Saturday, December 06, 2008

Znanje, propaganda, parabole i percepcija

Mislim da je u predavanjima koja su dostupna na ovom linku:

http://www.youtube.com/user/adampants2008


'adampants/Jonathan' na jedan prilično jednostavan i razumljiv način predstavio samu suštinu problematike s kojom smo suočeni.

Pod temom Propaganda, parabole i percepcija, on sasvim lijepo predstavlja dinamiku manipulacije svijesti (pa tako i percepcije) ljudi uz pomoć religije od strane tzv. “Sotone” (što je samo personifikacija tzv. OPS/entropičnih sila), subliminalnih poruka kojima smo neprestano izloženi, medija itd.; dok pod temom Knowledge, navodi dinamiku kontrole i crpljenja energije “taker-a” (onih koji uzimaju) od strane “taker-a”, implicirajući da smo skoro svi mi u ovoj realnosti ‘taker-i’, neki prirodno tj. po samoj svojoj suštini, dok možda jedan veći dio nas, samo zato što smo jednostavno tako programirani (od strane istinskih “taker-a”). Odatle, ova ‘naša’ realnost ima ‘predatorsku’ prirodu, odnosno, nije nikakvo čudo zašto se u njoj - “život hrani životom” (mada smo mi i to sasvim lijepo racionalizovali, doduše, kao i sve ostalo).

Za razliku od toga, postoji mogućnost da čovjek postane “giver” (OPD-davaoc) ukoliko se uspije deprogramirati i sinhronizovati sa svojom dušom/suštinom/istinskim ja, što naravno nije nimalo lako i što je predmet nekih gnostičkih učenja, koja to obrađuju sa manje ili više uspjeha. (Dosta materijala na tu temu je već objavljeno na ovom forumu i vebsajtu.) ‘Giver’, kao takav, izlazi iz polja frekvencija/kontrole “taker-a” i postaje za njih “neprobavljiv”. ‘Taker’ (OPS individua), može samo UZIMATI ali ne može primati energiju od Svega Što Jeste, dok ‘giver’-u, Sve Što Jeste ‘automatski’ nadoknađuje energiju koju je dao. Tako je ‘giver’ istovremeno i ‘primalac’ za razliku od ‘taker-a’ koji ne može spontano primati energiju, nego je može samo – uzimati – od drugih. ‘Taker’ uvijek uzima uz anticipaciju da će morati nekome nešto i dati, a to njegovo ‘davanje’ mu služi kao opravdanje za njegovu egzistenciju. Naravno, ‘taker’ će se stalno truditi (svjesno ili podsvjesno) da uzima od drugih više nego što daje.

S našeg stanovišta OPS/’taker’ svijesti (koja je kod svakoga manje ili više izražena) ovu dinamiku nije lako razumjeti jer ne znamo (svjesno) kako to u praksi izgleda (mada to mnogi od nas osjećaju na podsvjesnom nivou). Neki su, doduše, u nekim momentima svog života, na primjer, spontano pomogli nekome (ne postavljajući nikakve uslove za to i ne očekujući ikakvu nagradu), pa su nakon toga mogli osjetiti jedan poseban osjećaj ispunjenosti ili sreće, dok im je pored toga, ono što su od sebe dali - brzo bilo nadoknađeno od strane Svega Sto Jeste u nekim drugim okolnostima ili na neki drugi način; međutim, bez obzira na takva iskustva, nesposobni da mentalno racionalizuju stvar, oni su se brzo nakon toga ponovo vraćali u ‘matriks’ (“business-as-usual”). Ovo iskustvo se može ponavljati, sve dotle dok čovjek - ne daje od sebe – u očekivanju nekog dobitka, nego uspije da ostvari neku vrstu spontanosti u svemu tome (“daje od srca”). Što je čovjekovo poznavanje istinske duhovne (ali i fizičke) realnosti veće, utoliko će se ova dinamika primjetljivije manifestovati pred njegovim “očima”.

Između ostalog, Jonathan navodi i koncept potpune kontrole ljudskih bića, ne samo u fizičkoj realnosti, nego i nad tzv. “inkarnacionim ciklusima”, što je koncept koji nije nov a kojeg sada zastupa i Barbara Batholic, nakon što je obavila na stotine seansi regresivne terapije. U tom smislu, pojam “stara duša” ne mora označavati nikakav veći stepen razvoja, nego bi se tu moglo raditi samo o jednom većem stepenu ‘kondicioniranosti’!? (“Mrtav prezbiterijanac je samo mrtav prezbiterijanac” – kako je to govorio E. Cayce, na osnovu svojih susreta sa diskarniranim individuama; ili u prevodu: “sve ‘svoje’ nosimo sa sobom”, - problem s tim je što mnogo toga što smatramo “našim,” nije uopšte naše, nego nam je spolja ‘instalirano’.)

**

Ukoliko se razumije ova dinamika hiperdimenzionalne manipulacije bića od strane OPS entiteta (suštinskih ‘taker-a), za svrhu njihove ishrane i održavanja egzistencije, onda će se shvatiti i zašto samo proučavanje nekih zasebnih ‘konspiracija’ (dok je u suštini skoro sve u ovoj “našoj” realnosti jedna ‘velika konspiracija’) i zauzimanje stava “mi protiv njih”, ukopavanje u rovove, priprema za neku klasičnu imaginarnu bitku protiv npr. “sila novog svjetskog poretka” i slično, ne vodi ničemu; a još manje kojekve tehnike mantranja, tantranja, magije, lucidnog sanjanja, vantjelesnih putovanja itd. Sve su to samo malo egzotičniji elementi uz pomoć kojih se ‘ovce’ drže u ‘toru’ ili bacaju u još dublji san. Ili, - sve su to samo malo egzotičniji elementi takozvane “taker-svijesti” (mentalno kondicioniran čovjek može da sanja ‘vako, ili ‘nako, međutim, kako god i šta god sanjao, tu se radi samo o njegovim snovima, dok on generalno ne može na taj način da se “deprogramira”, da se poveže sa dušom/duhom, da objektivizira svoju percepciju, te tako i da promijeni svoj ‘modus operandi’).

**

Na kraju krajeva, trebalo bi biti sasvim jasno da kad je neko “spasavanje” u pitanju, stvar je sasvim individualna tj. niko drugi ne može obaviti to za nas. Kad naša ‘individualna-svijest’ dođe u kontakt sa ovakvim materijalom kao što je ovaj na gorenavedenom linku, ona će na njega reagovati u skladu sa stepenom svoje kondicioniranosti/distorzije. Oni kod kojih je distorzija manja a još uvijek su u nekoj ‘mjeri’ zadržali tzv. OPD/’giver’ suštinu, shvatiće poentu i reagovaće u skladu s njom.


http://www.youtube.com/user/adampants2008


**