Saturday, December 06, 2008

Znanje, propaganda, parabole i percepcija

Mislim da je u predavanjima koja su dostupna na ovom linku:

http://www.youtube.com/user/adampants2008


'adampants/Jonathan' na jedan prilično jednostavan i razumljiv način predstavio samu suštinu problematike s kojom smo suočeni.

Pod temom Propaganda, parabole i percepcija, on sasvim lijepo predstavlja dinamiku manipulacije svijesti (pa tako i percepcije) ljudi uz pomoć religije od strane tzv. “Sotone” (što je samo personifikacija tzv. OPS/entropičnih sila), subliminalnih poruka kojima smo neprestano izloženi, medija itd.; dok pod temom Knowledge, navodi dinamiku kontrole i crpljenja energije “taker-a” (onih koji uzimaju) od strane “taker-a”, implicirajući da smo skoro svi mi u ovoj realnosti ‘taker-i’, neki prirodno tj. po samoj svojoj suštini, dok možda jedan veći dio nas, samo zato što smo jednostavno tako programirani (od strane istinskih “taker-a”). Odatle, ova ‘naša’ realnost ima ‘predatorsku’ prirodu, odnosno, nije nikakvo čudo zašto se u njoj - “život hrani životom” (mada smo mi i to sasvim lijepo racionalizovali, doduše, kao i sve ostalo).

Za razliku od toga, postoji mogućnost da čovjek postane “giver” (OPD-davaoc) ukoliko se uspije deprogramirati i sinhronizovati sa svojom dušom/suštinom/istinskim ja, što naravno nije nimalo lako i što je predmet nekih gnostičkih učenja, koja to obrađuju sa manje ili više uspjeha. (Dosta materijala na tu temu je već objavljeno na ovom forumu i vebsajtu.) ‘Giver’, kao takav, izlazi iz polja frekvencija/kontrole “taker-a” i postaje za njih “neprobavljiv”. ‘Taker’ (OPS individua), može samo UZIMATI ali ne može primati energiju od Svega Što Jeste, dok ‘giver’-u, Sve Što Jeste ‘automatski’ nadoknađuje energiju koju je dao. Tako je ‘giver’ istovremeno i ‘primalac’ za razliku od ‘taker-a’ koji ne može spontano primati energiju, nego je može samo – uzimati – od drugih. ‘Taker’ uvijek uzima uz anticipaciju da će morati nekome nešto i dati, a to njegovo ‘davanje’ mu služi kao opravdanje za njegovu egzistenciju. Naravno, ‘taker’ će se stalno truditi (svjesno ili podsvjesno) da uzima od drugih više nego što daje.

S našeg stanovišta OPS/’taker’ svijesti (koja je kod svakoga manje ili više izražena) ovu dinamiku nije lako razumjeti jer ne znamo (svjesno) kako to u praksi izgleda (mada to mnogi od nas osjećaju na podsvjesnom nivou). Neki su, doduše, u nekim momentima svog života, na primjer, spontano pomogli nekome (ne postavljajući nikakve uslove za to i ne očekujući ikakvu nagradu), pa su nakon toga mogli osjetiti jedan poseban osjećaj ispunjenosti ili sreće, dok im je pored toga, ono što su od sebe dali - brzo bilo nadoknađeno od strane Svega Sto Jeste u nekim drugim okolnostima ili na neki drugi način; međutim, bez obzira na takva iskustva, nesposobni da mentalno racionalizuju stvar, oni su se brzo nakon toga ponovo vraćali u ‘matriks’ (“business-as-usual”). Ovo iskustvo se može ponavljati, sve dotle dok čovjek - ne daje od sebe – u očekivanju nekog dobitka, nego uspije da ostvari neku vrstu spontanosti u svemu tome (“daje od srca”). Što je čovjekovo poznavanje istinske duhovne (ali i fizičke) realnosti veće, utoliko će se ova dinamika primjetljivije manifestovati pred njegovim “očima”.

Između ostalog, Jonathan navodi i koncept potpune kontrole ljudskih bića, ne samo u fizičkoj realnosti, nego i nad tzv. “inkarnacionim ciklusima”, što je koncept koji nije nov a kojeg sada zastupa i Barbara Batholic, nakon što je obavila na stotine seansi regresivne terapije. U tom smislu, pojam “stara duša” ne mora označavati nikakav veći stepen razvoja, nego bi se tu moglo raditi samo o jednom većem stepenu ‘kondicioniranosti’!? (“Mrtav prezbiterijanac je samo mrtav prezbiterijanac” – kako je to govorio E. Cayce, na osnovu svojih susreta sa diskarniranim individuama; ili u prevodu: “sve ‘svoje’ nosimo sa sobom”, - problem s tim je što mnogo toga što smatramo “našim,” nije uopšte naše, nego nam je spolja ‘instalirano’.)

**

Ukoliko se razumije ova dinamika hiperdimenzionalne manipulacije bića od strane OPS entiteta (suštinskih ‘taker-a), za svrhu njihove ishrane i održavanja egzistencije, onda će se shvatiti i zašto samo proučavanje nekih zasebnih ‘konspiracija’ (dok je u suštini skoro sve u ovoj “našoj” realnosti jedna ‘velika konspiracija’) i zauzimanje stava “mi protiv njih”, ukopavanje u rovove, priprema za neku klasičnu imaginarnu bitku protiv npr. “sila novog svjetskog poretka” i slično, ne vodi ničemu; a još manje kojekve tehnike mantranja, tantranja, magije, lucidnog sanjanja, vantjelesnih putovanja itd. Sve su to samo malo egzotičniji elementi uz pomoć kojih se ‘ovce’ drže u ‘toru’ ili bacaju u još dublji san. Ili, - sve su to samo malo egzotičniji elementi takozvane “taker-svijesti” (mentalno kondicioniran čovjek može da sanja ‘vako, ili ‘nako, međutim, kako god i šta god sanjao, tu se radi samo o njegovim snovima, dok on generalno ne može na taj način da se “deprogramira”, da se poveže sa dušom/duhom, da objektivizira svoju percepciju, te tako i da promijeni svoj ‘modus operandi’).

**

Na kraju krajeva, trebalo bi biti sasvim jasno da kad je neko “spasavanje” u pitanju, stvar je sasvim individualna tj. niko drugi ne može obaviti to za nas. Kad naša ‘individualna-svijest’ dođe u kontakt sa ovakvim materijalom kao što je ovaj na gorenavedenom linku, ona će na njega reagovati u skladu sa stepenom svoje kondicioniranosti/distorzije. Oni kod kojih je distorzija manja a još uvijek su u nekoj ‘mjeri’ zadržali tzv. OPD/’giver’ suštinu, shvatiće poentu i reagovaće u skladu s njom.


http://www.youtube.com/user/adampants2008


**

2 Comments:

Blogger bledolika said...

Nepročitavši ni ceo tekst, nestrpljiva da saopšim radost jer sam se prepoznala možda u giveru, šaljem ovu poruku svima "širom cijele planete gdje se ljepšom dušom dublje jeca". Godinama, ne znajući za ovaj sajt, doduše nemušto vodim svoju neprestanu bitku sa duhovima laži. Oduvek sam verovala da u tom stremljenju nisam sama a sada to i znam

7:31 pm  
Blogger tiamat said...

znanje, propaganda, parabola i percepcija podsjetili su me na mnoge probleme u procesu stjecanja znanja i širenja svijest. masa pseudočinjenica plasiranih kao istina, uvelike, otežavaju kreiranje ispravnog stava i djelovanja pojedinca i društva. takav se jedan problem možda najbolje može prikazati u književnosti koja je, kroz povijest, bila i ostala aktivna sila u kreiranju mnogih društvenih odnosa. sve do 18. stoljeća pisci su bili samo glasnogovornici svoje publike. prihvaćali su i potvrđivali opće priznata moralna načela i mjerila ukusa. tek pojavom novog duhovnog pokreta u 18. stoljeću, oni postaju učitelji i zaštitnici svojih čitatelja, da bi epohom realizma prerasli u stalno buntovne, ali pri tome vrlo korisne sluge u procesu širenje svijesti. u književnosti se tada po prvi put javljaju romani koji se bave našim vlastitim životom, suštinskim pitanjima, moralnim teškoćama i sukobima nepoznatim ranijim generacijama. najsnažniji književni izričaj tog doba postaje ruski roman kao proizvod ruske inteligencije. za razliku od romana u zapadnoj književnosti, tog vremena, koncentriranog na opisivanju pojedinca izoliranog i otuđenog od društva, koji propada pod teretom vlastite usamljenosti, ruski roman opisuje borbu protiv demona koji pojedinca navode na bunu protiv svijeta i zajednice. kao izraz nepobjedivog optimizma, ruski roman, ujedno, predstavlja i potvrdu vjerovanja u budućnost, kako rusije, tako i ljudskog roda. stoga i ne čudi što mnogi književni kritičari vide zapadnu književnost, komparirajući je sa djelima ruske književnosti, kao iznurenu i u zastoju. lav nikolajevič tolstoj, meni osobno draži, i fjodor mihajlovič dostojevski su najznačajniji ruski književni velikani koji eksplicitno prikazuju probleme odnosa društva i pojedinca. usamljenost i izdvojenost pojedinca iz društva za njih predstavlja najveće moguće zlo. i dok tolstoj sukob između pojedinca i društva vidi kao nedostatak razumijevanja i moralne ozbiljnosti, dostojevski vidi rješenje društvenih problema svog vremena u ponovnom ujedinjenju obrazovanih ljudi sa narodom od kojeg su se otuđili. tolstoj, iskreni prijatelj istine i pravde, te veliki kritičar kapitalizma, odlučno se suprotstavlja svakom revolucionarnom stavu, za koji nema razumijevanje. njegovo trezveno razmišljanje i odvratnost prema laganju samoga sebe i drugih omogućili su mu da, svojim likom i djelom, postane utjecajan politički činitelj. iako je svoga suvremenika dostojevskog usporedio sa bezvrijednim konjem, dostojevski, tvorac prvog naturalističkog prikazivanja modernog velegrada i veliki tumač slobode, eminentno je ime svjetske književnosti. njegovi junaci, pripadnici različitih društvenih klasi, bore se sa istim moralnim problemima, čineći tako besklasni svijet utemeljen na općoj ljudskoj sudbini. oni pate, ubijaju i umiru za ideje. za njih je život filozofski zadatak, a razmišljanje jedino stalno zanimanje u životu.
u ljudskoj povijesti su oduvijek postojali pojedinci poput dvojice ruskih književnih velikana koji su, svjesni moći što je znanje sa sobom nosi, podučavali i bezrezervno dijelili svoja razmišljanja i spoznaje. takvi "giveri" uvijek će postojati i zahvaljujući njima svijetlosti u mraku nikada neće nestati. na nama ostaje da ih pokušamo prepoznati u moru laži i obmane.

s poštovanjem,
tiamat

11:38 am  

Post a Comment

<< Home