Saturday, August 09, 2008

Četvrti put, učitelji, meditacija i entropične sile

Prema učenju “4-ti put,” čovjek ne može imati neki stvarni vlastiti stav, bez učitelja. Tu se smatra da čovjek (kao “vanjski čovjek”) ne može kao takav imati svoju individualnost, pa tako ni (ispravne) stavove. Radi se o jednoj mašini. U tome ima dosta istine ali se tu istovremeno stvara i jedan prostor za manipulaciju čovjeka od strane tzv. “učitelja”, čiji je zadatak da ovoga dovede do onog stadijuma gdje će ovaj steći individualnost i preuzeti volan u svoje ruke. Stvara se zavisnost od učitelja koji u većini slučajeva takođe nema svoju individualnost (ali može dobro da folira da je ima).

Danas postoji nekoliko tih grupa koje su zasnovane na 4-om putu. Neki, koji su prisustvovali ‘seminarima’ grupe koja radi u Australiji, primjetili su da se tzv. “učitelji” često glože među sobom!? Tako nešto se u praksi ne bi događalo kod tzv. “unutrašnjih ljudi”.

Još jedna od interesantnih stvari koje su Gurđijevovi samoprozvani nasljednici ubacili (u “njegovo ime”) je i – meditacija. Oni koji su prošli kroz njegova djela mogli su primjetiti jedno veoma rijetko pominjanje tog pojma što bi logički ukazivalo na to da on meditaciju nije uzimao previše ozbiljno u smislu jednog neophodnog sredstva, kad se o ezoteričkom razvoju čovjeka radi. Da to nije slučajno, možemo vidjeti i po tome što Moravjev takođe ne pominje meditaciju u njegovoj Gnostici (Tradiciji, Doktrini, http://www.galaksija.com/gnostika.htm), koja je jedna ‘šira verzija’ 4-og puta. Naravno, to ne znači da određene tehnike “meditacije” nisu bile u upotrebi, međutim, te vrste “meditacije” su služile (bar kako se to meni čini) za introspekciju, dakle, za gledanje unutra a ne “napolje”. U nekim slučajevima i za sticanje kontrole nad nekim dijelovima tijela, mišićima ili organima.

Međutim, učitelji koji su se pojavili kasnije, ubacili su meditaciju kao obavezni dio nastave, “objašnjavajući” to u smislu da je Gurđijev neke stvari držao u tajnosti od šire javnosti, pa tako i tehnike meditacije!? Dakle, “ne bacaj bisere pred svinje”, nego ih ustupi samo članovima naše grupe. Tako ispada da postoje određene specijalne tehnike meditacije koje je lično on smislio a one su dostupne samo onima koji su pripadnici neke eksluzivne grupe koja je po njemu nazvana. Naravno, postoje i meditacije koje je lično Buda smislio, tako da se i one preporučuju s obzirom da je izvor kredibilan. To naravno znamo po tome što je lijepo naglašeno to da ih je “ON lično smislio”. (Naravno, ovdje se ne dovodi u pitanje vjerodostojnost tih ‘vipasana’. Na primjer, orginalna Biblija je u međuvremenu pretrpjela na desetine hiljada “ispravki”. Zašto bi ‘vipasana’ bila izuzeta od kozmetičkih zahvata?)

Mislim da tu negdje počinje i razvod sa realnošću tzv. tragaoca i da su te tehnike meditacija upravo iz tog razloga i ubačene u nastavu. Većina tragaoca će impresije koje dobijaju uz pomoć meditacije uzimati nekritički kao istinu koja stiže sa viših nivoa svijesti/kreacije (nesvjesna da se tu radi o jednoj veoma pogodnoj zoni ili medijumu za manipulaciju njegove svijesti od strane tzv. “entropičnih sila”). Pitanje je da li neke vrste meditacija mogu čovjeku obezbjediti pristup i jednom “interaktivnom ekranu/medijumu” koji nije baš toliko božanske prirode, koliko se to na prvi pogled može činiti (to ću naknadno pojasniti)?! Kad se tome dodaju i razne tehnike ‘vizualizacija’, većini tragaoca će naravno naglo da krene karta jer, bože moj, ako ništa drugo, onda bar zamišljati i maštariti možemo. Tada, tragaoc počinje da uklapa ono što mu stiže ‘odozgo’ s onim što misli da zna (što je često veoma lijepo sinhronizovano), te počinje da igra ulogu projektora svoj “ličnih” (tj. daunlodiranih mu) deluzija na realnost, nesposoban da vidi bijelu mačku ispred svog nosa, kad se o običnoj percepciji radi. On čak neće imati ni vremena za neki “input” iz vana – jer on sada djeluje sa pozicija “znanja”. Ovaj proces istovremeno podrazumijeva i gubitak pronicljivosti ili razboritosti, što je osnovna alatka kod proširenja svijesti ili ezoteričkog napretka tragaoca.

Nadalje, s obzirom da mu je rečeno da on sam ne može napredovati ako nekoga ne povuče za sobom (prenese mu “znanje”), on počinje da traži žrtve koje će povuči za sobom (u ambis). To je otprilike dinamika uz pomoć koje se tragaoci izbacuju s kolosijeka, slično kao vagoni nekog voza koji izljeću zajedno s mašinom koja ih vuče i koja obično prva izleti.

Boris Moravjev je vjerovatno primjetio tu dinamiku i moguće opasnosti, te je u svojoj Gnostici “proširio” 4-ti put tako da pruži čovjeku mogućnost individualnog ezoteričkog napretka, bez obaveznog članstva u nekoj grupi, odnosno, bez vođe. Naravno, učitelji 4-og puta će njega obavezno da ignorišu jer bi u suprotnom mogli lako ostati bez posla tj. kontrole. Uzgred rečeno, Moravjev je naglašavao da samo oni koji su prešli 2-gi prag mogu da budu učitelji, medjutim, u praksi ćemo vidjeti da među sadašnjim učiteljima skoro da nema takvih ako ih uopšte ima?!

***

Ako se vratimo na početak, u realnosti najčešće imamo slučaj gdje vanjski čovjek koji nema svoju individualnost, treba da je stekne uz pomoć drugog vanjskog čovjeka koji je takođe nema. Nadalje, tragikomična situacija koja se takođe tu redovno javlja, ne samo kod grupa baziranih na 4-om putu, nego i kod svake grupe rukovođene nekom ideologijom je ta što se tu pojavljuje jedan prazan prostor kojeg obično ispunjavaju “veliki majstori za vizualizacije i projiciranja”.

A, ko su to vrhunski majstori za vizualizacije i projiciranja, koji su istovremeno drastično razvedeni od istinske realnosti? Naravno, teško da ćemo odgovor na to pitanje dobiti od nekog od današnjih učitelja 4-og puta, međutim, to ne znači da se on ne može naći:

http://galaksija.blogspot.com/2007/12/kreatori-nae-realnosti-pie-laura-knight.html

Nadalje, Lobačevski je proces transpersonalizacije (psihopatizacije) ‘normalnog’ čovjeka opisao ovdje:

www.dreambandclub.com/polit_ponero.pdf

tako da preporučujem da se uzme i to u obzir kao dio realnosti u kojoj živimo a pogotovo prilikom odabira našeg puta i učitelja.

***

Tako, danas imamo slučaj gdje su nam dostupni FRAGMENTI (kako je to Uspenski lijepo naglasio) jednog ezoteričkog učenja po imenu Četvrti Put, čije rupe su krpljene od strane mnogih individua pokušavajući da od njega naprave jednu cjelinu. Bez obzira na to što su mnogi to radili s najboljim namjerama, moramo imati na umu i onu izreku: “Put do pakla je popločan najboljim namjerama”.

S tim u vezi, stvar lične razboritosti će biti razlučivanje istinitog od lažnog i upravo od te sposobnosti razlikovanja istinitog od lažnog, direktno će zavisiti brzina i smijer čovjekovog ezoteričkog napretka.

Istovremeno, kako Hamlet svojevremeno reče svom prijatelju: “Mnogo je više stvari na nebu i na zemlji, nego što je tvoja mudrost u stanju da ih sanja, moj Horacije”; moramo imati na umu mogućnost da ne postoji ni jedno učenje u kome je bas SVE rečeno. Tako ne bih preporučivao da se hvatamo Gurđijeva, Kastanede ili bilo koga drugog “ko pijan plota”.

***

Vraćajući se na Gurđijeva, prema dostupnim podacima on je jasno definisao dva cilja. Prvi je bio “da istraži sa svih strana i da razumije istinski značaj i svrhu čovjekovog života”. Naravno, moglo bi se reći da je to cilj svakog istinskog tragaoca. Drugi njegov cilj je bio da “po svaku cijenu mora da otkrije načine i sredstva da kod ljudi uništi njihovu podložnost sugestijama, koje ih dovode do toga da lako padnu pod uticaj ‘masovne hipnoze’”.

Tako i dan danas, kad se o tragaocima koji se čvrsto drže “četvrtog puta,” imamo onaj klasični slučaj: “ISTA META - ISTO ODSTOJANJE,” kad se o dolasku do odgovora na navedena pitanja radi.

Čovjek takođe može da ‘vipasanira’ sve dok ne poplavi, međutim, odgovori na ova pitanja mu neće stići na taj način. Drugi izvori i metode se uporno ignorišu, npr. neki “četvrtoputaši” se groze od čanelinga, mada je on (kao ‘spiritizam’) bio takođe poznat Gurđijevu.

Gurđijev:

"Onda sam bio veoma zainteresovan, a to moje interesovanje nije ni danas potpuno nestalo, za povećavanje vidljivosti udaljenih kosmičkih centara, mnogo hiljada puta, uz pomoć korištenja medijuma” (iz knjige Život je stvaran samo kad ja jesam)


Hm, nećemo ovdje valjda ono što je on mislio pod pojmom ‘medijum,’ intepretirati kao - ‘teleskop’?!

Naravno, s jednim pravilnim pristupom i meditacija i čaneling mogu biti korisne alatke ukoliko se svi utisci/informacije koje stižu tim putem podrvgavaju jednoj analizi. Dok smo svjesni da uz pomoć čanelinga u našu realnost stižu i tone dezinformacija, meditantima ne pada na pamet mogućnost da se slično događa i kod meditacije!?

Nekim ezoteričarima takođe ne pada na pamet mogućnost da ih “entropične sile” manipulišu organizujući im privatne sastanke sa “orlom” (kad su npr. Kastanedini sljedbenici u pitanju), “Mojsijem”, “Isusom”, “Svetim Savom”, “Krišnom” itd., ovisno od kulturalne pozadine i mentalnog sklopa tragaoca (čije karakteristike i preference “entropične sile” mogu lako da “očitaju”), odnosno, potencijala kojeg ta individua ima da odigra ulogu ‘agenta’ tih sila u našoj realnosti. Slično je i sa tzv. (negativnim) sinhronizacijama koje mnogi tragaoci intepretiraju nekim božanskim proviđenjima (tj. “kao da su vođeni božjom rukom”). Kao posljedica te vrste manipulacije, neki će (kao npr. S. Swerdlow) čak biti uvjereni da se nalaze u direktnom kontaktu s Božjom Glavom, odakle primaju informacije iz prve ruke.

**

Na primjer, kad se o našoj podložnosti ‘masovnoj hipnozi’ radi, malo koji “četvrtoputaš” će se uhvatiti posla istinskog proučavanja tog ‘fenomena’. Malo ko od njih će na našem nivou zapaziti korelaciju između procesa ‘transpersonalizacije’ i ‘hipnoze’. Tako, ukoliko malo proučimo materijale koji su dostupni na polju psihologije na temu psihopatije, primjetićemo jedan koncept koji prominira:

“U susretu s psihopatom, normalan čovjek se ponaša hipnotisano kao srna u noći, uhvaćena u snopu automobilskih svjetala, te biva pregažen ne znajući šta mu se dogodilo.”

Dakle, i na našem nivou se zbivaju neki čudni procesi “hipnotiziranja” koje većina “četvoroputaša” nije u stanju primjetiti, niti ih spriječiti; ni kod sebe samih a kamo li kod drugih!?

Većina nas ni ovaj donji nivo manipulacije nismo u stanju vidjeti, niti mu se oduprijeti. Sada si možemo postaviti pitanje, kako se tek oduprijeti nekim višim oblicima manipulacije naše svijesti?! Na primjer, Gurđijev je tvrdio da “entropične sile” često pobjeđuju jer se mogu koristiti SVIM sredstvima kod ispunjenja svojih ciljeva. Dakle, ako “entropične sile” između onih njihovih “svih sredstava koja im stoje na raspolaganju” koriste i metodologiju koju je pominjao M. Topper:

"Bića iz svemira uvijek projiciraju elektromagnetski pojačane misaone valove na ljude sa zemlje, pogotovo na one individue koje su uticajne, kako bi zaveli njihovu podsvijest i doveli ih, naravno, - bez njihovog znanja o tome, - do one tačke kad su ovi psihički spremni da voljno stupe u neku vrstu pakta ili saveza s tim bićima, nakon što oni otkriju sebe i demonstriraju neke od njihovih veličanstvenih sposobnosti." "Ta vrsta stvari se događa od pamtivijeka."

"Iako su viši principi kosmičkog zakona zasnovani na konceptu slobodne volje i svako biće, bilo ono pozitivno ili negativno, koje egzistira u uslovima viših dimenzija mora da se drži tog zakona, negativna bića pokušavaju da iskoriste taj zakon za svoje vlastite svrhe. Nama postaje sve više jasno to da oni manipulišu varijabilu slobodne volje koja operiše kroz duše koje su povezane sa ekranima nižih dimenzija, tako da duše koje dejstvuju na osnovu iskrivljenih i namijerno proizvedenih informacija – neprefektnog, parcijalnog ili izmišljenog tipa, - bivaju inducirane da poduzimaju voljne radnje koje ih nesvjesno čine podobnim za direktnu manipulaciju ili kontrolu od strane vanzemaljaca. (Ovo bi važilo za sve one koji su progutali ponuđene im religijske koncepte, magijske tehnike, rituale, doktrine, ideologije, razne pogrešne duhovne koncepte itd.; prim. prev.) Slobodna volja tako nasamarene osobe, kao neke vrste jednog kontrolisanog operativca, tada biva integrisana unutar ukupnih zaliha Volje koje pripadaju Obmanjivaču, tako da subjekat – uz pomoć korištenja svoje vlastite slobodne volje – postaje satelit entiteta iz viših dimenzija, koji ga je obmanuo. Tako se on počinje da napaja Strategijom negativnog tipa, tog entiteta, te kao takav igra ulogu neke vrste roba-šegrta. Oni postaju psi-hički isprepleteni u sklopu jedne posebne kontrolne hijerarhije, neke vrste kosmičkog vojno-ukalupljenog poretka, u kome je onaj najpametniji ojačavan i unapređivan uz pomoć psihičke energije svijesti sviju onih koje je on naveo (zaveo) da prihvate njegovo vođstvo."


http://www.bibliotecapleyades.net/esp_autor_topper.htm

…onda smo ga “popušili multidimenzionalno”, što bi reko mali Mujo.

Naravno, ovakvi koncepti se ne razmatraju u sklopu nastavnog programa “četvoroputaša”. Oni ne uzimaju u obzir ono: “mnogo je više stvari na nebu i na zemlji nego što je tvoja mudrost u stanju da ih sanja, moj Horacije”, te neće razmatrati stvari koje se nalaze izvan sklopa materijala četvrtog puta (isto kao sto ni npr. Kastanedini sljedbenici smatraju da se u sklopu njegovih knjiga nalazi SVE sto je čovjeku potrebno; ili isto kao što neki vijernici tvrde kad su ‘svete knjige’ u pitanju).

Ili, šta da kažemo o nekim drugim metodama kondicioniranja svijesti ljudi, kao što su tzv. “virtuelni scenariji” (u režiji “entropičnih sila”) o kojima je pričala Karla Turner ili ovaj primjer koji je već pomenut pod jednom drugom temom:

Imaju i neki “karto-liki” uređaj. On je interesantan jer kao da je povezan s mojim mislima. Tako sam mogla da posmatram ekran koji izgleda kao neka 3D slika jedne mape. Kako bih obraćala pažnju na neke puteve ili kopnene dijelove, tako bi se oni na neki način osvjetljivali ili naglašavali na mapi. Putevi na toj mapi bi se izdizali samim tim što mislim o njima, dok bi neki dijelovi kopna iznenada postajali jasno vidljivi a njihove karakteristike bivale sve izražajnije. Kad bi razmišljala kako putujem tim putevima, oni bi se onda uvijali a činilo se da se ona bijela linija na njima takođe kretala zajedno samnom, kako sam putovala uzduž nje.

http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?t=143

Možemo li uzeti u obzir da postoje “astralne zone” gdje nam entropične sile ‘podmeću’ ovakve “interaktivne medijume,” gdje mi ulazimo u interakciju s nekim elementima koje su odabrale ili unaprijed nam zadale iste sile a onda odatle izvlačimo i kojekava “iskustva”, “nirvane”, “uvide”, “prosvjetljenja” itd.?! Dok se u stvari radilo samo o nekim vidovima ‘hipnoze’, odnosno, manipulacije naše svijesti. Tako, čovjeku može postati poznat do detalja i mehanizam rada kosmosa zajedno sa pratećom kosmičkom matematikom, dok istovremeno njegova sposobnost objektivnog percipiranja stvari u ovoj realnosti može da ide dotle da ne bude u stanju da vidi bijelu mačku ispred vlastitog nosa.

A onda, naoružani tom vrstom uvida i “znanjem”, dobijamo još i nagon da ih prenesemo drugima u ovoj realnosti, kao neki – projektori.

**

To istovremeno podrazumijeva i jedan drastičan razvod sa objektivnom realnošću, odnosno, izbacivanje tragaoca iz kolosijeka. Što je čovjek više u stanju da vidi realnost objektivno, utoliko više je on u stanju da optimizira i svoje dejstvovanje. Stepen objektivne percepcije je direktno povezan sa stepenom čovjekovog ezoteričkog razvoja, odnosno, razvojnim stepenom njegove svijesti.

Ukoliko se opet vratimo na ono: “entropične sile se služe SVIM sredstvima prilikom ostvarenja svojih ciljeva”, pa povežemo to sa mogućnošću da je primarni cilj tih sila da održavaju čovjekova u stanju u kome on služi kao - “hrana za mjesec”; onda bi nam trebalo biti jasno da i na tzv. “četvrtom putu” (pored svih ostalih), postoji mnogo veoma sofisticiranih i dobro zamaskiranih zamki”; a svaki od tzv. tragaoca bi trebao postaviti samom sebi sljedeće pitanje:

“Da li sam ja već uhvaćen u neku od njih!?”