Bitno je očima nevidljivo
Mada to možda na prvi pogled ne izgleda tako, vjerovatno usljed nedostaka dovoljne količine mistike, i psihologija ima mnogo veze sa - ezoterikom.
Svaka individua koja želi da se bavi proučavanjem ezoterike, prvenstveno mora imati potpuno čistu, funkcionalnu i iznad svega ZDRAVU psihu, prije nego što se otisne u ta područja koja su nam prilično nepoznata. Ukoliko je čovjekovo psihičko stanje takvo da on ne može izaći na kraj ni sa poteškoćama iz svakodnevnog života, velike su šanse da će ga isto to psihičko stanje zavarati i odvesti na pogrešan put, pogotovo na ezoteričkom području, gdje postoji veoma malo čvrstih oslonaca i putokaza, odnosno, povratne sprege koja čovjeka može voditi naprijed?!
Stoga, PRVO pravilo kod bavljenja ezoterikom je da čovjek mora steći jako psihičko zdravlje. To možda u osnovi ima i neke veze s nekim metodama koje je Gurđijev nazivao “pamćenjem samog sebe”, Moravjev “introspekcijom”, Kastaneda “rekapitulacijom” itd...
Nadalje, to podrazumijeva da je potrebno spoznati i osnovne elemente patoloških stanja svijesti da bi ih čovjek mogao identificirati kako u sebi, tako i u drugima; kako bi mogao izvršiti vlastitu ‘dekontaminaciju’ (ili ostvariti ZDRAVU psihu) a istovremeno se zaštititi od manipulacije od strane onih čije je stanje svijesti poremećeno. Na primjer, u knjizi Unutrašnji Oganj, Kastaneda govori o “sitnim mučiteljima” u smislu da čovjek prvo mora “apsolvirati” njih, - da bi se uopšte mogao “susresti s nepoznatim”. Onaj ko je sposoban da sabere 2 i 2, vjerovatno će uvidjeti da su “sitni mučitelj” i psihopata - sinonimi. Međutim, istovremeno ćemo primjetiti da čak i mnogi od onih kojima je Kastanedino učenje detaljno “poznato”, iz određenih razloga nisu u stanju da vide ovu vezu i generalno ignorišu ovu temu. Naravno, ne radi se o tome što psihologija nije dovoljno mistična, razlozi za to su možda druge prirode. Nikakvo čudo što je i Lobačevski, kao ‘tvrdi naučnik’ nazivao formiranje ovakvih rupa u čovjekovoj kogniciji – fenomenom, kao što tu riječ koristimo kad pričamo o vanzemaljcima!?
Oni koji su proučavali neke materijale na temu psihopatije na engleskom jeziku, mogli su primjetiti da neki autori nazivaju psihopate čak i – ‘aliens’. Naravno, oni nisu koristili izraz “vanzemaljci” u doslovnom smislu, kao - ‘extraterrestrials’, međutim, to je prilično blizu u pokušaju da se predstavi jedno “strano stanje svijesti” koje se nalazi izvan polja kognicije većine “normalnih” ljudi. Ovo normalnih-ljudi-pod-navodnim-znakovima, bi značilo da normalni ljudi možda nisu toliko normalni, koliko se to na prvi pogled može da čini!?
Treći čovjek
Jednom prilikom izveden je jedan eksperiment iz hipnoze. Tri čovjeka su sjedila za stolom. Čovjak A je hipnotisao čovjeka B, a onda mu je sugerisao da je čovjek C iznenada dobio neki poziv i morao je da ih napusti. Usput je napravljeno par zvučnih efekata u smislu otvaranja i zatvaranja vrata. Nakon što je bio povraćen iz hipnoze, čovjek B nije više mogao da vidi čovjeka C, koji je još uvijek sjedio za stolom! Međutim, kad je čovjek C uzeo šoljicu s kafom, čovjek B je zaprepašteno gledao kako se šoljica sama kreće kroz vazduh. Za njega je čovjek C bio nevidljiv, međutim, neki fenomeni koji su nastali kao posljedica djelovanja čovjeka C, bili su mu vidljivi, mada, neobjašnjivi.
Čini se da i psihopate možemo nazvati “trećim čovjekom”!? Oni možda i nisu toliko nevidljivi, koliko su normalni ljudi slijepi, bez obzira na to što “fenomeni” koji nastaju kao posljedica dejstvovanja psihopata imaju pogubno dejstvo na čovječanstvo uopšte.
***
Danas se kroz mnoge kanale širi teorija da svaki čovjek ima prirodnu osobinu da čini zlo drugima ukoliko se on samo “nađe u pogodnoj situaciji ili uslovima”. Na primjer, u videotekama se može naći film Eksperiment koji je snimljen na osnovu jednog istinitog događaja. Uzeli su grupu ljudi za svrhu jednog eksperimenta što im je trebalo biti i dobro plaćeno. Koliko se sjećam, od njih se tražilo samo da provedu prilično kratko vrijeme u zatvoru, možda jednu ili dvije sedmice. Pola njih su trebali igrati ulogu čuvara a druga polovina ulogu zatvorenika. Tako su ih podijelili na dvije grupe, “čuvarima” su dali uniforme, dok su one druge zatvorili u ćelije. Eksperiment je morao biti prekinut nakon samo par dana!? Šta se desilo?! „Čuvari“ su se počeli iživljavati na „zatvorenicima“, prilikom čega je jedan od zatvorenika bio ubijen, nekoliko ih je bilo teško ozljeđeno a “čuvari” su pokušali silovati i doktoricu koja je sprovodila i nadgledala taj eksperiment.
Gledanjem ovog filma normalnim ljudima se stvarno nameće zaključak da će čovjek činiti zlo drugima kad mu se za to ukaže prilika. Međutim, ukoliko bi čovjek posjedovao osnovno znanje iz polja psihologije na temu psihopatije, onda bi u istom filmu mogao prepoznati dinamiku koju je opisao Lobačevski u knjizi Politička ponerologija, gdje psihopata (koji se slučajno zadesio među grupom “čuvara zatvora”) odmah staje na čelo grupe, te počinje da „ponerizira“ grupu, odnosno, „transpersonalizira“ ostale „čuvare“, od kojih ga jedan veći broj njih počinje slijepo slijediti, dok su ga drugi slušali čisto zbog straha. Tu se upravo vidi taj „fenomen“ pogubnog dejstva psihopate na umove tzv. „normalnih“ ljudi koji jednostavno nemaju nikakav mehanizam zaštite od njegovog uticaja, te postaju marionete u njegovim rukama.
Isto tako, u materijalima koji pokušavaju provući teoriju “svaki čovjek je zao kad mu se pruži prilika,” psihopatija se nekim “slučajem” ne pominje. Prilično je jasno da se ovdje radi o orkestriranim aktivnostima od strane patokratije da se unese što više dezinformacija kako bi se napravila konfuzija i da se svi ljudi poistovijete sa psihopatama, te da se tako i jedni i drugi mogu smatrati - normalnim.
Na primjer, Philip Zimbardo, psiholog iz San Franciska je objavio i jednu knjigu gdje mu primjer zbivanja u ovom eksperimentu služi kao potpora za njegovu tvrdnju da je - “svako od nas u datim okolnostima sposoban da se ponaša nasilno i sadistički”. On ovaj koncept onda primjenjuje za odbranu onih američkih vojnika koji su se iživljavali na svakojake načine na zatvorenicima u Bagdadskom zatvoru Abu Ghraib, predstavljajući te mučitelje ljudi – nedužnim žrtvama.
(Interesantan tekst na ovu temu, može se naći ovdje: http://www.signs-of-the-times.org/articles/show/129924-Environment+of+Evil )
Naravno, ovdje ne bi smjeli izbaciti i bebu iz lavora, zajedno s prljavom vodom u kojoj smo je okupali. Činjenica jeste da je većina ovih zatvorskih čuvara bila transpersonalizirana, tj. nisu oni svi bili klasične psihopate, međutim, u svom transpersonalizovanom stanju, njihovo PONAŠANJE se nije drastično razlikovalo od ponašanja klasičnih psihopata.
Svi smo mi manje više ‘transpersonalizovani’, usljed slabog prirodnog imuniteta na psiho-patološki materijal kojem smo neprestano izloženi od svog rođenja pa do danas, međutim, nije tačno to da su to normalne osobine ljudi. One mogu biti prisutne u manjoj ili većoj mjeri u transpersonalizovanim osobama a onda aktivirane izvana kad to “kontrolorima” odgovara. Međutim, stanje svijesti psihopata i ‘normalnih’ ljudi se ne može porediti i izjednačavati.
Isto tako, u navedenom eksperimentu, kao i u Abu Ghraib zatvoru, bilo je i onih koji su nisu potpali pod psiho-patološke uticaje, te su u takvim sredinama pokazali i jedno ljudsko ponašanje. A niko da postavi pitanje, - ŠTA TO NJIH ČINI OTPORNIM?! ZaŠto oni nisu uzeli učešća u tim psiho-patološkim aktivnostima?! Pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da takve individue kao “crne ovce”, brzo dolaze na udar ostalih!
Dakle, može se!
***
Imunitet se može ostvariti, ako ne prirodno, onda bar uz pomoć osvještavanja. Međutim, danas se mnoge transpersonalizirane individue koje žele da spoznaju nešto ili poduzmu nešto, pored svega toga jos upuštaju i u ostvarivanje promijenjenih stanja svijesti uz pomoć kojekavih ‘hiperdimenzionalnih tehnika’!? Neki su ‘transpersonalizirani’ i tako da svojom ljubavlju obasipaju kako ovu planetu, tako i svoje “mučitelje” - ili da se bore za mir u svijetu uz pomoć – meditacije!? Ili da stvaraju ljepšu realnosti projicirajući svoje želje (kao produkt jednog transpersonalizovanog stanja svijesti) na ovaj univerzum uz pomoć kojekavih “vizualizacija”. Kakve koristi od “introspekcije”, “pamćenja samog sebe” ili “rekapitulacije”… može imati jedna – transpersonalizovana individua, koja ne zna šta traži, na šta da obrati pažnju i nesposobna je da vidi ono što je bitno? Koliko efikasno će biti njeno dejstvovanje u ovoj realnosti?
I na kraju, opet: dok se “sitni mučitelji” ne “apsolviraju” – nema dalje!
[Kao jedan dobar “sitni mučitelj” za vježbu može poslužiti i ova današnja svjetska patokratija. Sada samo treba proučiti ovu tematiku, i što se ona bolje razumije, utoliko više elemenata psiho-patološkog materijala ćemo moći primjetiti, kako ‘unutra’, tako i ‘napolju’. Onda bi trebala uslijediti faza dekontaminacije i preventive, međutim, sve je to povezano i sa nečijom slobodnom voljom i suštinom bića…]
Svaka individua koja želi da se bavi proučavanjem ezoterike, prvenstveno mora imati potpuno čistu, funkcionalnu i iznad svega ZDRAVU psihu, prije nego što se otisne u ta područja koja su nam prilično nepoznata. Ukoliko je čovjekovo psihičko stanje takvo da on ne može izaći na kraj ni sa poteškoćama iz svakodnevnog života, velike su šanse da će ga isto to psihičko stanje zavarati i odvesti na pogrešan put, pogotovo na ezoteričkom području, gdje postoji veoma malo čvrstih oslonaca i putokaza, odnosno, povratne sprege koja čovjeka može voditi naprijed?!
Stoga, PRVO pravilo kod bavljenja ezoterikom je da čovjek mora steći jako psihičko zdravlje. To možda u osnovi ima i neke veze s nekim metodama koje je Gurđijev nazivao “pamćenjem samog sebe”, Moravjev “introspekcijom”, Kastaneda “rekapitulacijom” itd...
Nadalje, to podrazumijeva da je potrebno spoznati i osnovne elemente patoloških stanja svijesti da bi ih čovjek mogao identificirati kako u sebi, tako i u drugima; kako bi mogao izvršiti vlastitu ‘dekontaminaciju’ (ili ostvariti ZDRAVU psihu) a istovremeno se zaštititi od manipulacije od strane onih čije je stanje svijesti poremećeno. Na primjer, u knjizi Unutrašnji Oganj, Kastaneda govori o “sitnim mučiteljima” u smislu da čovjek prvo mora “apsolvirati” njih, - da bi se uopšte mogao “susresti s nepoznatim”. Onaj ko je sposoban da sabere 2 i 2, vjerovatno će uvidjeti da su “sitni mučitelj” i psihopata - sinonimi. Međutim, istovremeno ćemo primjetiti da čak i mnogi od onih kojima je Kastanedino učenje detaljno “poznato”, iz određenih razloga nisu u stanju da vide ovu vezu i generalno ignorišu ovu temu. Naravno, ne radi se o tome što psihologija nije dovoljno mistična, razlozi za to su možda druge prirode. Nikakvo čudo što je i Lobačevski, kao ‘tvrdi naučnik’ nazivao formiranje ovakvih rupa u čovjekovoj kogniciji – fenomenom, kao što tu riječ koristimo kad pričamo o vanzemaljcima!?
Oni koji su proučavali neke materijale na temu psihopatije na engleskom jeziku, mogli su primjetiti da neki autori nazivaju psihopate čak i – ‘aliens’. Naravno, oni nisu koristili izraz “vanzemaljci” u doslovnom smislu, kao - ‘extraterrestrials’, međutim, to je prilično blizu u pokušaju da se predstavi jedno “strano stanje svijesti” koje se nalazi izvan polja kognicije većine “normalnih” ljudi. Ovo normalnih-ljudi-pod-navodnim-znakovima, bi značilo da normalni ljudi možda nisu toliko normalni, koliko se to na prvi pogled može da čini!?
Treći čovjek
Jednom prilikom izveden je jedan eksperiment iz hipnoze. Tri čovjeka su sjedila za stolom. Čovjak A je hipnotisao čovjeka B, a onda mu je sugerisao da je čovjek C iznenada dobio neki poziv i morao je da ih napusti. Usput je napravljeno par zvučnih efekata u smislu otvaranja i zatvaranja vrata. Nakon što je bio povraćen iz hipnoze, čovjek B nije više mogao da vidi čovjeka C, koji je još uvijek sjedio za stolom! Međutim, kad je čovjek C uzeo šoljicu s kafom, čovjek B je zaprepašteno gledao kako se šoljica sama kreće kroz vazduh. Za njega je čovjek C bio nevidljiv, međutim, neki fenomeni koji su nastali kao posljedica djelovanja čovjeka C, bili su mu vidljivi, mada, neobjašnjivi.
Čini se da i psihopate možemo nazvati “trećim čovjekom”!? Oni možda i nisu toliko nevidljivi, koliko su normalni ljudi slijepi, bez obzira na to što “fenomeni” koji nastaju kao posljedica dejstvovanja psihopata imaju pogubno dejstvo na čovječanstvo uopšte.
***
Danas se kroz mnoge kanale širi teorija da svaki čovjek ima prirodnu osobinu da čini zlo drugima ukoliko se on samo “nađe u pogodnoj situaciji ili uslovima”. Na primjer, u videotekama se može naći film Eksperiment koji je snimljen na osnovu jednog istinitog događaja. Uzeli su grupu ljudi za svrhu jednog eksperimenta što im je trebalo biti i dobro plaćeno. Koliko se sjećam, od njih se tražilo samo da provedu prilično kratko vrijeme u zatvoru, možda jednu ili dvije sedmice. Pola njih su trebali igrati ulogu čuvara a druga polovina ulogu zatvorenika. Tako su ih podijelili na dvije grupe, “čuvarima” su dali uniforme, dok su one druge zatvorili u ćelije. Eksperiment je morao biti prekinut nakon samo par dana!? Šta se desilo?! „Čuvari“ su se počeli iživljavati na „zatvorenicima“, prilikom čega je jedan od zatvorenika bio ubijen, nekoliko ih je bilo teško ozljeđeno a “čuvari” su pokušali silovati i doktoricu koja je sprovodila i nadgledala taj eksperiment.
Gledanjem ovog filma normalnim ljudima se stvarno nameće zaključak da će čovjek činiti zlo drugima kad mu se za to ukaže prilika. Međutim, ukoliko bi čovjek posjedovao osnovno znanje iz polja psihologije na temu psihopatije, onda bi u istom filmu mogao prepoznati dinamiku koju je opisao Lobačevski u knjizi Politička ponerologija, gdje psihopata (koji se slučajno zadesio među grupom “čuvara zatvora”) odmah staje na čelo grupe, te počinje da „ponerizira“ grupu, odnosno, „transpersonalizira“ ostale „čuvare“, od kojih ga jedan veći broj njih počinje slijepo slijediti, dok su ga drugi slušali čisto zbog straha. Tu se upravo vidi taj „fenomen“ pogubnog dejstva psihopate na umove tzv. „normalnih“ ljudi koji jednostavno nemaju nikakav mehanizam zaštite od njegovog uticaja, te postaju marionete u njegovim rukama.
Isto tako, u materijalima koji pokušavaju provući teoriju “svaki čovjek je zao kad mu se pruži prilika,” psihopatija se nekim “slučajem” ne pominje. Prilično je jasno da se ovdje radi o orkestriranim aktivnostima od strane patokratije da se unese što više dezinformacija kako bi se napravila konfuzija i da se svi ljudi poistovijete sa psihopatama, te da se tako i jedni i drugi mogu smatrati - normalnim.
Na primjer, Philip Zimbardo, psiholog iz San Franciska je objavio i jednu knjigu gdje mu primjer zbivanja u ovom eksperimentu služi kao potpora za njegovu tvrdnju da je - “svako od nas u datim okolnostima sposoban da se ponaša nasilno i sadistički”. On ovaj koncept onda primjenjuje za odbranu onih američkih vojnika koji su se iživljavali na svakojake načine na zatvorenicima u Bagdadskom zatvoru Abu Ghraib, predstavljajući te mučitelje ljudi – nedužnim žrtvama.
(Interesantan tekst na ovu temu, može se naći ovdje: http://www.signs-of-the-times.org/articles/show/129924-Environment+of+Evil )
Naravno, ovdje ne bi smjeli izbaciti i bebu iz lavora, zajedno s prljavom vodom u kojoj smo je okupali. Činjenica jeste da je većina ovih zatvorskih čuvara bila transpersonalizirana, tj. nisu oni svi bili klasične psihopate, međutim, u svom transpersonalizovanom stanju, njihovo PONAŠANJE se nije drastično razlikovalo od ponašanja klasičnih psihopata.
Svi smo mi manje više ‘transpersonalizovani’, usljed slabog prirodnog imuniteta na psiho-patološki materijal kojem smo neprestano izloženi od svog rođenja pa do danas, međutim, nije tačno to da su to normalne osobine ljudi. One mogu biti prisutne u manjoj ili većoj mjeri u transpersonalizovanim osobama a onda aktivirane izvana kad to “kontrolorima” odgovara. Međutim, stanje svijesti psihopata i ‘normalnih’ ljudi se ne može porediti i izjednačavati.
Isto tako, u navedenom eksperimentu, kao i u Abu Ghraib zatvoru, bilo je i onih koji su nisu potpali pod psiho-patološke uticaje, te su u takvim sredinama pokazali i jedno ljudsko ponašanje. A niko da postavi pitanje, - ŠTA TO NJIH ČINI OTPORNIM?! ZaŠto oni nisu uzeli učešća u tim psiho-patološkim aktivnostima?! Pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da takve individue kao “crne ovce”, brzo dolaze na udar ostalih!
Dakle, može se!
***
Imunitet se može ostvariti, ako ne prirodno, onda bar uz pomoć osvještavanja. Međutim, danas se mnoge transpersonalizirane individue koje žele da spoznaju nešto ili poduzmu nešto, pored svega toga jos upuštaju i u ostvarivanje promijenjenih stanja svijesti uz pomoć kojekavih ‘hiperdimenzionalnih tehnika’!? Neki su ‘transpersonalizirani’ i tako da svojom ljubavlju obasipaju kako ovu planetu, tako i svoje “mučitelje” - ili da se bore za mir u svijetu uz pomoć – meditacije!? Ili da stvaraju ljepšu realnosti projicirajući svoje želje (kao produkt jednog transpersonalizovanog stanja svijesti) na ovaj univerzum uz pomoć kojekavih “vizualizacija”. Kakve koristi od “introspekcije”, “pamćenja samog sebe” ili “rekapitulacije”… može imati jedna – transpersonalizovana individua, koja ne zna šta traži, na šta da obrati pažnju i nesposobna je da vidi ono što je bitno? Koliko efikasno će biti njeno dejstvovanje u ovoj realnosti?
I na kraju, opet: dok se “sitni mučitelji” ne “apsolviraju” – nema dalje!
[Kao jedan dobar “sitni mučitelj” za vježbu može poslužiti i ova današnja svjetska patokratija. Sada samo treba proučiti ovu tematiku, i što se ona bolje razumije, utoliko više elemenata psiho-patološkog materijala ćemo moći primjetiti, kako ‘unutra’, tako i ‘napolju’. Onda bi trebala uslijediti faza dekontaminacije i preventive, međutim, sve je to povezano i sa nečijom slobodnom voljom i suštinom bića…]
posted by bobo at 10:11 pm
15 comments
