu. Ponekad riječ duša ima značaj emocija. dok riječ duh podrazumijeva nešto generalnije. Tako neko može da osjeća nešto iz dubine svoje duše ali ne i iz dubine svog duha.

~***~

Hm, šta vi mislite o duši i o tome kako se ona manifestuje u vama, a pogotovo, - koliko ona im uticaja na vaše razmišljanje i ponašanje u ovom životu?!

Sunday, August 06, 2006

Fašizam

Danas u svijetu sve je više vlada kojim upravlja korporalna plutokratija, a s tim u vezi moramo se podsjetiti na to da je otac modernog fašizma, Duce Benito Musolini, definisao fašizam kao - korporatizam.

Riječ fašizam potiče od latinske riječi "Fasces," koja označava snop ili svežanj štapova, koji su svi zajedno povezani. Individualni štapovi (strelice, stabljike žita…itd.) predstavljaju građane, dok sam snop kao cjelina predstavlja državu. Poruka ove metafore bi bila da je snop taj koji je značajan a ne pojedinačni štapovi. S obzirom da je ovo i jedan od simbola tzv. iluminata, često ćemo ga naći na grbovima i državnim znamenjima mnogih zemalja koje su pod njihovom kontrolom.

S tim u vezi, realno je očekivati da će fašizam predstavljati glavnu idejnu filozofiju tzv. novog svjetskog poretka, kojeg su nam ove sile pripremile.

Fašizam, osim političke, ima i svoju ekonomsku komponentu.

Mi danas pojam fašizam vežemo isključivo za Njemačku kao i njenu politiku antisemitizma, međutim, moramo imati na umu da je lažno optuživanje, proganjanje i likvidacija nepoželjnih individua i grupa dio svakog fašizma a ne samo njemačkog. Ta filozofija ima i svoju ekonomsku dimenziju koja je između dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka u Evropi bila poznata kao – korporatizam, koji je činio suštinski sastojak Musolinijeve i Hitlerove tiranije.

Međutim, korporatizam nije bio toplo prihvaćen samo u Njemačkoj i Italiji 30-tih godina prošlog vijeka, on je naišao na plodno tlo i u drugim evropskim zemljama, pa čak i u SAD-u. On je takođe podrazumijevao ukidanje mnogih prava radnicima i prebacivanje finansijskih sredstava u ruke onih koji ih kontrolišu, a ne onih koji privređuju.

Mussolini je zagovarao ideju da nije prirodno to da vlada štiti individualna prava: Suština fašizma, vjerovao je on, je u tome da vlada treba da bude gospodar ljudima a ne njihov sluga...

Dr. Lawrence Britt, naučnik i politolog, u jednom svom eseju po imenu "Da li je ko za fašizam?," navodi socijalne i političke osobine koje su karakteristične za fašističke režime. Upoređujući Hitlera, Musolinija, Franka, Suharta i Pinočea, on je došao do sljedećih 14 specifičnih obilježja fašističkih režima." (Iz magazina: Free Inquiry magazine, Vol. 23, Br. 2.):

1. Snažan i stalan nacionalizam

Fašistički režimi teže ka neprestanom korištenju patriotskih slogana, parola, simbola, pjesama i drugih parafernalija. Zastave se viđaju svugdje, kao i simboli i grbovi na odjeći i svim javnim mjestima.

2. Omalovažavanje Ljudskih Prava

Zbog straha od neprijatelja i potrebe za sigurnošću, ljudi koji žive pod fašističkim režimom su uvjereni da u nekim slučajevima ljudska prava mogu biti ignorisana, kad se za tako nešto ukaže "potreba". Oni će tako imati tendenciju da ne primjećuju ili čak da odobravaju mučenja, masovne egzekucije, dugogodišnje zatvaranje ljudi itd…

3. Identifikacija Neprijatelja/Žrtvenih jaraca kao faktor za ujedinjenje

Ljude se zaražava patriotskom groznicom uz pomoć potrebe za eliminacijom onoga što se smatra zajedničkom opasnošću ili neprijateljem: rasne, etničke ili vjerske manjine; liberali; socijalisti, teroristi, itd...

4. Vojna premoć

Čak i kad postoji mnogo unutrašnjih ekonomskih problema, vojsci se dodjeljuje neproporcionalno veliki dio finansijskih sredstava, dok se unutrašnji problemi zapostavljaju. Vojska i vojna služba se veličaju.

5. Favorizacija polova

U vladama fašističkih nacija muškarci uveliko dominiraju. Pod fašističkim režimom tradicionalne uloge polova su mnogo rigidnije. Protivljenje abortusu raste, isto kao i homofobija i otpor protiv homoseksualizma.

6. Kontrolisani masovni mediji

Mediji su u nekim slučajevima direktno kontrolisani od strane vlade, a u drugim, mediji su kontrolisani indirektno uz pomoć raznih vladinih regulativnih mjera, kao i simpatizera vlade koji u medijima rade kao voditelji, direktori itd. Cenzura je sasvim uobičajena, pogotovo za vrijeme rata.

7. Opsesija nacionalnom bezbjednošću

Vlada koristi strah kao sredstvo za motivaciju narodnih masa.

8. Religija i Vlada su isprepleteni

Vlade fašističkih zemalja trude se da koriste onu religiju koja je najšire zastupljena kao alatku za manipulaciju javnog mnenja. Vladini političari često koriste religijsku retoriku i terminologiju, čak i kad su osnovne religijske postavke dijametralno suprotne vladinim mjerama i aktivnostima.

9. Korporalna moć je zaštićena

U fašističkim nacijama, industrijska i poslovna aristokratija je često ta koja postavlja lidere na vlast, stvarajući tako jednu uzajamno korisnu vezu između privrede i vlade, kao i moćnu elitu.

10. Ugušivanje radničke sile

Organizovane radničke sile predstavljaju jedinu istinsku prijetnju fašističkoj vladi i to je upravo razlog zašto se radničke unije potpuno eliminišu ili ugušuju.

11. Omalovažavanje intelektualaca i umjetnosti

Fašističke nacije teže ka promociji i toleranciji otvorenog neprijateljstva prema višim nivoima obrazovanja i akademiji uopšte. Tako nije nimalo neobično da se profesori i drugi akademici cenzurišu, pa čak i hapse. Otvoreno se napada slobodno izražavanje u umjetnosti a vlade odbijaju da finansiraju umjetnost.

12. Opsesija zločinom i kaznom

U fašističkim režimima, policiji se daju skoro bezgranična ovlaštenja kod primjenjivanja zakona. Ljudi često imaju tendenciju da ne primjećuju policijsko nasilje a takođe i da se odriču od svojih građanskih prava u ime patriotizma. U fašističkim nacijama, u mnogim slučajevima postoji jedna nacionalna policijska sila sa virtualno neograničenim ovlaštenjima.

13. Kronizam i korupcija

Fašistički režimi su skoro uvijek predvođeni od strane grupe prijatelja i saradnika koji jedan drugog naizmjenično postavljaju na različite vladine funkcije i pozicije a vladinu moć i autoritet koriste kako bi zaštitili svoje prijatelje od odgovornosti. Za fašističke režime nije neobično da se nacionalna bogatsva otuđuju, odnosno, otvoreno kradu, te tako prelaze u ruke vladinih službenika.

14. Lažiranje izbora

U nekim slučajevima izbori su potpuna sprdačina. U drugim, oni se manipulišu uz pomoć orkestriranih kampanja blaćenja opozicionih lidera, pa čak i njihovom fizičkom likvidacijom. Fašisti se takođe koriste zakonima kako bi se kontrolisalo glasačko tijelo, granice političkog područja i manipulisali mediji. Za fašističke nacije je karakteristično to da koriste pravni sistem za manipulaciju ili kontrolu izbora.

***
Ova lista bi trebala biti poznata studentima političkih nauka. Međutim, onda bi takođe trebala biti poznata i onima koji studiraju religiju, jer mnogo toga oslikava društvena i politička zbivanja kod religioznog fundamentalizma širom svijeta.

Za nas bi bilo pravilno i korisno da shvatimo fundamentalizam kao religiozni fašizam, a fašizam kao politički fundamentalizam.

Sada se samo možemo zapitati koliko u zemlji u kojoj živimo ima ovih elemenata fašizma, odnosno, koliko smo blizu Novom svjetskom poretku?!?

-

Djeca matriksa 13

Transkript prve čaneling-seanse s nama-iz-budućnosti

(Iz Mujine arhive)

Jednog dana u podrumu neke zgrade skupila se grupa ljudi koji su bili odlučni u vezi s tim da skontaju o čemu se radi, jer su svi imali neki čudan osjećaj da nešto nije u redu ili s njima ili s ovim svijetom. Tako su se odlučili da se upuste u čaneling, odnosno, da primjene tzv. metodu ‘prizivanja duhova’, ne bi li uspostavili vezu s nekima od onih koji bi im iz jedne druge perspektive mogli reći o čemu se zapravo radi. Stavili su čašu na sto i samo što su oko nje poredali slova, čaša je počela nervozno da fura po stolu ko nezdrava.

Pitanje (P): Mujo: Halooo, ko je na vezi?!

Odgovor (O): Ma Mujo, bolan, ja sam Mujo, ti iz budućnosti.

Mujo se svemu nadao, samo ne ovakvom odgovoru. On je očekivao da će mu se u najboljem slučaju javiti neki komšija ili poznanik koji se nedavno ‘odjavio’ odavdje, pa ostao da se vrzma u blizini pokušavajući da riješi neke nezavršene poslove. Prvo je nastao tajac, a onda naglo komešanje i prešaptavanje. Mujo se ponovo oglasio:

P: Nemoj lagat! Evo mene ovdje. Nemerem bit i tamo i vamo. Ja sam živ!

O: Ma i ja sam živ, samo što sam ja u budućnosti i na spratu iznad tvog.
Na to se Mujo nije mogao suzdržati, pogledao je gore prema podrumskom plafonu a onda ko iz topa:

P: A ima li Hrkljuša tamo gore?
O: Ma jebo te Hrkljuš, i bez njega smo u govnima.
P: He, he, znao sam ja da ga nema, samo provjeravam. A kako si ti stigo tamo?
O: Ma nisam ja stigo vamo, nego si ti stigo tamo da bi mene tj. nas odavdje izvuko iz govana.
P: A šta radiš u govnima? Što se ne izvlačiš sam?
O: Ma i ti si u govnima, al’ ti to nije jasno. Zato smo i stigli dovdje što to tebi, tj. nama nije bilo jasno kad je trebalo da nam bude jasno. Jel’ kontaš?
P: Ne kontam. Ja ne vidim nikakva govna oko sebe. Pojasni.
O: Zato što si programiran da ih ne vidiš.
P: Programirana ti je mater!
O: Jaooo, s kim ja pričam…?!
P: Čekaj malo, ostani na vezi… (ovdje se već ukazala potreba da se stvar malo dublje razmotri, tako da se Mujo malo dublje zamislio. On je još davno uvidjeo da je vrag odnjeo šalu, međutim, izgleda da to nije bilo dovoljno?!) …pa dobro, šta ja sad treba da radim?!
O: Ne samo ti nego i ostali s tobom. Svi ste odgovorni.

Na to je Živorad odmah odgovorio: "Ja sam samo bio u prolazu, to ne može da ima nikakve veze samnom," na što je Ana dodala da je to sigurno neka greška, jer se i ona takođe slučajno tu zadesila, što bi svima već trebalo biti jasno. Isto je potvrdila i Alma. Ona je čak i naglasila kako joj se čini da je zaboravila da isključi peglu kod kuće i da će morati ići da provjeri, međutim, čini se da je radoznalost ipak bila jača od nje. Tako je ona preuzela na sebe da postavi sljedeće pitanje: "Ne mogu si pomoći, pa moram da…"

O: Ako ne možeš pomoći samoj sebi, ko će ti drugi pomoći?! Šta si ti konkretno uradila na samoj sebi?
P: Alma se odmah počela braniti: "E, ja sam bogami već dvaput bila kod Magdalene na čišćenju čakri," a onda je Živorad dodao: – "I ja sam vala bio kod nje na spinovanju. Sad kaže da mi se čakre vrte ko propeleri na avionskim motorima". Na to je Ana dodala: "I ja sam otišla kod nje na poliranje aure. Meni je ona rekla da me sad ne može ni očima gledati koliko se sijam". Simo je na to takođe priznao: “A meni je pročepila energetske vortekse i kanale, pa sad kaže da kroz mene teče struja bolje nego kroz Nikolu Teslu."

O: Ima li koga među vama ko je sam radio na sebi?!

U prostoriji je opet naglo nastao tajac. Čak je i komarcima postalo neprijatno da zuje, pa su se skrasili na zidu sa strane i pretvorili u uho. Prvi se pribrao 3D-Mujo i pitao: "Kako misliš"? To ti ko otišo u budućnost, pa se sad praviš mangup!?

O: Da nam je toliko fino ovdje ne bih se ni vraćali nazad, niti bi diskutovali nešto s nama iz prošlosti.
Ovdje je Ana brzo reagovala:
P: Mujo a jesmo li to i mi tamo?
O: Pa, naravno da jeste.

P: Na to je žustro upao Živorad: A mogu li ja da pričam sa Živoradom-iz-budućnosti?
O: Ovdje Živorad-iz-budućnosti. Živorade-iz-prošlosti, džubre jedno. Triest i šest godina si strpo u guzicu a još sebi nisi došo. Nemaš vremena od kafana, žena, kockanja i džabalebarenja. Lijepo smo se dogovorili da se vratimo nazad kako bi se sada probudili na vrijeme, kad prije nismo i isčupali se iz govana a ti još uvijek spavaš ko i svi ostali. Znaš li ti uopšte koliko je sati?!?
P: Devet i petnest, ovdje kod mene. Pa, spavo si i ti kad si bio na mom mjestu, dok si osvano tamo gdje jesi i gdje ti se ne sviđa. Što ja sad treba da budem taj koji se treba probuditi? Uvjek mene mora da zapadne neko sranje.

U to je ponovo upao 3D-Mujo tražeći vezu sa Mujom-iz-budućnosti lično, a onda je pitao: Dobro, znači da su nam ga oni koji su izmislili Hrkljuša dobro zavukli u budućnosti? Reci mi kako je tamo?

O: Pušiona. Da nam ga nisu zavukli u prošlosti, ne bi ni u budućnosti.
P: Pa, kad čovjek malo bolje razmisli, pušiona je i ovdje. Vazda je i bila. Bar smo se na to navikli.
O: E, pa krajnje je vrijeme da se odvikavate. To tamo nije ništa u poređenju s onim što vas čeka. Ako mislite nešto mijenjati, sad je vrijeme.
P: Kako da mijenjamo?! Sjebali su nas do temelja i sa svih strana, da se dihat nemere.

Na to se u razgovor uključio Zgembo, koji je sve do tada smijerno ćutao, siguran da su mu principi funkcionisanja univerzuma poznati do najsitnijih detalja: "Govorin ja njima a niko mi ne viruje, a stigo san do četvrtog levela, " rekao je Zgembo, onako više za sebe, nego za druge.
O: Šta si ti konkretno napravio ?
P: Zgembo: "Otvorio čakre, otvorio DNA kodove, uradio deprogramiranje, diplomirao u hiperdimenzionalnim tehnikama… i stalno govorin ljudima šta da rade, šta da ne rade, šta da misle, šta da ne misle…"

"Ja sam se prije nekoliko dana povezala sa frekvencijom delfina a sada svaku noć idem s njima na plivanje po astralnim morima, dok me oni obasipaju s ljubavlju", upala je Maja," a kad se ujutro probudim, krevet mi bude sav mokar". Još je dodala da je tako skinula i nekoliko suvišnih kilograma, pa je tako spojila ugodno s korisnim, što bi se reklo.

O: A Zgembo, šta si ti napravio za opštu dobrobit čovječanstva?
P: "Ja san sinoć uletija u astral, nabija jednog reptila nogon u guzicu i onda se brzo vratija nazad dok on još nije doša sebi", uzvratio je ko iz topa Zgembo, a onda pogledao ostale učesnike seanse da provjeri da li ih je dovoljno impresionirao.

Ovdje je nakratko u konverzaciju uletjeo i Simo: "Ja se javljam na internet-forume i to pod nekoliko imena, pa sad više ne znam kad konverziram sa samim sobom a kad s nekim drugim!? Dakle, širim istinu! U međuvremenu sam postao i ekspert u transcendentalnim meditacijama i hiperdimenzionalnim vještinama a majstor sam i u svemu što je vezano s budizmom, Baghavad Gitom, Hare Krishnom, Vishnom i ostalima. Pored svega toga, redovno sarađujem i sa nekim visokorazvijenim vanzemaljskim civilizacijama..."

Iz ljubičastog balona koji je sve do tada mirno stajao u čošku podrumske prostorije, iznenada je glavu promolila Šefika, a onda obraćajući se Muji iz budućnosti, rekla: "E, pa meni niko ništa ne može, fino im ja kažem, neka se zaštitite ljubičastim balonom, to je najbolja odbrana."

Zgembo je onda nastavio:"Ovo fakat nije pošteno! Mene koji iman dugogodišnje iskustvo u bitci s reptilima, niko neće da sluša. Neće da mi kažu ni hvala što se borin za njih. Kategorično tvrdin da bez otvaranja DNA kodova, hiperdimenzionalnih metoda deprogramiranja i proglašavanja jednog sveopćeg astralnog rata - nema ništa!"

Nakon ovog Zgembinog kraćeg monologa u prostoriji je opet nastao tajac. Čini se da niko od prisutnih nije navikao da razmišlja na ‘hiperdimenzionalan’ način. Onda je Stevo, stručnjak za semantiku, napokon shvatio da je ovo pravi momenat za njegov lični doprinos u cilju razrješavanja cijele ove problematike:

"Ova igra traje dugo,
Vesela je, šta bi drugo,
Igraj igru, zato jesi
Da ne vidiš šta se mijesi
Riječ je važna, to je hitno
Ništa drugo nije bitno
Obrni je vako, obrni je nako,
Kako god je obrneš,
Ne možeš da omaneš
Kako god je ispružiš,
Na kraju ćeš da popušiš
Makni slovo tamo amo,
O tom nam je mislit samo,
Zategni ga, protegni ga
Obrni ga, okreni ga
Kako god ga okreneš,
Nešto ćeš da dobiješ
Igraj igru, nemoj stajat,
Bolje igrat, nego lajat
Smij se, pleši, skači, jaši
Niko nesmje da te plaši
Moraš igrat, a možeš i birat,
Oćeš solo, il’ Žikino kolo…"

Ovdje je 3D Mujo prekinuo Stevu, zahvaljujući mu se na doprinosu. "Ajde ljudi da nastavimo sa seansom, dok su ovi još na vezi", rekao je Mujo.

P: Muuujoo, jesi li još na vezi!?!
O: Ne moraš se derat, ova vrsta konverzacije nema veze sa jačinom glasa.
P: E, a sad najvažnije pitanje! S obzirom da si ti već u budućnosti, de ti meni prvo reci koji će brojevi Lota sutra biti izvučeni jer sam hronični kokuz a poznato je to da - bez para čovjek niđe nije prispjeo.
O: Nisi ti niđe prispjeo, ni s parama ni bez njih.
P: Jel ti to meni kažeš, džubre-jedno-iz-budućnosti?! Ajde dođi vamo ako si mangup, pa ću ti ja pokazat ko nije niđe prispjeo!!!

Tu se Mujo toliko razbjesnio da se zamalo nije potukao sam sa sobom. "Ma ovo ne mogu biti ja, jer ja bih samom sebi sigurno pomogo, ako ništa, onda bar finansijski. Znači, ovo je siguran dokaz da nas neko zajebava" – zaključio je na kraju Mujo.
Kad je ovo čuo, u razgovor se napokon uključio i Krešo: "Zajebava, zajebava, nego šta si mislio!?"
Odkako je osvojio 4-ti level u hiperdimenzionalnim vještinama, Krešo razgovara samo s onima sa istog levela i viših levela, a to naravno podrazumijeva i pripadnike nekih visoko razvijenih vanzemaljskih civilizacija i kosmičkih inteligencija. Međutim, ovaj put on je napravio presedan: "Mislim da ako nešto pametno odozgo dođe, onda to mogu biti samo oni s kojima ja komuniciram – osobno". "Kako znaš?", - neko je zapitao. "Pa, oni su to meni rekli - osobno." "A zašto se onda ovaj predstavio kao ja iz budućnosti?" - pitao je Mujo.

"Ko kaže da je ovaj koji se predstavlja kao ti rekao nešto pametno?!" – uzvratio je Krešo i nastavio: "Nisi otvorio ni 300 hiljada DNA-kodova a nešto pričaš! A ja sam ih otvorio na milione! Ti jedino što otvaraš, to su pivske flaše!!"

"Pa, šta fali?! Kako je to tebi pomoglo, šta si to ti dobio time"? – interesovalo je Muju. Krešo je na to pitanje odmah spremno odgovorio: "Znanje, majmune, i prosvjetljenje!!! Dok vi svi gledate Star Trek filmove i vrtite se samo u krug, ja sam saznao sve što je bilo sakriveno u meni a ono što nije, to su mi rekli moji prijatelji odozgo." "Pa, šta tražiš s nama u podrumu, kad već sve znaš!" – uzvratio mu je Mujo a ovaj mu je na to odgovorio: "E, pa ako hoćeš da znaš, meni su oni osobno obećali da će me izvući napolje, kad ovdje završim specijalnu misiju koju su osobno meni povjerili ."

"Jel’ dezinformativnu misiju, možda?" – zapitao ga je Mujo i dodao: "Kad si već otvorio toliko DNA kodova, šta će ti njihova pomoć!?" Krešo na ovo pitanje nije stigao ni odgovoriti a Mujo ga je već zažago nogom u dupe, nakon čega se ovaj brzo sakrio pod suknju svog osobnog gurua, Alfe-i-Omege, koja je sjedila sa strane i pomno promatrala zbivanja u podrumu. Krešo je odmah počeo od tamo na sav glas da zapomaže, pa čak i da prijeti: "Svima ću obznaniti ko si, šta si i kakav si!!!"

Alfa-i-Omega je sve do tada specijalizirala istoriju galaksije u kombinaciji sa hiperidimenzionalnim tehnikama, magijom, astralnim borilačkim vještinama i svim ostalim, tako da nikada nije imala dovoljno vremena da obrati pažnju na realnost. To je ujedno i jedina individua kojoj je pošlo za rukom da dostigne 9-ti level. Tako je ona sada u stanju percipirati sve i svašta, osim objektivne realnosti, zbog čega je stekla veliku popularnost i kredibilitet među mnogima koji su se dali u potragu za istinom.

Nakon što su je obavijestili šta se zbiva ispod njene suknje, Alfa-i-Omega se prvo brecnula, a onda žustro reagovala: "Zgembo, šta radiš pod mojom suknjom? Zar još nisi izašao odatle?" "Ma nije Zgembo, to sam ja, Krešo", začuo se glas ispod njene suknje. "Krešo, opet ti! Ko te je sad ružio"?! "Mujo!" "Zašto?" "Samo sam mu obznanjivao tvoje mišljenje". "Gdje je on?!" "Eto ga tu odmah pored tebe". Kad je dobila ovu informaciju, Alfa je odmah skinula cipelu sa specijalnom potpeticom i intervenisala udarivši po glavi Zgembu, koji se nekim slučajem, ni kriv ni dužan, takođe zadesio pored nje, samo s druge strane od one gdje je Mujo stajao. (Čujemo da Zgembo od tada nikad nije potpuno došao sebi tj. da se stalno nalazi u stanju promijenjene svjesnosti, odnosno, tamo negdje - između sna i jave.)

U podrumu se sada situacija naglo zagužvala jer je Alfa-i-Omega zaprijetila da će pobiti sve koji se ne slažu s njom i s njenim mučenicima, što astralno, što frontalno a što uz pomoć njenog specijalnog ‘alfa-oružja’ (valjda ona cipela?!). Bez obzira na to što se Alfa-i-Omega mnogo bolje snalazi u hiperprostoru, nego na 3D zemlji, ove njene riječi nisu ostale bez odijeka, nakon čega je u podrumu odmah došlo do konfrontacije među sudionicima seanse.

Međutim, zaboravili smo navesti jednu bitnu činjenicu! U jednom uglu podruma stajao je i kontajner na kome je sasvim jasno pisalo: Neutralni kontajner. Upravo je to bilo mjesto odakle je u poslednjem momentu stigao glas razuma. Naime, otamo se pojavio Momo i poručio svima da nema svrhe nastavljati komunikaciju na ovakav način jer svako priča iz svog kontajnera (figurativno rečeno) a s obzirom da su svi ti kontajneri bazirani na logičkim lancima (kao takvi oni mogu biti samo – subjektivni), odnosno, elementima civilizacijske svijesti (čitaj: nesvijesti), - nemoguće je ostvariti neku normalnu percepciju, pa odatle i komunikaciju. S obzirom da je na Mominom kontajneru pisalo da je neutralan, on je predložio da se svi prebace tamo, pa od tamo da nastave konverzaciju sa sobom iz budućnosti, i - međusobom. Rečeno – učinjeno. Tako su se u kontajneru našli svi osim Alfe-i-Omege, koja nije mogla da pronađe ulaz, pa se vrzmala oko njega i nervozno osluškivala šta se unutra dešava.

Nakon što su se smirili i sjeli za sto, na kojeg su postavili slova i čašu, Momo je odmah svima dao na znanje da od onoga što čuju od Muje iz budućnosti ne može biti neke veće koristi jer se on obraća našoj logičkoj svijesti a oni koji se obraćaju našoj logičkoj svijesti, često nemaju dobre namjere, što je sasvim - logično. "A čemu će se obratiti?!", nervozno je upitao Mujo, - "I kome?!"

"Ma to su ti notorne reptilčine, oni se uvik pridstavljaju kako in odgovara i zajebavaju vas. Ja in poznajen bolje nego iko", upao je u razgovor Zgembo, dok je privijao hladne obloge oko svoje glave. Tu je Stevo iskoristio priliku da i on nešto kaže:

"Riječ je bitna, igraj samo
Razvuci je bilo kamo,
Skini je, obuci je,
Presvuci je, navuci je,
Ubaci je, izbaci je,
Zamuti je, razmuti je…
Kada igru utvrdiš
Istinu ćeš da vidiš
Igru volim ja najviše
Igrom podrum sav odiše
Moje riječi dobro slušaj
I istinu moju kušaj…"

Ovaj put, Stevu je prekinuo poznati glas Alfe-i-Omege, koji je dopirao odnekud izvana: "Kreteni jedni, to vam sve dolazi sa satelita!!!" "Tako je!!!", - odmah su uglas izrazili svoje mišljenje Zgembo i Krešo, na što je Simo značajno klimnuo glavom u znak odobravanja. Onda je i Živorad izgubio neutralnost, pa je lupio Zgembu nogom ispod stola, na što je on laktom udario Muju, Mujo je potkačio Simu, Simo je klepio Momu…i u neutralnom-kontajneru je nastala sveopšta tarapana. Čaša za komunikaciju s nama-iz-budućnosti odletjela je sa stola i razbila se u paramparčad, slova su se razletjela na sve strane a neko je zakačio i ljubičasti balon u kojem je mirno, bezbjedno i bezbrižno sjedila Šefika jer iz njega nije mogla vidjeti objektivnu realnost. Njen balon je naglo ispuhao, pa se tako i ona, jadna i zbunjena, našla na vjetrometini ne znajući šta se dešava i šta da radi. (Kasnije, kad je došla sebi, Šefika je izjavila da - "ljubičasti baloni ne pomažu - kad su 3D-kreteni u pitanju".) Kad je integritet Mominog kontajnera došao u pitanje, Momi je prekipjelo i on je momentalno proglasio svoj kontajner - objektivnim, čime je ovaj automatski izgubio neutralni status. Onda se u njegovim rukama niotkud odjednom stvorila batina kojom je počeo da vinta po kontajneru i viče: "Napolje iz mog kontajnera, stoko jedna subjektivna!!!" - na što su svi ko jedan nahrupili ka izlazu.

Čini se da su učesnici seanse izašli iz neutralnog kontajnera u stanju povišene svjesnosti, a to se očitovalo po tome što - niko nikome nije smjeo da okrene leđa.

Tako se i završila ova prva seansa a tako je ujedno i propala prilika da čujemo šta nam poručuju oni iz budućnosti. S druge strane, šta bi nam to oni mogli pametno i reći, kad je već sve rečeno?!

Nije valjda da ima još?!

-
Djeca Matriksa 1-vi Dio