METAFIZIKA, NORMALNO I PARANORMALNO

Metafizika obmane, III dio

2009-12-16T11:07:00.003+11:00

Šta da se radi?

Popušili smo ga…multidimenzionalno!

mali Mujo

Neki kažu da ne treba iznositi problem na svjetlost dana ukoliko ne postoji rješenje za njega. Međutim, ukoliko je stanje stvari na terenu stvarno onakvo kao što je prezentirano u prošla dva dijela ovog teksta ili bar blizu toga; a kako smo vidjeli, postoji dosta indikacija da jeste (doduše, neka svako to prosudi sam); onda prva asocijacija koja može pasti na pamet onome koji je razumjeo suštinu problematike, vjerovatno bi bila ova gorenavedena izjava bosanskog mislioca malog Muje. Kad je pružanje otpora 4D OPS silama u pitanju, druga asocijacija koja čovjeku može pasti na pamet, mogla bi biti onaj stari vic na temu – kako dejstvuje albanska protiv-avionska odbrana!? (Albanac gleda u nebo, posmatra neprijateljske avione, prijeti prstom i viče – “Kad siđete dole, hebaću vam majku!”) Treća asocijacija bi bila ova vijest o poduzimanju direktnih astralnih napada na te sile, koja je objavljena na internetu još prije nekoliko godina:

Incident na astralu

Od našeg specijalnog i anonimnog dopisnika s druge strane upravo smo saznali da je nedavno došlo do jednog međudimenzionalnog incidenta kojeg je izazvao niko drugi do čuveni bosanski mislilac, mali Mujo. Čini se da je sve počelo kad je Mujo pao u sihičku krizu, otišo u kafanu kod Ahme i dohvatio se rakije šljive, u narodu poznate kao – brlja, ne bi li došao sebi. Kad je popio prvu flašu, počeo je da trne, onda je dobio osjećaj kao da lebdi, a tamo negdje, kod druge flaše, odjednom se ukočio i zvekno o patos ko fosna, odmah ispod šanka. Prisutnima je sve izgledalo tako kao da je Mujo pao mrtav jer je pio a nije mezio, međutim, on nije umro nego se spontano i iznenada astralno projicirao iz Ahmine kafane - direktno u 4D. Uletjeo gore ko flak, brzo se snašo i odmah počeo da pravi belaje. Prvo je, za svaki slučaj, potražio Hrkljuša, pa kad je vidjeo da ga nema, kao što je i prepostavljao, on se gadno razbjesnio i momentalno se dao u potragu za onima koji su ga izmislili. "Sad ću da vam jebem majku džubrad jedna četverodimenzionalna"!!! - vikao je Mujo dok je rasturo lizije i grejse po astralu… "Koga ste vi našli zajebavat majku vam jebem fašističku"!!!

Da je stvar bila ozbiljna zaključujemo po tome što je i čuveni Umbaba Samahongo, za kojeg tvrde da je i sam Hrkljuš bio stvoren prema njegovoj slici i prilici, morao hitno da napusti tu vremensko-prostornu zonu. Navodno, Umbaba, koji se uz puno dima i vatre još davno (prema našem vremenu), lično prikazao Mojsiju, uspio je da izmakne Muji u posljednji čas, (prema 4D vremenu). Međutim, iste sreće nije bio i njegov jaran Gabrijel (to je onaj kojeg je Umbaba poslao da se prikaže Muhamedu). On je navodno još uvijek u komi, nakon što ga je Mujo propustio kroz ruke. Čujemo da ni onaj anđeo Moroni Mormonijević, (koji se po Umbabinom nalogu prikazao Jozi Smitu) takođe nije nimalo dobro prošao kad ga je Mujo dohvatio. Prema posljednjim izvještajima, ljekari se još uvijek bore za njegov život.

Navodno, Umbabu je spasilo samo to što je komšija Živorad dao Muji vještačko disanje u pravi čas, tako da se ovaj povratio nazad prije vremena, što je Umbabi omogućilo da mu izmakne iz ruku. Prema izjavama svjedoka, kad se Mujo vratio sebi, prvi riječi su mu bile: "E, jebiga Živko, đe sad nađe da me vraćaš nazad!? Taman sam se bio zagrijo."

Reptilska sredstva informisanja prećutala su stvarni broj pretrpljenih žrtava prilikom ovog interdimenzionalnog incidenta, dok je Umbaba lično sazvao hitan sastanak 4D OPS Savjeta Bezbjednosti, sa samo jednom tačkom dnevnog reda – kako da se stane u kraj malom Muji i njegovim astralnim izletima. S obzirom da je ovaj sastanak bio održan iza zatvorenih vrata, naš dopisnik s druge strane, nije uspjeo da sazna šta su tamo zaključili, tako da će to ostati misterija. U međuvremenu, nedugo nakon što je došao sebi, mali Mujo je otpočeo sa specijalnim pripremama za nove astralne napade ali ovaj put zajedno sa jaranom Živoradom, koji takođe ima neke nerasčišćene račune sa Umbabom Samahongom i njegovom 4D bratijom.

"Vidjeće oni svog Hrkljuša, ima na nos da im izađe! – rekao je Živko našem reporteru, a Mujo je dodao: “Pokazaćemo mi njima pošto Musa dere jarca"! To je bilo ono što su ovi hrabri hiperdimenzionalni ratnici, izjavili ekskluzivno za www.galaksija.com dok su se marljivo pripremali u Ahminoj kafani, odakle će se najvjerovatnije obaviti njihovo sljedeće astralno lansiranje u 4D.

A onda, neka je Umbabi Hrkljuš na pomoći.

[IZVOR: http://www.galaksija.com/djeca_matriksa_11.htm]

Međutim, kako smo vidjeli iz gornjeg primjera, ova vrsta ratovanja na njihovom terenu zahtijeva delikatne pripreme koje je malo ko od nas u stanju izdržati, tako da su tu naše sposobnosti prilično ograničene. S tim u vezi, moraćemo se spustiti na zemlju i ispitati neke druge mogućnosti.

***

Dakle, živimo u jednoj realnosti koja je kotrolisana sa dva nivoa; sa vrha ove naše 3D piramide i iz onog njenog dijela koji se proteže u OPS oblast 4-og denziteta a koji je simbolično predstavljen onim okom na vrhu piramide koja je otisnuta na novčanicama od jednog američkog dolara. S tim u vezi, može se reći da je i naša svijest – kontrolisana i manipulisana u skladu s njihovim potrebama.

Naravno, da bi se pokušao potražiti odgovor na pitanje - “šta da se radi?”, prvi preduslov bi bio da se čovjek što je moguće bolje upozna sa stanjem stvari na terenu, odnosno, da što bolje razumije prirodu ove realnosti, događaja koji se u njoj dešavaju, kao i onih u kojima on lično učestvuje. Poznavanje samog sebe je takođe veoma bitno. Doduše, potpuno poznavanje situacije je u našim uslovima skoro nemoguće jer postoji dosta i onih faktora koji nam nisu poznati, te tako nismo u stanju ni da ih uzimamo u obzir prilikom analize situacije. Neki od tih faktora pripadaju našoj ravni postojanja dok drugi pripadaju višim ravnima postojanja ali se i ovdje manifestuju.

Što nam više pođe za rukom da sagledamo stvari objektivnije, utoliko ćemo više biti u stanju i optimizarati naše odluke, pa tako i ponašanje.

Dosta će zavisti i od prirodne suštine svakog pojedinca odnosno od njegove ‘frekvencije’. Oni čija je suštinska frekvencija ‘entropičnog’ (OPS) tipa, u ovim vremenima će se sve više polarizirati u tom pravcu (skrivene psihopate će sve više postajati otvorene psihopate), te će oni kao takvi sve izražajnije igrati ulogu onih "podređenih članova negativne hijerarhije" i zastupati njihove interese, što se treba razumjeti.

M. Topper: "U momentu kada je negativna polarizacija izabrana kao rezultat prerogativa Slobodne Volje, “subjekat” odmah postaje jedan funkcionalni “dio” tog više-dimenzionalnog entiteta koji je na prvom mjestu odgovoran za indukciju tog njegovog izbora, bez obzira na to što je to ostvareno uz pomoć prevare, ili uvjerljivih lažnih prikaza koji su korišteni kod kondicioniranja i koji su uslovili donošenje kobnog izbora. Drugim riječima, konfuzija, fizički i/ili emocionalni/mentalni bol, iscrpljenost, ucjenjivanje, pa čak i određeni oblici mučenja predstavljaju legitimne modele “ubjeđivanja”."

Podređeni članovi te negativne hijerarhije su svi međusobno povezani kao cigle u nekoj ogromnoj građevini i funkcionišu kao disciplinovani produžetci i “djelići” jednog uma/tijela - organi i ekstremiteti procesa koji svaki sa svog nivoa služi tom negativnom planu i programu - Nadvijenog Vrha ili “Oka Piramide”.

S druge strane, oni čija je suštinska frekvencija u rezonanciji s ‘kreativnim silama’ (OPD), polariziraće se u tom pravcu bez obzira na ‘smetnje’ sa strane.

Dok možda postoje neke praktične mogućnosti izlaska na kraj s 3D-patokratijom, načine borbe protiv 4D-OPS sila možemo za sada svrstavati u domen čiste teorije jer njihovu prirodu i načine dejstvovanja ne poznajemo dovoljno. S tim u vezi, na neku uspješnu strategiju bitke za oslobađanje čovječanstva od kontrole ovih sila, u ovom momentu bi bilo veoma teško nadoći. Naravno, to istovremeno ne znači i da ne treba pokušati racionalizovati stvar koliko je to moguće i da nećemo biti u stanju da se nosimo s njima u budućnosti.

Nivo svijesti/svjesnosti čovjeka, odnosno, čovječanstva bi ovdje bio od ključnog značaja, pa s tim u vezi možemo pretpostaviti da bi bilo potrebno ostvariti jedan određeni ‘kritični prag’, da bi se nešto efikasno moglo poduzeti. Međutim, dovoljno je samo okrenuti se oko sebe i vidjeti u koliko dubokom snu se ‘normalni’ ljudi trenutno nalaze, pa da se čovjek već obeshrabri. Onda se samo po sebi postavlja pitanje, da li će spasavanje biti na individualnom nivou u smislu onoga: “Spašavaj se ko može”! Tu bi naravno spadali oni koji su došli do tog nivoa svjesnosti da se mogu sami spasiti u smislu one poslovice: “spas davljenika leži u njegovim vlastitim rukama”.

Naravno, čovjek treba poštovati i one koji smatraju da će im u poslednji čas stići božja pomoć direktno ili indirektno, preko nekog od njegovih čuvenih izaslanika, te ih pustiti da vjeruju i uživaju u svojim vjerovanjima. Ima mnogo i onih koji smatraju da je bolje živjeti kao miš, nego rizikovati da umru kao lavovi. To je otprilike nivo svjesnosti kojeg su oni dokučili u svom životu do sada i to treba poštovati. Postoji mnogo i onih koji će uz pomoć meditacije i projiciranja lijepih želja i ljubavi na realnost, pa čak i zamišljanjem kojekakvih ‘svjetlosnih balona’, pokušavati da je preokrenu u svoju korist ili se na taj način zaštite od zlih sila. Nadalje, neki će možda čekati na pojavu naše kosmičke braće “koja su nam sve do sada potajno pomagala u našoj evoluciji”. Bez obzira na to što je većina toga rezultat mentalnih programa koji su ubačeni u našu realnost ‘odozgo’, ko se upecao, - upecao se. Tu se ne može mnogo šta mijenjati. Treba poštovati tuđu slobodnu volju, onakvu kakva ona jeste, bez obzira na to koliko ona bila izmanipulisana.

Međutim, sve ovo nas ne treba obeshrabriti s obzirom da sam ljudski duh po svojoj suštini ne priznaje poraz ili predaju, tako da iako stvari u nekim momentima mogu izgledati crno, to istovremeno ne znači da je situacija beznadežna. Neki kažu, da nema patnje, ne bi bilo ni podsticaja za napredak, mada važi i ono - što čovjek više zna – manje se pati. Čini se da upravo to neprestano trenje između dva suprotna polariteta obezbjeđuje uslove za kretanje i napredak!?

**

Možda se može reći i to da postoji jedna prirodna realnost/matriks, izvan ove naše, pa bi se za ovu našu onda moglo reći da ona na neki način predstavlja jedan vještački ‘matriks-u-matriksu’, nešto slično onom podrumu koji je predstavljen u Kusturicinom filmu Podzemlje. Dakle, “drug Marko” (4D-OPS sile) je davno zatvorio čovječanstvo u podrum (“matriks-u-matriksu”) u kojem smo se i mi u međuvremenu rodili. Sada se postavlja pitanje, da li ćemo biti u stanju da izađemo na vrijeme napolje iz njega, dok ga drug Marko ne uništi?!

Doduše, u pomenutom podrumu, u pomoć je pristigao majmun (priroda), tako što je pucnjem iz topa (Talas?), napravio rupu u zidu (portal?), što su neki podrumaši iskoristili da izađu napolje. Međutim, većina njih je ipak ostala i dalje unutra u skladu sa stanjem svoje (izmanipulisane) svijesti.

Izlaz iz podruma ili pospremanje podruma?

[Neki aspekti ove problematike već su predstavljeni u člancima Život u kontejnerima i Izlaz iz kontejnera, tako da ću se ovdje truditi da što manje ponavljam ono što je tamo već izneseno.]

Ovdje naravno možemo teoretisati na temu mogućnosti da “majmun” neće napraviti rupu u zidu podruma, te da ćemo morati ostati da se vrzmamo u njemu do daljnjeg. U tom slučaju, trebalo bi možda razmišljati o sređivanju situacije u podrumu u korist većine podrumaša. Tu bi naravno jedan od prvih koraka podrazumijevao - neutralisanje patokratije.

Međutim, da bi se to uspješno uradilo, takođe je potrebno razumjeti suštinu problematike i ostvariti jedan kritični prag svjesnosti o tome koji bi bio adekvatan istinskim ljudskim bićima. Istovremeno, trebalo bi raditi na vlastitoj ‘dekontaminaciji’ od psiho-patološkog materijala kojim smo u međuvremenu i sami inficirani.

Oni koji su čitali knjigu Lobačevskog, Politička ponerologija, mogli su primjetiti da je on u vezi s tim pitanjem zauzeo jedan human stav što bi podrazumijevalo da bi se mi tu trebali postaviti prema njima kao prema nekom članu naše porodice koji je psihički poremećen. Dakle, s jednim razumijevanjem i bez nasilja. Mi moramo biti svjesni toga da psihopate nisu krivi za genetiku koju su nasljedili, te stoga nisu u stanju da osjete osjećanja, isto kao što ni daltonisti nisu krivi što nisu u stanju da percipiraju boje. Daltoniste smo spriječili da obavljaju određene poslove jer smo svjesni da usljed te svoje mane oni mogu ugrožavati živote drugih ljudi, (npr. oni ne mogu da rade kao vozači autobusa). Međutim, kad je psihopatija u pitanju, čini se da mi još uvijek nismo dorasli tom problemu!? Njih smo pustili da se infiltriraju na pozicije vlasti, vojske, policije, medicine, religije, ekonomije, obrazovanja itd., te nas odatle ugrožavaju daleko više nego što bi to daltonisti bili u stanju kad bi bili vozači sredstava javnog prijevoza. Tačnije rečeno, individue s tim psihičkim poremećajem koštale su nas milijarde ljudskih života a o razaranjima, patnji i stradanjima da ne pričamo.

[Koliko je to pitanje "senzitivno", dovoljno je samo da potražimo preko interneta materijale na temu nasilja u školama. Tu ćemo primjetiti kako kojekvi ‘eksperti’ duvaju na tu temu kao na vruću čorbu, izbjegavajući da nazovu stvari pravim imenom dok je veoma lijepo poznata činjenica da je psihopatija nasljedna, što znači da su psihopate – psihopate i za vrijeme svog djetinjstva.

Na primjer, prošle godine je jednom australijskom listu objavljena sljedeća vijest:

Snimci mozga otkrivaju ushićenje kad drugi pate

Angela Saurine

November 19, 2008 12:00am

Nova istraživanja snimaka mozga uz pomoć magnetne rezonancije (MRI) pokazuju nam da djeca siledžije uživaju kad vide druge ljude kako pate, na isti način kao što neki doživljavaju ushićenje prilikom kockanja ili uživanja droga.

Australijski eksperti vjeruju da ovo otkriće djelomično objašnjava zašto su neki ljudi ushićeni stvarima koje se drugima gade.

Ova otkrića mogu pomoći u razvijanju programa za borbu protiv anti-socijalnog ponašanja kod omladine.

Snimci mozga agresivne djece i omladine koje su napravili naučnici sa Univerziteta u Čikagu, pokazali su osvjetljavanje jednog područja u mozgu koje je povezano sa osjećajem zadovoljstva prilikom gledanja filmova sa scenama mučenja ljudi. Mozak djece koja nisu nasilna po svojoj prirodi nije pokazivao istu reakciju.

"Ovo je prvi put da se MRI snimci koriste za proučavanje situacija koje bi normalno kod ljudi izazvale osjećaj empatije,” rekao je Dr Jean Decety, profesor psihologije i psihijatrije.

Dr Ian Hickie, direktor Sidnejskog instituta za proučavanje mozga i uma, izjavio je da se ovdje radi o jednom veoma važnom otkriću. "Ovo istraživanje potvrđuje ono što smo uvijek i mislili – da ljudi koji uživaju u toj vrsti ponašanja, prerađuju informacije, uključujući i emocionalne informacije, drugačije od drugih ljudi," rekao je on.

(…)

[IZVOR: http://www.news.com.au/dailytelegraph/story/0,,24673248-5001021,00.html]

***

Naravno, s obzirom da patokratija kontroliše i nauku, ova problematika je prilično zamagljena njihovim redefinisanjem psihopatije novim pojmom ‘anti-socijalnog poremećaja ličnosti’ dok se istovremeno veliki napori ulažu u predstavljanje psihopatije kao jednog stečenog poremećaja a ne urođenog, odnosno, nasljednog. (Tako se "loše vaspitanje" te djece, odnosno, njihov "pogrešan odgoj", uglavnom navode kao uzroci njihovih psihičkih poremećaja, odnosno, agresivnog ponašanja). U suštini, taj psihički poremećaj je nasljedan i neizlječiv.

Jedno zrelo ljudsko društvo bi se pobrinulo da se još u ranom dobu ta djeca identifikuju kao takva i da im se pruži jedno posebno vaspitanje i obrazovanje. Nadalje, u obrazovni sistem bi obavezno trebalo uključiti tu tematiku, tako da se ljudi sa normalnim filogenetskim supstratom dobro upoznaju s tom vrstom psihičkog poremećaja, kako bi bili u stanju da se adekvatno nose s tim kao i da se osposobe za zaštitu. Naravno, sada je već vjerovatno kasno jer smo se našli u situaciji da psihički poremećene individue kroje sudbinu zdravog dijela čovječanstva, dok su u međuvremenu u svojim rukama skoncentrisali toliku vojnu moć da mogu razoriti ovu planetu nekoliko puta. Mi smo sada njihovi taoci.]

**

U vezi sa rješavanjem ovog problema, Lobačevski kaže:

"Nauka o uzrocima zla treba da ojača moralnu disciplinu jednog društva i da ima profilaktičko dejstvo. Često je dovoljno samo to da se čovjeku saopšti činjenica da se nalazi pod uticajem neke patološke individue, pa da dođe do prekida tog destruktivnog ciklusa.

Odatle, odgovarajuća psihoterapija bi trebala biti dio svake mjere poduzete s ciljem suprostavljanja zlu. Na žalost, ako neko puca na nas, mi mu moramo uzvratiti, pa čak i preciznije. U isto vrijeme, međutim, mi trebamo vratiti nazad zakon oproštaja ili pomilovanja, taj stari zakon mudrih suverena. Nakon svega, on ima duboke moralne i psihološke temelje i u nekim situacijama mnogo je efikasniji od svake kazne.

(…)

Ne možemo nikoga kriviti što je naslijedio neke psihološke anomalije od strane svojih roditelja, ništa više nego što možemo kriviti bilo koji slučaj fizičkih ili fizioloških anomalija kao što je daltonizam. Takođe, moramo prestati s okrivljavanjem ljudi koji su potpali pod uticaj trauma ili bolesti koje su iza sebe ostavile oštećenja moždanog tkiva ili one koji su postali žrtvama nehumanih pedagoških metoda.

Za njihovo vlastito dobro i za dobro društva, mi trebamo koristiti silu u vezi s takvim ljudima, što bi ponekad uključivalo prisilnu psihoterapiju, nadzor, prevenciju i njegu. Bilo kakvo optuživanje ili okrivljavanje samo bi nam otežalo da se ponašamo na način koji je ne samo humanitaran i koristan, nego takođe i efikasan.
Kad se bavimo jednim makrosocijalnim fenomenom, posebno onim čiji je život duži od aktivnog života neke individue, njegov trajni uticaj prisiljava čak i normalne ljude da mu se adaptiraju u određenom stepenu. Da li smo mi, koji imamo normalne instikte i inteligenciju, i prema kriterijumima našeg moralnog pogleda na svijet, u poziciji da procjenjujemo krivicu onih drugih za djela koja su počinili unutar patokratskog kolektivnog ludila? Suđenje njima u skladu s tradicionalnim zakonskim regulativama činilo bi povratak na nametanje prisile normalnog čovjeka psihopatskim individuama, tj. povratak na prvobitno stanje koje je omogućilo patokratiji da se pojavi. Da li je njihovo podvrgavanje osvetničkoj pravdi vrijedno produženja trajanja patokratije samo za jednu godinu, a kamo li na neodređeno vrijeme? Da li bi eliminacijom određenog broja psihopata mogli značajno smanjiti teret tih anomalija na genetski fond društva i tako doprinjeti rješenju problema?

Na žalost, odgovor je - ne!

(…)

U stvarnoj situaciji u današnjem svijetu, postoji samo jedno moralno i naučno opravdano rješenje, koje može izlječiti ovu sadašnju propast nacija, a takođe i obezbjediti jedan propisan početak za rješavanje problema genetskog tereta društva, imajući u vidu i bućnost. To bi bio jedan odgovarajući zakon zasnovan na najboljem mogućem poimanju makrosocijalnih patoloških fenomena i njihovih uzroka, koji bi ograničio ogovornost patokrata samo na one slučajeve (obično kriminalno sadističke prirode) kod kojih je teško prihvatiti nesposobnost razaznavanja značenja jednog takvog akta. Ništa drugo ne može omogućiti društvima normalnih ljudi da preuzmu vlast i oslobode svoje unutrašnje talente, koji bi mogli osigurati povratak jedne nacije ka normalnom životu.

Takav jedan akt opraštanja je u stvari prirodno opravdan, jer on proističe iz poznavanja psihičkih uzročnih faktora koji navode čovjeka da čini zlo, kako unutar opsega naše kognicije, tako i izvan područja koje smo u stanju razumjeti. Taj opseg koji je pristupačan naučnoj kogniciji, povećava se zajedno sa napretkom opšteg znanja; međutim, kod patokratije odnos između uzroka i posljedice toliko dominira cijelom slikom da je za neku mogućnost slobodnog izbora ostavljeno veoma malo prostora. U stvari, mi nikada ne bi trebali biti u poziciji da određujemo obim slobodne volje s kojom je neka individua obdarena. Opraštanjem, mi potčinjavamo naše umove prirodnim zakonima do jednog određenog stepena.

(…)

Ljudima koji su izgubili sposobnost da obavljaju nadničke poslove, morali bi se obezbijediti podnošljivi životni uslovi kao i pomoć u njihovim naporima da se prilagode novim uslovima. Troškovi koje će društvo tu morati da snosi biće sigurno manji od onih koje bi zahtijevalo bilo koje drugo rješenje. Sve to će tražiti ulaganje određenih organizacionih napora zasnovanih na tom načinu razumijevanja takvih stvari, što će biti daleko od tradicionalne pravne prakse.

Patokratama se to mora obećati a ta obećanja se onda moraju pošteno i održati, kako to i priliči jednom društvu normalnih ljudi. Odatle, takav jedan čin i njegovo sprovođenje, trebao bi se unaprijed pripremiti s moralne, pravne i organizacione tačke gledišta.

Isto kao što će ova, ovdje iznesena ideja, naići na živahan odaziv kod ljudi kojima je iz ličnog iskustva poznat gorenavedeni makrosocijalni fenomen, ona će vrijeđati osvetnička osjećanja kod mnogobrojnih političkih emigranata koji su zadržali stare, tradicionalne metode u vezi društvenih i moralnih problema. Tako, s tog područja možemo očekivati i veću opoziciju, koja će biti rezultat jedne moralne indignacije. S tim u vezi, treba uložiti potrebne napore da se i oni uvjere u optimalnost ovakvog rješenja.

(…)

Zakoni naše civilizacije su proizašli prvo iz tradicije rimskog zakona, a onda iz polaganja prava suverena da vladaju "božjom voljom", što je jedan sistem koji na predvidiv način brani njihovu poziciju. Iako su oni imali zakon pomilovanja, oni su se ispostavili kao skoro bezdušni i osvetoljubivi sa stanovišta današnjih zakonskih regulativa. Takvo stanje stvari je više poboljšavalo nego sprječavalo pojavu patoloških sistema baziranih na sili.

To objašnjava stvarnu potrebu za izvođenjem jednog suštinskog proboja i za formulacijom novih principa proizašlih iz razumijevanja čovjeka, uključujući i razumijevanje neprijatelja i zlotvora. Pojavljujući se iz jedne velike patnje i razumijevanja njenih uzroka, takva legislacija bi bila mnogo modernija i humanija, isto kao i efikasnija na području zaštite društva od proizvoda ponerogeneze. Veličansvena odluka da se oprosti, slično proističe iz najkredibilnijih pravila vječnog moralnog učenja, što je nešto što je takođe u skladu s modernom evolucijom i društvenom misli. To ispoljava jednu praktičnu brigu, isto kao i naturalističko razumijevanje geneze zla. Samo jedan takav čin milosti, bez presedana u istoriji, može slomiti ovaj vijekovima star lanac poneroloških ciklusa i otvoriti vrata kako za nova rješenja za ove dugogodišnje probleme, tako i za nove pravne metode zasnovane na razumijevanju uzroka zla."

kraj izvoda

Naravno, s tačke gledišta žrtava aktivnosti ovih individua, ovakav jedan stav može da izgleda naivno, neprihvatljivo, pa čak i utopijski. Međutim, moramo imati na umu i to da na isti koncept i psihopate koje se nalaze na pozicijama vlasti gledaju s podsmijehom, smatrajući da su oni ti koji imaju pravo da određuju ko je zdrav a ko bolestan i kako će se s kim postupati.
Bez obzira na to kako se stvari u budućnosti odvijale i u čiju korist, razumijevanje ovog ‘fenomena’ je jedna od obaveznih lekcija svakog normalnog čovjeka na putu njegovog razvoja.

**

Podrum je - podrum.

Dakle, u ovoj tački vremena/prostora većina čovječanstva nije svjesna ni ovog fenomena koji NIJE nevidljiv, pa mu se tako nije u stanju ni suprotstaviti. Kako onda možemo očekivati od čovječanstva da razumije hiperdimenzionalnu prirodu realnosti u kojoj živimo, kao i da se suprostavi silama koje djeluju iz jedne oblasti egzistencije koja obuhvata ovu našu a za nas su nevidljive?!

Međutim, podrum je - podrum; i bez obzira na to kako ga mi uređivali, 4D OPS sile će vjerovatno nalaziti načine da ulaze u interakciju s mnogim podrumašima, te ih koriste za sprovođenje svojih planova. Među nama će uvijek biti onih koji neće dovoljno ozbiljno shvatati onu narodnu izreku - "ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju". Uvijek će biti onih koji će biti željni vlasti i moći po svaku cijenu.

Da se malo podsjetimo na samo neke od sposobnosti ovih sila:

Barbara Bartholic: "Mi smo ovdje suočeni sa jednom inteligencijom koja ima sposobnost da:

- ‘usisa’ auto sa ceste zajedno sa svima koji se u njemu nalaze a da to niko ne primjeti;
- ulazi u ljudske umove i nastambe danju ili noću;
- interveniše na bebama i za vrijeme dok se još nalaze u materici;
- neprimjetno otima malu djecu direktno iz njihovog kreveta ili sa igrališta;
- mijenja dinamiku u intimnim vezama ili ljubavnim odnosima između ljudi;
- prouzrokuje bolesti;
- stvara psihičke probleme i ovisnost od droga;
- pokreće ratove i mutira ljudske generacije…"

Ili, ukratko rečeno, citirajući francuskog naučnika J. Vallee-a:

”NLO-i su sistem koji djeluje na ljude i koristi se ljudima. O kakvom god "sistemu" da se ovdje radi, on manipuliše život na zemlji na fizički, psihički i duhovni način”.

***

Na osnovu gorenavedenog, mislim da se može reći da ovim silama nije nikakav problem da manipulišu, odnosno, pomiču i crne i “bijele” figure na šahovskoj ploči.

U jednoj kontrolisanoj oblasti postojanja, najviše su kontrolisane - informacije.

Istina ima potencijal da čovjeka oslobodi ali kako doći do nje? Mi danas imamo tzv. ‘mainstream’ medije koji su kontrolisani od strane patokratije a imamo i tzv. ‘alternativne medije’ koji su takođe manje-više kontrolisani. Neki od njih su osnovani i kontrolisani direktno od strane patokratije (kao npr: internet forumi "godlikeproductions" i "abovetopsecret") dok su drugi kontrolisani na jedan ‘suptilniji’ način, kontrolom njihovih osnivača a da toga ovi u mnogim slučajevima nisu ni svjesni.

Ukoliko uzmemo za primjer nekog poznatijeg predstavnika ‘alternative’ kao što je David Icke, “borac za istinu” koji “budi” narod, oni koji su čitali neke njegove knjige mogli su u nekima od njih (kao što je npr: Lubav je sve što postoji, sve ostalo je iluzija) naići na njegove navode kako “je bio vođen božanskom rukom na svom putu ka istini ili buđenju”. (Knjige koje treba da pročita same ispadaju iz polica kad se on nađe u knjižari, dobija “uvide” odozgo, sreće prave ljude u pravo vrijeme, nagone da otputuje do određenih odredišta u određeno vrijeme, gdje ga čekaju neka ‘otkrovenja’ itd. itd.) Ukoliko uporedimo te koincidencije, sinhronizacije i sva popratna ‘paranormalna’ zbivanja sa onim što je Karla Turner opisala u knjizi Masquearding as Angels, primjetićemo da se radi o identičnoj dinamici manipulacije od strane 4D OPS sila. Isto tako, ako pogledamo neke knjige kao što su Operation Trojan Horse i Our Haunted Planet, J. Keel-a, Visonaries, Mystics and Contactees, Salvadora Freixeda itd., vidjećemo da je isti mehanizam navođenja određenih individua, “naoko bijelih figura”, čija je navodna misija - "prosvjećivanje čovječanstva", već odavno prilično zastupljen na ovoj planeti. Tu se ne radi niokakvom navođenju tih ljudi od strane “božanske ruke” ili tamo nekih “sila svjetlosti”. Oni koji su pročitali tekst Magija i politika [http://www.galaksija.com/metafizika/magija_i_politika.htm], mogli su primjetiti da su crne figure, kao npr. Hitler, takođe bile pod uticajem istih sila. Iste sile "pomažu" i bijelim i crnim magovima. Nadalje, slobodno možemo uzeti kao mogućnost i to da smo SVI mi direktno ili indirektno u određenom stepenu pod njihovim uticajem a ne samo oni koji igraju neke prominentne uloge u ovoj realnosti. Oni su u stanju da očitaju naše frekvencije a onda nas uposle u skladu s njima. Oni od nas koji su po svojoj suštini željni pravde i istine, a istovremeno pate od akutnog nedostatka pronicljivosti, dobiće uloge koje će da igraju za “bijeli” tim, i suprotno, oni koji su željni vlasti i moći, dobiće priliku da se iskažu igrajući kao crne figure.

Tako D. Icke priča o “velikom bratu” i njegovoj manipulaciji čovječanstva, NLO temu je prilično izvitoperio dok tematiku psihopatije ne smije ni štapom da dodirne (znam da mu je predočen taj problem kao i to da mu je dostavljena jedna kopija knjige Politička ponerologija. Nadalje, intresantno je to da ranije nije doveden do te knjige onim “božanskim proviđenjem”, niti ga je to “proviđenje” navelo da usmjeri pažnju na tu temu!?).

Za razliku od njega, Alex Jones, dejstvuje sa platforme konzervativnog hrišćanina gdje se koncetriše samo na manipulaciju čovječanstva od strane sila novog svjetskog poretka. Zagovara pružanje otpora, što je sasvim u redu, međutim, on to bazira na principu vođenja jednog ‘krstaškog’ rata protiv njih u onom arhetipskom smislu: “sile dobra” vs “sile zla”. A kad pobijedimo, onda ćemo se naravno vratiti izvornom hrišćanstvu. (Muslimane, pravoslavce, hinduse i pripadnike drugih religija je izbacio iz jednačine.

Jane Burgermeister, kao vezni igrač, često upućuje na njegove članke, ukoliko ne priča o vakcinama protiv svinjske gripe.

Jeff Rense otkriva neke aspekte manipulacije od strane sila novog svjetskog poretka, psihopatiju zaobilazi, gnostika mu je nepoznata a NLO fenomene svodi na fizički aspekt njihove pojave tu i tamo.

Truthseeker.com tuče po cionistima i silama novog svjetskog poretka, NLO-e ignoriše a prenosi nam kanalizirane mudrolije od strane ‘uskrsnutih majstora’!?

Sott.net je jedini izvor koji je uvrstio tematiku psihopatije/patokratije, međutim, u njihovom “connecting the dots”, takođe nedostaje jedno jasno rasvjetljavanje uloge “treće strane” (osim vijesti o njihovim viđenjima tu i tamo).

Dakle, šta je zajednički ‘denominator’ većine tzv. “alternativnih medija”? Koja je njihova funkcija?

1. Stvaranje fronta protiv sila novog svjetskog poretka.
2. Održavanje populacije nesvjesnom o postojanju i ulozi treće strane.
3. Ignorisanje, distorzija ili zamagljivanje istinskih elemenata duhovne realnosti.

Znači, ovdje istinskih bijelih figura - nema; jer istinsko buđenje ljudi podrazumijeva i svjesnost o realnosti manipulacije ljudskih bića iz 4D, dok bi sama svjesnost o manipulaciji čovječanstva od strane patokratije/elite/sila novog svjetskog poretka trebala bila samo jedna obavezna i prolazna faza u tom buđenju.

Naravno, može se reći da većina tzv. "alternativaca" ima na umu najbolje namjere (ali ovdje moramo uzeti u obzir i onu izreku: "Put do pakla je popločan najboljim namjerama"), pa treba cijeniti i ovo što su do sada učinili na prosvjećivanju ljudu.
S druge strane, većini njih vjerovatno nije ni poznata ona šira slika, pa pričaju o onome što su u stanju da vide. Nadalje, mnogi od njih žive od "širenja istine", što se da primjetiti na osnovu stepena komerzijalizacije njihovih sajtova. Tako će među njima biti uvijek dosta i onih kojima nikakvo talasanje neće odgovarati, nego će težiti da se drže sigurnog terena kako ne bi izgubili mušterije ili donatore. Znamo šta narod voli a šta ne.

A ona "šira slika", mogla bi za mnoge od nas biti i "preširoka":

"Unutar njihovih resursa mi smo svi energetske jedinke, bilo da se opredjeljujemo za programe Majke Tereze ili Serijskih Ubica. Ta raznolikost unutar naše populacije se upošljava u igri od strane njihove hijerarhije.

Naravno, svima nama je dozvoljeno nešto slobode da učestvujemo u sistemima vjerovanja koja nas zadovoljavaju i koja su dobra za nas da ih imamo. Međutim, mi smo pripadnici jedne globalne populacije koja još uvijek nema mentalno ožičenje da shvati da nama upravljaju vanjske sile.

Mi smo za njih jedno ogromno stado (sastavljeno od ličnosti) koje je smirivano uz pomoć droga, alkohola, seksa, sporta, televizije, religija i drugih aktivnosti. Kako se to “stado” nas bavi svojim svakodnevnim poslovima, tako je i svako ljudsko biće zahvaćeno tim interfejsom sa vanzemaljcima.

Ta vazemaljska hijerarhija se igra ljudima kao pijunima na šahovskoj ploči onako kako im je ćejf.

(...)

Mi smo glumci na njihovoj pozornici.

(...)

Mislim da ljudi treba da znaju to da vanzemaljske hijerarhije stoje iza majki Tereza isto kao i iza Jeffrey Dammersa (serijskih ubica, prim. prev.).

Sada, kad ulazimo u 21-vi vijek, mogu da se osvrnem unatrag i kažem da sam radila sa stotinama ljudi. Tokom cijelog tog mog rada sa žrtvama, gotovo da nisam srela ni šačicu onih koji imaju ono što James Bartley naziva “X-faktor,” koji podrazumijeva jednu sposobnost da se čovjek probudi i jasno razumije taj interfejs vanzemaljaca sa ljudskim bićima.

Neka nedužni ostanu nedužni. Neka ono malo onih koji shvataju, onih nekoliko koji posjeduju X-faktor i koji su u stanju da vide tu vezu, budu oni koji će buditi ostale.

Izvor: Barbara - The Story of a UFO Investigator [http://galaksija.com/literatura/b_bartholic.pdf]

***

Hm, neki od nas će možda shvatiti i to da naše ideje često i nisu možda toliko naše, koliko nam se to na prvi pogled čini!? Ako ništa, kad donesemo neku značajnu odluku, moramo se zapitati i to koliko je ona stvarno naša!? Ili se tu možda samo radi o jednom rezultatu "sufliranja" sa strane?!

Međutim, sada se postavlja i pitanje kako uopšte predstaviti tu problematiku jednom “normalnom” ili prosječnom čovjeku a da te ovaj istovremeno uzme ozbiljno, odnosno, ne proglasi ludim? Nikako!? Danas većina prosječnih ljudi nije u stanju uzeti u obzir čak ni mogućnost da bin Laden nije bio taj koji je organizovao rušenje onih tornjeva Svjetskog trgovinskog centra, a kamo li šta drugo. Kakvi vanzemaljci, kakvi bakrači!? Čovjeku se eventualno mogu predočiti neki donji aspekti manipulacije i ako on bude u stanju njih da vidi, eventualno će preći u reaktivni ili odbrambeni modalitet ali se on kao takav ne može smatrati svjesnim ili mnogo svjesnijim nego prije. Čak bi se moglo reći da ćemo takvima više naštetiti s nekim istinskim informacijama jer oni neće znati šta da rade s njima, odnosno, kako da ih upotrijebe. Tako će ih one samo izbaciti iz “ravnoteže” (koju oni u suštini, kao pijuni na šahovskoj ploči, nikad nisu ni imali).

Informacije se mogu staviti na raspolaganje samo onima koji ih sami traže i to tako da ih oni mogu sami naći, bez ikakvog nametanja. Sama njihova potraga za njima ukazuje na to da su spremni da ih prihvate a možda i poduzmu nešto korisno na osnovu njih.

U svakodnevnoj interakciji s ljudima iz naše okoline, maksimalno se mora koristiti ono što je u gnostici odavno poznato kao “vanjsko uvažavanje”, te tako s ljudima razgovarati u skladu s našom procjenom “gdje su”.

Alternativni mediji, kakvi trenutno jesu, ispunjavaju zadatak da dovedu svjesnost ljudi do one tačke na kojoj će oni postati tobožnje bijele figure u borbi protiv crnih. Dakle, ovdje se radi o jednom polovičnom "osviješćivanju", tek toliko da se ljudska bića pretvore u topovsku hranu.

"M. Topper: Šta je zamišljeni cilj ovog LOVA? On je dvostruk. Prvo, tim Lovom je potrebno natjerati krdo goveda u stampedo. Malo po malo, oni će biti konsolidovani u jedan “negativni modalitet” koji će se sastojati od ideje “mi protiv njih”. Iako se na površini taj “modalitet” može činiti pozitivnim ili OPD, (i.e. spasavanje svijeta zato što je “pogrešan” ili nevaljao, ili uprljan orginalnim grijehom, ili bilo šta drugo) sama ta činjenica što je on formiran u “dominatorskom modalitetu” viđenja spasenja “napolju”, podrazumijeva da on lako može biti “preuzet” od strane tijela, uma i duše, na jednom nivou koji je “neviđen i nevidljiv". Drugim riječima: Satan MOŽE a najčešće se i pojavljuje kao jedan Anđeo Svjetlosti!

Samo na nižim nivoima strukture moći mnogi još uvijek vjeruju da igraju uloge osnovnog ‘antagonizma’ i samo-zaštite. Neki vjeruju da je “slanje ljubavi i svjetlosti” onima koji imaju potrebu za tim - ispravno, ne shvatajući da je i ta aktivnost zasnovana na jednom dubokom uvjerenju da nešto nije u redu, na grešci, na buni, pa se tako opet pretvara u ono, “mi protiv njih”.

[Izvor:http://www.galaksija.com/metafizika/ekonomija_energije.htm]

***

Tako, hrlimo prema jednoj podmukloj zamci koju će biti praktično nemoguće izbjeći. U ovim vremenima kada bi se trebali prebaciti u jedan viši denzitet koji je u skladu s kreativnim silama svega što jeste, nama ove sile stvaraju sve potrebne uslove kako bi se negativno polarizirali i završili u njihovoj oblasti egzistencije, pod njihovom kontrolom.

"M. Topper: Ovaj planetarni entitet je fokusna tačka jedne specifične gustine interakcije uma/tijela. U određenim kosmičkim momentima, ili na “raskrsnicama”, takav jedan planetarni entitet može biti na redu za polarizaciju u jedan viši denzitet. Negativna hijerarhija to vidi kao jedan “zreli momenat” za intervenciju tako što će pokušati uticati na takav način da se ta polarizacija negativno odigra, kako bi taj planetarni entitet prešao na Negativnu stranu, odnosno, OPS realnost 4-og denziteta – u ‘Jednotu’ – umjesto u Pozitivnu realnost raznovrsnosti i kreativne ekspanzije. Negativno polarizovana bića zahtijevaju jednu negativno polarizovanu planetarnu osnovu sa koje će funkcionisati, isto kao što pozitivna bića viših denziteta trebaju pozitivno polarizovane planetarne osnove."

[Izvor: http://www.galaksija.com/metafizika/ekonomija_energije.htm]

S druge strane, od patokratije nije za očekivati da će oni ikada shvatiti da nisu na vrhu piramide vlasti, nego da samo služe kao trojanski konj ili alatka u rukama OPS sila sa gornjeg sprata. Sonderkommando. S tim u vezi, neko triježnjenje s njihove strane - ne može se očekivati.

***

Psihopatološki mentalni sklop 4D-OPS sila prilično lako se može sagledati indirektno preko njihovog simbola, Jehove, iz Starog Zavjeta koji je zamišljen i prezentiran prema njihovoj slici i prilici. Naravno, s obzirom na tendenciju ljudske ličnosti da se identifikuje sa autoritetima/idolima, možemo samo zamisliti koliko je ljudska svijest, odnosno, normalni filogenetski supstratum ljudi, kontaminiran samo uz pomoć plasmana ove individue u našu oblast postojanja. Jedno neprestano i suptilno ubacivanje psiho-patološkog materijala kroz našu istoriju pa do danas i njegova distribucija uz pomoć individua koje ulaze u rezonanciju s njim, dovelo nas je dotle da smo svi mi manje više ‘kontaminirani’. Tako, danas se može slobodno reći da u ovom našem podrumu vlada pandemija psihopatije, a ne tamo neke – svinjske gripe. (Svinjska gripa bi tu bila samo jedan od mnogobrojnih SIMPTOMA stvarne bolesti!)

***

Nedavno sam u jednom postu naveo sljedeće:

"Na kraju krajeva, patokratija/psihopate imaju jednu slabu tačku koju normalni ljudi mogu iskoristiti. Psihopate imaju tendenciju da projiciraju svoje deluzije na objektivnu realnost pokušavajući da je kreiraju i kao takvu potpuno kontrolišu, pa su tako u stanju da vide samo onu realnost (i “budućnost”) koja je bazirana na njihovim željama/deluzijama. Međutim, u ovoj realnosti postoje i neke druge stvari koje - objektivno postoje - dok su one istovremeno psihopatama nevidljive jer im oni nisu dali – dozvolu-za-postojanje. Te druge stvari takođe igraju veliku ulogu kad se radi o izgradnji sadašnjosti i budućnosti čovječanstva na ovoj planeti, bez obzira na to "dozvoljavao" ih neko ili ne. A one će normalnim ljudima biti sve više vidljive i uvijek će im stajati na raspolaganju."

Dakle, te sile imaju i neke mane od kojih je jedna i nesposobnost sagledavanja konsekvenci njihovih odluka, odnosno, dejstvovanja. S obzirom da je za OPS vrstu svijesti vezano jedno maksimalno projiciranje vlastitih deluzija na realnost, tako su entiteti OPS rezonancije u stanju da je donekle i kroje na taj način i nameću drugima, sve dok ovi drugi to dopuštaju, odnosno, ništa ne poduzimaju u vezi s tim. Ili, - sve dok su drugi voljni da prihvataju ili dijele tu njihovu realnost/deluzije s njima. Njihova percepcija je takođe maksimalno bazirana na tzv. “wishfull thinking” ("što je babi milo, to joj se i snilo") modalitetu. Oni tako ne priznaju ništa što oni nisu proglasili da postoji ili čemu oni nisu dozvolili da postoji. Oni vide samo ono što može uz malo natezanja ili bez njega, da im potvrdi njihove deluzije. Međutim, bez obzira na to, u ovoj realnosti postoje i neki faktori koji egzistiraju nezavisno od njih i njihovih projekcija i deklaracija. Ti faktori takođe mogu da imaju odlučujući uticaj na zbivanja u ovoj realnosti a patokratija nije u stanju da kalkuliše s njima, niti da utiče na njih. Recimo da bi neki od tih faktora bili, na primjer, uticaji iz viših OPD oblasti egzistencije. Oni su za OPS sile – nepredvidivi a manifestovaće se uglavnom kroz ljudska bića koja se nalaze u rezonanciji s njima, ne kršeći istovremeneo i njihovu slobodnu volju. (OPD uticaji nisu manipulativnog karaktera). Dejstvovanje takvih individua (“četvrta strana”) može da bude od odlučujućeg značaja po sudbinu čovječanstva kao jedne cjeline.

Ovdje možemo uzeti u obzir i neke druge uticaje one "neutralizirajuće sile" koji se mogu manifestovati i u raznim oblicima a od kojih bi najekstremniji bio u vidu prirodnih katastrofa.

[Oni od nas koji ne žive isključivo uz pomoć ‘auto-pilota’, dakle, koji su u stanju da povremenu uključuju i vlastiti mozak, vjerovatno su primjetili da im se u prošlosti malo šta dešavalo za šta na neki način nisu bili spremni u momentu tih dešavanja. Svaka lekcija je dolazila u pravo vrijeme bez obzira na to da li je ona bila uspješno savladana ili ne. Ako nije, onda se ponavljala u nekom sličnom obliku. U stvari, tu se radi o jednom hiperdimenzionalnoj interakciji naših lekcija s nama. Isto će se dešavati u budućnosti/sadašnjosti. Mi obično imamo tendenciju da stalno zamišljamo neke opasnosti i projiciramo ih u budućnost, pa se onda brinemo ili zapadamo u neka stanja straha ili zebnje na osnovu njih; a ako malo poštenije pogledamo, rijetko kad da nam se desilo ono čega smo se bojali. Dešavale su se uglavnom druge stvari koje nismo anticipirali. Isto tako će biti i u budućnosti. Ukoliko se čovjek nađe pred nekim problemom ili u opasnoj situaciji koja se na prvi pogled čini bezizlaznom, rješenja i izlazi će takođe biti istovremneo prezentirani oko njega, on samo treba da ih prepozna kao takve i primjeni. (On i izlazi i rješenja koji nam budu najbolje vidljivi, vjerovatno će biti pogrešni.) Svjesnost o tome može biti od velike pomoći.]

***

U prvom dijelu ovog teksta je navedena mogućnost da su frekvencije većine ljudskih bića, odnosno, frekvencije ljudskog genoma prirodno OPD tipa i da taj genom nije u stanju podnjeti izrazito jake frekvencije entropičnog tipa. Međutim, to istovremeno ne znači da ljudski genom nije podložan i promjenama, tj. da se on ne može donekle "adaptirati" za tako nešto. Kako se čini, upravo je to i jedan od razloga tzv. abdukcija ljudi od strane ‘vanzemaljaca’?!

Nadalje, na osnovu mnogobrojnih izvještaja žrtava tih abdukcija, stiće se utisak da u 4D OPS zoni vlada jedna akutna nestašica individua u obliku normalnih ljudskih bića. Tamo su najviše zastupljeni entiteti sa reptilskim, insektoidnim i drugim karakteristikama (ukoliko stavimo na stranu cijelu jednu paletu kojekvih hibrida, klonova, sintetika, robotoida, programiranih nordika itd.). S tim u vezi, postoje indikacije da je ta vrsta entropičnih individua zainteresovana za egzistenciju u ljudskim tijelima jer su ona ljepša i funkcionalnija. Nadalje, nekom logikom bi bilo za očekivati i to da oni od nas koji pređu u 4D OPS zonu, po svom izboru ili frekvenciji, mogu "malo" promijeniti svoj izgled u budućnosti, što će više biti "spontano" u skladu s njihovom prirodom i zaslugama.

Preko nekih kanaliziranih izvora (koje naravno treba uzimati s oprezom) stigli su i neki koncepti koji bi nas trebali zamisliti jer se oni dosta dobro uklapaju sa rezultatima istraživanjima nekih naših istraživača NLO problematike:

C/s transkripti: "Reptilijanci (reptoidi) su inače najsličniji uspravljenim aligatorima, sa humanoidnim karakteristikama lica, i visoki su između 170 i 220cm. Obožavaju jedino fizički aspekt univerzuma. Svi oni koji su orjentisani samo prema sebi samima, žude za svim što je materijalne prirode.

Sada, kada ste vi u situaciji da napravite svoj pomak prema 4-tom nivou, koji vam se upravo približava, moraćete se odlučiti da li ćete da pređete u OPD kategoriju ili ćete da ostanete na OPS nivou.

To će biti jedna odluka za koju će vam trebati nešto vremena.

Ovo je period inače poznat kao – "Milenijum".

Reptoidi se trenutno nadaju da će i tamo, u 4-tom denzitetu, da vas drže pod svojom kontrolom. S obzirom da su se oni čvrsto odlučili za OPS opciju, moraju neprestano da crpe velike količine negativne energije od onih sa 3-ćeg, 2-gog itd. nivoa. Međutim, mada su se čvrsto ukopali na tom nivou, oni su uspjeli čak i da povećaju svoj broj a to je istovremeno i razlog zašto oni sada u ovim vremenima počinju i da umiru u puno većem broju, i sada očajnički pokušavaju da prikupe što je više moguće energije od vas, ne bi li uspjeli metabolički konsolidovati svoju rasu, u ovoj tački ciklusa vremena/prostora.

Oni već odavno manipulišu i vremenom, kreću se naprijed i nazad kroz njega, da bi što bolje uskladili stvari tako da, kad dođe čas tranzicije prema 4-tom denzitetu, mogu da apsorbuju maksimalnu količinu negativne energije. Oni time planiraju da ostvare nekoliko ciljeva:

1. Očuvanje perspektive svoje rase u smislu njene sposobnosti za život
2. Uvečanje svog broja
3. Pojačanje svoje moći
4. Ekspanzija rase kroz cijeli 4-ti denzitet

I tako oni stalnim putovanjem kroz vrijeme manipulišu vašu istoriju, kako bi najbolje obavili ono što su zamislili. Međutim, tamo gdje griješe je, u stvari, što oni vide samo ono - što žele da vide. Oni doživljavaju najvišu moguću manifestaciju onoga što bi vi u šali rekli: "što je babi milo, to joj se i snilo".

Svaka maštarija u 4-tom denzitetu postaje i jedna vrsta realnosti tamo, koja se onda stapa sa sviješću i percepcijom.

Vaša jedina zaštita je vaše Znanje. Znanje vas može zaštititi od svake moguće opasnosti koja postoji. Što više istinskog Znanja posjedujete - to ćete manje straha da imate, manje bola da osjetite, manje stresa da doživite, manje patnje da iskusite, i manje ćete da budete izloženi opasnosti, bilo koje vrste.

Jedino vas Znanje može da oslobodi bilo kakvih ograničenja.

Ako neprestano budete težili prikupljanju Znanja, vi će te sami sebe osposobiti najboljom zaštitom od bilo kakve moguće neprijatnosti koja bi vas mogla zadesiti. Što više saznate - to ćete biti svjesniji.

Vaša Svjesnost postaje na kraju vrlo snažna i sveobuhvatna.

Znanje sadrži u sebi svu suštinu. Ono se proteže do srži cijele egzistencije, tj. Svega Što Jeste.

Znanje je – svjetlost."

[Izvor: http://www.galaksija.com/cassio.htm]

Dakle, nezajažljivi su slično kao i psihopate na našem nivou, pa se na neki način može reći da ih možda i nije toliko teško razumjeti. Žele staviti pod svoju kontrolu cijeli 4-ti denzitet, isto kao što i ova naša 3D-patokratija želi kontrolisati cijelu planetu.

**

[Iz gornjeg navoda bilo bi bitno shvatiti i važnost - istinskog znanja, odnosno, - svjesnosti/svjetlosti.

Slobodna volja je SVETINJA u Svemu što jeste, te se tako čovjek treba i odnositi ne samo prema svojoj vlastitoj slobodnoj volji, nego i tuđoj. Što je ljudsko biće – svjesnije, utoliko će ono biti u stanju da koristi svoju slobodnu volju – optimalnije.]

**

Dakle da ponovimo još jednom. U našoj realnosti istinske “bijele figure” ne postoje ili ako postoje, onda su one nama nevidljive kao i njihov mehanizam dejstvovanja. S obzirom da čovjekova ličnost ima tendenciju poistovjećivanja s nekim ili nečim, tako se mi većinom poistovjećujemo sa figurama sivih ili crnih nijansi, odnosno, s ovim ili onim programom. Dakle, biramo nešto od onoga što nam je stavljeno na raspolaganje a na raspolaganje nam obično stavljaju opcije od kojih nam nijedna suštinski ne odgovara. Tako ni naši idoli, junaci, narodni heroji... takođe nemaju mnogo toga zajedničkog sa istinskim bijelim figurama.

S tim u vezi, ukoliko “treća strana” igra jednu partiju šaha u našoj realnosti (“šahovskoj tabli”), onda mi bilo kojoj strani da se priklonimo, “bijelim” ili crnim figurama, možemo da služimo u većini slučajeva samo kao pijuni. (Oni ‘napredniji’ dobijaju uloge laufera, konja itd…) Da bi se izašlo iz te partije, odnosno, izbjegla sudbina ‘topovske hrane’, čovjek bi morao prevazići sadašnju verziju sebe, dakle ono što se u gnostici podrazumijeva pod ličnošću koja ordinira iz tzv. ‘donjih centara’, što je u praksi bar do sada bilo prilično teško ostvarljivo. On bi trebao da ovlada svojim bićem, odnosno, da preuzme od vanjskih sila potpunu kontrolu nad njim. On bi trebao da se individualizira. U gnostici se to predstavlja “prelaskom drugog praga”, međutim, još uvijek nisam sreo nekoga za koga bih mogao tvrditi da mu je to pošlo za rukom, (“oko, budimo realni”, što bi rekli Bosanci); mada činjenica jeste da imamo masu kojekavih individua koje se predstavljaju kao neki napredni duhovnjaci ili gurui, od kojih mnogi imaju i svoje sljedbenike. Da ne pominjemo masu kojekakvih ezoteričkih društava sa zvučnim imenima koje taj tip individua formira i koje mahom ordiniraju na dva glavna principa od kojih je prvi baziran na "prodaji muda za bubrege", a drugi na - presipanju iz šupljeg u prazno. Mislim da bi jednom imalo svjesnijem čovjeku trebalo biti jasno da se tu takođe radi o jednoj veoma suptilnoj manipulaciji u vidu formiranja ‘matriksa-u-matriksu’ ili ‘piramida-u-piramidi’ ili jednostavnije rečeno -kontejnera. Na kraju, većina nas se nije u stanju ni osloboditi od ‘svojih’ kontejnera a kamo li izaći iz one ‘velike piramide’.

Međutim, to ne znači da nam to neće poći za rukom u budućnosti. Ukoliko ozbiljno shvatimo onu Mujinu izreku:

"Nije se usro onaj kome je zahod bio daleko, nego onaj koji nije na vrijeme kreno."

...trebalo bi se krenuti što prije ako već nismo jer je situacija alarmantna.

***

[Ovdje je potrebno napomenuti da velika većina "normalnih" ljudi nije u stanju da izdrži, odnosno, da se odupre veoma perfidnim napadima 4D OPS sila jer kada čovjek dostigne određeni stepen svjesnosti, te sile (koje su ga dotada držale u snu) se bacaju na njega desetorostrukom jačinom (parafrazirajući Gurđijeva) kako bi ga vratile natrag u san/"udobnost" matriksa. To je prilično opsežna tema, međutim, ukratko rečeno, većinom se koriste tzv. "negativne sinhronizacije" gdje se u čovjekov život ubacuju razni elementi koji služe kao "vektori" ili mu se jednostavno režira situacija u kojoj se treba zabavljati egzistencijalnim pitanjima. Kad se uz sve to dodaju "infuzije straha", mnogi se bez nekog većeg oklijevanja vraćaju natrag.

Mislim da je sasvim moguće da će u budućnosti više ljudi doći do kritične tačke u isto vrijeme (nešto slično onome što je impliciranao u knjizi Donosioci svitanja, tako da ove sile neće imati dovoljno energije da pridaju svakome individualnu pažnju. (Nagađam, naravno.)]

***

Prije nego što se pozabavimo "četvrtom stranom", mogli bi pomenuti i tzv. "petu stranu", odnosno, OPD entitete koji egzistiraju na višim denzitetima/oblastima egzistencije. Prvo što bi nam trebalo biti jasno, to je da neku direktnu intervenciju u našu korist s njihove strane ne možemo očekivati, mada to ne znači da tu neće biti neke indirektne pomoći. Oni ne mogu spašavati ljudska bića od kojih većina nije ni svjesna u kakvim govnima se nalazi, te tako ni ne vide potrebu za spašavanjem. Svaka akcija spašavanja bi u tom slučaju podrazumijevala jedno kršenje naše slobodne volje. Ukratko rečeno, mi se moramo sami vaditi iz govana a taj proces bi za nas trebao podrazumijevati i jednu obaveznu lekciju koju sami moramo savladati.

S obzirom na prirodu OPS svijesti i tendenciju istih sila ka njihovom širenju kroz cijeli 4-ti denzitet, 4D OPD sile su vjerovatno već dobro zaposlene na svom nivou u sprečavanju njihovih namijera i aktivnosti u vezi s tim. Čini se da se istinske bitke između dobra i zla odvijaju na spratovima iznad našeg, dok se na našem nivou može da radi samo o nekim njihovim blijedim ili izvitoperenim reflekcijama. U svakom slučaju, mi bi se trebali upoznati s nekim osnovnim elementima OPD realnosti kako bi mogli stvoriti kakvu-takvu sliku o modalitetu dejstvovanja tih sila, kako na 4D, tako i na 3D ravni egzistencije. Čini se da je tu objektivna percepcija realnosti od velikog značaja, što je suprotno od projiciranja svojih želja/deluzija na realnost, kako je to karakteristično za OPS sile (a što se nimalo slučajno promoviše i kroz new-age pokret). Naravno, objektivna percepcije bi istovremeno odgovarala - perfektnoj percepciji, tako da se ona možda ne može postići u punom stepenu ali se prema njoj može težiti i njen stepen stalno povećavati. S obzirom da niko/ništa nije čisti OPS ili čisti OPD po svojoj frekvenciji/polaritetu, kod onih prvih će takođe uvijek biti prisutan određeni stepen objektivnosti dok će drugi takođe u određenom stepenu težiti ka projiciranju.

Mislim da bi nam kod razumijevanja te dinamike neki Topper-ovi navodi i tu mogli biti od pomoći:

"Pozitivna bića 4-tog denziteta ostvarila su taj potrebni razvojni intezitet i sklad, uz pomoć svjesnih odluka baziranih na poznavanju apstraktnih svojstava božanskog zakona čije se mnoge crte mogu jasno razabrati.[…] Takva bića pokazuju jedan otvoren "naučni" pristup duhovnim konsideracijama; oni otvoreno prihvataju Božansku Svjetlost kao jednu mjerljivu veličinu. […] Njihov naoko ‘hladan’ izgled je samo varka. Kad kod drugih primjete znakove nemira ili straha, oni podešavaju svoj pristup u skladu s tim. […] Čovjek bi trebao da uporedi njihovo ponašanje s ponašanjem istinski negativnih bića da bi mogao da vrednuje razliku.

(...)

U 3-ćem denzitetu proces percepcije predstavlja jednu stalnu dvo-smijernu cirkulaciju svjetlosnih vrijednosti prenoseći noetičke strukture iz životne okoline kroz jednu lokaciju koja odgovara žljezdama hipofizi i epifizi. Kodirane svjetlosne vrijednosti nabijene psihičkim otiscima Prirode ulaze i ‘miješaju’ se sa supstancama radijantne energije koja se uzima hranom ili drugim senzornim utiscima. Te svjetlosne vrijednosti se generalno uzimaju preko senzornog sistema i prenose se vani preko epifize, “naelektrisane” “identitetskim impresijama” individue. Po pravilu, tu postoji dosta otpadnog materijala zbog komparativno niske integracije tijela/uma.

Da bi se kretali prema višem nivou cirkulatorne i otjelovljene - inkorporativne Svjetlosti sa većom efikasnošću-djelotovornošću, traže se čistije impresije. “Čistije”, znači – objektivnije. Što se manje "nastranosti" ili "iskrivljivanja" dodaje na svjesne impresije od strane prijemne individue, to je ona čistija. Ta čistoća ili objektivnost impresija se analogno pretvara u jedno duboko, unitivno poimanje svijesti.

Ovaj pojam "unitivno," ne znači da se druge vidi upravo ISTO kao sebe, nego prije da se druge vidi kao jedinke svjetlosne energije koje se trebaju zaštititi, očuvati, prilagoditi, uravnotežiti, te odatle, kao na jedan dio cijele strukture; a ne kao nešto što se treba konzumirati na jednosmijeran način prema pojedinačnoj tipologiji. Ta "unitivna svijest” promoviše polje kognicije Cjelokupnog-bića, kao jedno biće cjelokupne vrijednosti kroz sve uzorke i oblike. Ona vidi zbir različitih identiteta kao posjedovanje jedne OSE Svjesnog identiteta, izraženog kroz beskonačne oblike egzistencije/kreacije.

Tako to predstavlja jednu ekstatičnu proslavu kongruencije Ljubavi, bez ikakve potrebe da se “posjeduje” ili “jede” ili prisiljava “jednosmijeran tok” bivstvovanja ili “postajanja Jednim”. Pozitivne sile, OPD bića sa viših nivoa, aktivno rade na održavanju tih Kreativnih polja prema postizanju pozitivne Logoične svrhe, što predstavlja ispunjenje Apsolutne Svijesti u svim uslovima i u svim oblicima. Raznovrsnost se promoviše i slavi.

(...)

Iz razloga što OPD kontigent poštuje i štiti ostvarivanje svijesti u svim oblicima i pod svim okolnostima, on raspolaže i većim zalihama za očuvanje kreacije. On ima pristup i jednom mnogo moćnijem zavijetu odlučnosti ujedinjene svijesti i kolektivne namjere, tako da negativna hijerarhija nailazi na otpor na svakom svom koraku. A taj OPD otpor je u daleko većoj harmoniji i skladu sa Logoičnom šemom, tako da on posjeduje zbirnu vrijednost Kreativnog, kao svoju podržavajuću silu.

(...)

Realnost u svojoj cjelini, samom svojom prirodom, prevazilazi OPS hijerarhiju u krajnjem smislu. OPD perspektiva udružuje Ljubav sa Beskrajnim Potencijalom - beskonačno proširivanom Kreacijom u svim njenim oblicima i varijacijama. OPD perspektiva slavi razlike u obliku, dok priznaje identitet u svijesti.

(...)

U pozitivnim oblastima postojanja, za niže nivoe je suštinski mnogo lakše percipirati svrhu i funkciju viših nivoa i sa minimalnom distorizijom, zato što je osobina Pozitivnih oblasti - međusobna podjela i razmjena dobara, a ne uspostavljanje jednosmijernog kanala za tok energije prema vrhu, da tako kažemo."

kraj izvoda

Istinske bijele figure (u našoj realnosti) ili - "četvrta strana"

Ukratko, tu bi se radilo o jednoj refleksiji one "pete strane" (4D OPD sila) koja je najviše moguća za otjelotvorenje u uslovima 3-ćeg denziteta.

Znači, ukoliko “treća strana” igra šahovsku partiju u kojoj crne figure predstavlja patokratija ili tzv. sile novog svjetskog poretka, koje uključuju i dosta pijuna koji su se tu zadesili jer su jednostavno izmanipulisani tako a “bijele” figure njihovi protivnici, postavlja se pitanje da li postoji neka treća opcija? Tu se javlja i teoretski koncept mogućnosti da ‘treća opcija’ podrazumijeva formiranje jedne, da tako kažemo, - “četvrte strane”, koja bi takođe aktivno učestvovala u zbivanjima ali vjerovatno s ciljem "osvjetljavanja podrumske realnosti" i sprečavanja ili ublažavanja sukoba. Ta strana bi vjerovatno igrala i jednu važnu ulogu prilikom tranzicije u 4D, naravno, ukoliko do nje dođe (činjenica je da ukoliko ne bi postojao neki prirodni "uravnoteživač" kao što je pomenuti Talas, onda bi ovce uvijek bile ovce a čobani - čobani. Tako bi bio onemogućen svaki napredak jedinki svijesti sa donjih nivoa prema gronjim.) To bi bile istinske ‘bijele figure’.

Sada se moramo zapitati, na kojim principima bi se te istinske bijele figure ponašale u ovoj realnosti?!?

***

Gurđijev: "(...) sile koje upravljaju evolucijom imaju na raspolaganju veoma ograničen izbor sredstava; drugim riječima, one mogu da se služe samo određenim sredstvima i na određene načine.

Drugim riječima, moglo bi se reći da od višecijevnih raketnih bacača, topova, mitraljeza, tandžara itd. nema ništa, kad je dejstvovanje četvrte strane u pitanju jer tu se moraju poštovati određeni principi koji su u skladu sa kreativnim silama Svega što jeste.

Na primjer, jedan od “bijelih principa” podrazumijeva da je - kršenje tuđe slobodne volje zabranjeno. Tu, ne samo da se ljude ne smije manipulisati, nego se prema svom živom svijetu treba odnositi s poštovanjem i zaštitnički.

Drugi primjer bi bio odnos prema materijalnom i vlastitoj moći jer prema OPD principima: "sva moć i bogatstvo ovoga svijeta nisu vrijedni cijene jednog ljudskog života".

Mislim da se ne treba naglašavati to da čovjek ne mora u nekom gnostičkom smislu biti usko povezan s njegovom dušom ili gornjim centrima da bi odredio čije su aktivnosti na ovom svijetu usmjerene protiv života. Prilično je lako utvrditi koje to sile siju pustoš i smrt iza sebe. Naša svijest i percepcija jesu izmanipulisani ali još uvijek imamo dovoljno pronicljivosti da bi utvrdili koji su to koji nas lažu i manipulišu, koji su to koji siju smrt iza sebe (bez obzira na tu uz kakva opravdanja oni to činili i kakve "svijetle ideale" oni verbalno promovisali.) Mi smo još uvijek u stanju da odredimo šta je psihopatološki materijal, kao i to ko ga promoviše, gdje i kako. S tim u vezi, ukoliko se zadesimo na toj strani ili je podržavamo, mi nećemo imati pravo na ono: "...nisam znala, ja sam mislila...".

Ovdje ćemo se podsjetiti na ono što je Gurđijev svojevremeno govorio:

"Proces evolucije, one evolucije koja je moguća za čovječanstvo kao cjelinu, potpuno je analogan procesu evolucije koji je moguć za individualnog čovjeka. To počinje na isti način, kao npr.: jedna određena grupa ćelija postepeno postaje svjesna; onda ona privlači k sebi druge ćelije, koje su joj podređene, i postepeno izaziva to da cijeli organizam počne da služi tom cilju a ne samo da jede, pije i spava.

"To je evolucija i ne postoji nikakva druga evolucija.

"Kod čovječanstva, kao i kod individualnog čovjeka, sve počinje sa formiranjem jednog svjesnog jezgra. Sve mehaničke sile ovog života bore se protiv stvaranja tog jezga svijesti kod čovječanstva, na isti način kao što se bore sve mehaničke navike, ukusi i slabosti protiv čovjekovog svjesnog pamćenja samog sebe. "

"Može li se reći da postoji jedna svjesna sila koja se bori protiv evolucije čovječanstva?" pitao sam ga.

"Sa određene tačke gledišta, to se može tako reći," rekao je G.

(…)

Postoje dva procesa koji se ponekad nazivaju 'involutivni' i 'evolutivni.' Razlika između njih je u sljedećem: Involutivni proces počinje svjesno u Apsolutu a onda na sljedećoj stepenici postaje mehaničan – kako se razvija, tako postaje sve više mehaničan; evolutivni proces počinje polu-svjesno ali on postaje sve svjesniji i svjesniji, što se dalje razvija.

"Ali svijest i svjesno suprostavljanje jednom evolutivnom procesu, može takođe u određenim momentima da se pojavi i kod involutivnog procesa.

"Odakle mu stiže ta svijest?

" Od evolutivnog procesa, naravno.

"Taj evolutivni proces mora da se odvija neprekidno. Svaki zastoj uzrokuje jedno odvajanje od osnovnog procesa. Ti zasebni, izdvojeni fragmenti svijesti koji su zaustavljeni u svom razvoju mogu se takođe ujediniti i živjeti određeno vrijeme boreći se protiv evolutivnog procesa. Ako ništa, sve to čini evolutivni proces mnogo interesantnijim.

"Umjesto borbe sa mehaničkim silama, u nekim momentima može da dođe i do bitke sa ovim veoma moćnim silama, mada se one naravno ne mogu porediti s onima koje upravljaju evolutivnm procesima.

Da li nam ovdje Gurđijev priča o tzv. OPS silama?!? U svakom slučaju, njegova sljedeća tvrdnja je nešto nad čim se moramo zamisliti.

"Te suprotne sile mogu ponekad čak i da pobijede”.

"Razlog za to je taj što sile koje upravljaju evolucijom imaju na raspolaganju veoma ograničen izbor sredstava; drugim riječima, one mogu da se služe samo određenim sredstvima i na određene načine.

"Suprotne snage nisu ograničene izborom sredstava, one se mogu koristiti SVIM načinima i sredstvima, čak i onima koja im mogu obezbjediti samo privremen uspjeh, i na kraju, one uništavaju oboje i evoluciju i involuciju, po toj tački pitanja."

kraj izvoda

***

Hm, ovdje kao da imamo posla s nekim psihopatom, kad su karakteristike te involutivne/entropične sile u pitanju?! Uzimajući u obzir onu hermetičku maksimu ‘kako gore, tako i dole’ – primjer svijesti jednog psihopate bi nam mogao poslužiti kao osnova za razumijevanje patokratije, kao i mentalnog sklopa 4D OPS entiteta. S tim u vezi, jedna od obaveznih lekcija za svakog čovjeka na njegovom ezoteričkom putu bi bilo sticanje potrebnog znanja o psihopatiji.

Moramo imati na umu činjenicu da OPS sile/individue (bilo da se radi o jednom klasičnom psihopati sa 3-ćeg sprata ili 4D OPS entitetu) manipulišu one koje oni MOGU da manipulišu. Međutim, ukoliko čovjek razumije njihovu suštinu i osnovni mehanizam djelovanja, on se tako može i zaštiti od njihovog dejstvovanja te izbjeći ulogu njihove žrtve. Tako, onaj koji nije u stanju da se odupre uticajima nekog psihopate, neće biti u stanju ni da se nosi s tim silama.

Znanje/svjesnost - spašava!

Nadalje, moramo imati na umu činjenicu da OPS sile ne ulažu slučajno toliko truda u manipulaciju slobodne volje njihovih žrtava, tako da ove na kraju same pristanu da im služe. Za njih su individue OPD frekvencija sa očuvanom slobodnom voljom - neprobavljive.

Topper: Jedna potpuno drogirana, hirurški izmjenjena i kompletno programirana psiha je dobra samo za pružanje robotskih, ropskih usluga.

Primarni cilj Negativnog lovljenja je da se nagovori, uz pomoć jako uticajnih, ali ne robotičkih šema ponašanja, Slobodan Izbor (slobodna volja) ciljane SVIJESTI da se ona uskladi sa negativnom egzistencijom višeg-denziteta. Zato što je, Na Duže Staze, cilj da negativna hijerarhija “pojede” te funkcionalne jedinke svijesti, zajedno sa njihovom netaknutom Slobodnom Voljom! U drugom slučaju, to ne bi bila dobra hrana!!!"

Dakle, da ponovimo, - za njih su individue OPD frekvencija sa očuvanom slobodnom voljom - neprobavljive.

Uz sve ovo, mislim da moramo uvijek imati na umu i multidimenzionalnost našeg bića, odnosno, da mi nismo samo ovo tijelo kojeg smo svjesni dok egzistriamo na ovoj ravni postojanja. Naše "istinsko ja" je zastupljeno svuda istovremeno. Da bi se to predstavilo, možda bi se mogli poslužiti ovim navodom iz c/s transkripta:

"Odgovor: A vi to činite zato što vi navodite sebe da to činite sa jedne druge ravni egzistencije gdje vam je krajnji rezultat poznat. Tu gdje ste sada, na vašem sadašnjem nivou svjesnosti, vi ste uveliko, mada ne potpuno, toga nesvjesni.

Pitanje: Znači, mi sa jednog drugog nivoa realnosti stvaramo OVU realnost?

Odgovor: Blizu."

***

[Dok sam pisao ovaj dio članka desila se jedna interesantna koincidencija!? Izašao je treći dio "web-bot analize" (The Shape of Things to Come), gdje Cliff High navodi da će ta grupa koju on naziva "gnosine" (što je prilično blizu "gnostičara") ili "majstorima frekvencija" već iduće godine zadavati velike glavobolje patokratiji i da ovi uopšte neće moći razumjeti o čemu se radi, odnosno, suštinu dejstvovanja tih individua. Tako neće biti u stanju ni da im se adekvatno suprostave. To nas ne bi trebalo čuditi jer patokratija (koja se mahom sastoji od psihopata i organskih portala), kao takva nije u stanju da razumije one elemente koje ona nije priznala da postoje a pogotovo one koji dolaze iz duhovne realnosti. Te individue koje nemaju više centre (ili "živi mrtvaci", kako ih Gurđijev naziva), mogu se samo isčuđavati kad naiđu na manifestacije kreativnih sila čiji su izvor više ravni egzistencije a otjelotvorljava ih "četvrta strana".]

U vezi s tim konceptom formiranja "četvrte strane", možemo se podsjetiti na još neke navode Gurđijeva:

"Sve što sam do sada govorio, govorio sam u vezi čovječanstva kao cjeline. Ali kao što sam naglasio prije, evolucija čovječanstva može da se nastavi samo preko evolucije jedne određene grupe, koja će uticati, odnosno, povesti za sobom ostatak čovječanstva.

"Da li se može reći da jedna takva grupa postoji?

"Možda na osnovu određenih znakova možemo reći da ona postoji, međutim, u svakom slučaju mi moramo uzeti u obzir da je ta grupa veoma mala, i preslaba da bi imala ikakav uticaj na ostatak čovječanstva. Ili, gledajući na to s jedne druge tačke gledišta, možemo reći da se čovječanstvo trenutno nalazi u jednom takvom stanju da je ono nesposobno da prihvati vođstvo jedne svjesne grupe."

"Koliko ljudi bi moralo biti u jednoj takvoj svjesnoj grupi?" neko je upitao. "Samo oni sami mogu to da znaju," rekao je G.

"Da li to znači da oni poznaju međusobno jedan drugog?" opet je upitala ista osoba.

"Kako bi drugačije moglo da bude?" pitao je G.

"Zamislite da postoje dva ili tri čovjeka koji su budni usred jedne mase ljudi koji spavaju. Oni će sigurno prepoznati jedan drugog. Ali ih oni koji spavaju ne mogu prepoznati.

"Koliko ima takvih? Mi to ne znamo, niti ćemo znati sve dok ne postanemo kao oni.

"Prije je bilo jasno rečeno da svaki čovjek može vidjeti u skladu sa nivoom svog bića.

"Ali dvije stotine svjesnih ljudi, ukoliko bi oni postojali i ukoliko bi oni mislili da je to potrebno i pravedno, mogli bi da promijene cijeli život na zemlji.

"Međutim, ili ih još uvijek nema dovoljno, ili oni to možda neće, ili možda još uvijek nije došlo pravo vrijeme za to, ili možda ostali ljudi spavaju previše čvrstim snom."

***

Naravno, u ovom momentu teško je špekulisati o tome da li jedna ovakva grupa već postoji ili se ona tek sada formira, kao i to koliko će ona članova imati jer je SVAKO od nas čija je suština u rezonanciji sa evolutivnim/kreativnim silama Svega što jeste, istovremeno i potencijalni kandidat za njeno članstvo.

Kako će ta grupa dejstvovati? Pa, kako reče Gurđijev, - mi to nećemo znati – sve dok ne postanemo – kao oni.

...

Metafizika obmane, II dio

2009-12-01T22:34:00.004+11:00

"Naređivanje" podrazumijeva osporavanje nečije volje, gurajući poslušnu svijest u ropstvo uz pomoć njene vlastite slobodne volje.

Ra materijal (III dio)

Dakle, s nivoa na kojem se nalazimo, mi nismo u stanju da sagledamo ni ovaj plitki “3D-oblik” manipulacije čovječanstva od strane patokratije, pa s tim u vezi, sagledavanje njene metafizičke pozadine bilo bi daleko teže. Međutim, to ne znači da se ne može pokušati, koristeći se nekim “indirektnim” metodama i imajući na umu ono - “kako gore, tako i dole”.

Bilo da se radi o patokratiji ili OPS silama sa gornjeg sprata, mehanizam njihovog dejstvovanja je sličan po svojoj suštini, dakle – entropičan. Cijela igra je u manipulaciji slobodne slobodne volje “nas odozdo” kako bi se stvorili potrebni uslovi za korištenje naše energije od strane “onih odozgo”, bez obzira na to u kakvim vrstama tijela neko egzistirao i na kom nivou se on nalazio u svojoj oblasti egzistencije, ukoliko je ona entropičnog (OPS) tipa, dakle ima, - piramidalnu hijerarhiju.

Prototipska strategija OPS sila 4-og denziteta se sastoji u naređivanju, prijetnjama, postavljanju zahtijeva, nagovaranju, natjerivanju, ubjeđivanju i vrbovanju individualnih jedinki svijesti kako bi ih se stavilo pod kontrolu, odnosno, uvrstilo u njihovu piramidu ili “hranidbeni lanac”. Te sile se koriste SVIM sredstvima koje im stoje na raspolaganju prilikom ispunjavanja svojih ciljeva. Naravno, istim sredstvima se koriste i “OPS sile 3-ćeg denziteta” (elita/patokratija), samo s tom razlikom što su one daleko manje ‘sofisticirane’ u odnosu na svoje gazde/mentore s gornjeg sprata. Međutim, dovoljno su sofisticirane da drže čovječanstvo na ovoj planeti u ropstvu i nesvjesnosti o hiperdimenzionalnoj prirodi ove realnosti. Nadalje, OPS sile s gornjeg sprata imaju mnogo bolji pregled naše ‘budućnosti’, odnosno, onoga što mi podrazumijevamo pod vremenom. (Čini se da su one u stanju da se ubacuju u bilo koju tačku našeg vremena/prostora!?)

Na primjeru ovog pokušaja sprovođenja masovne vakcinacije, prilično su evidentne njihove metode kršenja subjekta (normalnog ljudskog bića) uz pomoć zahtijevanja, vrbovanja, ubjeđivanja i naređivanja ljudskim bićima da prihvate vakcinaciju kao nešto što je za njihovo vlastito dobro i dobro ljudske zajednice. Sama indukcija straha i panike dovoljna je da natjera i cijelo ‘stado’ u stampedo, odnosno, da se ono kreće u željenom pravcu. Pogotovo ako se cijela stvar pospješuje istovremenom disperzijom uzročnika bolesti iz vazduha.

Na ezoteričkom nivou, može se reći da čovjek odlukom da primi vakcinu ovdje “potpisuje svoje ropstvo” u zamjenu za svoju iluzornu fizičku egzistenciju (koju mu takođe niko ne garantuje).

***

Stanje na terenu bi se možda najbolje moglo predstaviti uz pomoć ovog stabla života:

Ukoliko razumijemo gdje smo, kao i prirodu realnosti u kojoj živimo, onda ćemo bolje razumjeti i ono što nam se dešava. A neki će vjerovatno razumjeti i ezoteričko značenje one Mujine čuvene izreke: “Ne čudim se ja njima što su nam ga zavukli, nego nama što smo im se naguzili” (koja na prvi pogled izgleda banalno.)

Ovdje vidimo da OPS (orjentacija prema sebi) hijerarhijski sistem, čiji je simbol - piramida, počinje dole od 1D i završava se u 4D, što je i najviši nivo gdje je još uvijek moguća interakcija s materijom a individue OPS polariteta su čvrsto vezane za nju i bez nje ne mogu. Individua, čija je suština OPS frekvencija može dogurati do ‘vrha’ 4D a najviša pozicija koju se tu teoretski može osvojiti je ona poznata kao ‘Satan’, ‘Djed’, ‘Jahve’ itd. – (ili eng: “Desolate One”.) Naravno, ne može svako postati “generalni direktor multinacionalne korporacije,” tako da će uvijek biti više onih koji su ‘dole’, od onih koji su ‘gore’.

Jedna individua koja je OPS frekvencija ne može izaći iz ove OPS piramide-matriksa sve dok dijeli iste atribute s njom. Ona može samo da se kreće u tom piramidalnom kompleksu ‘gore-dole’ ili ‘lijevo-desno’. (Ovdje moramo imati na umu i to da mnogi robovi te vrste ne sanjaju o nekoj slobodi, nego o tome – kako da postanu robovlasnici.)

OPS entiteti/jedinke svijesti služe kao izvor energije za one ‘odozgo’ ili je skupljaju i isporučuju onima ‘gore’, tako da onaj na vrhu ima moć direktno proporcionalnu s brojem potčinjenih mu ‘duša’. S obzirom da i mi nastanjujemo 3D OPS oblast postojanja, svi smo mi manje-više OPS frekvencija. Neki od nas su OPS usljed svoje suštine, dok su drugi mentalno i fizički izmanipulisani tako da se što duže drže u tim frekvencijama, igarajući ulogu ‘baterije’ za OPS sile ‘odozgo’.

S tim u vezi, cijeli sistem života na planeti baziran je na materijalističkom konceptu vrijednosti, dok je za one koji traže nešto više, ponuđena cijela jedna paleta lažnih načina za ‘duhovni napredak’ koji služe da iste te što duže zadrže nigdje drugo, do u – istoj toj PIRAMIDI. Istovremeno, istinski elementi Duhovnog ili Božanskog Zakona, veoma dobro su skriveni u ovoj našoj oblasti postojanja, što naravno nije nimalo slučajno. S tim u vezi, sam sistem života je skrojen po mjeri antropoida/organskih portala dok je adamičnim ljudima ostavljeno samo to da ga racionalizuju i da se prilagode.

Simbol OPD (‘orjentacija prema drugima’) sila je – KRUG. OPD način egzistencije kao takav počinje u punom smislu tek u 4D. Bez obzira na svu manipulaciju, poslednjih godina je mnogo ljudi ovdje u 3D, ostvarilo jedan određeni prag svjesnosti kada se njihova OPD suština počela buditi. Njih bi mogli nazvati ‘OPD-kandidatima’.
OPD koncept je zasnovan na međusobnoj razmjeni energije, podizanju svjesnosti, poštovanju tuđe slobodne volje; on isključuje svaku manipulaciju drugih, podrazumijeva ‘networking’ kao sistem pomoći drugima, u smislu komunikacije tj. razmjene informacija itd. Dakle, tu nema vođe, nema sljedbenika, nema vladara, nema podanika, nema robova, niti robovlasnika, ukratko, nema hijerarhije. Znači, tu se radi o jednoj egzistenciji svjesnih individua, koja je u rezonanciji s kreativnim silama Svega Što Jeste.

***

U nekom kontekstu, moglo bi se reći da se elita/patokratija iz naše oblasti postojanja može podijeliti na dva dijela. Čini se da oni koji se nalaze na samom vrhu onog dijela piramide koji se nalazi u 3D imaju individualnu dušu ali jakog OPS polariteta i oni su daleko superiorniji u odnosu na psihopate koji nemaju individualanu dušu i koji se nalaze ispod njih, te kao takvi služe kao njihove marionete (“sonderkommando”).

Tu bi tzv. ‘elita’ podrazumijevala članove jedne porodične loze koji imaju specifičan genom, odnosno, ljudska tijela koja mogu podnijeti jaku OPS frekvenciju. (Čini se da ljudska tijela nisu prirodno dizajnirana za te vrste frekvencija, dok ih npr. reptilska mnogo lakše podnose!?) Naravno, tu bi mogli svrstati one kraljevske porodice koje je “Jehova” (čitaj: 4D OPS sile) još davno postavio i ovlastio da vladaju planetom. Oni se kao takvi, otkako su ‘proizvedeni’, moraju međusobno ‘ukrštati’ kako bi zadržali specifičnu genetsku strukturu.

S obzirom da se i kod jednih i kod drugih radi o sličnom tipu entropične svijesti, s naše tačke gledišta možda nije toliko bitno ulagati trud i energiju u pokušaj razlikovanja jednih od drugih. Radi se o dvije različite vrste škorpija od kojih su obe otrovne za nas. Recimo da se ‘elita’ sastoji od individua koje imaju individualnu dušu a patokratija (“sonerkommando”) od psihopata koje elita koristi kao radnu snagu za izvršavanje svojih planova.

Za razliku od psihopata, antropoidi/OP-ovi ne moraju po svojoj suštini biti zloćudni. To mogu često biti i relativno pošteni, etični, inteligentni i lijepi ljudi. (Slično kao što kod životinja 2-denzitet, recimo na primjeru pasa, možemo primjetiti veliku raznovrsnost. Neki mogu biti izrazito lijepi, inteligentni, umiljati i dobroćudni dok drugi mogu biti glupi i zloćudni.) S tačke gledišta svjesnog adamičnog čovjeka, antropoide ne treba nipodaštavati ili gledati na njih s visine kao na neka bezvrijedna “neljudska bića”. Tu se radi samo o jednom prelaznom obliku čovjeka, odnosno, jedinke svijesti iz 2D u 3D, kroz koji vjerovatno svi moramo proći prije sticanja individualne duše, odnosno, tokom ezoteričkog razvoja svog bića. Oni kao takvi, na svom nivou, mogu da igraju i jednu korisnu ulogu za ljudsko društvo, životinjski i biljni svijet. Prema nekom prirodnom toku događaja oni bi oponašanjem adamičnih ljudi sticali priliku da i sami formiraju tzv. ‘gornje centre’, odnosno, steknu individualnu dušu. Međutim, preuzimanjem skoro potpune kontrole nad ovom oblasti postojanja od strane 4D OPS sila, taj prirodni tok događaja je narušen i cijela stvar je okrenuta naopačke. Sistem života i mjerila vrijednosti na ovoj planeti napravljeni su po mjeri antropoida, tako da je stvorena jedna situacija u kojoj umjesto da antropoidi oponašaju adamične ljude, adamični ljudi oponašaju njih. S obirom da to traje već jedno duže vrijeme, skoro da više nije moguće razlikovati jedne od drugih. Uspavan/hipnotisan adamični čovjek sada se po svom razmišljanju i ponašanju skoro da ne razlikuje od antropoida. Prema nekim teorijama, adamični čovjek je taj koji je ‘jestiv’ za OPS sile, a razlog cijele manipualcije je stvaranje potrebne “infrastrukture” u kojoj će adamični čovjek služiti kao izvor hrane/energije za sile s gornjeg sprata. Naravno, tu je kontrola svijesti ljudi odigrala najveću ulogu.

I tako, zamijenom uloga, antropoidi kao “ljudi sistema” dolaze u situaciju da upravljaju životima adamičnih ljudi. To je, u stvari, onaj “užas” o kojem je Gurđijev pričao:

"Na svu našu sreću, mi nismo u stanju da to vidimo i znamo. Kad bi mi znali koliko ljudi je stvarno mrtvo i koliko mrtvih ljudi upravlja našim životima, mi bi poludjeli od užasa.“

Sada, naravno, ukoliko uzmemo kao primjer samo ovu kampanju vakcinacije, pa zamislimo koliko se takvih nalazi među političarima, oficirima vojske, policajcima, naučnicima i drugim individuama koji rade za farmakomafiju ili mikrobiološke laboratorije, ministrima zdravlja, kojekakvim “ekspertima”, medijskim radnicima, doktorima, medicinskim sestrama itd.; onda bi onaj ko je imalo svjestan, sada trebao bar malo da osjeti kako mu žmarci lagano idu niz kičmu…

Srećom, pa je i ovaj naš proces buđenja postepen, tako da možemo vidjeti samo onoliko objektivne realnosti koliko smo u stanju akomodirati u svoje biće. Tako istovremeno čuvamo i njegov integritet. Kad bi se čovjek previše naglo probudio, stvarno bi mogao poludjeti od užasa. Uz sve to imamo i “zaštitne mehanizme” (koji se prema terminologiji učenja 4-ti put nazivaju ‘odbojnici’) koji čuvaju integritet našeg bića regulišući nam percepciju, odnosno, koliko čega i kada možemo stvarno vidjeti. Bez toga bi “normalan” čovjek puko ko lubenica prilikom svog prvog susreta s nekim osnovnim aspektima objektivne realnosti.

***

OPS piramida

Mislim da se stanje na terenu može relativno dobro razumjeti ukoliko se razumiju osnove dinamike energetske ekonomije koja vlada u piramidi. Tu se možemo poslužiti nekim navodima iz materijala kojeg je na tu temu svojevremeno objavio Michael Topper:

“Pozitivni entiteti iz viših denziteta su bića svjetlosti. Negativni entiteti iz viših denziteta su “žderači svjetlosti”. Ljubav je svjetlost je znanje. Kad oni induciraju u nekoga jedno vjerovanje koje je suprotno istini, oni su tada “pojeli" svjetlost-znanje osobe koja je izabrala slijepo vjerovanje umjesto činjenica! Kad povjerujete u neku laž, vi ste dozvolili da vam pojedu vašu energiju svjesnosti! Kad ne uzmete malo vremena i potrudite se da provjerite stvari sami za sebe, da sami istražujete, da upoređujete, da mrežno komunicirate s drugima, onda ste se odrekli svoje moći. Tada ste pali u kreativnom aktu učenja.

(…)

Taj ekspanzivni poredak kojeg oni pokušavaju da nametnu, ta totalitarna kontrola nad sve većim brojem individua koju oni pokušavaju da sprovedu, je jedan fantastičan i interno samo-kontradiktoran projekat prisiljavanja svega u Svemu Što Jeste da radi za njih, kako bi kultivisali i održavali polja njihovih energetskih rezervi i cijedili iz samo-obnavljajućih “stada” emocionalne izvore - hranu, koja se može pretvoriti u korisnu energiju ili svjetlosni-kapital. Pošto ta negativna bića ne mogu sami proizvesti jedan važan izvor svjetlosne energije, oni koriste resurse onih bića koje su upregli da rade za njih. Tako, ono što oni koriste, to su rezerve onih bića koje su upregnuli da im robuju.

(…)

Podređeni članovi te negativne hijerarhije su svi međusobno povezani kao cigle u nekoj ogromnoj građevini i funkcionišu kao disciplinovani produžetci i “djelići” jednog uma/tijela - organi i ekstremiteti procesa koji svaki sa svog nivoa služi tom negativnom planu i programu - Nadvijenog Vrha ili “Oka Piramide”. Bića koja se nalaze na različitim nivoima ne mogu da vide taj predmet Krajnje Svrhe, zato što je karakteristika Negativne hijerarhije ta da namjerno maskira i krije sve ono što je više i sveobuhvatnije od onog što je niže i “specijalizovanije”.

(…)

Na osnovu onoga koliko su bića sa nižih nivoa OPS hijerarhije svjesna, njihov cilj je da pod vještačkim pritiskom ekonomije iskristaliziraju jednu globalnu strukturu vladajuće elite sastavljenu od domorodaca i vanzemaljskih bića koja će potpuno dominirati zemljom i njenim stanovništvom, praveći tako od njih jedan izvor iz kojeg će hijerarhija obezbjeđivati sebi “ishranu”.

(…)

To je ono što OPS bića iz 4D mogu da vide. To je njihov cilj. To je sve što su oni u stanju da rade: svirepost i dominacija; moć i kontrola. STVARNA pozadina svega toga je naravno od njih sakrivena. One više instance Negativne hijerarije, svoje stvarne namjere skrivaju i namijerno maskiraju od potčinjenih im “funkcionera” s nižih nivoa, na koje oni gledaju kao na jednu mehaniziranu mašineriju bića koja im služe samo kao potrošni kotači njihove Pobjedničke Mašine.

(…)

Taj Krajnji Cilj – jedno krajnje i potpuno uništenje koje želi to Biće s Vrha, - jedna potpuna konzumacija čak i onih koji su mu podređeni, - maskiran je i od onih bića sa viših denziteta koja se nalaze ispod njega. Niži nivoi, dok se penju kroz tu hijerarhiju, mogu “osjetiti” ili “slutiti” crnu rupu apsolutne anihilacije koja se nadvija iznad njih, ali ih njihova trenutna zadovoljstva usljed obilate gozbe čine zabavljenim, te ih odgovaraju od svake pomisli da pogledaju malo dublje u Srce Tame, koja se ne ustručava od toga da čak i NJIH pretvori u svoju hranu!

(…)

U momentu kada je negativna polarizacija izabrana kao rezultat prerogativa Slobodne Volje, “subjekat” odmah postaje jedan funkcionalni “dio” tog više-dimenzionalnog entiteta koji je na prvom mjestu odgovoran za indukciju tog njegovog izbora, bez obzira na to što je to ostvareno uz pomoć prevare, ili uvjerljivih lažnih prikaza koji su korišteni kod kondicioniranja i koji su uslovili donošenje kobnog izbora. Drugim riječima, konfuzija, fizički i/ili emocionalni/mentalni bol, iscrpljenost, ucjenjivanje, pa čak i određeni oblici mučenja predstavljaju legitimne modele “ubjeđivanja”.”

***

Dakle, to je svijet u kome mi živimo! To je naša oblast postojanja i većinu od gorenavedenih elemenata čovjek je u stanju i sam vidjeti. Kako smo se mi tu zadesili…da li smo i mi bili namamljeni, prevareni, nagovoreni, zavedeni…, nije bitno? Vjerovatno postoji neki razlog jer se u ovom univerzumu malo šta dešava slučajno. Ako se pošteno sagleda situacija, činjenica je da smo se mi tim silama naguzili. Sada se postavlja pitanje: - do kada, jer je činjenica i to da ima dosta i onih kojima je dosta hebačine ove vrste? Neki od nas su možda ovdje prirodno, dakle, prema samoj svojoj suštini; neki su namamljeni ili zavedeni a možda ima i onih koji su ovdje došli s nekom misijom u smislu promjene situacije na terenu?!

Isto tako je i činjenica da ovdje čovjek može vikati do mile volje: “Ima izać”! - a da time neće ništa postići. Nadalje, postavlja se pitanje, da li se treba odavdje hvatati noge ili pokušati mijenjati situaciju na terenu u našu korist!? Kako trenutno stvari stoje, na prvi pogled se čini da je i jedno i drugo teško izvodljivo. Ukoliko bi zdrav dio čovječanstva uspjeo nekako i neutralisati elitu i patokratiju, opet ostaje ona – “treća strana” koja se sigurno neće olako odreći svoje kontrole nad ovom oblasti postajanja i nama, zajedno s njom.

Ukoliko se sve prepusti prirodnom toku događaja, činjenica je da po svojoj samoj entropičnoj suštini, patokratija vodi ovu planetu u propast. U simboličnom smislu, OPS ili entropična svijest je analogna kosmičkim crnim rupama. Ako uzmemo jednu multinacionalnu korporaciju kao primjer tog ponašanja, primjetićemo da ona proždire SVE što joj se nađe na putu u trci za svojim profitom koji, po pravilu, sutra treba da bude veći od današnjeg. Ona se istovremeno i širi kao neka vrsta kancera. Analogno tome, sam finansijski sistem je zasnovan na interesu koji je uvijek za 5% veći od stvarno postojećeg novca. Istovremeno, psihopate svaki tehnološki pronalazak prvo pokušavaju da iskoriste za povećanje svoje moći i kontrole nad normalnom populacijom. Apetit tih sila je nezajažljiv dok je njihova pohlepa bezgranična. Normalan čovjek je zadovoljan s relativno malo, međutim, to malo mora stalno da postaje sve manje jer psihopate imaju prirodni nagon da uzimaju sve više, sve dok na kraju ne ostane ništa što mogu probaviti. Ono što je tu očigledno, to je da do jedne implozije mora doći kad-tad, u skladu sa samom suštinom entropije koja tu vlada.

[Ovdje je bitno napomenuti da je paralogizam i paramoralizam jedna od suštinskih karakteristika tih (psihopatoloških) sila. S tim u vezi, s njihove tačke gledišta, likvidaciju većeg dijela (normalnog) čovječanstva bi trebalo tumačiti kao njihov brižni pokušaj da zaštite planetu od propasti u ekološkom smislu. Međutim, njima ne pada na pamet da mijenjaju sistem života na ovoj planeti kao i sam odnos prema njemu jer kad bi se opet krenulo od 500 miliona stanovnika, pod njihovom upravom, opet bi se radilo samo o onom klasičnom: “Ajmo, Jovo nanovo”. I tako u nedogled.]

S obzirom na to da bi ove sile bile u stanju da ovim tempom brzo unište i cijelu kreaciju, postulati u vezi s postojanjem i nekim uticajima kreativnih sila (kao i one ‘neutralizirajuće sile’) sa svrhom uspostavljanja ravnoteže, - nisu bez osnova. Te sile MORAJU postojati, mada je možda nama iz jedne OPS oblasti egzistencije njihov mehanizam dejstvovanja nejasan. Nadalje, tu se postavlja i pitanje – da li te sile dejstvuju nezavisno od nas, ili – KROZ nas?! Postoji dosta indikacija da se radi o ovom drugom (mada oba načina takođe lako dolaze u obzir). Naravno, to ne bi važilo samo u slučaju uticaja OPD sila, nego i onih čiji su izvor OPS centri. Od naše frekvencije koju smo postigli zavisiće i to s kojim od njih ćemo ulaziti u rezonanciju. Pretpostavljam da bi ‘neutralizirajuća’ sila takođe morala postojati kako se to i navodi u gnostici; i da je ona ta koja bi se mogla manifestovati u vidu onog (hipotetičnog) Talasa. (Pitanje je da li bi kreacija takođe mogla ‘funkcionisati’ i u slučaju kad bi i OPD sile prevladale u nekom većem stepenu!? Čini se da neka vrsta generalne ravnoteže mora vladati, mada se ona slabo manifestuje kad je naša oblast egzistencije u pitanju?!)

Ukoliko bi periodični nailazak talasa podrazumijevao kraj ‘turnusa’ ili ciklusa u smislu privremenog rušenja granica između realiteta, to bi istovremeno pružalo i jednu priliku da ljudska bića koja su sazrela za tako nešto, izađu napolje iz ove realnosti i eventualno se premjeste u neki od drugih realiteta 3-ćeg ili 4-tog denziteta, u skladu sa postignutim razvojnim nivoom svoje svijesti, svojim frekvencijama i vlastitim izborom. Ukoliko bi sve sveli na nivo jedne škole, to bi podrazumijevalo jednu mogućnost da se kraj školske godine bliži i da će oni od nas koji su uspješno savladali sve potrebne lekcije dobiti priliku da pređu iz ovog 3-ćeg, u 4-ti razred.

Ukoliko se kraj školske godine bliži, to bi značilo i da bi OPS sile iz 4D u ovim vremenima činile sve što je u njihovoj moći da obezbijede što veće zalihe naše emocionalne energije kojom se oni pretežno hrane. (Isto tako, možda i preseliti što je više moguće nas u tzv. OPS zonu frekvencija ili nas jednostavnije rečeno - "negativno polarizirati")?!). U skladu s tim za očekivati je da će nam one uglavnom preko svojih “proxy-servera” organizovati i kojekakve “igre bez granica” (ili jedno haotično stanje), prilikom čega bi im isporučivali potrebne količine energije ukoliko uzmemo jedno aktivno učešće u njima ili se na neki način emocionalno vežemo s njima. Neki od primjera bi bile kampanje masovne vakcinacije s ciljem depopulacije i uspostavljanjem novog svjetskog poretka, a još bolje, ono što bi proisteklo iz toga: mi – protiv - sila novog svjetskog poretka. Dakle, jedan globalni sukob.

Na prvi pogleda čovjek možda ne može vidjeti ništa loše u jednom aktivnom odupiranju agendi istih sila, međutim, ovdje bi možda bilo bitno izbjeći tzv. “reaktivni modalitet” koji se od nas traži. Na ‘drugi’ pogled, to bi ličilo na još jednu arhetipsku bitku između sila dobra - protiv - sila zla, gdje bi naravno u sile dobra spadali svi oni koji se suprostave patokratiji i njihovim igračima. (To je otprilike i ona tačka do koje je stigao npr. Alex Jones u svojoj promociji ‘anti-globalizma’ i na kojoj će se on vjerovatno i zadržati.) Međutim, čini se da nije sve baš toliko jednostavno jer “zaboravismo” da “treća strana”, stoji u pozadini svega i da bez nje ništa ne može proći, kad se o značajnijim zbivanjima u našoj realnost radi!? OPS sile iz 4D neće se libiti da žrtvuju svoje pijune. Za njih je bitno da se igra – igra, sve dok su žrtve - LJUDSKA BIĆA!

Moramo se opet podsjetiti na činjenicu da živimo u tzv. “zoni demijurga” (3D OPS oblasti), gdje vladaju lažne dihotomije a da u iste dihotomije spadaju i naši pojmovi ‘dobra’ i ‘zla’. U ovoj realnosti već je nebrojeno puta dolazilo do kojekakvih sukoba koji su se kasnije interpetirali kao "sukobi između sila dobra i sila zla", dok se u suštini radilo o sukobima između dvije grupe ljudskih bića, od kojih je jedna bila programirana - ‘vako, a druga – ‘nako. Ili u prevodu – sljepci protiv sljepaca. Koja god od tih grupa da je pobijedila, psihopate su vrlo brzo zauzimale čelne pozicije (ako već nisu bile na njima) jer su se između ostalih i oni borili na objema stranama, dok je “treća strana” kao režiser tih “igara bez granica,” ostajala i dalje izvan percepcije pripadnika obje grupe i ubirala plodove. (“Vuk sit, a ovce napaćene i desetkovane”.)

Imajući ovo na umu, trebali nas onda čuditi ona tvrdnja Barbare Bartholic, koja je cijeli život posvetila izučavanju NLO fenomena, da “te sile miču obe vrste figura na šahovskoj ploči, dakle - i BIJELE, i – CRNE”!!! (Pogledaj knjigu: Barbara, the Story of an UFO Researcher, koja se može naći na - Galaksija download-u). Tako one osiguravaju svoju kontrolu nad cijelom “partijom šaha”.

Sada se moramo se zapitati, da li imamo još nešto na raspolaganju, osim da biramo koje ćemo figure predstavljati u toj NJIHOVOJ igri?! Postoji li neka treća opcija? Možda nešto u smislu prestanka igranja, ili igranja na naš način i prema našim pravilima igre?! Ako je nismo u stanju trenutno vidjeti, to ne znači da ona ne postoji. Čini se da je percepcija treće opcije usko povezana s razvojnim stepenom nečije svijesti?!

***

Oni koji prate tzv. “alternativne” izvore informisanja, ukoliko obrate malo više pažnje, primjetiće tamo jedan akutni nedostatak tema kao što su “psihopatija” i “hiperdimenzionalni karakter” realnosti u kojoj živimo. Sve se manje više svodi na ukazivanje na nepravde i kršenja ljudskih prava, povećanje nadzora i kontrole od strane “velikog brata”, gubljenje naših građanskih sloboda (pojam koji je prilično diskutabilan kad je život u 3D OPS piramidi u pitanju) itd. itd..., što je samo jedna logična posljedica entropije realnosti u kojoj živimo jer što se moć psihopata više povećava, utoliko se povećava i njihova kontrola stanovništva, a to samo po sebi podrazumijeva i gubitak građanskih prava i sloboda. Dakle, jednostavno za razumjeti, zar ne!? Doduše, možda i nije, jer zajedno sa životom pod patokratskom vlašću odvija se i jedan tihi proces ‘aklimatizacije’ ljudske populacije na psiho-patološke sadržaje, prilikom kojeg ona postaje sve više u stanju da ih racionalizuje, pa čak i opravdava, dok istovremeno gubi sposobnost razlučivanja zdravog od bolesnog, istinskog od lažnog, bitnog od nebitnog itd…

Tako, u vezi s “alternativnim medijima” koje ostavljaju utisak “buđenja” narodnih masa, moramo se zapitati zašto se o tome ne priča? Pa, možda upravo zato što 4D OPS sile kontrolišu i jedne i – druge! Bitno je razviti potrebne uslove za sukob! Šahovska partija bi bila previše brzo završena ukoliko je jedna strana preslaba. Bitno je da su sile novog svjetskog poretka (koje su sastavljene od ljudskih bića) – jake; a isto je tako bitno da su sile protiv novog svjestkog poretka (koje su sastavljene od ljudskih bića), takođe – jake! Onih prvih će vjerovatno biti dosta manje ali će biti dobro naoružane, opremljene i obučene s obzirom da će koristiti vojsku i policiju, dok će ovih drugih biti daleko više ali će one istovremeno biti korištene i kao glavna topovska hrana. (Antropoidi će vjerovatno biti procentualno zastupljeniji u sklopu sila novog svjetskog poretka). U svakom slučaju, obe strane će biti podjednako jake što će osigurati da sukob traje dovoljno dugo, kako bi se osiguralo dovoljno ljudske patnje, stradanja i razaranja. (Vuk sit, a - ovce napaćene i desetkovane.)

Mi ćemo, naravno, biti lako uvučeni u ovu igru s obzirom na naš razvojni nivo svijesti. Na primjer, mnogi od nas koji smo orjentisani protiv ovog patološkog sistema, još uvijek smatramo da bi bilo prilično zgodno kad bi nam se pri ruci našao neki višecijevni raketni bacač, ili bar mitraljez, a ako ništa, ni obična tandžara ne bi bila na odmet; tek onako za “zlu ne trebalo;” a sve na osnovu neke anticipirane opasnosti u budućnosti i osjećaja vlastite nesigurnosti. To je zbog toga što smo mi još uvijek tzv. ‘vanjski ljudi’ (prema terminologiji 4-og puta) koji ordiniraju mahom iz donjih centara i sa prilično nestabilnim vezama sa višim centrima. To je istovremeno povezano i sa niskim frekvencijama. Mi na mahove uspijevamo da ih podignemo, međutim, to obično ne traje dugo. Prvi impuls kao što je npr. zubobolja ili neka fiktivna opasnost, vraća nas natrag u okrilje donjih centara. Brčkajući se u njima, proizvodimo emocionalnu energiju koja je prilično cijenjena od strane nekih entiteta ‘odozgo’ a istovremeno, odatle nismo u stanju poduzeti gotovo ništa razumno. Naravno, ukoliko nam neko zaprijeti ili nam direktno ugrozi našu egzistenciju, kao i egzistenciju naše porodice, moramo se braniti kako znamo i umijemo.

Bitka između sila dobra i sila zla postoji i ona se neprestano odvija ali uglavnom na jednom višem nivou. Ona se odvija izvan polja percepcije većine nas, mada se jedan njen značajan dio odvija i ovdje - KROZ nas. Međutim, ono što mi podrazumijevamo pod bitkama između dobra i zla, su uglavnom samo bitke između dvije vrste različito programiranih - ljudskih bića.

U lokalnim 3D ratovima, dakle, između onih od nas koji su programirani ‘vako i onih koji su programirani ‘nako, ukoliko se čovjek zadesi na mjestu zbivanja događaja a da nije programiran nekim od ta dva programa, on treba da bira kojoj od te dvije grupe da se prikloni. Ukoliko se prikloni bilo kojoj od njih, on će automatski da snosi i konskevence koje idu zajedno s tim njegovim izborom. S obzirom da prilikom izbijanja rata između ovih i onih, i kod jedne i kod druge grupe automatski zavlađuje moto: “ako nisi s nama, onda si protiv nas”, praktično je nemoguće ostati neutralan. Kod lokalnih sukoba, svjesnije individue imaju i mogućnost da se na vrijeme ‘izmjeste’ i tako jednostavno izbjegnu svoje učešće u sukobu. Međutim, to je tako bilo do sada a čini se da se sada stvar ‘globalizuje’ ili ukratko rečeno, čovjek se nema više gdje ‘izmjestiti’ a da to istovremeno ne podrazumijeva napuštanje ove planete. Ukoliko patokratija želi da poduzme depopulaciju planete i zavede potpunu kontrolu, onda će ona između ostalog najvjerovatnije pokušati da to sprovede raspršivanjem kemijsko-bioloških agenasa iz vazduha širom planete, dok će se ona istovremeno pokušati zaštititi posebnom vrstom vakcina koje ne sadrže otrovne agense?! [Čini se da se neki elementi te operacije već sada sprovode s ciljem kondicioniranja naroda da prihvati vakcinaciju (prva faza). A na osnovu onog skandala koji je nedavno izbio u Njemackoj, takodje je postalo evidentno i to da postoje dvije vrste vakcina, jedna za narod a druga za patokratiju.]?!

Tako se možda može reći da, ukoliko dođe do jednog otvorenog sukoba između patokratije i ljudske populacije a šanse za tako nešto su prilično velike, on će se takođe odigravati na globalnom nivou.

***

Oni koji su proučavali psihopatiju kao mentalni poremećaj, mogli su naići na podatak da se “u susretu sa psihopatom normalan čovjek ponaša hipnotisano kao srna uhvaćena u snopu automobilskih svjetala, te biva pregažen ne znajući ni šta mu se desilo”. Nešto slično se zbiva i kada je interakcija između “normalnog” dijela čovječanstva i patokratije u pitanju.

Kada se nađu u susretu s psihopatom, većina “normalnih” ljudi će dobiti jedan duboki intuitivan osjećaj “u stomaku” da s tim čovjekom nešto nije u redu. Dakle, upozorenje na opasnost. Međutim, istovremeno će im “zdrav razum” govoriti da nema razloga za uzbunu jer je “očigledno to da je taj čovjek pametan, šarmatan, zabavan, uvjerljiv, ne izgleda nasilno itd…” Nakon određenog vremena interakcije s tom individuom, normalan čovjek će se često naći u situaciji kad će reći samom sebi - “uh, što nisam poslušao onaj osjećaj na vrijeme, znao sam ja da nešto s njim nije u redu a ipak sam mu dozvolio da me nasamari”. Normalnom čovjeku je stanje svijesti psihopate potpuno nepoznato. On ga nema ni s čim uporediti, niti je u stanju zaštititi se od njega. Ljudi prepoznaju psihopate tek nakon što ovi učine zlo ili naprave štetu, odnosno, po njihovim “plodovima”. Međutim, tada je obično već kasno da se bilo šta efikasno poduzme, osim sanacije štete.

Slično se dešava i sada kod sprovođenja ove kampanje masovne vakcinacije. Mnogo ljudi intuitivno osjeća da sa svim tim nešto nije u redu ili da tu nešto gadno smrdi. Međutim, s obzirom da ne znaju šta, nisu u stanju pružiti jasne dokaze, niti racionalizovati stvar, - sve ostaje na tome. S druge strane, razum im istovremeno govori da je nezamislivo to da postoji tamo neka grupa ljudi koja sprema zavjeru protiv čovječanstva gdje namjerava da izvrši depopulaciju planete, odnosno, smanji broj njenih stanovnika na nekih 500 miliona. To bi bilo previše ludo i neljudski.

Međutim, oni koji slušaju intuiciju i istražuju tu tematiku, svakim danom nalaze sve više podataka koji ukazuju na to da se tu radi o jednoj globalnoj manipulaciji, ali još uvijek im ostaje nejasno to kakav je njen cilj. S obzirom na razloge koji su predstavljeni u prvom dijelu teksta uz pomoć HACCP-a, njima takođe ne polazi za rukom da nadođu na neki logičan scenario.

Drugi opet, nakon što pronađu dovoljno podataka koji im ukazuju na mogućnost depopulacije, zapadaju u tzv. “metež donjih centara” i počinju iracionalno da se ponašaju “ko muve bez glave”, nesposobni da iz jednog takvog stanja poduzmu bilo šta razumno ili korisno, osim što služe kao ‘Duracell baterija,’ intezivno isporučujući svoju emocionalnu energiju silama sa gornjeg sprata.

Treći se opet prebacuju u ‘wishfull thinking (”utješni”) modaliet’, selektiraju svoju percepciju, smanjuju pronicljivost, te počinju da vide samo one elemente koji su u skladu s njihovim željama, odnosno, koji će ih utješiti ili smiriti. Jedan primjer bi bio rezonovanje tipa – “pa, eto samo ih je 5-6 umrlo neposredno nakon vakcinacije u toj i toj zemlji, što nije puno uzimajući u obzir koliko je ljudi cijepljeno.” Istovremeno, akutni nedostatak pronicljivosti im ne dozvoljava da uzmu u obzir mogućnost da patokratija nije toliko glupa da u vakcinu stavlja agense od kojih će ljudi padati mrtvi ko pokošeni, neposredno nakon vakcinacije, nego će se prije raditi o agensima koji će “djelovati sa zadrškom”, tako da se ima dovoljno vremena da se što veći broj ljudi cijepi, prije nego što to postane očigledno.

Naravno, biće i onih koji će upotrebljavati više logike, te će rezonovati u stilu “kako ne mogu vakcinisati cijelu populaciju na planeti”; “na kraju će opet biti više onih koji nisu vakcinisani” itd.. Naravno, tu se onda postavlja pitanje – da li oni koji nisu vakcinisani mogu preživjeti hemijsko-biološki napad iz vazduha? Nadalje, tu se pojavljuje i jedna teorija u smislu – da onda vakcina možda ipak pruža neku zaštitu onima koji budu vakcinisani, dok će meta napada biti oni koji nisu vakcinisani.…itd. itd., što bi bilo tipično za rezonovanje ‘vanjskih ljudi’ kad je njihova fizička egzistencija u pitanju, koja je kao takva ionako – iluzorna, sa ezoteričke tačke gledišta. Uz sve to, sam fokus na pitanja fizičke egzistencije čovjeku skreće pažnju sa aktualizacije svojih vlastitih ezoteričkih potencijala i mogućnosti pretvaranja sebe u – istinsko ljudsko biće ili tzv. “unutrašnjeg čovjeka” (prema gnostičkoj terminologiji). A da bi se to postiglo, čovjek mora prevazići svoju sadašnju verziju sebe. Ovakvi kakvi trenutno jesmo, možemo da služimo samo kao topovska hrana, bio neko od nas vakcinisan, ili ne.

***

Ignorisanjem navedene tematike od strane “alternativnih” izvora informisanja tipa Prisonplanet, Infowars, Rense, D. Icke, The Truth Seeker itd. itd. istovremeno se sakrivaju i činjenice odakle i kako vjetar stvarno duva; pažnja ljudi se usmjerava na njegove posljedice a srdžba se usmjerava na njegove lažne izvore. Ukoliko se pominju NLO-i, onda se i oni pokušavaju svesti na jedan fizički ili materijalni fenomen jer bi materijalno trebalo biti ono što nam je kao 3D OPS stvorenjima najbolje i poznato. Uostalom, to je teren na kojem se najsigurnije osjećamo.

Dakle, scenario koji bi bio najbliži realnosti ali daleko od povoljnog za čovječansvo u cjelini, bio bi sljedeći:

Patokratija pokušava da izvrši depopulaciju u Blic Krig stilu, međutim, pojavljuju se neki faktori/"hazardi" koje ipak nisu predvidjeli u svom "HACCP Planu", te se stvar usporava. Patokratija tako ulijeće u ofsajd. Sada je kasno za bilo kakvo vraćanje natrag i napred se mora jer znaju šta ih čeka ukoliko ne sprovedu do kraja ono što su naumili. Oni tako gube ‘momentum’ što daje vremena ljudima da se presaberu, “probude” (pojam “buđenje” je u ovoj “zoni demijurga” takođe iskrivljen) i organizuju. Sada već imamo dvije strane koje su prilično jake. Slijedi globalni sukob, krvi do koljena, uz stradanje i patnju, a onda - rezolucija konflikta gdje će narod možda pobijediti dok će ga u suštini čovječansvo popušiti slično kao i uvijek do sada.

Nakon toga, dok preživjeli narod vida rane, psihopate koji su ratovali na njegovoj strani polako se počinju organizovati i tiho zaposijedati važne upravne funkcije u ljudskoj zajednici. Oni će tada brzo neutralisati svaki pokušaj da se sagleda suština/istinski uzroci sukoba, odgovornost će se prebaciti na određene ‘devijante’ koji su kovali zavjeru i pokušali da je sprovedu. Oni (tj. žrtveni jarci koji za to budu određeni) će naravno biti uhapšeni ako ne budu prethodno likvidirani i sudiće im se po kratkom postupku. A onda, ajmo Jovo nanovo. Ponovno uspostavljanje upravnih i drugih hijerarhija bez kojih se ne može zamisliti život u OPS piramidama, izbacivanje parola tipa: “nema odmora dok traje obnova” itd… Nove ideologije koje će se promovisati neće na prvi pogled imati nikakve mane, dok će ih sprovoditi u djelo oni koji će ih imati dosta; a sve na principima već opisanim u knjizi Politička ponerologija. Naravno, ovaj put će nam na zidovima visiti slike narodnih heroja, Aleksa Jonesa, Davida Icke-a, Jeffa Rensea i ostale kompanije koja je učestvovala u “buđenju” naroda i bitci protiv sila novog svjetskog poretka. I tako, vuk (4D OPS sile) sit – a ovce napaćene i desetkovane. Međutim, preživjele ovce će sada biti pune snage i elana za jedan novi početak kao i nade u svijetlu budućnost.

Da li je to – to!? Da li ovu vrstu filma moramo stvarno opet gledati ili što je još gore - učestvovati u njoj?

Naravno, postoji i mogućnost da patokratija pobijedi. U tom slučaju bi oni u skladu sa svojom suštinom formirali jednu državu orvelovskog tipa, gdje bi preživjeli dio stanovništva bio mikročipovan, zombificiran i strogo kontrolisan.

Sad, izvoli, pa - “biraj” stranu!

***

Moramo imati na umu i to da ukoliko izbije jedan globalni sukob, postoji i velika mogućnost da nam “glas razuma” i "pomoć" stignu u “posljednji čas” sa strane kao što je to opisano u tekstu - Prepoznavanje vanzemaljskih dezinformacija. Dakle, nakon određenog perioda ratovanja, stradanja i razaranja, naša “kosmička braća” (čitaj: 4D OPS sile) će nam priteći u pomoć kad oni odrede da je za tako nešto došao pravi čas, a onda će srediti stanje stvari na terenu u “našu” korist. Dakle, isti oni koji su konflikt izazvali i održavali uz pomoć svojih "proxy-servera".

Međutim, i taj scenario smo bar jednom mogli vidjeti u “3D izdanju”, dakle, u ‘mikrokosmičkom’ smislu.

[Recimo, primjer nedavnih zbivanja na Balkanu. Lokalna patokratija biva instalirana na pozicije vlasti uz pomoć vanjskih (OPS) sila a onda pod njihovom dirigentskom palicom zavadi različite narode koji žive na tom području i dovede do izbijanja rata. Nakon nekoliko godina ubijanja, razaranja i patnje, pojavljuje se “glas razuma” u obliku “međunarodne zajednice” tj. istih onih koji su se trudili da taj sukob izazovu i održavaju ga dovoljno dugo. Napaćeni narod rado prihvata rješenje za uspostavljanje mira koje im nude stranci (eng: aliens!). Uskoro im dolazi stranac (alien) kao “visoki predstavnik međunarodne zajednice” i strane (alien) oružane “mirovne” sile da upravljaju njihovom državom i da uspostave poredak kakav im odgovara?

Ubrzo nakon toga, prirodne zalihe, rudnici i profitabilna industrija prelaze u ruke stranaca (kao što je to vjerovatno bilo planirano još prije izbijanja rata) a lokalno stanovništvo je pretvoreno u robove, koje strane sile iskorištavaju kako hoće uz minimalnu naknadu.]

Dakle, - ništa novo pod kapom nebeskom (sve dok se “kapa nebeska” nalazi u ovoj ‘našoj’ piramidi!

Na osnovu već odigranih 3D primjera, može se dosta toga vidjeti. Ili, ako ovu današnju globalnu patokratiju uporedimo sa fašističkim silama iz Drugog svjetskog rata (“crne figure”), koje su mahom ordinirale iz Njemačke, onda sve one koje rade za njih svjesno ili nesvjesno sprovodeći njihovu agendu možemo nazvati njihovim igračima. Mnogi od njih su bili obični ljudi koji su po svojoj suštini bili pošteni ali nisu bili u stanju da se odupru pritisku ili procesu ‘psihopatizacije’ koji je bio uredno sprovođen na području Njemačke, nakon što je patokratija došla na vlast. Tako su se oni zadesili na pogrešnoj strani. Dakle, nakon što su te fašisticke sile skoncentrisale dovoljnu moć u svojim rukama, krenule su da porobe svijet. Ideja je bila Blitz krieg, međutim, uskoro im je ‘malo zapelo’ usljed nepredviđenog dejstvovanja nekih drugih sila (koje uopšte ne moraju biti OPD-tipa). Oni koji su po njihovoj zamisli trebali da predstavljaju žrtve (“bijele figure”), uspjeli su se konsolidovati i organizovati, te uzvratiti još jačom mjerom. Rezultat, krvi do koljena, razaranje i stradanje ljudskih bića. Nakon što su "bijele figure" uspjele zauzeti Njemačku, došlo je do iživljavanja nad preživjelim stanovništvom (“crne figure”). U suštini, popušili i jedni i drugi.

Nakon pobjede “bijelih figura”, stvarni razlozi pojave fašizma nisu nikada istraženi a pogotovo (psihopatološka) suština sila koje su začele i sprovodile tu ideologiju, čija je sama priroda bila entropična, odnosno, usmjerena protiv života i humanosti. Problem uloge psihopata u ljudskoj zajednici je zataškan, kao i dinamika kojom te individue preuzimaju vlast a onda psihopatiziraju narod i vode ga u ambis.

Principi kojima se patokratija pri svemu tome služi na našem nivou, analogni su onim principima koji su karakteristični i za tzv. 4D OPS sile.

Dakle, da ponovimo: “Prototipska strategija OPS sila 4-og denziteta se sastoji u naređivanju, prijetnjama, postavljanju zahtijeva, nagovaranju, ubjeđivanju i vrbovanju individualnih jedinki svijesti kako bi ih se stavilo pod kontrolu, odnosno, uvrstilo u njihovu piramidu ili “hranidbeni lanac”.

“U momentu kada je negativna polarizacija izabrana kao rezultat prerogativa Slobodne Volje, “subjekat” odmah postaje jedan funkcionalni “dio” tog više-dimenzionalnog entiteta koji je na prvom mjestu odgovoran za indukciju tog njegovog izbora, bez obzira na to što je to ostvareno uz pomoć prevare, ili uvjerljivih lažnih prikaza koji su korišteni kod kondicioniranja i koji su uslovili donošenje kobnog izbora. Drugim riječima, konfuzija, fizički i/ili emocionalni/mentalni bol, iscrpljenost, ucjenjivanje, pa čak i određeni oblici mučenja predstavljaju legitimne modele ubjeđivanja”.

***

Dakle, opet: “kako gore, tako i – dole”. Ljudi koji pokleknu pod ovom metodologijom vrbovanja, odnosno, pritiskom, te se stave na stranu tih sila, snosiće i konsekvence koje idu zajedno s tim. Oni su se svrstali na tu stranu koristeći svoju slobodnu volju, bez obzira na to kako i koliko ona bila izmanipulisana jer su ONI ti koji su DOZVOLILI da njihova slobodna volja bude izmanipulisana. Dakle, ono: …”nisam znala, … ja sam mislila”… - ovdje ne pije vode.

Na primjeru nacističke Njemačke, moglo bi se reći da se radilo o jedno tragediji izmanipulisanih ljudskih bića gdje su ‘crne figure’ u suštini predstavljali samo pripadnici psihopatološke manjine koja se infiltrirala na pozicije vlasti i odatle sprovodila svoju psihopatološku agendu, manipulišući normalne ljude koji nisu u stanju da se nose s tom vrstom svijesti, odnosno, da joj se adekvatno suprostave. A koliko je samo nedužnog naroda tu nastradalo a pogotovo djece koja se nisu ništa pitala?!

Psihopate tako, dejstvuju u zajednici normalnih ljudi kao jedan trojanski konj, a posljedice njihovog dejstvovanja su pogubne po cijelo čovječanstvo. Istovremeno, to je jedna od najvećih tajni u ovoj “našoj” realnosti (koju oni, u stvari, ne samo da smatraju svojom, nego čak misle i da su oni jedini koji imaju pravo da je kreiraju) a to je upravo i razlog zašto tzv. “alternativni mediji” o tome ćute, odnosno, zašto su alternativni mediji takođe u suštini – manipulativne prirode (ukoliko se na cijelu stvar gleda sa ‘metafizičkog’ aspekta).

Nacistička Njemačka je bi bila samo primjer jedne OPS piramide u onoj većoj OPS piramidi, u kojoj se svi mi nalazimo, sada i ovdje.

***

I na kraju, uzimajući gorenavedeno u obzir, mislim da se ukratko može reći sljedeće:

1. Nama je kao ljudskoj rasi pripremljena klopka od strane jedne neljudske (ili “nehumane”) rase (4D OPS entiteta, “vanzemaljaca,” “treće strane” ili kako god da ih nazovemo) uz pomoć angažovanja jedne patološke manjine ljudskih bića koja nas je dejstvujući u stilu ‘trojanskog konja’ dovela na ivicu propasti.

2. Naše šanse da izbjegnemo tu klopku su minimalne (što automatski ne znači i da one ne postoje) iz razloga što je stanje svijesti ljudskih bića sa “normalnim filogenetskim supstratom” promijenjeno ili ‘kondicionarano’, pa odatle i njihova percepcija. S tim u vezi, moglo bi se reći da ovdje imamo dvije grupe ljudi od kojih nijedna nije normalna u pravom smislu riječi.

3. Nas se sada kao takve gura u jedan novi globalni međusobni sukob čije posljedice će biti katastrofalne po ljudsku rasu, bilo koja strana (ljudskih bića) u njemu “pobijedila”. Sama perfidnost klopke očituje se u tome što “normalni” dio ljudske populacije neće imati drugog izbora do da pruži fizički otpor u pokušaju očuvanja svoje fizičke egzistencije.

Dakle, ovdje će se raditi o dvije grupe ljudi od kojih će jedna težiti da reducira populaciju sa svrhom održavanja na vlasti i uspostavljanja jednog totalitarnog režima na nivou planete (što je prirodna karakteristika entropične svijesti psihopata), dok će druga grupa tako biti prisiljena da se bori za “slobodu” ili bolje rečeno, - golu egzistenciju. Obe grupe će biti dovoljno jake kako bi se osigurala jedna masovna pogibija, razaranje i ljudsko stradanje.

I naravno, sada se postavlja pitanje - da li se ovaj sukob može ikako izbjeći, ili bar ublažiti? Hm, interesantno pitanje, zar ne?!

(…)

Metafizika obmane, I Dio

2009-11-29T20:23:00.004+11:00

Patokratija se održava zahvaljujući osjećaju ugroženosti od strane zajednice normalnih ljudi kao i od strane nekih drugih država u kojima opstaju sistemi vladavine normalnih ljudi. Odatle, za vladare je održavanje na vrhu vlasti pitanje - “biti ili ne biti”. Tako, biološko, psihološko, moralno i ekonomsko uništavanje većinske zajednice normalnih ljudi za patokrate postaje jedna ‘biološka’ potreba.

Politička ponerologija, A. Lobačevski

Teorija zavjere:

Ko? - Patokratija. (Psihopatološka manjina koja se infiltrirala na ključne pozicije vlasti na ovoj planeti.)

Šta? - Želi da izvrši depopulaciju planete, odnosno, smanji broj stanovništva na nekih 500 miliona.

Kako? - Hemijsko-biološkim sredstvima (uz ratove). Dakle, virusi, bakterije, vakcine i drugi hemijsko-biološki kokteli koji se distribuiraju uglavnom preko injekcija, vazduha, zemlje, hrane i vode.

Zašto? - Da bi se u današnjim vremenima lakšeg i bržeg protoka informacija (većinom uz pomoć interneta) i njihovog težeg kontrolisanja, mogli održati na vlasti i lakše kontrolisati normalne ljude koji su počeli da se bude i uviđaju da su izmanipulisani i pretvoreni u robove. (Tzv. “novi svjetski poredak” podrazumijeva i uveliko reduciranu populaciju.)

Kada? – Sada.

****

Mogući scenario:

Prva faza: “modifikacija” imunog sitema ljudi uz pomoć kemtrejlsa i kondicioniranje ljudi na njihovo prisustvo (npr. barijum iz kemtrejlsa neutrališe T-ćelije imunog sistema), kao i drugih kemikalija distribuiranih preko hrane i vode; objava rata duvanu (nikotin sprečava ili ublažava tzv. ‘citokinsku oluju’)…itd.

Druga faza: ubacivanje u opticaj virusa gripe koji nisu opasni (ili njihovo izmišljanje), čisto da se napravi problem, u smislu pojave simptoma bolesti što bi se naduvalo u pandemiju, kako bi se populacija kondicionirala da prihvati vakcinaciju. (Napomena: simptomi gripe/akutnih respiratornih i probavnih poremećaja mogu se kod populacije prouzrokovati i uz pomoć samih kemtrejlsa). Ovdje, naravno, kontrolisani mediji (dakle, većina njih) igraju veću ulogu od samog virusa.
Uz to bi išlo i istovremeno pravljenje infrastrukture za formiranje Novog svjetskog poretka, (jedne vlade) gdje će razlog pandemije (vjerovatno i uz neke druge kao što je npr. “globalno otopljavanje/klimatske promjene”) igrati ključnu ulogu u smislu – “jedne hitne potrebe za zajedničkim odupiranjem zajedničkom neprijatelju” (naravno, u ovom slučaju ne vanzemaljcima, nego - virusu gripe/klimatskim promjenama); a to ne možemo postići ukoliko nemamo jednu centralnu (“trans-nacionalnu”) vladu, odnosno, - upravu.

Treća faza: s obzirom da s novim svjetskim poretkom automatski ide i redukcija populacije, nakon što se počne sa sprovođenjem masovne vakcinacije, odnosno, u organizam ljudi ubace adjuvansi tipa skvalena, pustio bi se u opticaj i opasniji virus tipa onog soja koji je uzrokovao špansku groznicu (što neki predviđaju u periodu decembar 2009 - januar 2010). U kontaktu s tim opasnijim sojem virusa kod ljudi koji su vakcinisani, skvalen bi kao adjuvans ‘obezbjeđivao’ brzu i efikasnu ‘citokinsku oluju’ (burnu reakciju antigen-antitijelo koja se odvija u plućima uz stvaranje velike količine pjene koja uzrokuje gušenje) od kojih bi ovi padali mrtvi kao pokošeni, slično kao kod španske groznice.

***

Neki će se možda pitati da li je uopšte moguće da tako nešto nekome može pasti na pamet?! Ukoliko čovjek posveti malo pažnje proučavanju psihopata i njihovog mentalnog sklopa, onda će mu brzo postati jasno da je tako nešto sasvim moguće. Drugi će se pitati da li je uopšte moguće izvesti jednu operaciju tolikih razmjera a da to niko ne primjeti na vrijeme?!

Da bi se odgovorilo na to pitanje, uzećemo za primjer planiranje i sprovođenje operacija “socijalnog inženjeringa” kao što su tzv. “teroristički napadi” (911, 7/7, Madrid itd.) ili atentati na neposlušne predsjednike nekih vlada (uključujući i ubistvo J. F. Kenedija), koje smo imali priliku do sada vidjeti. Tu psihopate na vrhu piramide vlasti na ovoj planeti koriste jedan “sistem za osiguravanje kvaliteta proizvoda”, sličan HACCP-u s tim što se tu pod ‘proizvodom’ podrazumijeva sam zločinački akt kojeg planiraju izvesti.

(Od “pre-rekvizitnih programa” već imamo - kontajnirano stanje svijesti većine populacije, tako da kad se tome doda i skoro potpuna kontrola medija od strane patokratije, - glavni preduslovi za uspješno obavljanje terorističkih ili bio-terorističkih akata s ciljem socijalnog inženjeringa, zombifikacije i depopulacije su zadovoljeni.)

Tu možemo uzeti za primjer napad na STC, (‘911’). Cijela operacija je poznata samo nekolicini njenih organizatora (“HACCP tim”). Dakle, nakon što se osnuje taj tim za izvođenje operacije, onda se ide na njeno planiranje, odnosno, detaljan opis. Nakon toga se napravi ‘tekuća karta’ (“flow chart”) sa svim koracima u izvođenju te operacije. Za svaki od tih koraka pravi se ‘opis posla’ (WI – work instruction) koji je specifičan SAMO za taj korak. Operativcima na terenu nije poznata cijela slika, nego samo ono što oni trebaju da obave tj. njihov zadatak/opis posla (WI).

Ovdje na primjeru napada na STC, jedan operativac arapskog porijekla dobija zadatak da se upiše u neku školu za letenje što mu je odlično plaćeno. Njemu nije poznata cijela slika ali je zadovoljan zadatkom i novcem kojeg je za to dobio a ni intelektualni kapacitet mu ne dozvoljava da vidi nešto više. On čak ne mora ni da nauči da upravlja avionom, bitno je da se samo upiše u školu za letenje i da se tamo vrzma unaokolo neko vrijeme, tek toliko da bude primjećen, što će HACCP tim kasnije koristiti kao potvrdu da je on upravljao nekim od aviona koji su udarili u STC. Dakle, njemu ni njegova uloga žrtvenog jarca nije poznata a kamoli cijela slika. Na sličan način, svako od operativaca radi svoj djelić posla koji je uklopljen u jednu veću cjelinu koja mu nije poznata.

Tako, svako od učesnika dobija svoj specifični zadatak a nemoguće je da neko od njih otkrije javnosti detalje operacije jer nikome ona NIJE POZNATA u svojoj CJELINI, osim jednom veoma uskom broju ljudi (‘HACCP tim’) koji su na vrhu organizacione piramide. Dakle, tu ne može mnogo šta da ‘procuri’.

Nakon pravljenja ‘tekuće karte’, prelazi se na analizu svakog koraka operacije u smislu analize svih mogućih ‘hazarda’ (‘devijacija’) koji se tu mogu pojaviti.

Nakon toga, prelazi se na određivanje načina za njihovo predupređivanje i kontrolisanje (tzv. korektivne i preventivne mjere).

U nekim slučajevima, kao što je onaj primjer sa izraelskim naučnikom Joseph-om Moshe-om, neko će ipak zazvoniti na uzbunu, međutim, ta osoba će biti brzo neutralisana kao ‘hazard’.

[Prije par mjeseci, J. Moshe se javio na jednu radio emisiju u Los Andjelesu koju vodi Dr True Otto, lijepo se predstavio i objelodanio podatak da će ukrajinska filijala farmaceutske kompanije Baxter uskoro tamo pustiti u opticaj vakcinu protiv obične gripe kontaminiranu opasnim virusom, te će tako namijerno prouzrokovati epidemiju. Dakle, on je na vrijeme upozorio javnost o onom dijelu opšte slike koja je njemu bila poznata, međutim, brzom intervencijom FBI on je bio uhapšen, dok su zvanični mediji izvitoperili cijeli događaj pretvarajući tog poštenog čovjeka u jednog “opasnog ludaka koji je planirao da minira Bijelu kuću”. U svakom normalnom ljudskom društvu, taj čovjek bi se uzeo ozbiljno i njegove tvrdnje bi se ispitale od strane nadležnih organa, međutim, tamo gdje patokratija vlada, samo društvo je - ‘para-normalno’, dok se normalne stvari smatraju - ‘para-normalnim’.

Onima koji prate zvanične medije informisanja, vjerovatno nije poznato da to nije bio prvi pokušaj kompanije Baxter da kontaminira vakcine opasnim mikroorganizmima. Prije toga, austrijska filijala iste kompanije kontaminirala je vakcine protiv obične gripe virusom koji uzrokuje ptičju gripu i razaslala ih u nekoliko zemalja. Kontaminacija tih vakcina je bila slučajno otkrivena u jednoj češkoj laboratoriji, neposredno prije što su one bile distribuirane za javnu upotrebu.]

Naravno, kontrola nad medijima ovdje podrazumijeva jedan od glavnih ‘pre-rekvizitnih programa’ bez kojih HACCP ne može efikasno funkcionisati.

Nakon obavljenog posla, prelazi se na čišćenje iz sebe. Likvidiraju se i neutrališu svi oni koji bi na neki način mogli predstavljati opasnost za objelodanjivanje istinske pozadine određene operacije. (Recimo, nakon Kenedijevog ubistva u veoma kratkom periodu je preko 70 svjedoka je naprasno umrlo, izvršilo samoubistvo ili poginulo u saobraćajnim nesrećama.)

Tako, i u slučaju ove operacije proizvodnje virusa svinjske gripe (ili "re-animacije" virusa španske groznice] i njegove distribucije, masovne vakcinacije i moguće kontaminacije vakcine nekim štetnim agensom, mogli smo naići na vijest o tome kako je za prilično kratko vrijeme preko 40 vrhunskih mikrobiologa naprasno umrlo, “samoubijeno” ili izgubilo život u saobraćajnim nesrećama. Dakle, neke faze čišćenja iza sebe su možda već obavljene!

Nadalje, kontrolisani mediji odrađuju svoj dio posla u širenju dezinformacija i ignorisanju bitnih i istinskih informacija. Ubacuje se masa dezinformativnih ‘konspirativnih teorija’ da se napravi što veća konfuzija i kako bi se ismijali svi oni koji sumnjaju u zvaničnu verziju događaja. Formiraju se specijalne komisije za istraživanje određenog akta čiji su zaključci unaprijed određeni (‘white wash’). Oni samo treba da potvrde kredibilitet zvaničnih teorija.

Ukoliko je potrebno formiraju se i nove naučne teorije da bi se zakrpili neki propusti zvaničnih teorija (na primjer, u slučaju ubistva Kenedija ispostavilo se da je Oswald mogao najviše 2 puta da ga pogodi, međutim, to nije objašnjavalo sedam rana na tijelu predsjednika. Tako je izmišljena teorija ‘odbijajućeg metka’ (dakle, jedan te isti metak je prolazio nekoliko puta kroz njegovo tijelo), što se u praksi nikad nije desilo do samo tada. U slučaju rušenja treće zgrade Svjetskog trgovinskog centra (STC 7) koja se takođe srušila 11. septembra a da u nju nije udario nikakav avion (što su zvanični mediji uglavnom ignorisali), izmišljena je teorija “termalne ekspanzije”, odnosno, “objašnjeno” je da se ona onako uredno srušila usljed tog fenomena, mada se nikada prije u realnosti tako nešto nije desilo prilikom izbijanja požara u nekoj zgradi. (Jedan neboder u Španiji je gorio tri dana ali se nije srušio. Ona dva čuvena sarajevska nebodera “Momo” i Uzeir”, gorila su par dana za vrijeme rata i ne samo da se nisu srušili nego su i dalje funkcionalni.)

Tako i u vezi sa ovim virusom svinjske gripe, njegovom nastanku, širenju, tretmanu itd. paleta laži koje će patokratija koristiti takodje neće imati granica.

Dakle, kod već sada uveliko zombificirane populacije SVE može proći ukoliko “informacija” dođe iz “kredibilnih izvora” (‘mainstream’ medija, vladini zvaničnici i kojekakvi ‘eksperti’) a “HACCP tim” upravo na to i računa. Njima je psihologija čovjekove ličnosti poznata do tančina.

S tim u vezi, kad je sve organizovano s vrha piramide, veoma je teško raskrinkati istinske zločince i preduprijediti zločin. Nadalje, mnogi od onih koji odrađuju svoj dio posla u sprovodjenju neke zavjere, nemaju pojma kako izgleda ona “šira slika”.

Izvođači radova

"Što je još gore, vrlo često se događa da suština umre u čovjeku dok su njegova ličnost i tijelo još uvijek živi. Značajan procenat ljudi koje svakodnevno susrećemo na ulicama velikih gradova su ljudi koji su prazni iznutra, tj. oni su, u stvari, već mrtvi.

Na svu našu sreću, mi to nismo u stanju da vidimo i znamo. Kad bi mi znali koliko ljudi je stvarno mrtvo i koliko mrtvih ljudi upravlja našim životima, mi bi poludjeli od užasa.“

Gurđijev

Mislim da je nemoguće razumjeti dinamiku zbivanja i mentalni sklop onih koji stoje iz ovakvih operacija ukoliko se pored psihijatrije (psihopatije) ne zađe malo dublje i u metafiziku. Čini se da najveći dio onih koji izvode ove radove na srednjim i donjim nivoima piramide možemo svrstati u ovu grupu “mrtvih ljudi” (ili bolje rečeno - “živih mrtvaca”) koju je davno pominjao poznati ruski metafizičar Gurđijev a koja je prema novijoj metafizičkoj termonologiji poznata i kao organski portali. Njima se ne može zamjeriti jer za bolje ne znaju (klasični psihopata bi po metafizičkoj definiciji bio nešto kao: organski-portal-na-turbo-pogon). OP-ovi (poznati i kao ‘antropoidi’) ovdje idu čisto mehanički, primajući direktive odozgo koje nisu u stanju da podvrgavaju kritičkoj analizi, niti imaju intuiciju koja bi ih navela da u nešto posumnjaju i sami istražuju; ili im pomogla da vide i razumiju zbivanja iza zavjese. To su ljudi sistema s jednim “prirodnim” nagonom za fizičkim opstankom i prosperitetom u materijalnom smislu, kao i nagonom za napredovanjem prema gornjim stepenicama društvenih hijerarhija. Takvima vakcina vjerovatno ne može nanjeti neku veću štetu, međutim, ona možda ima potencijal da ljude sa individualnom dušom pretvori u organske portale, odnosno, vrati ih natrag na njihovom putu ezoteričkog razvoja ili ih izbaci s njega. Ili im jednostavno promijeni frekvenciju/polaritet?!

“Još jedan od podmuklih (i očigledno genocidnih) proizvoda ovih anti-hipokrata su DNA vakcine koje se sada proizvode. Te vakcine sadrže u sebi plazmide što su u stvari zatvoreni prstenovi rekombinantne DNA koji prodiru u jedra ćelija gdje im daju instrukciju da sintetišu inkodirane anti-genske proteine8. Tako će orginalni genetski sklop jedne individue, biljke ili životinje biti promijenjen i neprestano će proizvoditi antigene koji će zbunjivati imuni sistem. Te genetske promjene će ostajati kako se odvijaju diobe ćelija i tako će biti prenosive na potomstvo. To je ISTINSKI "žig zvijeri" (u biblijskom smislu, prim. prev.), i to može da dovede do izumiranja i/ili modifikacije (uključujući i promjene ponašanja) bilo koje grupe koja je tretirana time.”

IZVOR

Kvalitet nečijeg genoma je usko povezan s sposobnošću duhovnog ili ezoteričkog napretka. Kako se čovjekova svijest širi tako se i sam kvalitet njegovog genetskog sklopa popravlja. S obzirom da se radi o međusobnoj zavisnosti, možemo slobodno reći da se narušavanjem jednog, narušava i drugo.

U slučaju planirane masovne vakcinacije, za očekivati je da će organski portali iz generalne populacije pod uticajem instikta za održavanje fizičke egzistencije, prvi stati u red i zavrnuti rukave, dok će adamični ljudi pod uticajem intuicije oklijevati ili odbiti vakcinaciju. S tim u vezi, za očekivati je da će “kontrolni sistem” pored velike propagandne kampanje pokušati da sprovede obaveznu/prisilnu vakcinaciju, gdje će se svi protivnici vakcinacije proglašavati narodnim neprijateljima i izjednačavati sa teroristima. (U nekim “demokratskim” zemljama su u međuvremenu uvedeni i zakoni prema kojima se ‘teroristi’ mogu hapsiti i zatvarati do daljnjeg, bez prava na advokata i pošteno suđenje).

***

U cijeloj toj organizacionoj i egzekucionoj strukturi vjerovatno ima i onih koji su zadržali individualnu dušu ali spavaju dubokim snom. Takvi bi imali potencijal da poduzmu nešto korisno, međutim, sudeći prema tome kako se stvari trenutno razvijaju, situacija ne izgleda blistavo.

Naravno, prema gornjim nivoima (denzitetima) može se napredovati i “lijevom stranom” (OPS) stabla života, tako da se može reći da pripadnici same “elite” (iluminata) koja se nalazi na samom vrhu piramide vlasti na ovoj planeti imaju individualnu dušu ali veoma negativnog ‘naboja’. S tim u vezi, odmah iza njih bi slijedili tzv. organski portali/antropoidi, odnosno, njihove marionete. Oni tu služe samo za “jednokratnu upotrebu” jer kao takvi nisu u stanju da pređu u gornji (4-ti) razred. Čini se da su oni koje bi mogli nazvati normalnim ljudskim bićima veoma slabo zastupljeni u ovim hijerarhijama?!

***

U vezi same dinamike pripreme masovne vakcinacije i eventualne depopulacije, zdravstveni radnici dobijaju uputstva odozgo od ministra, koji dobija uputstva odozgo od vrhovnih političara jedne zemlje koji opet dobijaju naređenja od iluminata a kojima uputstva stižu od strane OPS entiteta sa 4-og sprata. Dakle, jedan lanac uprave kao i u svakoj piramidi.

(4D OPS entiteti, kao gazde nekog “kazina” uvijek dobivaju sve dok mi igramo po njihovim pravilima igre, odnosno, dok smo hipnotisani tako da smatramo da je ovaj način egzistencije na ovoj planeti kojeg mi poznajemo, istovremeno i jedini mogući način egzistencije na njoj.)

Tako, niko nije u stanju da sa svog mjesta u piramidi vidi više od onoga što mu je predočeno odozgo a na neko nezavisno razmišljanje nije se naviklo ili jednostavno, ljudi nisu u stanju da ga poduzmu. Ukoliko nešto i vide, onda ih lijepi strah za vlastito dupe sprečava da dignu uzbunu. Čovjeku koji dejstvuje iz tzv. “donjih centara”, vlastito dupe je uvijek na prvom mjestu. Naravno, u slučaju masovne vakcinacije vakcinom protiv svinjske gripe, u žrtve će spadati i mnogi “izvođači radova” kao i pripadnici njihovih porodica, međutim, to njima u većini slučajeva nije jasno. Mnogi od njih se nadaju da će biti izuzetak, odnosno, da će upravo njima biti garantovano preživljavanje i prosperitet. Misle, da će upravo njima biti obezbijeđeno jedno počasno mjesto u životnoj hijerarhiji za njihove zasluge u manipulaciji čovječanstva u korist svojih “svevišnjih mentora”. (Hoće, malo sutra!). A nije im poznat ni onaj osnovni zakon ‘Svega što jeste’ da ono što oni za vrijeme svog boravka na ovoj planeti kao ljudska bića - životu budu davali, - to će od ovog univezuma i dobiti natrag. Oni koji su učestvovali u destruktivnim aktivnostima, na kraju će takođe postati žrtvama istih.

***

“Sonderkommando”

Dovoljno je samo na principu one stare hermetičke maksime “kako gore, tako i dole” sagledati neka zbivanja koja su se već odigrala ovdje dole, pa na osnovu njih malo “proširiti sliku”.

Uzmimo za primjer zbivanja u koncentracionim logorima nacističke Njemačke. U njima su postojala specijalne jedinice koje su bile sastavljene od logoraša koji su bili spremni da za malo bolje životne uslove obavljaju najprljavije poslove za njihove porobljivače. Uvijek je bilo takvih individua na ovoj planeti a vjerovatno će ih i biti. Oni su tako dobijali bolje životne uslove od ostalih logoraša, živjeli su u posebnim zgradama, dobijali su bolju hranu, cigare itd., a radili su sve ono što su oni ‘odozgo’ od njih tražili. Tako ‘oni odozgo’ nisu morali direktno da prljaju ruke. Neki pripadnici sonderkommando jedinica su se iživljavali na zatvorenicima više nego njihove gazde. Međutim, bez obzira na to, kad su ‘oni odozgo’ odlučili da “zatvore radnju”, pripadnici sonderkommando jedinica bili su prvi na redu za likvidaciju.

Slično bi moglo biti i u vezi s ovim današnjim stanjem na planeti. Sonerkommando, (elita/patokratija) obavlja prljave poslove za njihove gazde (4D OPS) a ovi se neće libiti da i njih žrtvuju, kad ocijene da je to potrebno.

***

Treća strana (4D OPS entiteti)

Oni koji su pratili nedavna zbivanja u Ukrajini vjerovatno su zapazili vijest da su se iznad gusto naseljenih područja gdje se širilo oboljenje sličnom kugi, pojavljivali mali avioni i helikopteri koji su “nešto” raspršivali iz zraka (u medjuvremenu su slične aktivnosti primjećene i u Austriji i Poljskoj). Ljudi su se žalili organima vlasti, međutim, vlada je negirala da ima ikave veze s tim. Naravno, i da jeste imala, oni to vjerovatno ne bi priznali, međutim, moramo uzeti u obzir i mogućnost da ona stvarno nije imala veze s tim.

Trebamo imati na umu i to da u svemu ovome postoji i jedna "treća strana", koja se nalazi izvan naše percepcije i da u "našoj" oblasti postojanja ta treća strana često interveniše na način koji smatra najoptimalnijim za izazivanje određenih posljedica ili ostvarivanje određenih ciljeva.

U samom uvodu knjige Bogovi iz raja, W. Bramley navodi mnoge podatke koji ukazuju na to da u mnogim katastrofama na našoj planeti, uključujući i ratove, postoji i "treća strana" koja u svemu tome igra značajnu ulogu. Čini se da nas ta "strana" manipuliše uglavnom na na makijavelijanskim principima, mada se u mnogo navrata zabilježene i mnogo otvorenije intervencije.

U svojoj knjizi, Bramley takođe navodi mnogo primjera pojave kojekavih nebeskih fenomena koji bi se u današnjim vremenima interpretirali kao NLO-i, a onda zaključuje:

"Takvi izveštaji hladno nagoveštavaju nezamislivo: Da je justinijanova kuga izazvana biološkim oružjem, agensima koje su širili Starateljskim svemirskim brodovima. To bi bilo ponavljane sličnih kuga zabeleženih u bibliji i drevnim mesopotamijskim tekstovima. Sve do vremena justinijanove kuge, Staratelji ("skrbnici", "nadzornici", "vanzemaljci", prim. prev.) su bili „ nevidljivi“. Oni behu skriveni iza tajnovitnosti Bratstva i vela religijskog mita, a ipak nisu bili ni manje zabrinuti održavanjem svoje ropske rase potlačenom.

Po apokaliptičkom proročanstvu događaj kao justinijanova kuga je navodno glasnik dolaska novog “Mesije“ ili glasnika „božijeg“. Sasvim sigurno, takva osoba je došla. Njegovo ime bilo je Muhamed (Mohammed). Rođen je tokom justinijanove vladavine u vreme kada je kuga još uvek besnela. U odraslom dobu proglašen za novog „Spasioca“. Muhamed je postao vođa nove monoteističko apokaliptičke religije: Islama. Kao Mojsije i Isus pre njega Muhamed se dojmio kao iskren čovek ali je njegova nova religija bez obzira na to postala frakcija koja je stvorila nova verska „pitanja“ da bi se ljudi oko njih beskrajno svađali. Kao Mojsija i Isusa, Muhameda je podržavalo iskvareno Bratstvo."

“Uprkos Inkviziciji, Evropa se u 13. veku počela oporavljati od ekonomskog i socijalnog prekida izazvanog krstaškim ratovima. Znaci evropske renesanse su bili vidljivi u proširavanju intelektualnih i umetničkih horizonata. Trgovina sa drugim delovima sveta je obogatila život Evrope. Evropa je ulazila u period u kojem su viteštvo, muzika, umetnost i duhovne vrednosti igrale ogromnu ulogu. Ovaj napredak jedva da je sto godina trajao kada ga je iznenada privremeno zaustavio katastrofalni događaj. Taj događaj je bila bubonska kuga, takođe poznata i kao Crna Smrt. Crna Smrt je nastala u Aziji i uskoro se proširila na Evropu gde je ubila preko 25 miliona ljudi (otprilike jednu trećinu populacije Evrope) za manje od četiri godine. Neki istoričari navode i 35 do 40 miliona žrtava ili oko pola svih Evropljana.

Epidemija se prvo proširila kroz Evropu između 1347 i 1350. Bubonska kuga se javljala svakih deset do dvadeset godina odnoseći svaki put više života sve do 1700-tih godina.

Iako je teško izračunati konačan broj žrtava tokom tih 400 godina, veruje se da je preko 100 miliona ljudi umrlo od kuge.

Veruje se da su dva tipa kuge izazvale Crnu Smrt. Prvi i češći tip je „bubonski“. Bubonski oblik kuge je okarakterisan oticanjem limfnih čvorova; otekline se zovu „buboe“. Buboe prati povraćanje, temperatura i smrt u roku od nekoliko dana ako se bolest ne leči. Ovaj oblik kuge nije prenosiv između ljudi: zahteva aktivnog nosioca kao što je buva. Iz ovog razloga mnogi istoričari veruju da su glodari zaraženi buvama izazvali bubonsku kugu.

Zna se da glodari i danas prenose zarazu. Nekoliko zapisa između 1347 i kasnih 1600-tih govore o najezdi glodara pred izbijanje Crne Smrti, što daje validnost teoriji o glodarima.

Drugi oblik kuge koji je doprineo Crnoj Smrti je visoko zarazan tip poznat kao „plućna“ kuga. Karakteristike su joj drhtavica, ubrzano disanje i iskašljavanje krvi. Temperatura tela je povišena i smrt usledi nakon tri do četiri dana nakon infekcije. Ovaj drugi tip kuge je skoro uvek fatalan i najbolje se prenosi po hladnom vremenu i u slaboj provetrenosti.

Neki doktori danas veruju da je ovaj drugi oblik, „plućna“ kuga, bila uzročnik većine žrtava Crne Smrti, zbog prenaseljenosti i loših higijenskih uslova koji su vladali u Evropi.

Mi bi smo normalno zavrteli glavom na ovaj tragični period ljudske istorije i bili zahvalni što je moderna medicina razvila lekove za ove vrste opakih zaraza. Međutim, zabrinjavajuće enigme o Crnoj Smrti još postoje. Mnoga izbijanja su se desila tokom toplog vremena u slabo naseljenim oblastima. Nisu sva izbijanja bubonske kuge bila prethodno praćena najezdom glodara; u stvari, samo retki slučajevi su bili povezani sa povećanom najezdom štetočina. Najveća zagonetka o Crnoj Smrti je kako je izbijala u izolovanim ljudskim naseobinama koje nisu imale kontakta sa pređašnje zaraženim oblastima. Epidemije su takođe imale tendenciju da iznenada prestanu.

Da bi rešio ove zagonetke istoričar bi normalno pogledao šta su ljudi zabeležili u godinama kuge. Kada to učini on se susreće sa pričama toliko neverovatnim da će ih sigurno odbaciti kao da su fantazije i sujeverja uplašenog uma. Ogroman broj ljudi širom Evrope i drugim oblastima pogođenim kugom u svetu su prijavljivali da su izbijanja kuge izazvana smrdljivom „maglom“. Te magle su se često pojavljivale nakon neobičnih svetala na nebu. Istoričar ubrzo otkriva da su „magle“ i svetla prijavljivana češće i na mnogo više lokacija nego najezde glodara. Godine kuge su ustvari bile period velike NLO aktivnosti.
Šta su onda bile te misteriozne magle?

Postoji još jedan veoma važan način kako se bakcili kuge mogu preneti: putem hemijskog oružja. Amerika i Sovjetski savez danas imaju zalihe biološkog oružja koja sadrže bubonsku kugu i druge epidemske zaraze. Bakcili se održavaju živim u kanisterima koji izbacuju zaraze u vazduh u gustim, često vidljivim, oblacima. Svako ko udiše maglu će udahnuti zarazu. Danas ima dovoljno tih bioloških oružja da se zbriše dobar deo
čovečanstva. Navodi o sličnim maglama koje izazivaju zarazu iz godina kuge snažno ukazuju da je Crna Smrt izazvana hemijskim ratom.

(...)

Viđenje neobičnih vazdušnih fenomena se uglavnom dešavalo nekoliko minuta do godinu dana pre izbijanja kuge. Tamo gde je postojala praznina između takvog viđenja i dolaska kuge, drugi fenomen je ponekad prijavljivan: pojavljivanje zastrašujućih čovekolikih figura obučenih u crno. Te figure su često viđane na obodima grada ili sela i njihovo prisustvo je signaliziralo trenutno izbijanje epidemije. Zapis iz 1682. godine govori o jednoj takvoj poseti vek ranije:

„U Brandenburgu su se 1559 pojavili strašni ljudi, od kojih je prvo 15 a zatim 12 viđeno.

Imali su male glave, zastrašujućeg lica, i duge kose kojima su kosili ječam, tako da se zvuk čuo nadaleko, ali ječam nije padao. Kada je dosta ljudi trčeći došlo da ih vidi, oni bi produžili dalje.“

Poseta čudnih ljudi u poljima ječma je propraćena trenutnim izbijanjem kuge u Brandenburgu.

Ovaj incident otvara intrigantna pitanja: ko su bile misteriozne figure? Šta su bili oni dugi, nalik kosi, instrumenti koje su držali i koji su proizvodili glasan šišteći zvuk? Izgleda da su „kose“ mogle biti dugački instrumenti dizajnirani da raspršavaju otrov ili gas pun bakcila.
Ovo bi značilo da su ljudi pogrešno protumačili kretanje „kose“ kao pokušaj košenja već je taj pokret bio čin prskanja aerosola po gradu. Slični ljudi u crnom su prijavljeni u Mađarskoj:

„... leta Gospodnjeg 1571. u planinskim gradovima Mađarske kod Schuelersberg-a pojavilo se tako puno crnih jahača da su ljudi pomislili kako Turci kreću u pljačku, ali iznenada opet nestadoše i potom besneća kuga izbi u susedstvu.“ Strani ljudi obučeni u crno, „demoni“ i druge zastrašujuće figure su viđane u drugim evropskim zajednicama. Stvorenja su često viđana kako nose duge „metle“, „kose“ ili „mačeve“ kojima su „čistili“ ili „kucali na“ vrata domova. Stanovnici tih kuća bi kasnije oboleli od kuge.

Iz ovih prijava su ljudi stvorili popularnu sliku „Smrti“ kao kostura ili demona sa kosom u ruci. Kosa je postala simbol kojom Smrt pokosi ljude kao klasje. Gledajući u ovu sliku smrti, mi u stvari zurimo u lice NLO-a.

Od svih fenomena povezanih sa Crnom Smrću, najučestaliji od svih su čudne, otrovne „magle“. Isparenja su često primećivana i kada drugi fenomeni nisu. G-din Nohl ukazuje da su vlažne otrovne magle bile „dešavanja koja su predhodila epidemiji kroz celo njeno kretanje“. Veliki broj doktora toga doba je uzimao zdravo za gotovo da su čudne magle izazivale kugu.

(...)

Svi ovi citati pružaju dokaze da je NLO (tj. Starateljsko ili Skrbničko društvo) bomardovalo ljudsku rasu smrtonosnim bolestima. Ovaj dokaz je naročito intrigantan kada razmotrimo tvrdnje koje su dali savremeni od NLO-a kontaktirani ljudi, koji kažu da oni prenose poruku čovečanstvu od NLO društva. Neki od njih tvrde da je NLO tu da pomogne čovečanstvu i da će NLO ukloniti bolesti na zemlji. NLO civilizacija navodno nema bolesti. Ako je Starateljska civilizacija zaista tako zdrava, možda je to zato što sebe ne bombarduje mikrobiološkim oružjem. Ako su NLO iskreno nameravali da donesu zdravlje ljudskoj rasi, možda su samo trebali da prestanu sa prskanjem infektivnih bioloških agenasa preko vazduha.

Crna Smrt ne samo što je odnela velike žrtve već je izazvala duboke psihološke i socijalne rane. Ljudi u prošlosti su bili ubeđeni da su epidemije bile Božije kazne za greh i to je izazvalo duboko samoposmatranje. Bilo je prirodno da ljudi optužuju same sebe i svoje susede za nastranost i da se pitaju šta su učinili da „zasluže“ svoju kaznu. Žrtvama je retko padalo na pamet da kuge, čak iako su bile namerne, nemaju ništa sa pokušajima da se ljudska bića učine plemenitijim. Na kraju, socijalni i psihološki efekti kuge stvorili su suprotan rezultat. Očaj proizveden masovnim umiranjem doprineo je rasprostranjenom etičkom propadanju. U sredini u kojoj umire mnogo ljudi, oni više neće mariti jesu li njihove akcije ispravne ili pogrešne; ionako će umreti. U strašnoj klimi srednjevekovne kuge, duhovne vrednosti su primetno opale a mentalna neuračunljivost izrazito porasla. Isti rezultati se mogu posmatrati tokom rata. Iako Biblija i druga religijska dela propovedaju da su kuge i ratovi stvoreni od „Boga“ da bi učinili ljude plemenitijim i duhovno naprednijima, efekat je uvek suprotan.

Kataklizmička priroda Crne Smrti je bacila u senku drugo katastrofalno dešavanje za vreme godina kuge: obnovljeni pokušaj hrišćana da istrebe Jevreje. Kružile su lažne optužbe da Jevreji izazivaju kugu trovanjem izvora. Ove glasine zakuvale su ogromnu mržnju prema Jevrejima unutar onih hrišćanskih zajednica koje su bile pogođene epidemijom. Mnogi hrišćani su učestvovali u genocidima koji su odneli isto mnogo života, ako ne i više, kao pokolj Jevreja od nacista u 20. veku. Prema Collier-ovoj Enciklopediji:

„Ta zemlja (Nemačka) ... je bila poprište brutalnih masakara koji su periodično išli s kraja na kraj zemlje. Ovi su kulminirali u vreme grozne kuge 1348-49, poznate kao Crna Smrt. Možda su zbog njihovog medicinskog znanja i higijenskog načina života bili nešto manje pogođeni od drugih, Jevreji su bili bezrazumno optuženi da namerno šire kugu, i stotine jevrejskih zajednica, malih i velikih, su zbrisane ili svedene na beznačajan broj.

Posle ovoga samo su raštrkani delovi ostali u zemlji, uglavnom u nevažnim lordovijama koje su ih štitile i čak ohrabrivale zbog finansijskih prednosti koje su donosili. Samo nekolicina jevrejskih zajednica u Nemačkoj, kao što su u Frankfurtu na Majni i u Wormu,
Uspele su da održe nenarušeno postojanje od srednjevekovnog doba nadalje.“

Genocidi su često bili vršeni od strane nemačkih trgovinski esnafa koji su isključivali Jevreje iz članstva. Mnogi od tih esnafa su bili odseci drevnih esnafa Bratstva. U stvari, vođe organizacija Bratstva i evropskih esnafa u 14. veku su uglavnom bili članovi drugih organizacija Bratstva. Ovde je opet bio primer u kojem je iskvarena mreža Bratstva bila bitan doprinosilac, ako ne i glavni izvor, velikog istorijskog genocida.

Nemačka nije bila jedina nacija koja istrebljivala Jevreje. Isto se desilo u Španiji. Godine 1391. masakar nad jevrejima je sproveden velikim delom španskog poluostrva.

Iako su uplašeni hrišćani obezbeđivali ljudstvo za ove užasne genocide, njihovi činovi nisu uvek bili podržavani od papstva. Klement VI, koji je bio papa od 1342. do 1352., je odmah pokušao da Jevreje spasi masakra. On je izdao dve papske bule koje objavljuju da su Jevreji nevini od optužbi protiv njih. Bule su pozivale hrišćane da prestanu sa proganjanjima. Klement VI nije uspeo u potpunosti, jer su se do tada mnogi tajni trgovinski esnafi ujedinili u frakciju koja je bila protiv papskih aktivnosti. On takođe nije raspustio inkviziciju a ona je učinila mnogo da se stvori uopštena tlačiteljska društvena klima u kojoj su takvi masakri mogli da se dese.

Kombinacija kuge, inkvizicije i genocida stvorila je sve elemente potrebne da se ispuni apokaliptičko proročanstvo. Katolička crkva je bila na rubu kolapsa zahvaljujući smrti mnogih sveštenika od kuge i zbog gubitka vere u crkvu koje je izazvano njenom nemogućnošću da okonča „Božiju bolest“. Veliki broj ljudi je proglašavao da je „Kraj dana“ blizu. Tačno prema proročanstvu, iz ovog komešanja pojavio se novi „vesnik od Boga“ sa obećanjem o neizbežnoj Utopiji. Učenja ovih novih mesija su imala efekat naelektrisanja na besne Evropljane i dovela su do događaja od velike važnosti: Protestantske reforme.”

kraj izvoda

*******

Oni koji su čitali objavljene materijale istraživača NLO fenomena kao što su Jacques Vallee, John Keel i drugi, mogli su primjetiti da se većina njih slaže u tome da nam se ti entiteti prezentiraju kroz istoriju u onom obliku koji je najprihvatljiviji za civilizacijski i kulturni nivo čovjeka u datom vremenskom razdoblju.

Isto tako, u današnjim vremenima pogotovo na područjima pojačanog otimanja i mutilacije stoke, primjećivane su čudne letjelice koje su kod posmatrača trebale da ostave utisak kako se tu radi o avionima ili helikopterima koji pripadaju vojsci, kako bi narod posumnjao da su oni ti koji stoje iza tog "fenomena". Međutim, u dosta slučajeva pojavljivale su se neke anomalije koje su ukazivale na sumnju da se tu nije radilo o pravim avionima ili helikopterima, nego o nekoj vrsti (hologramskih?) projekcija ili NLO-a koji imaju sposobnost promjene oblika.

Nakon pojave onih aviona koji su "nešto raspršivali" u Ukrajini (u medjuvremenu takodje i u Austriji i Poljskoj), odmah su se pojavile razne glasine; u jednima su Rusi bili ti koji su "širili kugu", u drugima vlada itd. U gornjim navodima iz Bramleyeve knjige, vidjeli smo slične slučajeve gdje su Jevreji bili podmetani kao žrtveni jarci, te tako bivali optuživani za djela koja nisu počinili i da je to rezultiralo sukobima i stradanjima. Dakle, da li je moguće da neko treći dodaje ulje na vatru s ciljem izazivanja panike, nepovjerenja i sukoba među ljudskim bićima?!

Čini se da u davnim vremenima Bratstvo zmije (Iluminati) nije imalo dovoljno razvijenu ‘infrastrukturu’ (kao što je imaju danas) koja bi im omogućava da kontrolišu čovječanstvo u nekom većem stepenu u ime svojih svevišnjih gospodara. Tako su njihovi gospodari morali češće i direktnije intervenisati kad su željeli da ostvare određene ciljeve. Danas, ‘iluminati’, nakon što su ovladali finansijskim, ekonomskim, političkim, vojno-industrijskim, obrazovnim, religijskim i svakim drugim sistemom na ovoj planeti, obavljaju najveći dio poslova, dok se njihovi gospodari pokušavaju da drže što više izvan naše percepcije.

Bramley sasvim lijepo primjećuje dinamiku koja se javlja prilikom velikih katastrofa kao što su ratovi i izbijanje epidemija, odnosno, koliko rušilački one djeluju na čovjekovo biće gdje briga za vlastitu egzistenicu i strah koji ide zajedno s tim, bude u čovjeku životinjske instinkte dok istovremeno suzbijaju ili ubijaju onu njegovu duhovnu komponentu.

***

Bez duhovne komponente čovjek može egzistirati ali samo u obliku onog “živog mrtvaca” kojeg Gurdjijev pominje, odnosno, individue koja je navodjena u skladu s tim kako je njena podsvijest/svijest programirana. Tu se radi o jednoj egzistenciji bez suštine i istinske individualnosti. Međutim, čovjek koji je razveden sa svojom dušom, nije u stanju istinski da napreduje. On kao takav može u ovoj realnosti dogurati i do predsjednika neke države, ministra zdravlja, generala, šefa obavještajne službe itd., te kao takav uspješno obavljati ono što se od njega zahtijeva odozgo ili ispunjavati programe kojima je programiran od strane onih odozgo. On kao takav može u ovoj realnosti postati estradna zvijezda ili uspješan sportista; idol narodnih masa, uzor, neko s kim se treba identifikovati, neko koga treba oponašati kao primjer uspješnog čovjeka… (U vezi s ovom planiranom masovnom vakcinacijom, neke od takvih će nam sistem uskoro prezentirati preko medija kako se javno vakcinišu, da bi poslužili kao primjer drugima, kako bi se kod njih izazvalo rezonovanje tipa “kad može on/ona, mogu i ja”.) Međutim, to su ljudi sistema na osnovu čijih primjera bi ljudska bića trebala steći utisak da se u ovoj realnosti trudom i zalaganjem može uspjeti u onom smislu kako je pojam uspjeh ovdje definisan.

S obzirom da u istoj realnosti preko 50% ljudi živi ispod praga dostojnosti normalnog ljudskog bića, da li se može reći da je to zato što se oni nisu dovoljno trudili i zalagali ili je to možda zbog toga što je sam sistem života na ovoj planeti jednostavno nepravedan.

Onaj ko je posvetio određenu pažnju izučavanju istorije ove planete i ko je u stanju da objektivnije da sagleda trenutno stanje na terenu, primjetiće da je jedna relativno mala oligarhija skoncentrisala u svojim rukama većinu bogatsva ove planete a zajedno s njim i moć da upravljaju svim važnijim aspektima života na ovoj planeti. Njihova moć je postala neproporcionalno velika dok su metode kojima su to ostvarili zasnovane na manipulaciji čovječanstva. Dok se s jedne strane u javnost preko “zvanične kulture” plasiraju tvrdnje kako zavjere ne postoje (osim kad su tamo neki teroristi u pitanju), s druge strane – “realnost zavjere na ovoj planeti je i jedina realnost”, kako to navodi Richard M. Dolan u knjizi UFO and the National Security State (studirao je na Alfred Univerzitetu i na Oxfordu, prije nego što je diplomirao istoriju na Rochester univerzitetu):

Sama etiketa [konspiracija] služi kao jedno automatsko odbacivanje, kao da niko nikada ne radi ništa tajno. Hajde da pokušamo unjeti malo zdravog razuma u sve ovo.

The United States (SAD) sačinjavaju velike organizacije – korporacije, birokratije, “interesne grupe” i slično, koje su po samoj svojoj prirodi konspirativne. To podrazumijeva da su one hijerahijski organizovane, njihove važne odluke se donose tajno od strane nekoliko ključnih ljudi, i oni se ne libe laganja kad se o njihovim aktivnostima radi. Takva je sama priroda njihovog organizacionog djelovanja.

"Konspiracija," u ovom svom ključnom smislu, to je način života na cijeloj ovoj planeti. (…)

Bilo ko, ko je živjeo u nekom represivnom društvu zna da se zvanična manipulacije istine događa svakodnevno. Međutim, sva društva imaju svoje manjine i većine. U svim vremenima i na svim mjestima, manjina je ona koja vlada i manjina je ona koja ispoljava svoj dominantni uticaj na nešto što bi mogli nazvati “zvaničnom kulturom”. – Svaka elita se trudi da manipulacijom javnih informacija održava postojeću strukturu vlasti. To je jedna stara igra.

Amerika je nominalno jedna republika, jedno slobodno društvo, međutim, u realnosti to je jedna imperija i oligarhija, bez neke određene svijesnosti o svojoj vlastitoj opresiji, iznutra i izvana. Ja sam tu koristio pojam "država nacionalne bezbjednosti” da bih opisao strukturu njene moći. To je jedan pogodan način da se označe vojne i obavještajne službe, kao i onaj svijet koji živi od njih, kao što su raznorazni preduzimaći i drugi podzemni nebulozni entiteti.

Njihove osnovne karakteristike su tajnovitost, bogatstvo, nezavisnost, moć i dvoličnost.(…)

Tajnost, bogatstvo i nezavisnost osiguravaju moć. Tokom ovih godina, državnoj nacionalnoj bezbjednosti je omogućen pristup najnaprednijoj svjetskoj tehnologiji, oni su preuzeli i zagradili od javnosti milione hektara zemlje, imaju neograničenu sposobnost za praćenje i špijuniranje unutar američkih granica i izvan njih, sprovodili su javne i tajne akcije protiv drugih zemalja, i režirali ratove bez ikakvog ozbiljnijeg medijskog nadzora. Na domaćem terenu oni vrše uticaj na političare gledajući kako da iskamče neke od milijardi dolara namijenjenih za jačanje odbrambenih mogućnosti zemlje.

Varanje je ključni elemenat ratovanja, i kad je pobjeda jedino što dolazi u obzir, onda konvencionalni moral, kojeg imaju obični ljudi, postaje samo jedna smetnja. Kad se sve ovo zajedno skupi, ovi primjeri zvanične dvoličnosti čine jednu kompletnu cjelinu. U njih takođe spadaju i one vješto smišljene “sitnice” kao što je to bila ona lažna kriza 1948. godine, izmišljena raketna kriza 50-tih godina od strane zračnih snaga, vješto izrežirani događaji u Tonkinovom Zaljevu itd... [...]

Ova tajnovitost proistiće iz jednog duboko ukorijenjenog i temeljnog elementa u ovom našem svijetu, a to je da će oni koji se nalaze na vrhu gomile učiniti sve što je u njihovoj moći da bi održali status quo.

Skeptici često kažu, "Da li vi stvarno mislite da bi vlada mogla da krije bilo šta toliko dugo?" Ovo pitanje reflektira ignoranciju realnosti gdje tajnovitost predstavlja način života u Državi Nacionalne Bezbjednosti. Doduše, ogovor je da, i ne.

Prikrivanja i zataškavanja informacija su standardna operativna procedura, često dekadama nepoznata javnosti, a to da li će nešto od toga kasnije postati poznato javnosti, stvar je običnog bacanja kockice. Međutim, informacije takođe cure napolje od samog početka. Nemoguće je potpuno zatvoriti poklopac. Ključ leži u neutralizaciji i diskreditaciji informacija koje nisu dobrodošle, nekad preko zvaničnog negiranja, a ponekad preko proksija u medijima.

Dokazi konspiracije koji su dobiveni sa površinskog nivoa, nemaju velike šanse da opstanu u svom neminovnom konfliktu sa zvaničnom kulturom. Priznavanje postojanja određene konspiracije dogodiće se samo onda kada zvanična kultura smatra da je tako nešto vrijedno ili potrebno učiniti. Ne zadržavajte dah.

To je jedan rasprostranjen fenomen koji obuhvata mnogo ljudi, koji proizvodi veliki interes, koji se odvija u potpunoj tajnosti, sprovođen od strane nepoznatih službi koje imaju pristup ogromnim materijalmnim bogatstvima i tehnologiji. Ovo je jedna trezvena tvrdnja i razlog za razmišljanje."

Bez obzira na to što R. Dolan ovdje pominje američku patokratiju, možemo slobodno reći da to isto to važi i za “svjetsku patokratiju”. Da se ponovo vratimo na ovaj njegov navod:

“Ova tajnovitost proističe iz jednog duboko ukorijenjenog i temeljnog elementa u ovom našem svijetu, a to je da će oni koji se nalaze na vrhu gomile učiniti sve što je u njihovoj moći da bi održali status quo.”

Dakle, “učiniće SVE što je u njihovoj moći da bi se održali na vlasti”. Ako to povežemo sa ovim citatom Lobačevskog:

Patokratija se održava zahvaljujući osjećaju ugroženosti od strane zajednice normalnih ljudi kao i od strane nekih drugih država u kojima opstaju sistemi vladavine normalnih ljudi. Odatle, za vladare je održavanje na vrhu vlasti pitanje - “biti ili ne biti”. Tako, biološko, psihološko, moralno i ekonomsko uništavanje većinske zajednice normalnih ljudi za patokrate postaje jedna ‘biološka’ potreba.”

…onda možemo slobodno reći da se ovdje radi o jednoj te istoj grupi ljudi, kao i “mehanizmima” njihovog 'razmišljanja' i dejstvovanja a ukoliko su jedan i jedan dva, onda možda nije ‘nezamislivo’ tvrditi da su isti ovi entiteti u stanju izvršiti i depopulaciju planete, ukoliko smatraju da je to potrebno da bi se oni održali na vlasti.

Sada, da li bi najoptimalniji način za to bila kombinacija virusa i vakcine, to bi svako sam trebao da odredi, isto kao i mogućnost da se upravo sada priprema i odigrava jedan takav scenario!? (U ovom kontekstu bi tematika u vezi sa mogućim dešavanjima u decembru 2012. godine, služila samo kao jedna distrakcija, s ciljem odvlačenja pažnje s ovoga šta se dešava - sada i - ovdje.)

S obzirom na to da je tajnovitost standarndna operativna procedura kojom se služe ove sile, a naš relativno nizak položaj u 3D OPS piramidi nam ne dozvoljava da steknemo dovoljno jasnu i objektivnu sliku, mi dosta toga možemo samo nagađati. Međutim, mi ta svoja nagađanja moramo bazirati na što je moguće više činjenica koje smo u stanju percipirati. U nekom smislu, dovoljno je i to da čovjek postane svjestan same činjenice da je žrtva manipulacije, da bi bio oprezniji, da bi uključio svoj vlastiti mozak i donosio odluke koje će biti zasnovane na što je moguće više znanja a što manje vjerovanja; a svoju slobodnu volju koristio na najoptimalniji način.

Kraj prvog dijela

nastaviće se...

Vakcinacija i depopulacija

2009-11-21T16:09:00.000+11:00

Pogled u budućnost!?

2009-08-22T20:06:00.004+10:00

Nedavno je na vebsajtu www.halfpasthuman.com postao dostupan i nastavak Alta izvještaja (Alta Report 2009 ili “Shape of Things to Come”) što predstavlja rezultate predvidjanja budućnosti koji su bazirani na jednoj lingvističkoj metodi (asymmetric language trend analysis) koju je razvijao Clif High negdje od 1997. g. i koja je zasnovana na emocionalnim asocijacijama riječi koje su u normalnoj upotrebi a njihov izvor za ovu analizu je internet; nešto u smislu određivanje veze između kolektivne svijesti čovječanstva i događaja koji se odvijaju ili će se možda odviti u budućnosti. Tu se radi o jednom prilično interesantnom pristupu predviđanjima i tumačenjima nekih bitnih događaja koji su mogući u bliskoj budućnosti. U ovom rezimeu koji slijedi, trudio sam se da se usko pridržavam sadržaja tog dokumenta onako kako je on prezentiran dok sam svoje lične komentare izdvajao [u zagradama].

Oni koji žele saznati nešto više o ovoj metodologiji predviđanja budućnosti mogu to učiniti uz pomoć informacija dostupnih - ovdje. Naravno, pored toga što je budućnost podložna promjenama samim pogledom u nju a sama po sebi nije ni fiksna, na sve ovo treba gledati kao na - mogućnosti. Aktivno dejstvovanje sada, mijenja i budućnost jer se na neki način sve odvija istovremeno.

Naravno, gorenavedena metoda “gledanja u budućnost” ima svoje prednosti i mane, međutim, možda ne bi bilo loše uzeti u obzir njene rezultate jer faktori koji igraju glavne uloge u toj budućnosti, zastupljeni su i u sadašnjosti a što se samog njihovog ‘tajminga’ i inteziteta tiče, vrlo brzo ćemo biti u stanju vidjeti koliko su ove procjene bile ispravne. Nadalje, jedan sličan pokušaj je bio napravljen i ranije sa mnogo manje podataka za korištenje na raspolaganju ali sa prilično dobrim rezultatima (Alta Report 2005), gdje su se najavljeni događaji ispunjavali, mada u jednom blažem obliku. Mislim da sve ovo ne treba uzimati u smislu nekih “proročanstava”, nego više kao jednu “vremensku prognozu” čiji se neki dijelovi mogu ali i ne moraju obistiniti; tako da oluja koja se negdje predviđa može u realnosti biti samo jedna manja kišica, dok opet na nekim mjestima može da dođe do nepogode a da je metereolozi nisu predvidjeli.

***

Glavni pojmovi i akteri koji se koriste u ovom materijalu su sljedeći: virus (svinjska gripa) i vakcina; slom ekonomskog sistema (+ pad dolara u direktnoj vezi sa zbivanjima u Americi; mada vjerovatno i drugih valuta); otpor/revolucija građana u mnogim državama (građanski ratovi), proističu iz pokušaja patokratije da sprovede nasilnu/masovnu/obaveznu vakcinaciju (namijerno kreiranje i puštanje virusa u opticaj?) kao i posljedica ekonomskog sloma uz šta manipulacija patokratije napokon postaje očigledna; velike objave (u vezi sa korupcijom i manipulacijama bankara, političara itd. a možda i sa istinskom pozadinom napada na Svjetski trgovinski centar); konvencionalni ili nuklearni napad Izraela na Iran (nakon čega se stvara radioaktivni oblak koji sije smrt širom planete) uz potpuno uništenje Izraela; određena vrsta interakcije s vanzemaljskim silama (pozitivnim i negativnim); velike geološke promjene na zemlji; tajna vlada (TPTB, iluminati) koja pokušava da izvrši depopulaciju i uspostavi kontrolu nad cijelom planetom; političari-marionete [postavljeni i kontrolisani od strane tajne vlade kao predsjednici većine država ili članovi njihovih vlada) - oni predstavljaju “izvršne organe” tajne vlade na nivou država kojima upravljaju; podzemne baze; premještaj (relokacija) planete… itd.

Ovdje slijedi jedan dijagram na kome su ucrtani neki događaji koji prema ovom modelu počinju već od idućeg mjeseca, inteziviraju se u novembru i protežu se kroz sljedeću godinu…

Kako vidimo, prema ovom dijagramu koji je baziran samo na ekonomskim zbivanjima, već sredinom idućeg mjeseca bi trebalo doći do nekih indikacija o predviđenom slomu američkog/svjetskog finansijskog tržišta gdje će trgovina derivatima igrati centralnu ulogu.

Javljaju se globalni problemi kod trgovine žitom (pogotovo sojom) na kojem je zasnovano mnogo finansijskih derivata.

Neke tajne o finansijskim malverzacijama trebale bi prema ovom modelu izaći na svjetlost dana već krajem ovog mjeseca dok bi se cijela dinamika uveliko razvijala do početka novembra kada bi internacionalna ekonomska kriza trebala postati očigledna. Ovdje se javlja kompanija Goldman Sachs kao jedan od glavnih aktera finansijskih malverzacija. Farmaceutska industrija, navodno, zapada u neku vrstu krize koja je kako se čini vezana sa jednim masovnim (neočekivano velikim) otporom vakcinaciji.

U periodu od novembra ove godine (2009.) do novembra iduće godine, američki dolar rapidno propada. Velika kriza počinje početkom iduće godine sa mogućim izbijanjima revolucija i građanskih ratova – na nekim mjestima/državama stvari se obrću jer sada je patokratija ta koja postaje ugrožena nakon što počinje potjera za njom (ovo je istovremeno i jedan od tzv. perioda ‘kairosa’, odnosno, pružanja šanse ljudskim bićima da se napokon odupru kontroli i manipulaciji, te tako i ostvare istinsku slobodu.)

Međutim, uz ove ekonomske nedaće, od početka jeseni ove godine, paralelno ide i intezivan trud tajne vlade/elite da sprovede jednu masovnu vakcinaciju ljudi. (Stvari se istovremeno odvijaju u više slojeva ili nivoa koji su međusobno povezani).

[Da li se radi o depopulaciji ili neki od agenasa iz sadržaja vakcina treba da zombificiraju ljude u tolikoj mjeri da ih se pretvara u bezopasne robote, nesposobne da se bune nakon što su opljačkani i iskorišteni od strane bankara/patokratije; deaktivacija epifize/trećeg oka/”sjedišta duše”; adjuvant koji će biti prisutan u vakcinama – skvalen - može da uzrokuje smrt kod čovjeka usljed izazivanja “citokinske oluje” a dokazano je i da pored mnogih hroničnih bolesti izaziva i neplodnost!? Isto tako, pitanje je da li će među populaciju biti ubačen i neki smrtonosniji tip virusa?!

Patokratija će se morati naći na otvorenom prostoru prilikom pokušaja depopulacije jer nakon što to postane očigledno određenom broju (kritičnom pragu) ljudi, doći će do jednog ‘kontra-napada’, - tada će biti lako utvrditi ko je promovisao obaveznu ili masovnu vakcinaciju kao i donosio/odobravao prisilne mjere/zakone u vezi s tim… ko je omogućavao raspršivanje kemtrejlsa/distribuciju uzročnika bolesti… ko je bio odgovoran a nije poduzeo mjere za adekvatno ispitivanje vakcina kao i mogućnosti namjernog stvaranja virusa i njegovog puštanja u promet… itd. itd.; tu će se praćenjem “naredbodavnog lanca” odozdo prema gore lako stići do njihovog izvora.

U svemu ovome, ne može se reći da će se tu raditi o nekom istinskom buđenju ljudi u duhovnom smislu (mada će biti i toga u odredjenom stepenu), nego više o pružanju jednog instinktivnog otpora prilikom borbe za preživljavanje uz istovremenu želju ljudskih masa za osvetom onima koji su njih i ovu planetu doveli do ove tačke. Tu se napokon kod ljudi javlja i svjesnost o tome da se novac kojeg im je patokratija oduzela od poreza, koristi za njihovo trovanje i manipulaciju. (Tako, ljudska bića finansiraju svoju vlastitu likvidaciju.) Za razliku od drugih “revolucija” iz naše prošlosti, ovdje na njihovom čelu neće stajati iluminati ili njihovi igrači; više će se raditi o jednom spontanom samo-organizovanju ljudi čija su egzistencija i sloboda ugroženi.]

***

U ovom periodu vlada u SAD (a vjerovatno i nekim drugim državama) uvodi neke mjere prema kojima se ograničava i pristup bankama/privatnim bankovnim računima bez potvrde o vakcinaciji. Tu se takođe često javlja i pojam ‘blokada’ u vezi sa pokušavanjem ‘elite’ da uz nametanje obavezne vakcinacije istovremeno sprečava/guši pobunu ljudskih bića (ili njihove masovne pokrete).

Takođe, u tom periodu počinje da prominira i pojam “buntovnik” ili “pobunjenik” (eng: ‘refusenik’, - ‘onaj koji odbija’; prim. prev.) koji se specifično odnosi na ljude koji odbijaju da se podvrgnu vakcinaciji. Broj buntovnika te vrste iznenađuje i plaši elitu/tajnu vladu (prevazilazi njihova očekivanja). Propagandna kampanja promocije vakcinacije od strane ‘mainstream’ medija uz istovremeno širenje panike od virusa doživljava vrhunac; patokratija pored primjernih građana koji podržavaju režimsku politiku, angažuje čak i neke prominentne estradne zvijezde (“idole”) za reklamiranje vakcinacije. Oni (kao vladini agenti) kasnije loše prolaze (od strane buntovnika). Nadalje, prema podacima iz analize, bez obzira na svjesnost o povećanoj smrtonosnosti virusa, dolazi do jakog otpora ljudskih masa, prvenstveno na području SAD i sjeverne Evrope. Elita je šokirana razmjerama otpora njenoj strategiji.

[Čini se da se negativni efekti vakcina ili plan za depopulaciju planete postaju ljudima poznati što uz pomoć ličnih opservacija, što cirkulacije vijesti preko interneta/mobilne telefonije dok ‘mainstream’ (kontrolisani) mediji pokušavaju sve to da sakriju (slično kao i istinsku pozadinu septembarskog napada na Svjetski trgovinski centar) ignorišući ili iskrivljavajući bitne činjenice (kao i uvijek) što dovodi do revolta i prema njima, tako da i medijski radnici takođe dolaze na udar ‘buntovnika’!?]

Farmaceutska industrija doživljava jak udar. Prodaja/distribucija/korištenje vakcina i “lijekova” (otrova) protiv svinjske gripe ne ide po planu, dok se istovremeno objelodanjuje njihova izdajnička/manipulatorska uloga.

U ovom periodu (dakle sve od jeseni ove godine, pa do kraja 2010. godine), određen broj političara, vladinih službenika i drugih zvaničnika (“insajdera”) prelazi na stranu naroda (jedni zbog toga što im je proradila savjest/duša, drugi zbog straha za vlastitu guzicu, treći zbog osvete svojim naredbodavcima nakon što su pali u njihovu nemilost…itd.) što rezultira otkrivanjima narodu mnogih podataka koji su sve do tada bili čuvani u strogoj tajnosti.

[Do sada su “insajderi” uglavnom bježali po zadatku kako bi dezinformisali ljude ili unosili konfuziju (tzv. “psi-op.” operacije) u vezi s nekim aktivnostima vlada i tzv. tajnih službi, međutim, na osnovu ovih predviđanja, čini se da će u ovom periodu biti pojačano dezertiranje istinskih ‘insajdera’?!]

Krajem godine, od strane ‘buntovnika’ počinje potjera i za mnogim bankarima koji su tokom poslednjih 20 godina učestvovali u raznoraznim malverzacijama na finansijkom tržištu, te ga tako doveli do sloma (pljačkajući usput narod). Na samom početku krize, neki od njih će biti likvidirani od strane vladajuće elite kako bi se ućutkali, dok će drugi, primjećujući taj ‘trend’, uspjeti izbjeći atentate i sakriti se a onda iz skloništa otkrivati javnosti detalje u vezi s ekonomskim/finansijkim manipulacijama. To postepeno objelodanjivanje tajni od strane istinskih insajdera će nadalje doljevati ulje na vatru stvarajući kod ljudi sve veću mržnju i bijes prema vladajućoj eliti.

U ovoj fazi stradaju i neki poznati medijski radnici (TV zvijezde) koji su igrali prominentne uloge u dezinformisanju/manipulaciji ljudskih masa.

[Prema ovom modelu, čini se da se kod pokušaja sprovođenja masovne vakcinacije/depopulacije/preuzimanja kontrole nad cjelom planetom, “elita”/tajna vlada našla na otvorenom terenu (ili “uletjela u ofsajd”)!? S obzirom da su ljudske žrtve već postale očigledne, kao i počinjena šteta a naravno, i namjere patokratije, - došlo je vrijeme za naplatu!? Bez obzira na to što su mnogi motivisani samo željom za osvetom zbog izgubljenih članova porodice, moglo bi se reći da većina ljudskih bića postaju motivisana za pružanje otpora prvenstveno zato što su svjesna činjenice da je jedini način da opstanu taj da se sami moraju izboriti za svoju egzistenciju (ne postoji niko drugi ko ih može ili treba spašavati a pogotovo “neko odozgo”.]

Prema podacima ove kompjuterske analize, već tokom iduće godine (negdje od marta 2010.) dolazi do jednog sukoba ogromnih razmjera, čija će veličina šokirati čak i one koji su ga očekivali, odnosno, ranije primjetili znakove njegovog izbijanja.

Nadalje, predviđa se smrt američkog dolara sredinom iduće godine sa hiperinflacijom koja je povezana sa energetskom krizom i slomom tržišta nekretnina. Pažnja se prebacuje na firme koje se bave proizvodnjom hrane i energije (uz svu prateću propagandu) i od njih se očekuje da izvuku SAD iz krize. Emocionalnu tenziju podižu i neki aspekti regulacije/manipulacije hrane (pogledaj temu Codex Alimentarius) čiji je cilj da se uz puštanje u opticaj virusa/vakcina na pothranjenu (nekvalitetnom hranom bez vitamina i minerala a sa puno toksičnih dodataka) populaciju, izazove maksimalan učinak virusa/vakcina (broj smrtnih slučajeva), što je samo jedan od dodatnih aspekata sofisticirane agende “elite” s ciljem depopulacije planete i preuzimanja potpune kontrole nad njom.

Tu se predviđa da će oni koji uspiju da uspostave zalihe hrane kao i da osiguraju proizvodnju zdrave hrane uz pomoć malih zasađenih površina (na nekim područjima), biti u stanju da izbjegnu ovu vrstu problema.

***

Međutim, cijela ova dinamika RATA ELITE PROTIV ČOVJEČANSTVA ima nekoliko slojeva koji kako se razvijaju, tako se i stalno međusobno preklapaju ili isprepliću. Prema ovoj kompjuterskoj metodi predviđanja budućnosti, odnosno, prema jednoj vrsti tumačenja podataka koji stižu s te strane, sljedeći “sloj” predstavlja jedna velika mogućnost izbijanja rata između Izraela i Irana (septembar ove godine?) što bi takođe bilo režirano od strane vladajuće elite/tajne vlade. Prema tom scenariju, Izrael bi prvi napao neke ciljeve u Iranu konvencionalnim oružjem, nakon čega bi Iran silovito uzvratio što bi izraelska patokratija definisala “prekomijernim”, te se onda odlučila za nuklearni napad.

Ovdje se javlja pojam “novi rat” koji u sebi sadrži raznovrsne aktivnosti a njegovo izbijanje se predviđa u jesen ove godine. Za taj period karakteristični su pojmovi: vakcinacija, slom zdravstvenog sistema u zapadnim državama, ekonomska kriza, rat, vanzemaljski uticaji (‘vanzemaljski ratovi’ ili ‘rat vanzemaljaca’)…

Patokratije mnogih država počinju s progonom protivnika vakcinacije i zatvaranjem ljudi u koncentracione logore (koji su npr. u SAD još davno sagrađeni za te svrhe – Google: FEMA camps, FEMA coffins, FEMA graves, FEMA trains…) na osnovu prekonoći uvedenih zakona prema kojima se odbijanje vakcinacije smatra kriminalnim djelom. Osobe koje zagovaraju otpor prema prisilnoj vakcinaciji proglašavaju se narodnim neprijateljima “opasnim po život”, proganjaju se i hapse (nisam ja majke mi!).

Za jesen ove godine, postoji nekoliko skupova podataka koji se mogu različito interpretirati, pogotovo u vezi s mogućnošću nuklearnog napada na Iran (dok je dinamika oko pokušaja sprovođenja masovne vakcinacije i otpora ljudskih bića - stabilna u svakoj opciji):

I Čin, Prva verzija

Cionisti i njihovi saveznici napadaju infrastrukturu Irana. Ovdje se često javlja pojam “izraelska greška”. Čini se da se tu radi o dvije greške, prva bi bila ta što su uopšte napali Iran, sa lokalnim implikacijama, dok bi druga greška imala globalne implikacije, nakon što bi Izrael pribjegao upotrebi nuklearnog oružja, nakon čega nastaje - “pepeo smrti”. Radi se o oblaku radioaktivne prašine koji nastaje i diže se u atmosferu prilikom nuklearnog napada [tu se javlja i pojam , “jet stream” (‘mlaznica’, ‘mlazni izljev’, prim. prev.) u vezi s oblakom koji sije smrt, prim. prev.] i počinje da se kreće širom planete sijući smrt ispod i iza sebe. (Nakon što udahnu radioaktivnu prašinu, ljudi ubrzo umiru u strahovitim mukama uz krvarenje iz mukoznih membrana; poslednji časovi života žrtava se opisuju pojmom “ples smrti” zbog karakterističnih pokreta ‘uvijanja’ kod žrtava koji su vezani sa užasnim bolom, grčevima itd.). Taj oblak radioaktivnih čestica će navodno napraviti 9 krugova oko cijele planete prije nego što se raspline, odnosno, prestane biti opasan. Prema ovim podacima, pri njegovom prvom krugu oko planete umrijeće preko 200 miliona ljudi samo od udisanja radioaktivne prašine, a kretaće se od Irana preko Indije i jugoistočne Azije, Japanskog mora, Sibira, Aljaske, zapadne obale Sjeverne Amerike (gdje navodno ugiba preko 2 miliona ljudi), nakon čega će dijagonalno preći na istočnu obalu Amerike, pa preko Kanade stići do Grenlanda, a odatle će se uputiti ka Škotskoj i drugim dijelovima Evrope. Navodno, u Evropi će doći do grananja tog oblaka na 2 dijela, nakon čega će njegova manja ‘grana’ preći preko Alpa i uputiti se prema Rusiji i Kini, dok se veća ‘grana’ preko Evrope upućuje za Sjeverni dio Afrike, nakon čega ide natrag na Srednji Istok i Iran koji se još uvijek puši.

Nakon toga, isti oblak počinje ponovo da kreće na put sličnim pravcem i to se ponavlja nekih 8 puta (sveukupno pravi 9 krugova oko planete). Međutim, prema ovom modelu, pored smrti ljudi usljed udisanja radioaktivne prašine još gore je to što na sjevernoj hemisferi dolazi do radioaktivne kontaminacije tla, tako da i stoka počinje masovno da ugiba dok je istovremeno kontamirana i hrana biljnog porijekla, tako da nastaje masovna oskudica hrane i glad. Milijarda ljudi uskoro umire od posljedica konzumiranja radioaktivne hrane.

Masovna pogibija i nestašica hrane izaziva veliku emocionalnu buru kod čovječanstva što pored istovremenog objavljivanja mnogih podataka koji su do tad bili čuvani u strogoj tajnosti od naroda, vodi do jedne globalne revolucije. Dolazi do ekstremnog nasilja; narod počinje da proganja visoke sveštenike, monarhe, pripadnike kojekavih tajnih ili polutajnih društava (Bilderberg), plemiće (pripadnike porodica “plave krvi”) itd., što vodi do jednog pogroma na nivou planete. (Proljeće-ljeto 2010. godine)

Za isti period se predviđaju i velike seobe naroda (glad, geološke promjene…), kao npr. kretanje oko 200 miliona Amerikanaca na područja iznad 50-te paralele (Kanada).

***

Međutim, postoje i druge interpretacije ovog skupa lingvističkih podataka koji se odnosi na taj period jer se u sistem ubacuje i mnogo propagandnog materijala koji se npr. specifično odnosi na situaciju na Srednjem Istoku i konfrontaciju Izraela i Irana, tako da se cijeli skup podataka u vezi s tom temom može smatrati donekle “kontaminiranim”.

I Čin, Druga verzija

U okviru druge verzije, centralnu ulogu igra namijerno i postepeno puštanje u opticaj uzročnika “svinjske gripe”. S te tačke gledišta, konfrontacija Izraela i Irana bi podrazumijevala samo jednu propagandnu kampanju dizajniranu sa svrhom distrakcije populacije kako bi joj se odvukla pažnja s napada elite na nju uz pomoć bioloških sredstava (uzročnika bolesti).

U tom kontekstu bi onaj smrtonosni “jet stream” (mlazni izljev) podrazumijevao ‘oblake’ koji u sebi sadrže uzročnike bolesti a ne radioaktivnu prašinu a kreću se oko planete pokretani snažnim vjetrovima.

[Izraz “jet stream” savršeno dobro odgovara i tzv. ‘kemijskim mlaznicama’ (kemtrejlsima) što navodi na mogućnost da bi elita mogla primarno na taj način raspršavati smrtonosne hemijsko-biološke agense. S te tačke gledišta, ovo dosadašnje kemtrejliranje populacije bi se moglo smatrati jednom “generalnom probom” uz istovremeno narušavanje/’kondicioniranje’ imunog sistema ljudi!?]

U kontekstu straha od nuklearnog rata, ljudi bi se lakše odlučivali za primanje vakcine što bi u odnosu na rat bilo “nešto daleko bezopasnije”.

U ovoj verziji se takođe javlja pojam “kolaps pluća” koji dovodi do smrti ljudi i koji je u uskoj vezi sa agensima iz zraka koji su sada biološke prirode (ne radi se o radioaktivnim elementima). [Kolaps pluća je često u direktnoj vezi i sa “citokinskom olujom,” koja je nadalje u uskoj vezi sa nekim adjuvansima iz vakcina koji izazivaju prekomijeran odgovor antitijela kad se organizam nadje izložen odredjenim antigenima/uzročnicima bolesti. prim. prev.]

Globalna osuda aktivnosti Izraela u odnosu na Iran (čak iako bi se radilo samo o konvencionalnom napadu na Iran) je takođe prisutna zbog velikog broja ljudskih žrtava.

[Postoji i mogućnost da se u sklopu objava od strane insajdera razotkrije uloga Mossada u napadu na Svjetski trgovinski centar što bi takođe dodalo ulje na vatru!?]

U ovoj nešto “blažoj” verziji, prisutni su svi elementi iz prve verzije osim nuklearnog rata. Opšta revolucija naroda, proganjanje elite, paljenje njihovih rezidencija, zamkova, posjeda i likvidacija cijelih ‘plemićkih’ porodica. To se većinom obavlja na otvorenom, kad se ovi kreću u kolonama od svojih rezidencija ka podzemnim bazama/skloništima. Pobunjenici izmišljaju mnoga priručna/provizorna oružja uz pomoć kojih se bore protiv elite. (Ljeto 2010. godine do 2011. godine).

Nestašica hrane i opšta glad takođe prominira u svakoj od interpretacija podataka.

II Čin – geološke promjene

U ovom “sloju”, glavni akter je “Terra entity” ili planeta zemlja. U tom kontekstu, nestašica hrane na zemlji je rezultat aktivnosti sunca (“stres solarnog sistema”). S tim u vezi, uzgoj stoke bi bio otežan zbog pada u proizvodnji žitarica. Ovdje se javlja i pojam “nepoznate energije iz kosmosa” koje takođe bitno utiču na sva ova zbivanja. Tu se javljaju i neke indikacije da će elita ‘pospješivati’ uništavanje hrane kao dodatnu mjeru za depopulaciju planete. Ovaj sklop podataka ukazuje i na mogućnost zauzimanja Vatikana (negdje krajem 2011. godine) od strane izgladnjelih ljudskih masa. Tome bi navodno prethodile glasine o gomilama uskladištene hrane u Vatikanu. Prvi napad ne bi uspjeo jer bi vatikanska vojska uz pomoć upotrebe gasova/bacača vatre [ili mikrovalnog (elektromagnetnog) oružja] potukla hiljade napadača kod kojih bi smrt usljedila usljed udisanja gasova i razaranja organizma “iznutra”, što je slično i sa onim simptomima koje čovjek dobije nakon što je izložen djelovanju mikrovalnog oružja tipa “active denial”. To bi naravno ljude još više razjarilo tako da bi sljedeći napad uspjeo (uz pomoć iznutra od strane nekih simpatizera, tako što bi ovi pustili unutra napadače kroz neka skrivena vrata), nakon čega bi i mnogi sveštenici bili pobijeni, mučeni i linčovani, pogotovo nakon što se tamo otkriju podzemne baze, kao i neke druge stvari koje su se držale u tajnosti od naroda. Nekima od sveštenika/vatikanskih službenika će u narednim mjesecima biti i pošteno suđeno za počinjavanje kriminalnih dijela protiv čovječanstva, uključujući i skladištenje ogromnih količina hrane. Pobunjenici bi se tom prilikom prvo koncentrisali na hranu, dok bi tajne koje su tamo bile skrivane izašle na svjetlost dana nešto kasnije. Vatikan bi tu bio samo jedan od bastiona elite koji će se naći na meti napada. “Otkrivanje tajni” prominira kao pojam tokom cijele 2010. godine (što dolaskom do njih nakon zauzimanja bastiona elite, što od strane insajdera itd.) a to podrazumijeva i istovremenu pojavu pojma, “ratovi vanzemaljaca” (tema: “alien wars”).

[Nejasno u smislu, da li to ovi reaguju kad njihovim “proxy-serverima” gori pod nogama ili se pronalaze neki artefakti i drugi dokazi saradnje elite sa OPS silama iz 4D; kasnije postoji i dosta referenci na temu povećavanja broja otmica ljudi od strane greysa?!]

III Čin

Kako se ovaj “prostorni model” kreće kroz 2010. godinu, zajedno sa hiperinflacijom koja mu je jedna od glavnih karakteristika, tako dolazi i do narušavanja/pucanja infrastrukture tzv. “razvijenih država” (struja, gorivo, dostava hrane, putevi, zdravstveni sistem itd.). U nekim državama kao što su SAD i Velika Britanija, patokratija uvodi blokade, odnosno, ograničava kretanje (“no-go” zone) i zabranjuje javna okupljanja. Te kontrolne zone bi trebale predstavljati tzv. prvu liniju odbrane elite i njihovih političkih sluga (patokratije) od normalnih ljudi. Međutim, ništa ne ide kako je planirano. Sam mentalitet korupcije koji vlada u političkim i drugim strukturama režima dovodi do međusobnog trvenja i pokušaja nekih da “uzmu koliko mogu” (“ja ću uzeti ono što je moje, jebo sistem”) i da bježe. Tako se režim ruši i iznutra sam po sebi. (Pacovi bježe s broda koji tone.) S tim u vezi, predviđa se da bi se taj sistem blokada s ciljem ograničavanja kretanja narodu, srušio prilično brzo (nakon nekih 4 mjeseca od uspostavljanja).

S obzirom da cilj napada naroda prvo postaju političari/patokratija (prvenstveno zbog omogućavanja puštanja u opticaj ‘elitine/svinjske gripe’ i organizovanja masovne vakcinacije čije su užasne posljedice već očigledne), neki od njih sada počinju da otkrivaju i pripadnike elite s čije strane su im stizala naređenja. Tako se i pažnja naroda sada okreće prema eliti i neke njihove porodice postaju meta napada.

Već do sredine 2010. godine dolazi do nekoliko spektakularnih atentata. Među samom elitom takođe dolazi do razdora i međusobnog razračunavanja jer niko više nikome ne vjeruje. Dolazi i do nekoliko incidenata (pokušaja izvršavanja puča), čiji su glavni učesnici pripadnici njihovih tajnih službi (obezbjeđenje), vjerovatno usljed namjere elite da se oslobodi njih kao “prljavog veša”.

Članovi CFR (Council on Foreign Relations) poznati i kao “pacovska loza”, dolaze na direktan udar pobunjenika (koji “njihovo salo tope u čvarke”) gdje prolaze prilično loše. Negdje krajem 2011. godine, u vezi sa svim ovim zbivanjima u opštu sliku ulaze i vanzemaljci.

***

Haotične energije počinju da vladaju od jeseni ove godine a “emocionalni vrhunac” u smislu maksimalnog oslobadjana emocija, dostiže se u martu iduće godine.

Prilikom rušenja piramide vlasti koju je elita sagradila na ovoj planeti, pored naroda s njenih donjih nivoa, veliku ulogu igraju i neki “zdravi elementi” sa gornjih dijelova piramide (ljudi iz politike, policije, vojske itd.) koji napokon spoznaju to da su i oni sami nasamareni/izmanipulisani od strane “onih odozgo”, te otkazuju poslušnost svojim pretpostavljenima i prelaze na stranu naroda (dinamika slična onoj koja je predstavljena u materijalu - Pobuna pijuna?!).

Prema ovom modelu, predviđa se da će u SAD već početkom sljedeće godine biti uvedeni zakoni prema kojima će svako kritikovanje političara ili vladinih agencija biti kažnjivo. Čak i kritikovanje vladinih mijera kao i mijera koje sprovode privatni poduzetnici/korporacije koji rade za vladu, biće kažnjivo. (Ovo se najviše odnosi na SAD.)

Zajedno uz sve ovo vodi se i jedan “prljavi rat” u kome elita likvidira istaknute pobunjenike ili njihove vođe. Pobunjenici će u ‘mainstream’ medijima biti izjednačavani sa teroristima. Kako snaga pokreta otpora raste, tako će se kasnije i njihovi predstavnici sve više pozivati na zajedničke i javne rasprave/sastanke sa predstavnicima režima što će i ‘mainstream’ (kontrolisani) mediji morati da prenose (u smislu: – pošteno).

***

Tokom cijelog ovog perioda predviđaju se i zemljotresi a negdje pred kraj proljeća iduće godine, intezitet geoloških aktivnosti se udvostručava (uzrok: veza svijesti čovječanstva i svijesti planete; uticaj jednog na drugo; kosmički uticaji…?). Čak se u nekim slučajevima prilikom zemljotresa diže ogromna prašina usljed njihovog “kotrljanja” plitko ispod površine zemlje. Negdje u 2011. godini mnogi mostovi i infrastruktura se ruše usljed sličnih geoloških katastrofa. Kraj 2011. godine je povezan sa najvećim “izljevom emocija” do sada viđenim prema ovom kompjuterskom modelu. Izdižu se nova tla čak i iz onih postojećih (ne samo iz okeana); erupcije širom planete; stvaraju se nove pećine/rupe, na mnogim mjestima izbija magma (komete/meteori?). Prekid u komunikacijama je veoma čest usljed mnogih razloga. Morske struje se takođe mijenjaju usljed pojačane aktivnosti podvodnih vulkana. Ove geološke promjene mogu biti i u vezi sa prolaskom planete kroz magnetni pojas na ekliptičnoj ravni sa galaksijom Mliječni put (taj “prolazak” kroz njega traje naših 20 godina).

Tu se javlja i pojava nekih ‘novih’ objekata u svemiru, nestanak nekih zemljišnih masa, kao i nastanak novih u direktoj vezi sa pojmom “odluka zemlje da se premjesti” (a naravno, da li se tu radi o procesu ‘premiještanja’ u 4D, to za sada možemo samo nagađati?!).

Krajem 2011. godine predviđa se i jedan katastrofalni događaj do kojeg će doći usljed odlamanja ili odvajanja ogromne mase leda od tvrdog tla na Antartiku koji će prouzrokovati jedan veliki talas koji će za nekih 12 sati stići od južnog do sjevernog pola izazivajući usput veliku štetu na obalama mnogih država. Jedna mogućnost “pucanja” Afrike na dva dijela predviđa se negdje za 2013. godinu, međutim, podaci za taj period navodno nisu toliko pouzdani...

Zajedno s ovim “geološkim” skupom podataka ide i otkrivanje dubokih podzemnih baza i energetskih postrojenja. Navodno, prilikom zauzimanja Vatikana, tamo su zaplijenjene i mape na kojima su ucrtane sve podzemne baze i energetska postrojenja na cijeloj planeti (od kojih je jedna upravo ispod Vatikana), mada su informacije o njima stizale i sa drugih strana. Tako su neke od tih baza i zaposednute od strane buntovnika, odakle su izvađene napolje i ogromne količine hrane.

Vanjski uticaji, nepoznate energije, rođaci i neprijatelji

Jedan od najvažnijih slojeva podrazumijevaju i “vanjski uticaji”. Pod pojmom “vanjski uticaji” smatra se sve čije se postojanje negira od strane elite i njihovih marioneta (političara), odnosno, što se krije od čovječanstva uključujući i nepoznate energije, kao i one energije koje mislimo da poznajemo ali je naše poznavanje njih veoma upitno. Tu takođe spadaju NLO-i kao i vanzemaljski artefakti uključujući i stvarnu istoriju čovječanstva koja je radikalno drugačija od one koja se nama prezentira.

Prema ovom ‘prostornom modelu’, od 21. septembra ove godine pojačava se priliv nepoznatih energija iz svemira. Tu se javljaju 3 arhetipa energija koje se bore za prevlast.

To su “radijantne (energije)”, znanje (nesputano) i “praktične energije” (energije koje se mogu praktično demonstrirati i koristiti).

[Napomena: Ovaj dio je malo komplikovan za razumjeti i predstaviti, tako da se moja interpretacija autorove interpretacije podataka treba uzeti s rezervom.]

Od tih nepoznatih energija iz svemira, radijantne energije su potencijalni dominantni modifikator i podrazumijevaju energetske procese koji se otimaju kontroli (ili ih je teško kontrolisati) s jedne strane i njihovu infiltraciju ili priticanje kroz “atmosferske rupe” s druge strane. One su povezane i sa “Terra entity” (entitetom zemlje), gdje učestvuju u energiziranju/radijaciji biljaka [kao u smislu proizvođenja fenomena znakova u žitu (čini se da je to samo jedan od vidova njihove manifestacije, prim. prev.?!)]. Time se donekle olakšava emocionalna tenzija kod ljudskih bića.

[Ako izuzmemo lažne “znakove u žitu” koje su napravili tzv. “saboteri” petljajući se u taj “fenomen” s ciljem distrakcije, istinski znakovi u žitu bez obzira na to što mogu da prouzrokuju štetu u smislu smanjenja prinosa žita, što se s jedne strane može smatrati negativnim kad vlada oskudica hrane, s druge strane kod ljudi demonstriraju da u ovom kosmosu/univerzumu postoje i neke više kreativne i inteligentne sile, što im na neki način hrani dušu, ispunjava ih nadom i daje im dodatnu snagu da istraju.]

Znakovi u žitu u sebi sadrže i veoma dragocjene informacije koje mogu biti od velike pomoći pri bijegu iz kaveza (ili pri oslobađanju od okova) mladom i mudrom ljudskom biću koje prirodno ne potiče s ove planete, mada ono tu stanuje već dugo vremena. To ljudsko biće je u međuvremeno zatočeno protiv njegove volje ali se ono u tom svom zatočenju nije osjećalo ugroženo. Sada, zbog promjene “političke situacije”, to biće želi da se oslobodi.

[Čini se da bi se ovdje moglo simbolično raditi o čovječanstvu uopšte ili jednom njegovom većem dijelu, međutim, autor navodi i neke reference koje mogu da se odnose i na neku posebnu individuu.]

Nadalje, u okviru ovog sloja, negdje od kraja 2009. godine, pa kroz cijelu 2010. godinu primjećuje se jedan intezivan porast viđenja NLO-a. Čini se da će oni krajem 2010. godine postati toliko očigledni da će njihovo postojanje malo ko biti u stanju negirati (samo od novembra 2009. godine do 11. jula 2010. godine, broj viđenja NLO-a se udvostručava).

Nepoznate energije u obliku znanja (nesputanog) takođe uveliko utiču na čovječanstvo, tako da se početkom 2010. godine već pojavlju uređaji za proizvodnju besplatne energije (hiperdimenzionalni principi/nova elektronika) koja sve više počinje da se koristi (ove uređaje prave pojedinci, dakle, ne radi se o nekoj masovnoj proizvodnji jer eliti besplatna energija ne ide u korist).

U narednom periodu se povećava i broj slučajeva otmica ljudi od strane vanzemaljaca s tom razlikom što one sada postaju vidljivije. To dovodi do porasta nemira kod ljudi, pogotovo u ruralnim područjima kao i do koncenzusa u smislu spoznaje da su vanzemaljci zloćudne prirode. Elita istovremeno pokušava da ih prikaže u ljepšem svjetlu (vjerovatno zato što se radi o njihovim ‘mentorima’). Stav ove vrste vanzemljaca prema čovječanstvu je sljedeći: “svi vi, ljudska bića, samo ste naše pokusne životinje”. Ljudi počinju da čuvaju straže kako bi se zaštitili od otmica. Krajem 2010. godine, dolazi i do oružanih incidenata u kojima gine nekoliko vanzemaljaca čiji su leševi i javno prikazani. Nakon toga pojam “rat s vanzemaljcima” postaje sve prisutniji u lingvistici i počinje da dominira u sloju “vanjskih uticaja”.

Čovječanstvo će tada steći i jednu širu sliku o vanzemljacima gdje će postati svjesno njihovog postojanja ne samo u daljinama ovog univerzuma, nego i na našoj planeti. Vanzemaljci će biti klasifikovani kao humanoidi/čovjekoliki/ljudska bića (ali s druge planete), hominidi i vanzemaljci. Nadalje, oni će biti svrstavani u 3 grupe, prijateljski, neutralni i zloćudni. Neki od hominida se neće lako razumjeti, tako da će se o njima voditi debata koja može trajati dekadama. Hominidi kao što su greysi (arkoni) će se uzimati kao agenti njihovih svirepih gospodara (reptilijanaca) i postaće opšte poznato to da se tu radi o bićima kolektivne svijesti/ega koja su veoma sklona laganju/manipulaciji ljudi. Mnogi od njih će nastradati od vatrenog oružja prilikom pokušaja abdukcija.

[Čini se da bi u tom periodu mogla da važi dinamika koja je predstavljena u članku Prepoznavanje vanzemaljskih dezinformacija]

Naravno, u opštu sliku će ući i ljudska bića slična nama koja potiču s drugih planeta i koja će biti u stanju da odgovore na tri glavna pitanja: “Koju pitu najviše voliš”, “kako izražavate vašu umjetnost” i “koja je tvoja najomiljenija pjesma”? Ta vrsta vanzemaljaca će biti smatrana našim (emocionalnim) rođacima.

Iz tih izvora će stići i mnoge informacije koje će narušiti naše vjerske sisteme, tako da će se naše religije na osnovu njih činiti kao jedna neslana šala, te će kao takve ubrzo izblijediti i nestati. Ovome će navodno uveliko doprinjeti i tajni podaci koji su zapljenjeni iz Vatikana kao i iz nekih drugih bastiona elite. Tada ćemo, napokon, saznati i istinsku istoriju čovječanstva na ovoj planeti.

(…)

Izlaz iz kontejnera?!?

2009-06-26T20:02:00.000+10:00

Prva metoda?

Mislim da bi prvi korak ka napuštanju kontejnera podrazumijevao upravo to da čovjek (njegova ličnost) postane svjestan da se nalazi u kontejneru kao i same njegove prirode. Kada on te sadržaje kontejnera vidi u pravom svjetlu, kad on bude u stanju da vidi njihovu lažnu prirodu, prestati će emocionalno da se veže s njima, te će ih se tako biti u stanju i postepeno oslobađati. Identifikacija lažnih sadržaja nekog kontejnera i oslobađanje od njih, bio bi jedan od preduslova za njegovo napuštanje.

Dok ovaj postupak traje, čovjek upražnjava “kontrolisanu ludost” istovremeno gradeći “kolibu” (gnostika) od onih materijala koje u datom momentu smatra istinskim/prirodnim, tako da je ona stalno ‘promjenljiva’ jer se on na svom putu progresivno oslobađa lažnog građevinskog materijala a rupe u strukturi kolibe krpi novim materijalima koji bolje drže vodu; mada se kasnije i za njih može ispostaviti da ni oni nisu 100% istinski ali su bar u stanju bolje da drže vodu dok se ne nađu oni koji su još bolji od njih. Kad se pronađu bolji/prirodniji materijali, onda se oni privremeni odbacuju a ovi novi ugradjuju na njihovo mjesto. Tako se struktura kolibe stalno popravlja i mijenja, postajući sve jača ukoliko se to radi na ispravan način. Ukoliko negdje curi voda ili duva promaja, čovjek to ne smije ignorisati. On mora sagledati razloge zašto materijal ne drži vodu a to mu istovremeno dođe i kao indikacija da on nije ispravan. U vezi s tim, koliko god nam lijepo izgledala koliba u datom momentu i koliko god mi bili zadovoljni s njom, moramo imati na umu da je ona kao takva samo privremena i da će u budućnosti doživjeti još mnogo promjena. Ona već sutra neće biti ista kao danas. To njeno stalno obnavljanje i poboljšavanje, predstavlja jedan normalan proces.

Dakle, sadržaj kontejnera se mora zamijeniti nečim prirodnijim a zamijeniti se može samo onim elementima koji su realni (B-uticaji). S tim u vezi, u gnostici se stavlja veliko težište na razlikovanje istinskog (B-uticaji) od lažnog (A-uticaji). Koliko smo uz pomoć svoje pronicljivosti više u stanju razlikovati istinsko od lažnog, toliko ćemo više biti u stanju da iz strukture naše kolibe izbacujemo one njene lažne elemente i zamjenjujemo ih istinskim, te je tako pravimo sve čvršćom i stabilnijom. Ta koliba predstavlja naše biće.

**

S obzirom da naše biće ne podrazumijeva samo naše tijelo i ličnost, moramo imati na umu da imamo još jednu komponentu koja, doduše, nije toliko vidljiva ali bez koje je istovremeno nemoguće izaći iz kontejnera. Radi se o našem istinskom Ja/višim centrima/Duši. Ličnost ne može sama napolje bez obzira na stepen inteligencije nižeg intelektualnog centra s kojim ona raspolaže. Ona to može izvesti samo uz pomoć uputa i uticaja koji dolaze iz ‘ezoteričkog centra’/duše, nakon što joj preda komandu nad bićem. Duša tako postaje kapetan broda i njegov navigator a ličnost kormilar. Sada se postavlja pitanje kako se povezati s dušom? Gradnjom one kolibe čovjek izgradjuje i svoj ‘magnetni centar’ koji će da poveže njegove niže centre iz kojih normalno ordinira njegova ličnost sa njegovim višim centrima/dušom/istinskim Ja. Dakle, čovjek može napolje samo kao jedna kompletna cjelina.

S tim u vezi, trebalo bi biti jasno da niko drugi ne može za njega uraditi taj posao. On to može jedino sam! Tako ne može biti ni istinskih “spasioca” u smislu kako se oni prezentiraju kroz religije, new-age literaturu ili pojmove civilizacijske svijesti...

**

Dezinformativni sistem (Kosmički Cointelpro)

Neki su na osnovu nešto malo materijala iznesenog pod temom ‘Cointelpro’, sasvim opravdano zaključili sljedeće: “Pa, onda je SVE cointelpro!” Za čovjekovu ličnost skoro SVE i JESTE cointelpro a trebalo bi biti jasno i zašto je to tako. Svaki ‘vanjski čovjek’ koji ordinira iz nižih centara, može se u neku ruku istovremeno smatrati kako ‘cointelpro-igračem,’ tako i cointepro-žrtvom jer kad god otvori usta da nešto kaže, šanse da će izreći neku laž su prilično velike. Iz takvog jednog stanja svijesti se bolje ni ne može. Uostalom, tako mi jedni drugima neprestano pothranjujemo i učvršćujemo kontejnersku/koncenzus realnost/iluziju.

Ovom prilikom ću navesti samo neke od glavnih metoda ometanja tragaoca za izlazom iz kontejnera.

Bombardovanje dezinformacijama iz "kredibilnih" izvora

je jedan od navažnijih načina manipulacije tragaoca. Princip je otprilike sljedeći: predator izabere pogodnu individuu a onda je ‘blagoslovi’ plavim ili ružičastim “laserskim zrakom,” nakon čega ova doživi ‘prosvjetljenje’ a uz to često i dobije neke nadnaravne sposobnosti. (Za bolje razumijevanje ove dinamike preporučujem knjige: Our Haunted Planet, J. Keel; Visionaries, Mystics and Contactees, S. Freixedo; Masqueading as Angels, K. Turner i tekst Prepoznavanje vanzemaljskih dezinformacija, ‘montalk’). Tu postoji i mogućnost direktog susreta s nekim aspektom predatora u četiri oka (koji će tu obično nastupiti u jagnjećem ruhu) ili telepatskog kontakta (često poboljšanog uz pomoć implanata, pa tako mogu da nastanu i mnoge knjige, bilo na temu - “Razgovor s Bogom” ili bilo koju drugu s ciljem stvaranja novih lažnih idejnih koncepata, realiteta ili podupiranja već zadanih nam realiteta.) Nakon toga, datoj individui se plasiraju neki sadržaji, često u vidu kratkoročnih proročanstava koja se redovno ispunjavaju kao i čudnih sinhronizacija koje ova interpretira kao za nju lično pozitivnim. Tokom ove faze većina ‘kontaktiranih’ je zagrizla mamac i počela bezuslovno da vjeruje onima koji su je kontaktirali ne dovodeći u pitanje njihovu dobronamijernost. Sada je kontaktirana osoba uvjerena i u to da joj je dodijeljena jedna posebna uloga u prosvjetljenju čovječanstva ili u potpomaganju njegovog razvoja i opstanka. U drugoj fazi, predator plasira program odnosno jedan specifičan kontejnerski sadržaj koristeći tu individuu kao ‘proxy-server’. Ona često tako može da odigra i ulogu osnivača kontejnera (Mojsije, Muhamed, Josef Smith, Sai Baba itd. itd…). Ili, jednostavno služi kao vozilo da distribuciju malo žešćih dezinformacija.

[Sljedbenike obično privlače nadnaravne osobine osnivača kontejnera, ispunjavanje njegovih proročanstava (vidovitost), njegova moć iscjeljivanja ili jednostavno, sadržaj kojeg ovaj promoviše. Kad se postigne određeni prag, onda se taj sadržaj može početi ponašati kao virus kojeg prenose oni koji su njime zaraženi.]

!!!

Svaki sadržaj koji stavlja čovjekovu sudbinu u tuđe ruke uključujući i kojekakve više sile, i tako služi kao kočnica razvoja ljudskog bića, s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

Svaki sadržaj koji odvlači čovjekovu pažnju od njegovih ličnih sposobnosti (ignoriše postojanje njegove duše i mogućnost povezivanja s njom) i ostavlja mu utisak kako je sve u rukama nekih viših sila a malo šta ili ništa u njegovim, s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

Svaki sadržaj koji negira, zataškava ili ignoriše ulogu i metodologiju manipulacije čovječanstva od strane entropičnih sila/predatora (bilo da one potiču iz 3D ili 4D), s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro). [Tu spadaju i sadržaji koji promovišu koncept pomoći naše “kosmičke braće” (većinom greysa) u evoluciji čovječanstva.]

Svaki sadržaj koji promoviše razvoj čovjekove duhovnosti ili bića uz pomoć vanjskih sila ili elemenata, uključujući obraćanje višim silama uz pomoć molitvi, mantri, okultnih simbola, rituala itd. s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

Svaki sadržaj koji promoviše vizualizacije kojekakvih geometrijskih objekata, svjetlosnih balona, simbola…itd., uključujući razne metode za “spinovanje čakri”, “otvaranje DNA kodova”, kojekakve “hiperdimenzionalne tehnike” itd., s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

**

Manipulacija svijesti tragaoca može se odvijati i uz pomoć sadržaja koji direktno ‘sjedaju’ u njegovu glavu kao ideje ili misaoni koncepti (često interpretirani i kao ‘uvidi’); ili kao mentalne slike za vrijeme sna i jave. Oni mogu jednostavno da budu projicirani ili instalirani kao takvi, što uz pomoć distribucije ‘memesa’ ili subliminalnih poruka kroz ‘mentalnu sredinu’ koje mi odatle kupimo; ili direktnim uticanjem na naš proces razmišljanja od strane entiteta koji su izvan naše percepcije. (U tzv. “mentalnoj sredini” koja je za nas nevidljiva, vlada prilično veliki saobraćaj dezinformacija/informacija.) Uz to često mogu da idu i kojekakvi “sinhroniciteti”. Prepoznavanje ovih manipulativnih uticaja izvana prilikom formiranja one ‘kolibe’ koja je ranije pominjana, veoma je bitno kako se oni ne bi zamijenili sa istinskim B-uticajima koji dolaze iz ezoteričkog centra/istinskog ja, te kao takvi ugradili u njenu strukturu.

Uostalom, za svaki novi sadržaj na kojeg naiđemo možemo postaviti pitanja tipa: “Kakve to veze može da ima sa povezivanjem moje ličnosti s mojim istinskim Ja/dušom?! Kakve to ima veze sa ezoteričkim razvojem mog bića? Da li ovdje postoji jedna rezonancija sa kreativnim silama Svega što Jeste?

Ako zamislimo sebe kako upravljamo jednim brodom/tijelom, kao i mogućnost da na brodu postoji neko ko je istinski nadležan za njegovu navigaciju ali ga mi usljed određenih okolnosti nismo u stanju percipirati (osim možda samo na trenutke i prilično nejasno); onda možemo otprilike dobiti neku sliku koje bi to metode mogle da nam pomognu u uspostavljanju jedne čvršće veze s njim a koje ne mogu da budu ni od kakve pomoći.

(Napomena: dok god se ‘kormilar’ ne oslobodi od jedne stanovite količine laži, kapetan neće da se asocira s njim jer je on ‘alergičan’ na laži.)

Usko specijalizovani kontejneri

Tragaoci koji su u stanju da vide značajniji dio realnosti mogu pasti u zamku formiranja “kontejnera-za-izlazak-iz-kontejnera”. Kada se više njih međusobno prepoznaju kao tragaoci, neko od njih može predložiti osnivanje jedne Grupe koja će raditi na zajedničkom izlasku iz kontejnera (a usput i za “dobrobit čovječanstva”). Ubrzo se imenuje i vođa grupe, formira se i određeni sadržaj (tu se obično zagrabi odavde i odande pomalo ezoteričkog materijala koji lijepo zvuči.) Uskoro se definišu prijatelji i prijateljski izvori a bogami i neprijatelji. Ne prođe dugo, u kontejneru se među tragaocima formira jedna koncenzus realnost koja takođe može da ima veoma malo zajedničkog za objektivnom a onda se oni trude da je održe takvom. Kontejneraši uvijek imaju utisak da su na pravom putu. Ako ništa, oni se u tom kontejneru bar udobnije osjećaju jer svi slično vide/ne vide a slično i razmišljaju dok je sve u suštini bazirano na dominaciji i rezonanciji njihovih nižih centara, pogotovo onih emocionalnih. Naravno, tu se o nekom stvarnom napretku ne može razgovarati. Ovdje će se prije raditi o jednoj naprednoj metodi grupnog laganja samih sebe.

**

Imajući u vidu ovih samo par elemenata manipulacije, moramo imati na umu i to da vjerovatno ne postoji jedan univerzalan i funkcionalan recept za izlazak iz kontejnera. Činjenica je da su gnostička učenja takođe uveliko kontaminirana, međutim, ukoliko se upotrijebi jedna maksimalna razboritost i intuicija, čovjek može u njima razabrati one komponente koje se odnose na razvoj njegovog bića, odnosno, mogućnost povezivanja ličnosti sa istinskim ja/dušom. Nakon uspostavljanja te veze, navigacija kroz ovu realnost bi trebala da bude mnogo lakša i preciznija.

***

Druga metoda?

Teoretski, osim ove prve metode koja striktno podrazumijeva jedan mukotrpan rad na samom sebi, možda bi mogle postojati i neke druge opcije?!

Ako uzmemo onaj podrum iz Kusturicinog filma Pozemlje kao analogiju jednog kontejnera, onda bi on predstavljao ovu našu 3D oblast egzistencije koja ima svoju koncenzus realnost čiji je veći dio vještačke prirode i kao takav je induciran u nas. U podrumu postoje i podkontejneri (čak i u Kusturicinom filmu smo vidjeli kako u jednoj podrumskoj prostoriji ordinira hodža a u drugoj pop.) sa svojim “pod-realnostima” koje su specifične za svaki od njih, mada ti podkontejneri mogu da dijele neke od svojih sadržajnih elemenata kako međusobno, tako i sa onim glavnim kontejnerom. Broj podkontejnera u glavnom kontejneru/podrumu nije ograničen i većina podrumaša provede cijeli svoj život u nekim od njih.

Čovjek se tu možda može osloboditi od podkontejnera ali on ipak i dalje ostaje u podrumu jer je iz njega mnogo teže izaći. Drug Marko (4D entropične sile) ga je dobro zaključao i budno prati odozgo zbivanja u podrumu. Priličan broj ljudi uspijeva da se oslobodi podrumskih podkontejnera, međutim, nije u stanju da izadje iz glavnog kontejnera/podruma. Takvi obično moraju da upražnjavaju ‘kontrolisanu ludost’ kako se ne bi našli između dvije vatre, odnosno, na udaru Hrkljuševih sljedbenika s jedne strane i onih koji su ga izmislili, s druge strane (kako bi to figurativno izrazio mali Mujo).

[Nakon napuštanja podkontejnera, jedan je novonastalu psihičku situaciju u kojoj se zadesio opisao ovako: “Osjećam se nelagodno, ko krme u Teheranu”. (Vjerovatno zbog toga što on i dalje mora da dijeli s podkontejnerašima istu životnu sredinu a sada s većinom njih ne može više da nađe “zajednički jezik”!?). Međutim, pravilnim razumijevanjem stanja na terenu, čovjek u podrumu može bar lakše disati, odnosno, egzistirati ukoliko se ne nalazi u nekom od njegovih podkontejnera. On si takođe može obezbjediti i više prostora za dalji napredak. Nadalje, ova vrsta ljudi može svojim svjesnijim djelovanjem uticati na popravljanje opštih životnih uslova u podrumu, odnosno, svojim aktivnostima donekle olakšati život drugim podrumašima iIi im pomoći u razvoju njihovog bića; ali bez ikakvog nametanja nečega i kršenja slobodne volje drugih.]

U filmu Podzemlje bi takvo jedno stanje vjerovatno ostalo ‘dovijeka’ da priroda (majmun) nije u jednom momentu intervenisala praveći pucnjem iz topa otvor u zidu podruma što je nekolicina podrumaša iskoristila da izađe napolje (dok je većina njih i dalje ostala unutra!!)

S tim u vezi, s obzirom na jačinu kontrolnog sistema podruma koji se sa OPS stanovišta može služiti, i služi se SVIM sredstvima za manipuaciju podrumaša, izlazak iz glavnog kontejnera bez neke prirodne pomoći izvana je samo teoretski moguć ali je praktično skoro nemoguć, pa se tako postulira da ukoliko ne bi bilo neke prirodne intervencije izvana, onda bi situacija na terenu stalno bila “status quo”. Ovce bi uvijek ostale ovce, a pastiri – pastiri. Ne bi bilo mogućnosti za napredak svijesti sa donjih nivoa kreacije ka gornjima. Odatle i onaj za sada još uvijek hipotetički Talas, koji s vremena na vrijeme navodno privremeno pravi rupu u zidu podruma/glavnog kontejnera i tako pruža mogućnost izlaska onim kontejnerašima koji su se uspjeli osloboditi podkontejnera (koji čovjeka čvrsto vežu za podrum) tj. onima koji su ‘zreli’ - da izađu napolje. Dakle, ni taj talas možda ne bio bio svima od pomoći!?

[U filmu Podzemlje vidjeli smo da Jovan koji je izveden iz podruma napolje, veoma brzo udavio u gornjoj oblasti postojanja jer nije bio sposoban tamo da pliva. Analogno tome, bilo bi potpuno kontraproduktivno izbacivati nekoga na silu iz podruma/kontejnera (“spašavati” ga), čak i kad bi se to moglo.]

Znači, čovjek bi opet radom na samom sebi ipak morao dostići određeni prag svjesnosti da bi taj talas bio u stanju da mu pomogne?!

***

Treća metoda?

Ova metoda podrazumijeva izlaz uz pomoć fizičke ‘odjave’ iz podruma a onda prelaz u 4D via 5D!? S obzirom na neke indikacije da entropične sile planiraju da naprave jedan malo žešći haos u glavnom kontejneru, tom prilikom će vjerovatno doći i do fizičke ‘odjave’ mnogih kontejneraša. Oni koji su do momenta svoje, bilo nasilne ili prirodne ‘odjave’ uspjeli ostvariti prag svjesnosti dovoljan za egzistenciju na jednoj višoj ravni postojanja, neće se morati vraćati u 3D kontejner, nego će imati priliku da se inkarniraju direktno u 4D!? Tamo navodno postoji i jedna oblast – bez kontejnera. S tim u vezi, s treningom za življenje izvan kontejnera možemo odmah početi ako već nismo. To ujedno podrazumijeva i našu individualizaciju bez koje je jedna stvarna sloboda nemoguća.

**

Na kraju se možda može i reći da ezoterički razvoj ljudskog bića/čovječanstva podrazumijeva - “ime igre”. Što čovjek ulaže više truda u razvoj svog bića i što mu bolje pođe za rukom da ostvari jedan viši nivo svjesnosti, utoliko će biti u stanju i egzistirati na jednoj višoj razini koja će mu više i odgovarati. Što on koristi više svjesnosti u svojoj interakciji sa Svim Što Jeste, utoliko će mu biti i lakše. (Patnja ne mora podrazumijevati jedan obavezan sastavni dio nečije egzistencije!)

Pored svega toga, moramo stalno imati na umu činjenicu da -- ono što životu dajemo – to od njega i dobijamo.

***************

P.S. Naravno, moguće je da postoje i neki drugi načini za oslobađanje od kontejnera a moguće je i to da ovi koje sam ja ovdje naveo nisu ispravni!?

...

Život u kontejnerima

2009-04-03T20:46:00.003+11:00

Kada sam živjeo u jugoslavenskom kontejneru, u njemu je tada vladala socijalistička ideologija. Ona nam je nudila budućnost koja je bila daleko ljepša od sadašnjosti. Imala je čak i neke elemente religije mada u njoj nije bilo nikave duhovnosti. Prema toj ideologiji, ona sama je podrazumijevala samo jednu tranzicionu fazu prema komunizmu, kojeg kad dosegnemo, sve će se pretvoriti u “med i mlijeko”. Ukratko rečeno, svačiji snovi će biti ispunjeni! Sve to je bilo i teoretski odlično potkovano tako da u toj doktrini malo ko da je uspijevao vidjeti neku rupu a znakove iz objektivne realnosti koji su ukazivali na nedosljednosti doktrine, kontejneraši nisu bili u stanju percipirati s obzirom na selektivnu percepciju koja je karakteristična za takvo stanje svijesti. (Doduše, oni rijetki koji su i uspjeli vidjeti neke rupe, nisu smjeli o njima glasno pričati jer su znali da će tako automatski postati meta napada drugih kontejneraša iz istog kontejnera. U svakom kontejneru, jedno od glavnih pravila je: Ne talasaj!) Čak se i onaj doživljajni dio većine kontejneraša često misteriozno usklađivao sa teoretskom podlogom kontejnera.

Međutim, ne samo da do komunizma nismo stigli, nego se i sam kontejner u međuvremenu raspao, zajedno sa ideologijom koja je u njemu vladala. Koliko je ljudskih žrtava sve to tačno koštalo, nikad se neće saznati. Doduše, preživjeli kontejneraši su se brzo snašli tako što su uletjeli u neke stare kontejnere koji su tu bili još otprije prisutni (mahom se radilo o “Hrkljuš-vako”, Hrkljuš-nako” i “Hrkljuš-svakako” kontejnerima), međutim, oni su brzo bili obnovljeni i ojačani kad se ukazala ova urgentna potreba za zbrinjavanjem širih narodnih masa. (Dakle, neki kontejneri mogu i propasti a neki se mogu i obnoviti.)

**

Kontejnera, ima raznih, međutim, kontejner je kontejner a svrha mu je da kontoliše čovjekovu svijest, odnosno, da drži čovjeka u jednom nevidljivom zatvoru u kome će on obavljati funkciju koja mu je namijenjana od strane tzv. “kontrolnog sistema”. [Naravno, nije baš sve toliko jednostavno jer kontajniranje svijesti često ne podrazumijeva kretanje čovjeka u okvirima samo jednog kontejnera, nego većinom u više njih istovremeno.] Kontolni sistem ove naše realnosti je prilično komplikovan za razumijevanje od strane naše linearne 3D svijesti a pogotovo kad se ona nalazi u ‘kontajniranom stanju’. Može se reći da on ima 2 komponente od kojih je jedna smještena na 4-tom spratu, tj. spratu iznad ovog našeg, dok druga direktno ordinira na našem spratu. Međutim, njime se nećemo direktno baviti u ovom članku, nego samo nekim vidovima njegovog dejstvovanja.

**

Kontejneri su inače prilično zahvalni jer u njima čovjek može napredovati cijelom njihovom dužinom, širinom i visinom. U njima ima dovoljno materijala za izgradnju, nadogradnju, krpljenje, pojačavanje i održavanje – iluzije, a poznato je to da se pored iluzije u nekim kontejnerima pridaje veliki značaj i konkretnim stvarima, kao što su snovi. Tako sadržaj kontejnera skoro da nema granica, isto kao što ih nema ni ljudska glupost. Tu je sve dozvoljeno, osim, naravno, - izlaska iz kontejnera. Međutim, ne može se reći da se slobodna volja kontejneraša ne poštuje jer je njima ipak dozvoljeno da pređu iz jednog kontejnera u - drugi kontejner.

Cijela ova dinamika se odigrava u 3 faze:

1. Predator prvo napravi kontejner,
2. onda čovjeka u njega navuče,
3. …pa mu ga zavuče.

Naravno, u svakom kontejneru ima određeni procenat istinskog sadržaja za kojeg predator zna da će ga većina kandidata prepoznati, pa onda progutati sve skupa u paketu, rezonujući u stilu da ako se u njegovom sadržaju prepozna bar 20% istine, onda iz toga proizilazi da je SVE istina.

(Ova vrsta logike je već odavno pojednostavljeno predstavljena je u prvom dijelu serije - Djeca Matriksa).

Dakle, ovdje se radi o dvo-faznoj progresiji: 1. zagriz, pa – 2. najeb. Naravno, predator poznaje naš način rezonovanja bolje od nas samih. (Postoji čak i tragikomični slučajevi gdje je žrtva uvjerena da je apsovirala predatora, ukoliko ga je u međuvremenu postala svjesna!?). Odatle, svaki predatorov dezinformativni paket sadržavaće određeni procenat istine, mnogi čak i više od 20%. Fenomen je to što čovjeku dugo treba da spozna činjenice kad se nađe u ovoj drugoj fazi, ako ikada uopšte uspije da ih spozna jer će mu i percepcija u međuvremenu biti modifikovana. On će tako imati tendenciju da svoj ‘najeb’ tumači - ličnim napretkom.

Pored svega toga, predator će naravno napraviti mnogo kontejnera na principu “isto stranje drugo pakovanje”, tako da mi imamo između čega da biramo. Svaki od njih će nuditi “različite” sadržaje, paket aranžmane (put ka slobodi, put u raj-džehenem, uskrsnuće, instant nirvane i prosvjetljenja…itd.). U kontejnerima će naravno biti uveden i sistem nagrađivanja zaslužnih kontejneraša a biće tu na snazi i određene kazneno-popravne mjere za one koji se ne ponašaju onako kako se od njih očekuje. Nijedan kontejner nije pošteđen.

**

Promjena kontejnera takođe nije rijetka pojava. Čovjek jednostavno pređe iz jednog kontejnera u drugi. Koji su to razlozi koji ga navedu na to da napusti kontejner u kome se nalazio teško je znati, međutim, interesantno je to da neposredno nakon prelaska u novi kontejner, on automatski dobija i nagon za osipanjem paljbe po onom kontejneru u kojem se prethodno nalazio, dok se istovremeno u novom kontejneru počinje da osjeća kao kod kuće i njegov sadržaj uopšte ne dovodi u pitanje. I ne samo to, on odmah počinje sa jednim velikim žarom da promoviše sadržaj novog kontejnera koji navodno nudi jedan mnogo bolji, privlačniji ili bar egzotičniji “paket-aranžman”. Novi kontejner za čovjeka postaje ‘jedina prava realnost’ koja odiše istinom i duhovnošću. U mnogim slučajevima, takvi će da promovišu sadržaje novog kontejnera s jednim mnogo većim žarom nego što to čine oni koji su nastanjivali taj kontejner prije njega.

(Na primjer, u istoriji je poznato da su mnogi od onih koji su kasnije prešli (milom ili silom) u katolički kontejner postajali veći katolici od pape a slično se dešavalo i kod drugih transfera iz jednog kontejnera u drugi.)

Naravno, najpopularniji su oni kontejneri koji se stavljaju u direktnu vezu s bogom, alahom, Isusom, svetim duhom itd., dakle, najvećim autoritetima, što automatski znači da se vijernik iz tog kontejnera nalazi u direktnoj vezi s “prvom rukom”, kao i pod njenom direktnom zaštitom. Naravno, kad se neko bori u ime boga, alaha, Isusa i ostale duhovne hijerarhije, onda su sva sredstva dozvoljena i sve žrtve su opravdane.

**

Svaki od kontejnera predator je snabdjeo mitovima i legendama o svetcima ili herojima koji su uz pomoć sadržaja iz toga kontejnera nekada davno uspjeli stići do slobode, raja, vječnosti itd., odnosno, ostvariti snove svakog prosječnog kontejneraša. Tako, bez obzira na to što kontejneraši nisu lično sreli ili upoznali nekoga takvog, predator im je pružio nadu a nada se uvijek odnosi na – spas ili ostvarenje ciljeva u - budućnosti, a nikad u - sadašnjosti. Onaj ko se nada, taj ne poduzima ništa u vezi sa promjenom sadašnjosti, niti mu pada na pamet da bježi iz kontejnera.

[Nedavno slušam na TV jednog psihopatu (predatora), serijskog ubicu, koji objašnjava kako mu je pošlo za rukom da izmanipuliše svoje žrtve tako da mu se one ne opiru i ne bježe prije nego što ih ubije. Kaže da je čuo da kad su Njemci dovodili ljude u logore i govorili im da će ih tu potuči, među logorašima bi nastajala panika, počeli li bi pružati otpor i bježati. Nakon toga, promijenili su strategiju i počeli im govoriti da će biti tu samo neko vrijeme na radu, nakon čega će biti pušteni kući. Tako su im dali nadu i ovi su bili mirni sve do onog momenta kad su bili likvidirani.]

A imamo i onu analogiju iz stare ruske priče koju prenosi Uspenski u knjizi “In Search for the Miraculous”:

Bio jednom jedan veoma bogati čarobnjak (predator), koji je imao mnogo ovaca. Istovremeno ovaj čarobnjak je bio i jedno veoma škrto „stvorenje“ (dakle, ne mora biti da se radilo o ljudskom biću). Tako on nije htio da plati drugima da mu čuvaju stado, niti je htio da investira pare u ogradu kojom bi ogradio pašnjake gdje su pasle njegove ovce. Stalno se dešavalo da neka ovca odluta u šumu, upadne u neku jarugu itd. međutim najgore je bilo to što su ovce počele da bježe jer su shvatile da čarobnjaka jedino zanima njihovo meso, koža i vuna, a to im se naravno ni malo nije sviđalo.

Na kraju, čarobnjak se dosjetio. On je hipnotisao svoje ovce a onda ih ubjedio da su one besmrtne i kako uopšte neće osjetiti kad im on bude gulio kožu, čak naprotiv, za njih će to biti jedno veoma prijatno iskustvo; ubjedio ih je i u to kako je on u stvari jedno veoma dobro “stvorenje” i da ih toliko voli da bi sve za njih učinio; i na kraju im je čak obećao i to da ukoliko im se nešto i desi – to se nikako neće dogoditi kad one misle da hoće i sigurno ne na onaj način na koji one misle da će se desiti, te je stoga najbolje, da one uopšte ni ne razmišljaju o tome.

I ne samo to, čarobnjak je ubjedio ovce da one, u stvari, ni nisu ovce; tako je nekima od njih sugerisao da su lavovi, drugima da su orlovi, trećima da su ljudska bića a nekima, i da su čarobnjaci (ili – “RATNICI”!?) Nakon ovoga, sve njegove brige da će mu ovce pobjeći, jednostavno su nestale. One nikada više nisu bježale, jednostavno su mirno čekale trenutak - kad dođe njihov red da im čarobnjak odere kožu."

***

Rašomonijada u kontejnerima

Rašomonijada podrazumijeva jedan fenomen koji je karakterističan za kontejneraše kad više pojedinaca iznosi RAZLIČIT opis ISTOG događaja kojem su prisustvovali. Ovaj termin se upotrebljava kada se želi naglasiti uticaj subjektivnog faktora na doživljaj i opis događaja kojem prisustvuje veći broj osoba. Dakle, ukratko rečeno, koliko osoba, - toliko i različitih verzija ISTOG događaja!

Isti fenomen se dešava kad više osoba interpretira neku doktrinu koja je zastupljena u nekom posebnom kontejneru. Tako, jedna doktrina dobija onoliko verzija koliko osoba je tumače i postaje na neki način „multidimenzionalna“. Ne moram naglašavati da svaki pojedinac uzima svoju ličnu interpretaciju doktrine kao jedinu istinitu. U nekim slučajevima, kontejneraši koji slično intepretiraju neku doktrinu mogu da formiraju i jedan novi podkontejner. (Tako smo smo već od onog „islamskog“ dobili - „šijatski“, „sunitski“, „vehabijski itd.; iz „hrišćanskog“ – pravoslavni, katolički, protestantski, mormonski, jehovinski, a tu su i neki „nezavisniji“ kontejneri kao sajentološki, gnostički, kastenedijanski, srpski, hrvatski, muslimanski, bošnjački, američki i hiljade drugih.) Tako se oni koji različito interpetiraju istu doktrinu ili ideologiju mogu međusobno da glože i dijele u nedogled. Naravno, još veće trvenje vlada između kontejnera čije su ideologije u suprotnosti jedna s drugom.

Jedna određena količina materijala kojom je predator snabdjeo kontejner pruža neslućene mogućnosti za brčkanje u njemu. Tako se u njemu možemo brčkati ’vako ili – ’nako, uključujući i sve one nijanse između. Naravno, u kontejneru je dozvoljeno da se služimo samo onim materijalom kojim nas je predator snabdjeo. Zabranjeno je donositi neki novi materijal ili proizvoditi svoj. „Slagalica“ se smije slagati samo od onih djelića kojima nas je predator, često i „u ime stvoritelja“ obdario, od kojih mnogi nedostaju a mnogi su lažni, međutim, uvijek će biti bar onih 20% istinskih, koji će kod kontejneraša stvarati utisak da barataju s potpuno istinskim materijalom, pa će oni tako i one slike koje uspiju da sklope smatrati istinskim, a nikako - izvitoperenim. To je najviše zbog toga što se u kontejnerima oduvijek daje veća prednost vjerovanjima, nego istinskom znanju. To je dovelo dotle da većina kontejneraša svoja vjerovanja miješaju sa znanjem, tj. oni podrazumijevaju pod znanjem ono u šta - vjeruju.

***

S vremena na vrijeme, predator organizuje i igre bez granica između kontejneraša, što unutar pojedinačnih kontejnera ( “rašomonijada” može da rezultira sukobom i unutar jednog te istog kontejnera), što između različitih kontejnera. Tada oni iz ovog kontejnera ratuju protiv onih iz onog kontejnera, oni što misle ‘vako, ratuju protiv onih sto misle ‘nako, oni što vjeruju u ovo - protiv onih što vjeruju u ono. Ponekad se čak dešava i da se kontejneraši iz dva ili više različitih kontejnera udružuju u ratu protiv nekih trećih kontejneraša. Bez obzira na to što bitke između kontejneraša traju već vijekovima, današnja situacija na terenu je još uvijek nerješena, dakle, ista meta, - isto odstojanje.

Sukobi mogu čak da izbiju između onih koji pripadaju kontejneru navijača Crvene Zvezde i onih koji pripadaju kontejneru navijača Partizana. S obzirom da su mnogi od tih kontejneraša pripadnici i nekih drugih kontejnera, oni mogu npr. uzeti učešća i u sukobima između srpskog, hrvatskog ili muslimanskog kontejnera, kad oni dođu na red. Izgleda da je cijeli fol u tome da se navede čovjeka da se poistovjećuje s nekim kontejnerima i njihovim sadržajima, dok mu se nikako ne smije dati mogućnost da se poistovjeti s ljudskim bićem i da na druge gleda kao na ljudska bića a ne na pripadnike drugih različitih kontejnera?! Kad bi čovjek vidjeo u drugima ljudska bića kao ravnopravne članove ljudske zajednice i poštovao ih kao takve, svi sukobi bi prestali a time i patnje i stradanja. Međutim, tako nešto nije u interesu predatora jer je (emocionalna) energija istinska valuta ovog univerzuma a čovjek je najviše proizvodi u stanjima unutrašnjeg ili vanjskog konflikta. Nadalje, vjerovanjem u vješto plasirane laži, čovjek se takođe uskladjuje a sa tzv. ‘entopičnim silama’ kreacije i postaje njihov pijun. On tako u njihovoj piramidi ili hijerarhiji stavlja svoju svijest i energiju njima na raspolaganje.

**

Činjenica da su ga svi skupa uredno i zajednički popušili, redovno ostaje izvan domašaja percepcije svakog prosječnog, pa i naprednog kontejneraša („popušili smo ga multidimenzionalno“, što bi reko mali Mujo). To je vjerovatno zato što poduži boravak u nekom kontejneru ide zajedno sa modifikacijom svijesti, pa tako i percepcije kontejneraša koja im onda ne dozvoljava da vide činjenično stanje na terenu; ili zato što se jednostavno radi o – mentalnim programima, koji diktiraju i određenu vrstu percepcije koja nema mnogo dodirnih tačaka sa objektivnom realnošću?! Ko će ga znati?!

Međutim, čini se da kontejneraši na ovaj način obezbjeđuju obilne količine hrane za predatora što im je i svrha a predatoru najvažniji cilj.

**

Što se ovih kontejnera tiče, interesantan je fenomen to što je čovjek iz jednog kontejnera u stanju prilično dobro sagledati neke nedosljednosti i nedostatke nekih drugih kontejnera a kad se o nedostacima njegovog kontejnera radi, tj. onoga u kome trenutno boravi, on je skoro potpuno slijep za njih!?

Na primjer, kad čovjeka žena vara, on je obično posljednji koji to primjeti. Zašto? Zato što on neće to da primjeti. Ona mu čak ne mora ni objašnjavati svoju promjenu u ponašanju, niti mu opravdavati neke svoje gestove koji navode na činjenicu da nešto nije u redu; on će to sam raditi umjesto nje, samo da se ne bi suočio s objektivnom realnošću koje je na nekom dubokom podsvjesnom nivou vjerovatno svjestan. Međutim, bez obzira na selektivnost svoje percepcije kad se o stanju u njegovoj vlastitoj kući, odnosno, braku radi, on će biti u stanju da aplicira svoju pronicljivost kad se radi o zbivanjima u tuđim kućama ili brakovima. Istovremeno, on će se oslanjati na iluziju stabilnosti kontejnera u kom boravi. Tako mu njegov kontejner dodje kao neko uporište za ličnu interakciju sa vanjskom realnošću. Čovjek se užasno boji raspada svog kontejnera jer u njemu osjeća određenu dozu sigurnosti, u njegovo održavanje je uložio dosta truda i emocionalno se vezao s njegovim sadržajem. On se često toliko identifikuje s tim sadržajem da postaje zavisan od njega i sebe jednostavno ne može ni zamisliti bez njega.

**

Predator često i nagrađuje zaslužne kontejneraše nekim elementima koji su obećani u “paket-aranžmanu” kontejnera kojem su ovi privrženi, odnosno, u kojem obitavaju. Tako on kod njih utvrđuje program a tako ovi dobijaju i jedan dodatni impuls da misionarski propagiraju ideologiju kontejnera kojem trenutno pripadaju a bogami i da se iz petnih žila bore za nju.

U poslednje vrijeme, recimo, postaje sve popularniji tzv. “new-age” kontejner. U njemu se može doživjeti sve i svašta jer se najveće težište stavlja na imaginaciju (dakle, tamo nema granica); a u sklopu paket-aranžmana nudi se - uskrsnuće. Što je kontejneraš žešće razveden od objektivne realnosti, utoliko se on tamo smatra uspješnijim.

Što se klasičnih kontejnera tiče, davno sam već pod nekom drugom temom naveo slučaj jednog mog kolege koji je zagriženi pripadnik katoličkog kontejnera, kad mu je šef njegovog kontejnera (naravno, niko drugi do sam “bog”) za vrijeme jedne mise kao nagradu za njegovu privrženost pretvorio lančić na staklenim krunicama (brojanicama) iz srebrnog u zlatni. Bez obzira na neke psiho-somatske posljedice koje su nastale kod njega nakon te “božje intervencije,” mog kolegu je taj doživljaj pretvorio iz katolika u turbo-katolika. Čak je počeo i da misionari unaokolo. Moju sugestiju da ako hoće stvarno da sazna kako se to desilo, da bi se trebao podvrgnuti regresivnoj terapiji, shvatio je kao bogohuljenje. Naravno, nisam insistirao na tome jer kad čovjeku srušiš kontejner/iluziju u kojoj živi, on se više nema na šta osloniti pa može nezgodno da aterira i gadno se povrijedi. Njemu je u njegovom kontejneru obećan direktan put u raj ukoliko bude smijerno slijedio predatorova, pardon, božja uputstva i on je sasvim zadovoljan s tim paket-aranžmanom. Da li je njegov doživljaj ove naše realnosti manje vrijedan, autentičan ili realan od doživljaja nekog drugog pojedinca iz nekog drugog kontejnera?

Za jednog šizofreničara njegove halucinacije su isto realne kao što su zdravom čovjeku realni njegovi stvarni (+ imaginarni) doživljaji. S obzirom da se i kod zdravog čovjeka kao i kod šizofreničara stvarni i imaginarni događaji često miješaju, razlika je samo u tome što zdrav čovjek ima potencijal da razlikuje stvarno od imaginarnog (što ne znači da on to i čini), dok šizofreničar nema. S tim u vezi, gnostičar će biti svjestan ovog fenomena i pokušavaće da razabire jedno od drugog, dok oni koji ga nisu svjesni, kao npr. pripadnici nekih kontejnera uključujući i tzv. “ratnike” (kako npr. sebe vole da nazivaju Kastanedini sljedbenici), uzimaće sve što im se zbiva kao stvarno. Neki će čak natezati svoja iskustva kako bi se ona uklopila ili uskladila s onim doživljajima koji su opisani ili obećani u doktrini, naravno, samo ukoliko sljedbenik uspješno odradi određene tehnike ili vježbe koje su tamo propisane. To će im onda poslužiti kao znak sigurno napretka.

**

Ovisno o potencijalima individualnih kontejneraša, predator može ponekad odlučiti da nekog od njih re-programira (de-programiranje je strogo zabranjeno!), kako bi njegove potencijale bolje iskoristio dejstvovanjem iz nekog drugog kontejnera. Čini se da je to glavni razlog čovjekove promjene kontejnera, mada kontejneraš koji je promijenio kontejner redovno ima utisak da se to desilo nekim “božanskim proviđenjem” ili njegovom ličnom voljom, nakon što je “došao pameti”. Nove igrače nije toliko teško motivisati. Njima se u novom kontejneru brzo obezbjeđuje neko “paranormalno,” “vanzemaljsko” ili “božansko” iskustvo u skladu sa sadržajem kontejnera koje mu potvrđuje da je napravio pravi izbor, dok se može reći da ga se u realnosti slabo šta pitalo. (Kontejneraš tako, na primjer, može da dobije priliku da u četiri oka lično proćaska s “Isusom”, “djevicom Marijom”, “svetim duhom” i kojekvakvim drugim astralnim hijerarhijama i silama. Vrsta virtulenog scenarija kojeg će mu predator ponuditi biće ovisna od njegovog mentalnog profila tj. šta ovaj preferira). Sada, siguran da je na pravom putu ili u pravim rukama, on onda odatle kreće s jednom novom energijom i žarom u nove pobjede ili bar postaje mnogo ubjedljivi prilikom promocije svog kontejnera.

Cijela dinamika je tu često slična prelasku nekog igrača iz jednog tima u drugi. Potrebno je samo da mu se ponude bolji ‘paket-aranžman’ i ovaj će potpisati. Kasnije se neće libiti ni da zabija golove onom timu za kojeg je prethodno igrao.

Kako bi se razbila dosada na terenu i pružile nove mogućnosti, predator stalno formira nove kontejnere koji nude “nove” sadržaje po onom starom i oprobanom principu: “isto sranje - drugo pakovanje”. Na primjer, nedavno smo imali slučaj formiranja novog kontejnera po imenu Anastazija, kojeg je predator formirao uz pomoć reprogramiranja ruskog poduzetnika, Vladimira Megrea, tako da je ovaj nakon napuštanja kontejnera u kojem je prethodno boravio, plasirao taj novi program, pardon, kontejner u našu realnost uz pomoć nekih 7-8 knjiga. Sada ovaj novi kontejner postaje sve popularniji i puni se nevjerovatno velikom brzinom, što se lako može vidjeti i preko interneta.

**

Naravno, od svake doktrine ili učenja može se napraviti religija ili kontejner, što se obično i radi. S obzirom da većina tih učenja koja nam danas stoje na raspolaganju po svojoj prirodi predstavljaju – dogme (zatvorena učenja), a kontejneri se takođe mogu na neki način smatrati zatvorenim prostorijama, onda ne bi trebalo biti nikakvo čudo zašto to dvoje često ide zajedno.
Postoje i “specijalizovani” kontejneri koji su krojeni po individualnoj mjeri nekih pojedinaca, mahom onih koji otišli malo dalje kad se o proučavaju predatora radi ili su postali opasni po opstanak nekih kontejnera.

**

Na kraju, neki tvrde da je život izvan kontejnera moguć, međutim, pitanje je da li oni to samo teoretiziraju iz nekog od već postojećih kontejnera ili su stvarno napolju i govore to na osnovu svog ličnog iskustva?! Dok god smo u nekom kontejneru, ne možemo znati kako je napolju. Čini se da je ipak mnogo lakše sadržaj svog kontejnera smatrati objektivnom realnošću, nego izaći iz njega?! Napolju možda ne bi bilo nikoga ko bi mogao da nam nalaže šta treba da mislimo, radimo, vidimo ili doživljavamo, tako da tamo onda ne bi imali koga da slijedimo, niti s čim da usklađujemo svoje razmišljanje, percepciju i ponašanje? A za jednu takvu egzistenciju vjerovatno bi bio potreban jedan ipak malo viši nivo svijesti od ovog na kojem trenutno jesmo!?
Čini se da kada bi i postojalo neko učenje koje bi moglo pomoći čovjeku da stvarno podigne nivo svoje svijesti pa tako proširi i svoju percepciju, što bi mu omogućilo da malo objektivnije sagleda realnost, bilo bi za očekivati da predator ne dozvoli njegovu distribuciju po našim kontejnerima u nekoj čistijoj formi. Nadalje, s obzirom na onaj naš “rašomonski sindrom” kojeg sam već pomenuo, pitanje je koliko bi ko i šta u njemu vidjeo i razumjeo?! S druge strane, izgleda da je malo onih kojima je uopšte i stalo da sagledaju realnost objektivno.

Međutim, čini se da put do istinske slobode vodi samo kroz objektivnu realnost!?

-

Lavirint

2009-02-15T19:47:00.003+11:00

Nedavno sam ovdje naišao na jedno lijepo poređenje ove naše realnosti s lavirintom, pa ću pokušati predstaviti taj koncept.

***

Naša fizička realnost je jedan lavirint čiji se zidovi i slijepi putevi sastoje od situacija, greški i pogrešnog ponašanja koje nikuda ne vodi. Kad se rodiš, nastaviš od one tačke do koje si prošli put stigao u svojoj potrazi za izlazom. Oni koji se nalaze na samom početku lavirinta su istovremeno i oni koji su najdublje uronjeni u ovu realnost a mogu se nazvati i “spavačima”. To su ljudi koji prolaze kroz svoje živote mahom uz pomoć “auto-pilota”. Oni na neki način spavaju u ovoj realnosti a ona je za njih neka vrsta sna.Oni koji se nalaze gotovo na izlazu lavirinta, su oni koji samo što nisu prešli na sljedeći nivo egzistencije. Naravno, izvan ovog lavirinta postoji i jedan drugi, koji ga opkoljava. Taj drugi lavirint je polu-fizičke prirode i daleko je komplikovaniji od ovog našeg. Oni koji dospiju do izlaza iz našeg lavirinta obično “doviknu” onima iza sebe, koji su još uvijek u lavirintu, gdje je izlaz i kako stići do njega. One koji se nalaze blizu izlaza i koji dovikuju onima koji se nalaze iza njih u lavirintu, svi će čuti. Međutim, oni koji se nalaze najbliže njima, odnosno, izlazu iz lavirinta neposredno iza onih koji viču, najbolje će ih razumjeti. Oni su već do tada naučili dovoljno o lavirintu u kojem se nalaze da bi mogli ta uputstva pravilno razumjeti i uz njihovu pomoć navigirati svoje kretanje u pravcu izlaza. Tako, kad oni kod izlaza doviknu drugima njegove koordinate ili im daju uputstva o ispravnoj navigaciji kroz lavirint (što se danas obično čini uz pomoć knjiga, filmova, pjesama, članaka, poruka preko interneta itd.), samo oni koji se nalaze blizu tog izlaza će dobro razumjeti ta uputstva. Zašto?Zato što su oni ti koji imaju najviše iskustva, sposobnosti razumijevanja i dovoljno znanja koje je potrebno da bi se ostvarilo jedno kompleksno razumijevanje lavirinta (čitaj: svijeta u kojem žive). Tako će oni koji se nalaze na samom početku lavirinta imati veoma malo iskustva i samo neke apstraktne ideje o njegovoj strukturi. Oni neće biti u stanju razumjeti o čemu pričaju oni koji se nalaze na izlazu iz lavirinta. Oni će na to gledati kao na neko besmisleno laprdanje koje nema veze sa životom. To se neće uklapati ni s njihovom prirodom, tako da će oni biti u stanju razumjeti samo 2 do 3 riječi od svakih 100 riječi koje izgovori osoba koja se nalazi na izlazu iz lavirinta.

***

Dakle, postoji lavirint koji se nalaze na nivou iznad našeg a postoji i lavirint koji se nalazi ispod našeg i kojeg naš lavirint obuhvata. Lavirint je kao simbol ove realnosti od davnina zastupljen u našoj mitologiji. Stvar komplikuje to što zajedno s lavirintom ide i jedan ‘predator’ kojeg možemo nazvati “Minotaurom”. Taj predator se na neki način nalazi izvan polja percepcije “lavirintaša” a ukoliko ga neki od njih i percipiraju, onda obično ne razumijevaju njegovu istinsku prirodu. Kako mi igramo ulogu “Minotaura” u odnosu na one iz lavirinta ispod ovog našeg (životinje i biljke), tako postoje i neki koji igraju istu ulogu u odnosu na nas. Neke životinje uspijevaju uz pomoć maksimalnog korištenja svojih čula, percepcije i ostalih sposobnosti da izbjegnu predatora i tako izvuku maksimum iz svoje egzistencije u smislu doživljaja kreacije i razvoja svog bića, dok onima koje su slabije razvijene, to malo teže polazi za rukom. Na primjer, jedan lovac ili grupa njih će upotrijebiti najbolju moguću strategiju kako bi se prišunjala nekoj životinji, natjerala grupu njih u određenom pravcu a onda ih odstrijelila, uhvatila u mrežu ili neku drugu zamku. Životinja ne smije dozvoliti da bude nadmudrena bez obzira na to što ima posla sa entitetima koji potiču iz gornjeg lavirinta.

***

Između lavirinata različitih nivoa postoje i neke prirodne tampon-zone koje sprečavaju direktno prenošenje informacija odozgo prema dole. Što je veći procijep između nivoa, utoliko je teže međusobno razumijevanje. Istovremeno, da bi se razumjele kompleksne informacije sa viših nivoa, potrebno je već imati neke solidno izgrađene temelje na koje će se one biti u stanju prihvatiti i nadograditi. Tako i jedan događaj može imati više značenja u smislu iz kojeg se ugla, odnosno, nivoa svijesti posmatra. Na primjer, dijete zna da kad udari loptom o zid, ona će se od njega odbiti i vratiti mu se, tako će se igrati ne shvatajući razloge zašto mu se lopta vraća. Odrasla osoba će vidjeti nešto više u tome, u smislu razumijevanja dejstvovanja sila akcije i reakcije. Entiteti sa gornjeg nivoa vidjeće iz svoje perspektive mnogo kompleksnije mehanizme interakcije kvantnih sila koje omogućavaju odbijanje lopte od zid. Istovremeno, ukoliko isti događaj posmatra neko stvorenje iz donjeg lavirinta kao npr. pas, njemu će cijela stvar biti daleko manje jasna, nego onom djetetu koje se igra s loptom.

Tako je i svaka informacija razumljiva proporcionalno sa nivoom svjesnosti individualnog bića a svako živo biće ima priliku da maksimalnim korištenjem svojih potencijala razvije svoju svijest do određenog praga koji će mu omogućiti prelazak na viši nivo egzistencije.

***

Ovo su stvari čiji se osnovni elementi mogu jasno vidjeti, osim ukoliko čovjek ne spava jako tvrdim snom. Međutim, kad dođemo na temu percepcije Minotaura koji dejstvuje u našem lavirintu, nadmudrivanja s njim, kao i metodologije napretka ka izlazu iz lavirinta, tu već stvari postaju malo komplikovanije.

Naš Minotaur će kao predator, naravno, upošljavati mnogo sofisticiranije metode za praćenje, prikradanje, lov i manipulaciju žrtava za svoje vlastite svrhe, od onih koje mi koristimo u odnosu na životinje. Prvo će nas vjerovatno pokušati ubijediti da on ne postoji jer ljudi neće poduzimati odbrambene ili preventivne mjere protiv nečega što ne postoji. Ako mu to ne uspije za rukom, onda će nas ubjeđivati da to mi, u stvari, njega projiciramo iz naše vlastite svijesti/nesvijesti, odnosno, da je on figment naše mašte isto kao i sva druga negativna zbivanja u ovom lavirintu s kojima on ima neke direktne ili indirektne veze. Pokušaće pretvoriti što više tragaoca za istinom/izlazom u – vijernike, jer se mentalni sklop vijernika drastično razlikuje od mentalnog sklopa tragaoca, odnosno, kao takav, sam po sebi ne obećava brz izlazak napolje iz lavirinta. Nadalje, on će navoditi neke da čekaju na spasioca iz vana, podgrijavajući atmosferu nade (nada se po svojoj prirodi odnosi na budućnost, koja ne postoji a ne na sadašnjost, koja postoji) u smislu da ovaj samo što nije stigao; iskrivljavaće istinske informacije koje stižu od onih koji se nalaze kod izlaza ili one koje su ostavili iza sebe oni koji su izašli napolje; ubacivaće masu dezinformacija u lavirint od kojih će mnoge biti uvijene u šarenu ambalažu (npr. od svjetlosti, ljubavi, duhovnosti itd.), mahom preko vrbovanih ili programiranih individua koje će te dezinformacije propagirati svjesno ili nesvjesno. Ubacivaće u lavirint mnoge idejne koncepte sa sedativnim dejstvom. Formiraće se i cijele duhovne filozofije, pravci i tehnike, od kojih će svaka da vodi svoje sljedbenike u neku od slijepih ulica lavirinta.

Svako biće u suštini može da napreduje (ili nazaduje?!) u lavirintu na individualnoj bazi, oslanjajući se uglavnom samo na sebe, odnosno, na svoju vlastitu percepciju i razboritost. Tako, u pohodu tragaoca ka izlazu, (ovdje moram napomenuti da vijernici obično nisu svjesni situacije kojoj se nalaze, tako da izlaz ni ne traže a takođe imaju tendenciju da očekuju da će ih iz nevolja izbavljati neko drugi), svaka lažna progutana informacija i pogrešno razmišljanje i ponašanje na osnovu nje, predstavljaće udarac glavom u zid lavirinta, kretanje nekim od mnoštva puteva koji nikuda ne vode, vrćenje u krug, nazadovanje ili “odjavu” iz lavirinta, nakon koje će se opet morati krenuti s one tačke do koje je čovjek stigao u prošlom životu. (Naravno, što više nesvjesnih ‘lavirintaša’, utoliko više hrane za predatora.) Isto tako, svaka istinska informacija i dejstovanje u skladu s njom, vodiće ga ka izlazu. Kako bi razabrali istinite informacije iz okeana dezinformacija, moramo maksimalno koristiti svoju razboritost.

Ako uzmemo u obzir da je cijela igra u razvoju ljudskog bića i da se živo biće ne može razvijati bez razvoja pronicljivosti, onda društvo Minotaura možemo uzeti kao jedno nužno zlo koje je neophodno za brz razvoj pronicljivosti. (He, he, kažu da se čovjek nabrže kreće kad ima neku zvijer za petama?!) Naravno, zvijer s kojom mi ovdje imamo posla radi na jedan mnogo podmukliji način, što znači da ukoliko uspijemo da je nadmudrimo ili da joj se odupremo, istovremeno ćemo povećati sanse za naše “diplomiranje” na ovom nivou.

**

Pored svega toga, postoji i jedna šira perspektiva iz koje se sve ovo može posmatrati. Na osnovu gornjeg primjera zbivanja u lavirintu, vidjeli smo da oni koji stignu do njegovog izlaza pokušavaju pomoći onima iza sebe da ga i oni pronađu. Zašto? Zato što su ostvarili određen nivo svijesnosti zajedno s kojim često ide i jedan intezivan osjećaj odgovornosti prema drugima. [Naravno, na više nivoe mogu preći i individue koje su orjentisane samo prema sebi (u smislu OPS polariteta), tako da će kod njih onaj osjećaj odgovornosti za druge sigurno izostati.] Uzimajući u obzir suštinske karakteristike istinskih ljudskih bića, možemo slobodno reći da jedna od njih podrazumijeva i osjećaj odgovornosti prema drugim članovima ljudske zajednice, te će im u skladu s tim pokušati pomoći ali tako da se nikome ništa na silu ne nameće i da se za tu pomoć ne traži nešto zauzvrat. Dakle, radi se o jednoj bezuslovnoj pomoći. U mnogim slučajevima, oni kojima je pomognuto neće znati ni ko im je pomogao jer onima koji pomažu nikakvi “ordeni zasluga za narod” nisu potrebni, niti bitni. Radi se o aktivnostima koje mogu ili trebaju doprinjeti razvoju svijesti cijele ljudske zajednice, pa time i poboljšanja uslova u kojima ona egzistira. U ovom kontekstu radi se o jednom doprinosu za opšte dobro čovječanstva.

-

Znanje, propaganda, parabole i percepcija

2008-12-06T12:59:00.000+11:00

Mislim da je u predavanjima koja su dostupna na ovom linku:

http://www.youtube.com/user/adampants2008

'adampants/Jonathan' na jedan prilično jednostavan i razumljiv način predstavio samu suštinu problematike s kojom smo suočeni.

Pod temom Propaganda, parabole i percepcija, on sasvim lijepo predstavlja dinamiku manipulacije svijesti (pa tako i percepcije) ljudi uz pomoć religije od strane tzv. “Sotone” (što je samo personifikacija tzv. OPS/entropičnih sila), subliminalnih poruka kojima smo neprestano izloženi, medija itd.; dok pod temom Knowledge, navodi dinamiku kontrole i crpljenja energije “taker-a” (onih koji uzimaju) od strane “taker-a”, implicirajući da smo skoro svi mi u ovoj realnosti ‘taker-i’, neki prirodno tj. po samoj svojoj suštini, dok možda jedan veći dio nas, samo zato što smo jednostavno tako programirani (od strane istinskih “taker-a”). Odatle, ova ‘naša’ realnost ima ‘predatorsku’ prirodu, odnosno, nije nikakvo čudo zašto se u njoj - “život hrani životom” (mada smo mi i to sasvim lijepo racionalizovali, doduše, kao i sve ostalo).

Za razliku od toga, postoji mogućnost da čovjek postane “giver” (OPD-davaoc) ukoliko se uspije deprogramirati i sinhronizovati sa svojom dušom/suštinom/istinskim ja, što naravno nije nimalo lako i što je predmet nekih gnostičkih učenja, koja to obrađuju sa manje ili više uspjeha. (Dosta materijala na tu temu je već objavljeno na ovom forumu i vebsajtu.) ‘Giver’, kao takav, izlazi iz polja frekvencija/kontrole “taker-a” i postaje za njih “neprobavljiv”. ‘Taker’ (OPS individua), može samo UZIMATI ali ne može primati energiju od Svega Što Jeste, dok ‘giver’-u, Sve Što Jeste ‘automatski’ nadoknađuje energiju koju je dao. Tako je ‘giver’ istovremeno i ‘primalac’ za razliku od ‘taker-a’ koji ne može spontano primati energiju, nego je može samo – uzimati – od drugih. ‘Taker’ uvijek uzima uz anticipaciju da će morati nekome nešto i dati, a to njegovo ‘davanje’ mu služi kao opravdanje za njegovu egzistenciju. Naravno, ‘taker’ će se stalno truditi (svjesno ili podsvjesno) da uzima od drugih više nego što daje.

S našeg stanovišta OPS/’taker’ svijesti (koja je kod svakoga manje ili više izražena) ovu dinamiku nije lako razumjeti jer ne znamo (svjesno) kako to u praksi izgleda (mada to mnogi od nas osjećaju na podsvjesnom nivou). Neki su, doduše, u nekim momentima svog života, na primjer, spontano pomogli nekome (ne postavljajući nikakve uslove za to i ne očekujući ikakvu nagradu), pa su nakon toga mogli osjetiti jedan poseban osjećaj ispunjenosti ili sreće, dok im je pored toga, ono što su od sebe dali - brzo bilo nadoknađeno od strane Svega Sto Jeste u nekim drugim okolnostima ili na neki drugi način; međutim, bez obzira na takva iskustva, nesposobni da mentalno racionalizuju stvar, oni su se brzo nakon toga ponovo vraćali u ‘matriks’ (“business-as-usual”). Ovo iskustvo se može ponavljati, sve dotle dok čovjek - ne daje od sebe – u očekivanju nekog dobitka, nego uspije da ostvari neku vrstu spontanosti u svemu tome (“daje od srca”). Što je čovjekovo poznavanje istinske duhovne (ali i fizičke) realnosti veće, utoliko će se ova dinamika primjetljivije manifestovati pred njegovim “očima”.

Između ostalog, Jonathan navodi i koncept potpune kontrole ljudskih bića, ne samo u fizičkoj realnosti, nego i nad tzv. “inkarnacionim ciklusima”, što je koncept koji nije nov a kojeg sada zastupa i Barbara Batholic, nakon što je obavila na stotine seansi regresivne terapije. U tom smislu, pojam “stara duša” ne mora označavati nikakav veći stepen razvoja, nego bi se tu moglo raditi samo o jednom većem stepenu ‘kondicioniranosti’!? (“Mrtav prezbiterijanac je samo mrtav prezbiterijanac” – kako je to govorio E. Cayce, na osnovu svojih susreta sa diskarniranim individuama; ili u prevodu: “sve ‘svoje’ nosimo sa sobom”, - problem s tim je što mnogo toga što smatramo “našim,” nije uopšte naše, nego nam je spolja ‘instalirano’.)

**

Ukoliko se razumije ova dinamika hiperdimenzionalne manipulacije bića od strane OPS entiteta (suštinskih ‘taker-a), za svrhu njihove ishrane i održavanja egzistencije, onda će se shvatiti i zašto samo proučavanje nekih zasebnih ‘konspiracija’ (dok je u suštini skoro sve u ovoj “našoj” realnosti jedna ‘velika konspiracija’) i zauzimanje stava “mi protiv njih”, ukopavanje u rovove, priprema za neku klasičnu imaginarnu bitku protiv npr. “sila novog svjetskog poretka” i slično, ne vodi ničemu; a još manje kojekve tehnike mantranja, tantranja, magije, lucidnog sanjanja, vantjelesnih putovanja itd. Sve su to samo malo egzotičniji elementi uz pomoć kojih se ‘ovce’ drže u ‘toru’ ili bacaju u još dublji san. Ili, - sve su to samo malo egzotičniji elementi takozvane “taker-svijesti” (mentalno kondicioniran čovjek može da sanja ‘vako, ili ‘nako, međutim, kako god i šta god sanjao, tu se radi samo o njegovim snovima, dok on generalno ne može na taj način da se “deprogramira”, da se poveže sa dušom/duhom, da objektivizira svoju percepciju, te tako i da promijeni svoj ‘modus operandi’).

**

Na kraju krajeva, trebalo bi biti sasvim jasno da kad je neko “spasavanje” u pitanju, stvar je sasvim individualna tj. niko drugi ne može obaviti to za nas. Kad naša ‘individualna-svijest’ dođe u kontakt sa ovakvim materijalom kao što je ovaj na gorenavedenom linku, ona će na njega reagovati u skladu sa stepenom svoje kondicioniranosti/distorzije. Oni kod kojih je distorzija manja a još uvijek su u nekoj ‘mjeri’ zadržali tzv. OPD/’giver’ suštinu, shvatiće poentu i reagovaće u skladu s njom.

http://www.youtube.com/user/adampants2008

**

Četvrti put, učitelji, meditacija i entropične sile

2008-08-09T14:09:00.001+10:00

Prema učenju “4-ti put,” čovjek ne može imati neki stvarni vlastiti stav, bez učitelja. Tu se smatra da čovjek (kao “vanjski čovjek”) ne može kao takav imati svoju individualnost, pa tako ni (ispravne) stavove. Radi se o jednoj mašini. U tome ima dosta istine ali se tu istovremeno stvara i jedan prostor za manipulaciju čovjeka od strane tzv. “učitelja”, čiji je zadatak da ovoga dovede do onog stadijuma gdje će ovaj steći individualnost i preuzeti volan u svoje ruke. Stvara se zavisnost od učitelja koji u većini slučajeva takođe nema svoju individualnost (ali može dobro da folira da je ima).

Danas postoji nekoliko tih grupa koje su zasnovane na 4-om putu. Neki, koji su prisustvovali ‘seminarima’ grupe koja radi u Australiji, primjetili su da se tzv. “učitelji” često glože među sobom!? Tako nešto se u praksi ne bi događalo kod tzv. “unutrašnjih ljudi”.

Još jedna od interesantnih stvari koje su Gurđijevovi samoprozvani nasljednici ubacili (u “njegovo ime”) je i – meditacija. Oni koji su prošli kroz njegova djela mogli su primjetiti jedno veoma rijetko pominjanje tog pojma što bi logički ukazivalo na to da on meditaciju nije uzimao previše ozbiljno u smislu jednog neophodnog sredstva, kad se o ezoteričkom razvoju čovjeka radi. Da to nije slučajno, možemo vidjeti i po tome što Moravjev takođe ne pominje meditaciju u njegovoj Gnostici (Tradiciji, Doktrini, http://www.galaksija.com/gnostika.htm), koja je jedna ‘šira verzija’ 4-og puta. Naravno, to ne znači da određene tehnike “meditacije” nisu bile u upotrebi, međutim, te vrste “meditacije” su služile (bar kako se to meni čini) za introspekciju, dakle, za gledanje unutra a ne “napolje”. U nekim slučajevima i za sticanje kontrole nad nekim dijelovima tijela, mišićima ili organima.

Međutim, učitelji koji su se pojavili kasnije, ubacili su meditaciju kao obavezni dio nastave, “objašnjavajući” to u smislu da je Gurđijev neke stvari držao u tajnosti od šire javnosti, pa tako i tehnike meditacije!? Dakle, “ne bacaj bisere pred svinje”, nego ih ustupi samo članovima naše grupe. Tako ispada da postoje određene specijalne tehnike meditacije koje je lično on smislio a one su dostupne samo onima koji su pripadnici neke eksluzivne grupe koja je po njemu nazvana. Naravno, postoje i meditacije koje je lično Buda smislio, tako da se i one preporučuju s obzirom da je izvor kredibilan. To naravno znamo po tome što je lijepo naglašeno to da ih je “ON lično smislio”. (Naravno, ovdje se ne dovodi u pitanje vjerodostojnost tih ‘vipasana’. Na primjer, orginalna Biblija je u međuvremenu pretrpjela na desetine hiljada “ispravki”. Zašto bi ‘vipasana’ bila izuzeta od kozmetičkih zahvata?)

Mislim da tu negdje počinje i razvod sa realnošću tzv. tragaoca i da su te tehnike meditacija upravo iz tog razloga i ubačene u nastavu. Većina tragaoca će impresije koje dobijaju uz pomoć meditacije uzimati nekritički kao istinu koja stiže sa viših nivoa svijesti/kreacije (nesvjesna da se tu radi o jednoj veoma pogodnoj zoni ili medijumu za manipulaciju njegove svijesti od strane tzv. “entropičnih sila”). Pitanje je da li neke vrste meditacija mogu čovjeku obezbjediti pristup i jednom “interaktivnom ekranu/medijumu” koji nije baš toliko božanske prirode, koliko se to na prvi pogled može činiti (to ću naknadno pojasniti)?! Kad se tome dodaju i razne tehnike ‘vizualizacija’, većini tragaoca će naravno naglo da krene karta jer, bože moj, ako ništa drugo, onda bar zamišljati i maštariti možemo. Tada, tragaoc počinje da uklapa ono što mu stiže ‘odozgo’ s onim što misli da zna (što je često veoma lijepo sinhronizovano), te počinje da igra ulogu projektora svoj “ličnih” (tj. daunlodiranih mu) deluzija na realnost, nesposoban da vidi bijelu mačku ispred svog nosa, kad se o običnoj percepciji radi. On čak neće imati ni vremena za neki “input” iz vana – jer on sada djeluje sa pozicija “znanja”. Ovaj proces istovremeno podrazumijeva i gubitak pronicljivosti ili razboritosti, što je osnovna alatka kod proširenja svijesti ili ezoteričkog napretka tragaoca.

Nadalje, s obzirom da mu je rečeno da on sam ne može napredovati ako nekoga ne povuče za sobom (prenese mu “znanje”), on počinje da traži žrtve koje će povuči za sobom (u ambis). To je otprilike dinamika uz pomoć koje se tragaoci izbacuju s kolosijeka, slično kao vagoni nekog voza koji izljeću zajedno s mašinom koja ih vuče i koja obično prva izleti.

Boris Moravjev je vjerovatno primjetio tu dinamiku i moguće opasnosti, te je u svojoj Gnostici “proširio” 4-ti put tako da pruži čovjeku mogućnost individualnog ezoteričkog napretka, bez obaveznog članstva u nekoj grupi, odnosno, bez vođe. Naravno, učitelji 4-og puta će njega obavezno da ignorišu jer bi u suprotnom mogli lako ostati bez posla tj. kontrole. Uzgred rečeno, Moravjev je naglašavao da samo oni koji su prešli 2-gi prag mogu da budu učitelji, medjutim, u praksi ćemo vidjeti da među sadašnjim učiteljima skoro da nema takvih ako ih uopšte ima?!

***

Ako se vratimo na početak, u realnosti najčešće imamo slučaj gdje vanjski čovjek koji nema svoju individualnost, treba da je stekne uz pomoć drugog vanjskog čovjeka koji je takođe nema. Nadalje, tragikomična situacija koja se takođe tu redovno javlja, ne samo kod grupa baziranih na 4-om putu, nego i kod svake grupe rukovođene nekom ideologijom je ta što se tu pojavljuje jedan prazan prostor kojeg obično ispunjavaju “veliki majstori za vizualizacije i projiciranja”.

A, ko su to vrhunski majstori za vizualizacije i projiciranja, koji su istovremeno drastično razvedeni od istinske realnosti? Naravno, teško da ćemo odgovor na to pitanje dobiti od nekog od današnjih učitelja 4-og puta, međutim, to ne znači da se on ne može naći:

http://galaksija.blogspot.com/2007/12/kreatori-nae-realnosti-pie-laura-knight.html

Nadalje, Lobačevski je proces transpersonalizacije (psihopatizacije) ‘normalnog’ čovjeka opisao ovdje:

www.dreambandclub.com/polit_ponero.pdf

tako da preporučujem da se uzme i to u obzir kao dio realnosti u kojoj živimo a pogotovo prilikom odabira našeg puta i učitelja.

***

Tako, danas imamo slučaj gdje su nam dostupni FRAGMENTI (kako je to Uspenski lijepo naglasio) jednog ezoteričkog učenja po imenu Četvrti Put, čije rupe su krpljene od strane mnogih individua pokušavajući da od njega naprave jednu cjelinu. Bez obzira na to što su mnogi to radili s najboljim namjerama, moramo imati na umu i onu izreku: “Put do pakla je popločan najboljim namjerama”.

S tim u vezi, stvar lične razboritosti će biti razlučivanje istinitog od lažnog i upravo od te sposobnosti razlikovanja istinitog od lažnog, direktno će zavisiti brzina i smijer čovjekovog ezoteričkog napretka.

Istovremeno, kako Hamlet svojevremeno reče svom prijatelju: “Mnogo je više stvari na nebu i na zemlji, nego što je tvoja mudrost u stanju da ih sanja, moj Horacije”; moramo imati na umu mogućnost da ne postoji ni jedno učenje u kome je bas SVE rečeno. Tako ne bih preporučivao da se hvatamo Gurđijeva, Kastanede ili bilo koga drugog “ko pijan plota”.

***

Vraćajući se na Gurđijeva, prema dostupnim podacima on je jasno definisao dva cilja. Prvi je bio “da istraži sa svih strana i da razumije istinski značaj i svrhu čovjekovog života”. Naravno, moglo bi se reći da je to cilj svakog istinskog tragaoca. Drugi njegov cilj je bio da “po svaku cijenu mora da otkrije načine i sredstva da kod ljudi uništi njihovu podložnost sugestijama, koje ih dovode do toga da lako padnu pod uticaj ‘masovne hipnoze’”.

Tako i dan danas, kad se o tragaocima koji se čvrsto drže “četvrtog puta,” imamo onaj klasični slučaj: “ISTA META - ISTO ODSTOJANJE,” kad se o dolasku do odgovora na navedena pitanja radi.

Čovjek takođe može da ‘vipasanira’ sve dok ne poplavi, međutim, odgovori na ova pitanja mu neće stići na taj način. Drugi izvori i metode se uporno ignorišu, npr. neki “četvrtoputaši” se groze od čanelinga, mada je on (kao ‘spiritizam’) bio takođe poznat Gurđijevu.

Gurđijev:

"Onda sam bio veoma zainteresovan, a to moje interesovanje nije ni danas potpuno nestalo, za povećavanje vidljivosti udaljenih kosmičkih centara, mnogo hiljada puta, uz pomoć korištenja medijuma” (iz knjige Život je stvaran samo kad ja jesam)

Hm, nećemo ovdje valjda ono što je on mislio pod pojmom ‘medijum,’ intepretirati kao - ‘teleskop’?!

Naravno, s jednim pravilnim pristupom i meditacija i čaneling mogu biti korisne alatke ukoliko se svi utisci/informacije koje stižu tim putem podrvgavaju jednoj analizi. Dok smo svjesni da uz pomoć čanelinga u našu realnost stižu i tone dezinformacija, meditantima ne pada na pamet mogućnost da se slično događa i kod meditacije!?

Nekim ezoteričarima takođe ne pada na pamet mogućnost da ih “entropične sile” manipulišu organizujući im privatne sastanke sa “orlom” (kad su npr. Kastanedini sljedbenici u pitanju), “Mojsijem”, “Isusom”, “Svetim Savom”, “Krišnom” itd., ovisno od kulturalne pozadine i mentalnog sklopa tragaoca (čije karakteristike i preference “entropične sile” mogu lako da “očitaju”), odnosno, potencijala kojeg ta individua ima da odigra ulogu ‘agenta’ tih sila u našoj realnosti. Slično je i sa tzv. (negativnim) sinhronizacijama koje mnogi tragaoci intepretiraju nekim božanskim proviđenjima (tj. “kao da su vođeni božjom rukom”). Kao posljedica te vrste manipulacije, neki će (kao npr. S. Swerdlow) čak biti uvjereni da se nalaze u direktnom kontaktu s Božjom Glavom, odakle primaju informacije iz prve ruke.

**

Na primjer, kad se o našoj podložnosti ‘masovnoj hipnozi’ radi, malo koji “četvrtoputaš” će se uhvatiti posla istinskog proučavanja tog ‘fenomena’. Malo ko od njih će na našem nivou zapaziti korelaciju između procesa ‘transpersonalizacije’ i ‘hipnoze’. Tako, ukoliko malo proučimo materijale koji su dostupni na polju psihologije na temu psihopatije, primjetićemo jedan koncept koji prominira:

“U susretu s psihopatom, normalan čovjek se ponaša hipnotisano kao srna u noći, uhvaćena u snopu automobilskih svjetala, te biva pregažen ne znajući šta mu se dogodilo.”

Dakle, i na našem nivou se zbivaju neki čudni procesi “hipnotiziranja” koje većina “četvoroputaša” nije u stanju primjetiti, niti ih spriječiti; ni kod sebe samih a kamo li kod drugih!?

Većina nas ni ovaj donji nivo manipulacije nismo u stanju vidjeti, niti mu se oduprijeti. Sada si možemo postaviti pitanje, kako se tek oduprijeti nekim višim oblicima manipulacije naše svijesti?! Na primjer, Gurđijev je tvrdio da “entropične sile” često pobjeđuju jer se mogu koristiti SVIM sredstvima kod ispunjenja svojih ciljeva. Dakle, ako “entropične sile” između onih njihovih “svih sredstava koja im stoje na raspolaganju” koriste i metodologiju koju je pominjao M. Topper:

"Bića iz svemira uvijek projiciraju elektromagnetski pojačane misaone valove na ljude sa zemlje, pogotovo na one individue koje su uticajne, kako bi zaveli njihovu podsvijest i doveli ih, naravno, - bez njihovog znanja o tome, - do one tačke kad su ovi psihički spremni da voljno stupe u neku vrstu pakta ili saveza s tim bićima, nakon što oni otkriju sebe i demonstriraju neke od njihovih veličanstvenih sposobnosti." "Ta vrsta stvari se događa od pamtivijeka."

"Iako su viši principi kosmičkog zakona zasnovani na konceptu slobodne volje i svako biće, bilo ono pozitivno ili negativno, koje egzistira u uslovima viših dimenzija mora da se drži tog zakona, negativna bića pokušavaju da iskoriste taj zakon za svoje vlastite svrhe. Nama postaje sve više jasno to da oni manipulišu varijabilu slobodne volje koja operiše kroz duše koje su povezane sa ekranima nižih dimenzija, tako da duše koje dejstvuju na osnovu iskrivljenih i namijerno proizvedenih informacija – neprefektnog, parcijalnog ili izmišljenog tipa, - bivaju inducirane da poduzimaju voljne radnje koje ih nesvjesno čine podobnim za direktnu manipulaciju ili kontrolu od strane vanzemaljaca. (Ovo bi važilo za sve one koji su progutali ponuđene im religijske koncepte, magijske tehnike, rituale, doktrine, ideologije, razne pogrešne duhovne koncepte itd.; prim. prev.) Slobodna volja tako nasamarene osobe, kao neke vrste jednog kontrolisanog operativca, tada biva integrisana unutar ukupnih zaliha Volje koje pripadaju Obmanjivaču, tako da subjekat – uz pomoć korištenja svoje vlastite slobodne volje – postaje satelit entiteta iz viših dimenzija, koji ga je obmanuo. Tako se on počinje da napaja Strategijom negativnog tipa, tog entiteta, te kao takav igra ulogu neke vrste roba-šegrta. Oni postaju psi-hički isprepleteni u sklopu jedne posebne kontrolne hijerarhije, neke vrste kosmičkog vojno-ukalupljenog poretka, u kome je onaj najpametniji ojačavan i unapređivan uz pomoć psihičke energije svijesti sviju onih koje je on naveo (zaveo) da prihvate njegovo vođstvo."

http://www.bibliotecapleyades.net/esp_autor_topper.htm

…onda smo ga “popušili multidimenzionalno”, što bi reko mali Mujo.

Naravno, ovakvi koncepti se ne razmatraju u sklopu nastavnog programa “četvoroputaša”. Oni ne uzimaju u obzir ono: “mnogo je više stvari na nebu i na zemlji nego što je tvoja mudrost u stanju da ih sanja, moj Horacije”, te neće razmatrati stvari koje se nalaze izvan sklopa materijala četvrtog puta (isto kao sto ni npr. Kastanedini sljedbenici smatraju da se u sklopu njegovih knjiga nalazi SVE sto je čovjeku potrebno; ili isto kao što neki vijernici tvrde kad su ‘svete knjige’ u pitanju).

Ili, šta da kažemo o nekim drugim metodama kondicioniranja svijesti ljudi, kao što su tzv. “virtuelni scenariji” (u režiji “entropičnih sila”) o kojima je pričala Karla Turner ili ovaj primjer koji je već pomenut pod jednom drugom temom:

Imaju i neki “karto-liki” uređaj. On je interesantan jer kao da je povezan s mojim mislima. Tako sam mogla da posmatram ekran koji izgleda kao neka 3D slika jedne mape. Kako bih obraćala pažnju na neke puteve ili kopnene dijelove, tako bi se oni na neki način osvjetljivali ili naglašavali na mapi. Putevi na toj mapi bi se izdizali samim tim što mislim o njima, dok bi neki dijelovi kopna iznenada postajali jasno vidljivi a njihove karakteristike bivale sve izražajnije. Kad bi razmišljala kako putujem tim putevima, oni bi se onda uvijali a činilo se da se ona bijela linija na njima takođe kretala zajedno samnom, kako sam putovala uzduž nje.

http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?t=143

Možemo li uzeti u obzir da postoje “astralne zone” gdje nam entropične sile ‘podmeću’ ovakve “interaktivne medijume,” gdje mi ulazimo u interakciju s nekim elementima koje su odabrale ili unaprijed nam zadale iste sile a onda odatle izvlačimo i kojekava “iskustva”, “nirvane”, “uvide”, “prosvjetljenja” itd.?! Dok se u stvari radilo samo o nekim vidovima ‘hipnoze’, odnosno, manipulacije naše svijesti. Tako, čovjeku može postati poznat do detalja i mehanizam rada kosmosa zajedno sa pratećom kosmičkom matematikom, dok istovremeno njegova sposobnost objektivnog percipiranja stvari u ovoj realnosti može da ide dotle da ne bude u stanju da vidi bijelu mačku ispred vlastitog nosa.

A onda, naoružani tom vrstom uvida i “znanjem”, dobijamo još i nagon da ih prenesemo drugima u ovoj realnosti, kao neki – projektori.

**

To istovremeno podrazumijeva i jedan drastičan razvod sa objektivnom realnošću, odnosno, izbacivanje tragaoca iz kolosijeka. Što je čovjek više u stanju da vidi realnost objektivno, utoliko više je on u stanju da optimizira i svoje dejstvovanje. Stepen objektivne percepcije je direktno povezan sa stepenom čovjekovog ezoteričkog razvoja, odnosno, razvojnim stepenom njegove svijesti.

Ukoliko se opet vratimo na ono: “entropične sile se služe SVIM sredstvima prilikom ostvarenja svojih ciljeva”, pa povežemo to sa mogućnošću da je primarni cilj tih sila da održavaju čovjekova u stanju u kome on služi kao - “hrana za mjesec”; onda bi nam trebalo biti jasno da i na tzv. “četvrtom putu” (pored svih ostalih), postoji mnogo veoma sofisticiranih i dobro zamaskiranih zamki”; a svaki od tzv. tragaoca bi trebao postaviti samom sebi sljedeće pitanje:

“Da li sam ja već uhvaćen u neku od njih!?”

Napadi i odbrana

2008-04-15T11:25:00.000+10:00

U istočnoj gnostici je poznato to da kad tragaoc krene na Put, odnosno, kad još počne da mu se primiče onom prilaznom stazom, on će se automatski naći na udaru tzv. ‘generalnog zakona’. Razlog za to je što on tada prestaje da obavlja ulogu baterije za matriks (4D OPS) ili prestaje da bude “hrana za mjesec” (Gurdjijev). U gnostici se ovaj ‘fenomen’ napada predstavlja ‘mehaničkim’ jer stvarno izgleda tako na prvi pogled, međutim, u nekim metafizičkim krugovima se on sve više smatra ‘hiperdimenzionalnim,’ zbog cijele jedne palete sredstava i načina kako se on manifestuje, uključujući i tzv. koincidencije i sinhronizacije. U suštini, tu se radi o jednom pokušaju vraćanja odbjegle ovce natrag u tor ili o njenom izbacivanju iz kolosjeka.

Nadalje, čovjek koji izlazi izvan domena ‘generalnog zakona’ postaje opasnost za ‘matriks’ i time što ima potencijal da povuče i druge za sobom, pa mu se na neki način posvećuje “specijalna pažnja”. Naravno, ‘kvalitet’ napada i kvalitet odbrane uveliko će zavisti od toga koliko je čovjek odmakao na Putu svog ezoteričkog razvoja.

Veoma je teško predstaviti sve ono čemu se možemo naći izloženi a pogotovo sve modalitete odbrane, jer je svaka situacija na neki način specifična i svako od nas ima svoje individualne lekcije koje mora da nauči, tako da ću ovdje pomenuti samo neke osnovne elemente ove problematike.

***

Većina “napada” dolazi kroz nas same jer smo mi glavno poprište bitke, međutim, oni dolaze i izvana, ali opet uglavnom preko ljudskih bića koja služe kao alatka i sredstvo za njihovo izvođenje, jer oni u stvari većinom reaguju na podražaje koji obićno dolaze sa gornjeg ‘sprata’ (ili iz 4D OPS oblasti).

Postoji i neki ritam u svemu tome, pa zato mislim da teorija o onome Zakonu Broja Sedam prilično dobro drži vodu bez obzira na to što zvuči “mehanički”. Postoje i neki znakovi koji prethode napadima isto kao i znakovi koji prethode oluji. Tu se onda javlja problem njihovog pravilnog očitavanja jer nije preporučljivo ni stalno zvoniti na uzbunu, odnosno, duvati na hladno.

Kod napada se čovjek obično ne nađe izložen jednom ‘talasu’, oni često kao da dolaze sa svih strana sinhronizovano, ne bi li ga potopili. Ukoliko smo ostali na površini nakon napada, onda obično slijedi jedan miran period sve do sljedećeg. Tada bi trebali biti i pametniji za jedno iskustvo, odnosno - svjesniji.

**

Vektori

Ovdje se radi o silama koje ne moraju da imaju direktno destruktivno dejstvo, nego im je suština u tome da utiču na ‘tragaoca’, tako što mu mijenjaju pravac kojim se kreće. Ulogu ‘vektora’ može da igra neka individua, grupa ljudi ili događaj.

Vektori često djeluju ‘suptilno’, odnosno, teško ih je primjetiti. Nakon što promijene čovjeku pravac kojim se kreće, ukoliko on to primjeti, on to može pogrešno tumačiti nekom ‘evolucijom’, dok se u suštini može raditi o devoluciji ili jednostavno, - vrćenju u krug.

Tako, nakon dejstva vektora čovjek je često nesvjestan da mu je ovaj promijenio pravac i da u međuvremenu skrenuo u ‘slijepu ulicu’. Ako ništa drugo, to može da ga košta izgubljene energije i vremena.

Postoje tri principa, kad se o napadima radi:

1. Uvijek očekuj napad
2. Upoznaj njegov modalitet (način sprovođenja)
3. Znaj kako da mu se suprostaviš

Međutim:

to se u praksi ne bi trebalo pretvoriti u paranoju (čovjekova predostrožnost mora biti zasnovana na Znanju). Strah od neke zamisljene opasnosti tjera nas na poduzimanje konkretnih mijera.

kod očitavanja znakova i ‘modaliteta’ napada moramo koristiti maksimalno vlastitu pronicljivost ili razboritost (što je opet u vezi sa nivoom svjesnosti) jer neželjene posljedice mogu nastati i usljed pogrešnog očitavanja znakova, isto kao i kod neprimjećivanja na vrijeme određenih znakova ili modaliteta stvarnog napada. Mi smo po prirodi skloni projiciranju. Ukoliko mislimo da smo pod napadom a nismo, pa usljed toga reagujemo na određeni način, sama naša (bespotrebna) reakcija može prouzrokovati negativne posljedice.

[Razvoj lične pronicljivosti je jedna centralnih tema ezoterike. Uz pomoć pronicljivosti razlikujemo, - istinito, od - lažnog.]

Ako ništa, onda samo uzalud trošimo vrijeme i energiju. Nadalje, kod prepoznavanja znakova napada situaciju ponekad komplikuje i to što neki od njih, da tako kažem, mogu biti – “hiperdimenzionalni”, tj. postoje, mogu se vidjeti ali su neopipljivi. Ne možeš nikome pokazati prstom na njih, niti ih ikome drugom dokazati kao takve. To mogu biti neke čudne ‘sinhronizacije’ gdje se čovjeku nekoliko ljudi ili događaja odjednom natovari na leđa. Tu se mahom radi o individuama sličnih frekvencija koje su ‘uključene odozgo’ da timski odrade određeni posao. Dovoljno je da jedan od njih odsvira početnu notu i svi oni koji rade na sličnim frekvencijama naći će se u rezonanciji s njom i automatski se povezati i uključiti. U nekim slučajevima dolazi i do naizmjeničnog dešavanja određenih nezgoda koje su naizgled nepovezane a mahom služe za odvraćanje pažnje, crpljenje energije i skretanje s puta žrtve napada.

Kod uspješnog suprostavljanja napadima, jedino što može da igra važnu ulogu je Znanje, koje je opet povezano sa nivoom svjesnosti. (Zaboravite zamišljanje kojekakvih “ljubičastih balona”). Mislim da nema napada na neku individuu za kojeg ta individua nije na neki način spremna, odnosno, sposobna da mu se odupre. To naravno ne znači da će ona istovremeno i uspjeti da mu se odupre. Vrsta napada je često povezana sa razvojnim nivoom svijesti individue koja je cilj napada. ‘Hiperdimenzionalni’ napadi kao da su skrojeni tačno po mjeri individue na koju se odnose, uzimajući u obzir sve njene slabosti i mane. Ciljaju tamo gdje je čovjek najslabiji i u za njega najgore vrijeme.

Dakle, čovjek može biti napadnut kroz samog sebe a može biti napadnut i od strane drugih. (Depresija, apatija, anksioznost itd. takođe mogu biti simptom napada.) U vezi s vanjskim napadima, moramo imati na umu da svako može poslužiti kao “sredstvo za napad”. Ta vrsta napada se najviše odvija preko ljudi iz naše blizine. Napadi ‘kroz samog sebe’ obično se odvijaju usljed dejstva nekih ‘agenasa’ na čovjekove ‘niže centre’, mada se oni slično aktiviraju takođe usljed napada izvana.

Kao rezultat napada čovjek obično zapada u tzv. stanje konfluencije ili meteža ‘donjih centara’ (motornog, emocionalnog i intelektualnog). Posljedica tog stanja je navala negativnih emocija. Ukoliko im se čovjek prepusti, one će nadalje inicirati i regulisati njegove reakcije koje će u većini slučajeva biti pogrešne.

***

Napadi od strane ‘generalnog zakona’ su prilično široka tema jer se javljaju u jednom širokom dijapazonu i čine se kao da su skrojeni tipično za individuu na koju se odnose.

Prvo imamo kojekakve nezgode koje se tu i tamo dešavaju a onda uticaje onih oko nas koji nas pokušavaju izbaciti s kolosijeka, mada često i nesvjesno. Ovo drugo se može podijeliti u nekoliko grupa:

napadi od stane bliskih osoba, koji se mogu nazvati ‘friendly fire’ (prijateljska vatra). Ovo ‘friendly fire’ nije naravno nikako za potcjenjivanje, jer ti napadi mogu biti destruktivni isto onoliko koliko i oni koji dolaze s neprijateljske strane. Nekad su i daleko opasniji jer pored toga što oni mahom dolaze ‘s leđa’ (članovi naše porodice, bliski prijatelji i rodbina) a tu imamo i snažnu “emocionalnu komponentu”. Ti ljudi su nam dragi i ne bi željeli da ih izgubimo, niti da ih povrijedimo a istovremeno, ni da manipulišemo njihovu “slobodnu” volju. (Bez obzira na to što oni djeluju u skladu sa impulsima koji dolaze izvana)

napadi od strane drugih ljudi iz generalne populacije

napadi od strane 4D OPS sila, koji često ukljucuju i tzv. indirektne napade, ili napade na osobe koje su nam bliske (kao npr. na članove naše porodice); ovdje spada i kvarenje električnih uređaja kao npr. eratično ponašanje kompjutera, sijalica u kući, nestajanje dokumentacije, pa čak i fizičke otmice i likvidacija ljudi. Ovu poslednju opciju oni navodno izbjegavaju koliko god mogu jer u tom slučaju i OPS sile moraju snositi određene konsekvence na svojoj ravni postojanja. S druge strane, one koji su malo više odmakli na tzv. ‘Putu’, nije toliko lako neutralizirati.

***

Što se kojekavih ‘nezgoda’ tiče, one se većinom mogu preduprijediti svjesnošću a kad se dese, prvo pitanje koje si čovjek treba postaviti je: Šta ja mogu naučiti iz toga? Da li je ovo stvarno samo sklop slučajnosti ili sam mogao nešto učiniti da bih to preduprijedio. Postoje i situacije, pogotovo kad se radi o sinhronizovanim slučajevima (pod dejstvom ‘Generalnog Zakona’ – gnostika), da nam jedino preostaje da plivamo niz maticu koja nas je zahvatila i gledamo kako da se održavamo na površini, trudeći se da izbjegavamo stijenje u rijeci ako već ne možemo isplivati odmah na obalu; i istovremeno čekajući na onaj tren kad će nas voda nanjeti na neko zgodno mjesto, odakle ćemo se moći izvući napolje.

Međutim, postoje i slučajevi kad se nezgode u aranžmanu ‘hiperdimenzionalnih sila’ počnu dešavati onima oko nas, kako bi nam odvraćali pažnju, izbacili iz kolosijeka ili nas na neki način ucjenjivali. Tu se mahom radi o veoma perfidnim indirektnim napadima na članove naše porodice.

[Recimo, jedan od primjera bi bio cijeli niz ‘čudnih’ nesreća koji se dešavao djeci Barbare Bartholic kada je istraživala fenomen NLO-a, otmica ljudi i mutilacije životinja zajedno sa Dr K. Turner i Jacques-om Vallee-em. Uz sve to kasnije joj je bilo i prijećeno da će je ‘kancer-izirati’ (kao Karlu Turner, koja je naprasno umrla od raka dojke) ukoliko nastavi s onim što je naumila (pogledaj knjigu: Barbara, the Story of UFO Investigator; Peggy Fielding) Čini se da su oni koji zalaze na ovo područje izloženi najvećem pritisku i manipulacijama, pogotovo ako se nalaze na pravom putu. Međutim, moramo imati na umu da, bez obzira na to, većina tih ljudi su ipak tzv. “vanjski ljudi”, dakle nepovezani sa svojim višim centrima, te odatle lako i ranjivi. ]

**

Kod napada od strane ljudi, moramo imati na umu da SVAKO može poslužiti kao “sprovodnik napada” ili njegovo “sredstvo”. Čak i adamični ljudi (s individualnom dušom) u svom “normalnom” (transpersonalizovanom) stanju. S tim u vezi, osnovni način za preventivu napada predstavlja ono pravilo Gnostike, koje kaže - “kad kreneš na Put ne pričaj nikome o tome”. Naravno, ta tematika se može diskutovati s drugim ljudima koji se njome bave. Krug ljudi s kojima je čovjek u kontaktu treba se suziti na neku normalnu (optimalnu) mjeru i prema njima moramo nastupati s punim korištenjem “vanjske konsideracije”. Dakle, - prilagođavanje drugim ljudima, njihovom razumijevanju i zahtjevima, kako bi se olakšao život i sebi i njima. Ovo ponekad traži ne samo dosta energije i vremena, nego i znanja. Tu energiju i vrijeme moramo da ulažemo čisto za održavanje mira i sklada u našoj životnoj sredini.

To u realnosti često podrazumjeva da se ponekad bukvalno moraš praviti da si ‘lud’ (transpersonalizovan) u istom stepenu kao i oni (“kontrolisana ludost”). Međutim, ni ‘izolacija’ se ne smije bukvalno shvatiti jer ništa od onog “Puta” ako nedostaje “dejstvovanje”, što često podrazumijeva neki vid interakcije s drugima. Znači, čovjek mora na neki način praktično upotrebljavati ono što zna i na adekvatan način, a da se istovremeno ne izloži direktnom napadu ‘generalnog zakona’. Naravno, to nije lako i ne postoji recept šta raditi i kako, to mu dođe nekako kao individualna stvar ili lekcija.

Jedan od ventila je i internet. Na primjer, u interakciji s drugima na forumima imamo priliku da iznesemo svoje mišljenje koje će, naravno, često biti drugačije od mišljenja većine ostalih diskutanata, na šta može uslijediti lavina iracionalnih napada, mahom u smislu poruka koje nemaju mnogo veze sa temom koja se diskutuje. Sada, kad pratimo ovu dinamiku, mi kod svog učešća apliciramo određeno Znanje, često skupljamo dodatne informacije kako bi potkrijepili neke svoje argumente, odnosno, obavljamo skup određenih aktivnosti uz pomoć kojih istovremeno izgrađujemo svoju svijest i biće. Istovremeno, imamo priliku da upotrijebimo i svoje znanje za odbranu od napada. Tako mu ta aktivnost koja na prvi pogled izgleda banalna, na kraju može da igra veliku ulogu u razvoju čovjekovog bića, kao i u potencijalnoj promjeni nabolje u realnosti u kojoj živimo (he, he, od ovog drugog nikad ne treba odustajati, mada se generalna situacija često može da čini beznadežnom).

***

Jedna od najperfidnijih hiperdimenzionalnih zamki koja često ima u sebi elemente sinhroniciteta je tzv. “sindrom padanja u sevdah”. U “pravom” momentu se pojavljuje osoba koja na prvi pogled ima sve one elemente koje smo oduvijek zamišljali. Ljubav na prvi pogled, što bi se reklo. Među prvim impresijama javlja se i ona - da se tu obavezno mora da radi o našoj “srodnoj duši”. Međutim, u realnosti se često radi o uslovljenim procjenama naših nižih centara (predatorovog uma) koje su uveliko bazirane na kemikalijama/hormonima. Situaciju inetrpretiramo na bazi ‘što je babi milo, to joj se i snilo’, ignorišući intuiciju i sve faktore koji ukazuju na suprotno. Znakove koji ukazuju na suprotno ne vidimo a sve rupe krpimo projiciranjem vlastitih deluzija na objektivnu realnost, dajući partneru sve one osobine koje cijenimo a on ih nema. Nakon određenog vremena, tragaoc se pretvara u ‘bateriju’ dok partner služi kao slamčica za crpljenje energije i prosljeđivanje nagore. A uz sve to i - vektor. Nakon određenog vremenskog perioda, tragaoc se nađe u situaciji kad se osjeća prevaren i iscjeđen kao krpa. U praksi, malo ko može izbjeći ovakvu situaciju na osnovu savjeta ili teoretskog znanja. Većini se desi da se moraju sami opržiti, da bi razumjeli lekciju. Na kraju se ispostavi da se tu vjerovatno radilo samo o jednom zgodnom OP-u ili o nekoj “malo kompleksnijoj situaciji” (npr. kao ono što je E. Lorgen predstavila u knjizi Alien Lovebite).

***

Još jedna od mogućih zamki u ezoteričkom razvoju čovjeka može predstavljati neka ‘ezoterička grupa’ ljudi koji naizgled imaju iste cilj i koji su se (sinhronizovano) pojavili u “pravom” momentu. Praksa je pokazala da u našoj realnosti svaka takva grupa neminovno zadobija elemente sekte, gdje se tragaoc pretvara u sljedbenika (onih koji se nalaze na vrhu, u “jezgru” ili “centru” grupe.)

(Nešto više o tome o tome u tekstu ispod na temu: Ezoteričke grupe)

Međutim, imajući na umu onaj Zakon broja 3, svi imamo različite potrebe i svugdje se nešto korisno može naučiti.

Čak i ono “učitelj se pojavi kad je učenik spreman,” moramo uvijek podvrgavati kritičkoj analizi, pogotovo kad pomislimo na smo naišli na nekog učitelja/gurua/naguala (na žalost, i među njima ima dosta psihopata). Ipak se čini da su došla vremena kad svako od nas mora postati svoj vlastiti učenik i učitelj/guru/nagual!?

Prema nekim univerzalnim zakonima, ono što čovjek traži, on to i dobije. Tragaoc poštuje raznolikost prirode i drugih ljudskih bića, on poštuje slobodu drugih, pa stoga ima prirodno pravo i na vlastitu individualnost i slobodu. Bitka za slobodu je bitka za individualnost i obratno. Onaj koji nema individualnost mora biti ovisan o drugima, te tako ne može biti slobodan, ni teoretski a kamoli praktično. Zavisnost i sloboda se međusobno ne podnose. S tim u vezi, kontrolni sistem upravo i pokušava da uništi ljudsku individualnost, koliko god je on to u mogućnosti. Toj vrsti napada smo svi manje više izloženi od samog rođenja. Identifikacija s drugim ljudima a pogotovo GRUPAMA, -- čovjek se identifikuje sa svim i svačim (religija, nacija, rasa, boja kože, ideologija, fudbalski tim…) osim sa čovječanstvom u cjelini ili onim što se podrazumijeva pod individualnim ljudskim bićem.

**

Ovjeravanje deluzija i učršćivanje mentalnih programa

Ovdje se radi o specijalnim “hiperdimenzionalnim efektima” u režiji 4D OPS sila čija je svrha zaplašivanje ili zbunjivanje tragaoca, ovjeravanje pogrešnih koncepata koje je tragaoc tek usvojio s ciljem njegovog održavanja na pogrešnom putu ili njegovog vraćanja nazad u tor. Sinhronizovano susretanje različitih individua koje potvrđuju određene dezinformacije, ukazanja Svete Gospe i kojekakvih svetaca uz pojavu kojekvih religijskih parafernalija, uslišavanje neke molitve, “božja” proviđenja, obično u smislu kojekvih “čuda” koja trebaju da izazovu kod čovjeka neku vrstu strahopoštovanja itd. itd. (Oni koji pate od strahopoštovanja prema bilo kome ili čemu, ne mogu daleko stići).

Pomoć sa strane i odozgo

Pomoć „sa strane“ obično dolazi od strane individua (tragaoca) koje su na sličnim frekvencijama kao i mi. Tu takođe često dolazi do pozitivnih sinhroniciteta kad se neki od njih pojave i pruže nam pomoć u pravi čas. S tim u vezi postoje i neke indikacije da se na planetarnom nivou formira jedna sve veća grupa svjesnih ljudi, individualaca, koji ulaze u međusobnu rezonanciju, koji su kolinearni, te tako i dejstvuju.

Gurdjijev: "Ovi ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u suprotnosti sa njihovim razumijevanjem, niti imati razumijevanje koje nije odraženo u njihovim radnjama.” "U isto vrijeme, među njima ne može da bude nikavih nesloge niti razlike u razumijevanju. Odatle, njihova aktivnost je potpuno ko-ordinisana i vodi ka jednom zajedničkom cilju bez ikakvog posebnog nagona, jer je sve bazirano na jednom zajedničkom i identičnom razumijevanju.”

Naravno, i ovdje se radi o jednoj GRUPI, međutim, toj “grupi” ne treba ime, ne treba joj ni vođa, niti bilo kakvo hijerarhijsko ustrojstvo; ona je sastavljena od individualaca od kojih se većina međusobno ne poznaje, međutim, oni će sinhronizovano da dejstvuju gdje god da se nalaze što podrazumijeva i pomoć jedni drugima.

“Bog” pomaže čovjeku onoliko koliko je ovaj u stanju pomoći samom sebi. To nas ne bi trebalo čuditi, s obzirom da svako od nas predstavlja “jedinku božje manifestacije” sa svim ‘njegovim’ potencijalima u sebi. Međutim, isto kao što mi kao 3D bića ponekad pružamo pomoć jedni drugima i isto kao što mi kao 3D bića ponekad pružamo pomoć bićima 2-og denziteta (životinjama i biljkama), tako će i neki od nas povremeno dobiti i pomoć sa ‘gornjih-D’. Međutim, ta pomoć neće biti nikakav rezultat naših molitvi s glavom okrenutom prema gore, nego će ona stići onda kad entiteti koji je pružaju ocijene da nam je ona stvarno potrebna. Oni će to učiniti na optimalan način a mi u većini slučajeva nećemo čak biti ni svjesni da nam je pružena pomoć, jer bi u drugom slučaju umjesto da koristimo svoje sposobnosti i potencijale – pribjegavali molitvama i gledali prema gore kad god nam malo zapne, kad lupimo nosom o patos ili kad nas neko ili nešto klepi po ušima.

Ukratko rečeno, čovjek se treba uvijek oslanjati samo na samog sebe, a svaka iskrena i ničim uslovljena pomoć je uvijek dobro došla.

***

Šta da se radi?!

(Kažu - “ne pominji neki problem ako nemaš bar 2 rješenja”)

Neki od bitnih elemenata koje treba uvijek imati na umu, razrađivati i pravilno upotrebljavati kad su napadi u pitanju:

1. Kontrola
2. Strpljivost
3. Disciplina
4. Vremensko tempiranje (izbor pravog momenta)

Ovi Kastenedini pojmovi se u praksi međusobno ispreliću, medjutim, prilično su ispravni i otprilike predstavljaju neke od osnovnih alatki koje moramo stalno nositi sa sobom, i - koristiti.

Nadalje:

– 5. ‘samovažnost’, - ukoliko nam uspije na jedan mudar način da ‘neutrališemo’ onu negativnu stranu ove naše komponente – mi tada, kao jedna cjelina, stvarno: POSTAJEMO – NERANJIVI.

Sljedeći bitan elemenat:

- 6. “Sitni mučitelji” (Kastanedin pojam) – tj. ‘apsolviranje psihopata i psihopatije (uključujući narcisoidnost kao “subkriminalnu psihopatiju”) kao uslov za ‘dekontaminaciju’ i “susretanje s nepoznatim”, odnosno, - efikasno suprostavljanje toj vrsti individua. (Od suštinske važnosti je - upoznati neprijatelja!) Radi se o sticanju znanja o tzv. entropičnom (OPS) stanju svijesti i načinima njene manifestacije. Psihopate su reprezentativci “sila mraka” na našem nivou ili “crnih rupa”, na kosmičkom nivou. Oni su primjer jednog jačeg izražajnog stepena tzv. “uma predatora” (čije elemente svi mi donekle posjedujemo u određenoj mjeri). Pojam su krajnjeg stepena “projiciranja” vlastite realnosti (deluzija) na objektivnu realnost, u skladu s njihovim entropičnim porivima.

**

Fizički napadi na tragaoca su rijetkost na 3D nivou jer oni koji su prešli prvi prag prema Putu, biće dovoljno svjesni i ‘intuitivni’, da pravovremeno prepoznaju znakove koji prethode napadu i izbjegnu ga na vrijeme. Naravno, ukoliko nekim slučajem dođe do fizičkog napada u kojem integritet čovjekovog bića, odnosno njegova ‘3D egzistencija’, postane ugrožen, u takvim situacijama je odbrana SVIM sredstvima jedino što se preporučuje. (Dakle, tuči - rukama, nogama, glavom, kao i svim mogućim pomoćnim sredstvima koja nam se nađu pri ruci.)

***

Tzv. ‘hiperdimenzionalni’ psihički napadi mogu takođe biti veoma opasni iako se obično izvode sa distance a danas čak i uz pomoć interneta.

Na žrtvu napada direktno se usmjeravaju misaone forme ili “fragmenti svijesti” nabijeni negativnom energijom. Ukoliko se znakovi napada ne prepoznaju na vrijeme ili ukoliko se zakašnjelo, odnosno, nepravilno reaguje, čovjek može veoma lako ostati bez energije i zapasti u ono stanje meteža njegovih nižih centara. Misli koje nisu potpuno ‘njegove’ (mada mu se one uvijek čine ‘njegovim’), počinju mu nezadrživo navirati a energija isticati. Svako praktično dejstvovanje u takvom magnovenju će imati velike šanse da po svojoj suštini bude destruktivno. U takvim situacijama u gnostici se preporučuje vršenje introspekcije čim se primjete prvi znakovi, odnosno, negativne emocije. (O tome ćemo reći nešto više kasnije). Međutim, u praksi ćemo se zadesiti u situaciji kad nismo počeli s tim na vrijeme, tako da je onda introspekcija teško izvodljiva kad smo se već našli u stanju meteža. Tada bi idealno bi bilo “isključiti” um i preći u ono “prisustvo u sadašnjosti” (E. Tol, Moć sadašnjeg trenutka), međutim, ni to nije lako izvesti u tim momentima. Naše ponašanje postaje eratično usljed haosa koji vlada u donjim centrima. Tada bi jedino što bi moglo biti od pomoći bilo to da se čovjek sjeti one svoje ‘više komponente’, duše/istinskog ja, te da pokuša da usmjeri pažnju na impulse koji dolaze odatle, nakon što postavi pitanje šta da se radi. Odgovor (“B-uticaj”) koji stigne odatle može biti na prvi pogled (ličnosti/donjeg intelektualnog centra) iracionalan, pa čak i bizaran. Međutim, ukoliko ga čovjek prepozna i posluša, (u stanju meteža donjih centara veoma je teško razlikovati A i B uticaje), tek kasnije će uspjeti da primjeti da je to bilo najoptimalnije što je on tada mogao uraditi u svrhu zaštite integriteta svog bića i sprečavanja svakog destruktivnog ponašanja sa svoje strane. [Na primjer, jedan od “čudnih” odgovora može predstavljati gledanje neke glupe komedije (DVD/video) uz par čašica rakije ili vino, pa onda u krevet. Sutradan se čovjek obično probudi u puno boljem stanju, što mu dozvoljava da napravi određene korekcije, odnosno, sanaciju štete.]

Znači, ono što se može prvo uraditi to je - preusmjeravanje pažnje na nešto drugo, - odmor, pa onda - “rekapitulacija” ili introspekcija.

***

Kod malo ‘otvorenijeg’ djelovanja, čovjek se može naći na vjetrometini, pa tako i izložen napadu većeg broja individua koje se nalaze u međusobnoj rezonanciji. To može ići do te mjere da se stvori slična atmosfera kao u onoj poslovici: “kad ti cijelo selo kaže da si svinja, lezi u blato i valjaj se”. Međutim, “cijelo selo” često ne mora da bude u pravu a ni mi ne moramo da se valjamo u blatu. U takvim situacijama ‘nereagovanje’ može biti najoptimalniji način odbrane. Nijedan argument kojeg bi pružili za svoju odbranu ne bi bio dovoljno čvrst. Istina ima osobinu da sama ispliva na površinu, međutim, ponekad to dugo traje. (“Laž optrči pola svijeta prije nego što istina stigne cipele da obuče”.) Češće se desi da vođa napada protumači naše ponašanje defanzivnim, računa da smo ozbiljno ranjeni, te načini grešku i uleti u prazan prostor bez lopte (tzv. ofsajd situacija) pokušavajući da nas dotuče, gdje ga možemo sačekati i klepiti ga po ušima, te tako neutralizirati napad. Tada obično ispušu i oni koji su ga slijedili. Naravno, svaka situacija je specifična, te ne postoji neki jedinstven recept koji važi za sve.

Gnostička tehnika odbrane

Na kraju, kako u svemu postoje one tri sile (Zakon broja 3), isto je tako i kad su napadi u pitanju. Iz njih je uvijek moguće izvuči i nešto pozitivno. Negativne emocije u sebi sadrže energiju. (Energija je istinska ‘valuta’ ovog univerzuma). S tim u vezi, u samom početku pojave negativnih emocija, čovjek koji je prešao onaj prvi prag (gnostika), te tako i počeo u sebi formirati ‘magnetni centar’, trebao bi biti u stanju da izvrši jednu ‘introspekcijsku opsevaciju’ tih emocija i razložiti ih tako što će ih “iznjeti na svjetlost dana” (konstatacija ili uvažavanje). Njihovim razlaganjem oslobađa se jedna specifična energija (‘Si-12’) koja pojačava vibracije donjeg emocionalnog centra, te mu omogućava izravnu vezu sa višim emocionalnim centrom, koji će onda ubaciti u sistem jednu novu energiju (‘Sol-12’), koja će u njemu inducirati jedan specificno intenzivan osjecaj zadovoljstva koji ce nadalje izvrsiti transmutaciju energije ‘Si-12’ u ‘Sol-12’ i tako ojačati njegov magnetni centar (koji je u svom začetku.) Svaka pobjeda izvojevana nad negativnim emocijama koje su produkt napada - ubrzava stvaranje “magnetnog centra”, te tako i rast čovjekovog bića.

S tim u vezi, tragaocu (ili ‘ratniku’) koji se nalazi na pravom putu, ‘sitni mučitelji’/psihopate i svi drugi ‘napadači’ mogu biti od najveće pomoći pri izgrađivanju njegovog magnetnog centra i povezivanju sa svojom dušom preko medijuma viših centara. Tragaoc će, dakle, transformisati energiju nižih frekvencija koju mu oni ‘obezbjeđuju” u energiju viših frekvencija, koja mu je potrebna za izgradnju magnetnog centra. Tako čovjek uz pomoć napada na njega može izgrađivati svoje biće.

**

Tako dolazimo i do patokratije koja danas vlada ovom planetom. Nju možemo uzeti kao otjelotvorenje pojma “mučitelja-psihopate” (“neprijatelja”) na grupnom nivou. Dakle, ukoliko nemamo nekog individualnog psihopatu u svojoj neposrednoj blizini, ne moramo ga ni tražiti. Imamo ga pred nosom u obliku patokratije, zajedno sa svim njegovim manifestacijama. Nije problem shvatiti ovo teoretski, koliki je problem kad to čovjek shvati iz dubine svog bića. To je doživljaj kojeg neki nazivaju “teror (spoznaje) situacije” a neki koriste i termin: “the heat-of-the-realisation”. Ne znam s čim to uporediti i kojim riječima?!

Što se više upoznamo sa psihopatijom, utoliko više manifestacija “mučitelja” ćemo uspjeti primjetiti oko sebe i u sebi. Nama valja da joj se suprostavimo koristeći gorenavedene elemente. Ovo na prvi pogled izgleda kao borba između Davida i Golijata, pogotovo ako se shvati suština problema. To su neki elementi koje npr. mnogi ‘tragaoci’ ne razumiju, previđaju ili potcjenjuju. Mi smo SVI transpersonalizovani (“psihopatizirani”), manje ili više, ovdje i sada. Godinama već živimo u sredini koja je transpersonalizovana, među transpersonalizovanim ljudima i neprestano izloženi psiho-patološkom materijalu. Odatle se mora krenuti i toga se mora stalno biti svjestan!

Međutim, kako smo vidjeli, mi imamo i određena sredstva na raspolaganju koja možemo efikasno koristiti.

Na kraju, mislim da moramo biti načisto s tim da će napada i borbe uvijek biti, bilo da se nalazimo u 3D ili višim denzitetima jer i to spada u lekcije.

-

2007-12-05T22:44:00.000+11:00

Kreatori naše realnosti

Piše: Laura Knight-Jadczyk

Dozvolite prvo da se podsjetimo na ono što je Justin Raimondo napisao još u 2004 .g.:
Ron Suskind, bivši reporter žurnala Wall Street i autor knjige The Price of Loyalty: George W. Bush, the White House, and the Education of Paul O'Neill, predstavio je jednom prilikom u magazinu New York Times nešto što bi se moglo nazvati portretom "predsjedništva zasnovanog na vjeri", zajedno s njegovim religio-kulturalnim idiosinkrazijama i slabostima. Međutim, ne radi se samo o tome, Suskind je uz pomoć jedne serije anegdota uspjeo da predstavi političku psihopatologiju koja motiviše američku administraciju i oblikuje njenu percepciju. Slijedi citat iz njegovog članka:

"U ljeto, 2002. godine, nakon što sam pročitao jedan članak u magazinu Esquire o tome šta Bijela Kuća nije voljela u vezi sa Karen Hughes, bivšim Bušovim šefom za komunikacije, imao sam sastanak s jednim višim savjetnikom predsjednika Buša. On mi je izrazio nezadovoljstvo Bijele Kuće, a onda mi je saopštio nešto što u to vrijeme nisam uspjeo potpuno shvatiti – ali što sada vjerujem da ide do same suštine Bušovog predsjenikovanja.

"Taj savjetnik mi je rekao da ljudi kao što sam ja pripadaju nečemu što mi nazivamo ‘zajednicom koja je bazirana na realnosti’, koju je on definisao kao ljude koji vjeruju da se rješenja pojavljuju us pomoć jednog razumnog proučavanja onog što je vidljivo u realnosti.’ Ja sam na to klimnuo glavom i promrmljao nešto u vezi s principima prosvjetljenja i empirizma. On me je prekinuo.

"To nije više ono kako svijet sada funkcioniše", nastavio je. "Mi smo sada jedna imperija, i kad mi dejstvujemo, mi stvaramo našu vlastitu realnost. A, dok vi proučavate tu realnost – pomno i razumno, - mi ćemo dejstvovati opet, stvarajući druge nove realnosti, koje vi možete takođe proučavati, i to je ono kako će se stvari rješavati. Mi smo igrači istorije… a vi, svi vi, vama će preostati samo da proučavate ono što mi činimo.'"

Amir Peretz

Bush

Bill Clinton

Ariel Sharon

Tako nas ne bi trebalo čuditi što izraelski ministar za odbranu, Peretz, može gledati i kroz zatvoren durbin. On ne mora da vidi šta se stvarno zbiva tamo napolju – on zbivanja stvara u samom sebi a onda ih projicira napolje.

Raimondo je u pravu. Ovdje se radi o psihopatologiji. Tako on nastavlja:

Uobraženost, kako sam prije naglasio, oduvijek je bila karakteristika imperijalističkih ličnosti, međutim, ova vrsta oholosti koja je gore predstavljena - "Mi smo sada jedna imperija, i kad mi dejstvujemo, mi stvaramo našu vlastitu realnost." – ide izvan bilo čega što je svijet do sada vidjeo. I najluđi rimski imperatori su se trudili da umilostive bogove, čak i kada su sebi pridavali božanski status. Ali niko od njih se nije usuđivao da uspostavlja mit o sebi kao stvoritelju. To nije samo neka nova vrsta Amerikanaca, kao što je profesor Ryn govorio, nego nova vrsta ludaka.
Međutim, ovdje se ne radi o jednoj "novoj vrsti ludaka," nego o istom onom starom problemu s kojim se čovječanstvo stalno suočava, radi se o – psihopatama.

Amos M. Gunsberg, psihoterapeut i profesor psihoterapije u New York City, piše:
Mi smo ih nekad nazivali psihopatama --- ta stvorenja koja se fizički pojavljuju na našoj planeti u ljudskom obliku, međutim, oni nisu ljudska bića.

Primjetili smo da oni nemaju morala. To nam je trebalo biti svojevrsno upozorenje.

Primjetili smo da oni ne OSJEĆAJU osjećanja. To nam je trebala biti pouka.

Primjetili smo da oni nemaju srca. To nam je trebao biti znak za uzbunu.

Tim stvorenjima nedostaju elementi koji odlikuju normalna ljudska bića. Oni ne pokazuju nikakvu vezu sa onim što mi podrazumijevamo pod moralom, poštenjem, iskrenošću, fer-plejom itd. Njima nedostaje sposobnost koju mi nazivamo empatijom. Njima nedostaje sposobnost koju mi nazivamo introspekcijom.

Čovječanstvo vijekovima pokušava racionalizovati ova stvorenja kao neki oblik ljudskih stvorenja. Ali sve je to bilo uzalud. Ne samo uzalud, nego uz jednu ogromnu cijenu po našu civilizaciju koju plaćamo i dan danas. Ta stvorenja nisu ljudska bića koja su zastranila. Oni su druga vrsta … posvećena ubijanju ljudskih vrijednosti … što je uvertira za ubijanje ljudskih bića … a to je strategija koju koriste nacisti, prošli i sadašnji.

Oni nam se smiju. Kažu: "Niko nas ne razumije. Čovjek se ne može staviti u kožu ljudi koji djeluju bez savjesti. Ljudi pokušavaju da nas razumiju ali ne mogu".

Ta stvorenja ne RAZMIŠLJAJU kao ljudi. Oni ne GOVORE kao ljudi. Oni ne znaju šta to uopšte znači BITI normalan čovjek.

Mi ih možemo klasificirati kao "humanoide."

Da, oni imaju ljudski oblik. Ukoliko nam pođe za rukom da se odupremo njihovom razaračkom dejstvu dovoljno dugo, na kraju ćemo uspjeti da razvijemo tehničke uređaje za skeniranje koji će biti u stanju da odrede koliko se oni razlikuju od normalnih ljudskih bića, bez obzira na njihovu sličnost u izgledu.

U međuvremenu, kvalitet naših života … kao i sami naši životi … zavisiće od našeg prepoznavanja ovih stvorenja, onoga što oni stvarno jesu i poduzimanju koraka za neutralizaciju njihovih pokušaja da nas unište.

ZNAKOVI HUMANOIDNOG PONAŠANJA

Oni daju izjave bez argumenata. Za njih te njihove izjave predstavljaju ono što oni smatraju pod realnošću ... izjava za izjavom. Njihova trenutna izjava može da bude u kontradioktornosti s onim što su izjavili u prošlom momentu. Međutim, to za njih ništa ne znači. Oni ni ne pokušavaju da objašnjavaju te kontradiktornosti.

Oni pokazuju jednu potpunu nesposobnost razumijevanja onoga što mi podrazumijevamo pod "činjenicama". Oni u svojim referatima i govorima ne koriste tu riječ.
Nama, ljudskim bićima je tako nešto teško za povjerovati. Korištenje činjenica je jedna od osnovnih stvari u našim životima. Mi na njima zasnivamo nase zaključke, odluke i postupke. Mi nadalje nastavljamo da provjeravamo stvari i dolazimo do više činjenica. Prilikom diskusija, mi prezentiramo činjenice i pokazujemo kako na osnovu njih dolazimo do naših opservacija i stavova.

Bez činjenica, ono što nam ostaje, to je samo tzv. "fantazija."
S obzirom da ta stvorenja izgledaju kao ljudi, mi pretpostavljamo da i oni moraju razmišljati isto kao i mi . . . da su svjesni onoga čega smo mi svjesni. Mi mislimo da oni MORAJU znati šta su činjenice. Kad ne navode činjenice, mi kažemo da oni igraju neku igru. Mi mislimo da oni znaju šta su činjenice, ali ne žele to da priznaju.

Nije tako! Oni NE znaju šta je to činjenica. Kad mi govorimo o činjenicama i tražimo od njih da navode činjenice, oni mogu samo da nas gledaju svojim praznim očima. Njima nije poznato o čemu mi to uopšte pričamo.

Oni nas pomno proučavaju jer se njihova strategija sastoji u tome da se provlače kao ljudska bića. Oni nas čuju kad mi koristimo riječi kao što su – činjenice, dokazi, argumenti. Međutim, njima nedostaje sposobnost razumijevanja značenja tih pojmova. Ono što oni rade, oni ignorišu naše upućivanje na činjenice i ignorišu naše zahtjeve da nam prezentiraju činjenice. [...]

Za njih je stvarno samo ono što oni "proglase" stvarnim. Ono sto MI nazivamo realnošću, za njih nije realnost. ONI "proglašavaju" ono što se treba uzeti kao stvarno ili istinito. …

Zamolio sam jednu pacijentkinju koja je bila na psihoterapiji da pogleda stolicu koja je stajala blizu zida na otprilike dva metra od nas. Onda sam je zamolio da mi opiše tu stolicu. Ona je opisala stolicu do najsitnijih detalja, osim što nije pomenula da ta stolica ima noge. STOLICA KOJU JE ONA OPISALA NIJE IMALA NOGE (na kojima je stajala)!

Ukazao sam joj na to a onda je upitao kako stolica može da lebdi u zraku bez nogu na kojima treba da stoji. Ona mi je odgovorila: "Ja sam je tamo stavila." Onda sam je pitao: "Ukoliko pogledaš na drugu stranu, da li će ona pasti na pod?" "Neće", odgovorila je ona – "ako pogledamo na drugu stranu, stolica neće više biti tamo." Upitao sam je, "šta će se desiti ukoliko se okrenemo na drugu stranu a stolica još uvijek bude tamo"? Ona je ignorisala ovo pitanje.

Evo još jedan primjer. Prilikom jedne diskusije neko od učesnika je izjavio sljedeće: "Ukoliko dovoljno ljudi vjeruje da je nešto istina, onda to što oni vjeruju JESTE stvarno."

Onda je postavljeno sljedeće pitanje: "Koliko znamo, ljudi su jedno vrijeme vjerovali da se sunce okretalo oko zemlje. Da li hoćete da kažete da se tada sunce stvarno jeste okretalo oko zemlje … kao rezultat njegove poslušnosti u odnosu na vjerovanje ljudi … a onda se zemlja počela okretati oko sunca kad je došlo do promjene u vjerovanju ljudi?"

Ovo pitanje je bilo ignorisano.

Vi možete pomisliti da odbijanje odgovaranja na neko pitanje podrazumijeva priznanje … priznanje da je ono što su oni rekli bilo skroz pogrešno. Iskustvo nam je pokazalo da nećete biti u pravu ako mislite tako. U praksi se događa to da će oni neprestano ponavaljati iste tvrdnje čak iako im se predoče dokazi koji upućuju na suprotno.

Vidite li sada koliko su ta stvorenja drugačija? Vidite li koliko je njihovo razmišljanje i ponašanje daleko od razmišljanja i ponašanja normalnih ljudi?

Ništa od onoga što MI smatramo istinitim ili stvarnim, za njih nije STVARNO.

Ponavljam.
Ništa od onoga što MI smatramo istinitim ili stvarnim, za njih nije STVARNO.

Kad normalno ljudsko stvorenje pomene stolicu, onda se to odnosi na neku stolicu koja stoji negdje na svojim vlastitim nogama. Ona je tu bez obzira da li je iko gleda ili ne, da li je neko pominje ili ne, da li joj neko "dozvoljava" da bude tu ili ne, ili "proglašava" da ona postoji ili ne. Ona je tu SAMA PO SEBI.

Jedan od osnovnih elementata mentalnog profila humanoida je njihova nesposobnost razumijevanja da sve postoji samo po sebi, a ne zavisno od toga - kako oni kažu. Oni to ne VIDE. Jedini predmeti koje humanoidi vide su oni koje oni "deklarišu" … oni koje oni zamisle.

Mi koristimo frazu "moja percepcija" u smislu jednog vida procjenjivanja ili odmjeravanja nečega što je odvojeno od nas. Mi to ne proglašavamo "činjenicom". Mi smo otvoreni ka uzimanju u obzir mišljenje ili poglede i drugih ljudi.

Humanoidi samo naprazno koriste frazu "moja percepcija". Oni ono što zamisle nazivaju svojom percepcijom … koja u njihovoj svijesti onda OBRAZUJE realnost. Ono što mi nazivamo "činjenicama", za njih ne postoji. To je i razlog zašto se uvijek žale da ih neko napada kad god se od njih traže argumenti za ono što tvrde.

Humanoidi smatraju da su njihove tvrdnje ispravne samim tim što su ih oni izrekli!!! Oni to objašnjavaju ovako: "Ja poštujem integritet u vezi s tim. Kao egoista, ja tvrdim neke stvari koje su za mene ispravne. Ispravnost mene samog je na prvom mjestu. Ja dozvoljavam drugim ljudima da na isti način tvrde stvari koje oni smatraju ispravnim."

Među ljudskim bićima, da bi se nešto smatralo ispravnim ili istinitim, to mora da bude zasnovano na nekim činjenicama. Ništa nije ispravno samim tim što neko tako kaže.
Kad upitamo humanoide kako to oni određuju da je nešto što je neko rekao stvarno tako, a ne da se radi o nekoj izmišljotini, oni će ignorisati naše pitanje.

Obratite pažnju na čudno korištenje riječi "integritet". Normalni ljudi definišu taj pojam kao ispravnost karaktera; čestitost; poštenje. To se odnosi na pridržavanje činjenicama, pridržavanje istini, a ne na prodavanje. Humanoidi pod pojmom "integritet" podrazumijevaju insistiranje da se ono što su oni zamislili uzima kao istinito. Bez analize. Bez procjene.

Ukoliko neko od njih zatraži da se njihove izjave provjere, oni će takvu osobu odmah optužiti da ona nema integriteta. U ono što ONI zamisle - ne smije se sumnjati.
Humanoidi se odnose prema svijetu kao prema svom vlastitom holodeku. Oni su ti koji određuju šta postoji i šta će da postoji, a šta ne. Sve je za njih jedan hologram. Oni programiraju holograme a onda učestvuju u njima onako kako to njima odgovara. Oni ih potpuno kontrolišu. Kad odluče da ga ponište, onda on nestane.

Hologram je hologram. Hologram nema sposobnost da sam razmišlja za samog sebe. On ne može da procjenjuje, odmjerava, sudi itd. Ono što je najvažnije, hologram ne može da se otrgne iz svog hologramskog stanja, pa da počne da kritikuje svog gospodara.

Ukoliko se to desi, oni će prvo pokušati da ga kazne i tako ga vrate u njegovo prijašnje stanje. Ukoliko to ne bude uspješno, onda će ga oni "išćeznuti". Ukoliko ni to ne bude funkcionisalo, oni će onda pobjeći u zaklon napuštajući taj program, nakon čega će proglasiti neki drugi.
Iskustvo nam pokazuje da bez obzira na to šta kažemo, bez obzira na to na šta da ukazujemo, bez obzira na to koliko dokaza da imamo, to nema nikakvog značenja za ta stvorenja. Oni imaju samo jedan zadatak: da nas zavaraju tako da ih mi klasifikujemo kao humana ljudska bića, tako da se oni mogu koncentrisati na zatiranje ljudske humanosti. Nakon što ubiju ljudske humane vrijednosti, njihov idući korak je ubijanje ljudskih bića.[...]

PREGLED

Humanoidi -

1. Izbacuju izjave bez argumenata. Očekuju da se njihove tvrdnje spremno prihvataju kao definicije realnosti u momentu kad su izgovorene.
2. Ignorišu zahtjeve da obrazlože svoje izjave.
3. Mršte se na svako pominjanje ljudskih vrijednosti, činjenica, poštenja, pravde, fer-pleja.
4. Podržavaju korištenje laži, prevare itd.
5. Kukaju da ih se napada kad god se njihovi stavovi dovode u pitanje. Međutim, ne pojašnjavaju samu prirodu tih "napada," niti njihove moguće razloge.
6. Ne OSJEĆAJU osjećanja.
7. Gledaju na svijet kao na njihov privatni holodeck.
8. Smatraju da trebaju držati ljude "tamo gdje im je mjesto" – tj. nipodaštavaju normalne ljude.

DODATNE STVARI KOJE TREBAMO UZETI U OBZIR

Humanoidi ne razumiju kako normalni ljudi razlikuju dobro i zlo. Kada nam nanesu neko zlo, oni ne razumiju zašto ih nazivamo zlim ljudima. Oni ne razumiju zašto imamo zakone protiv ubistava. Oni se diče svojim postupcima prema njihovim žrtvama, i opravdavaju ih nekim svojim verzijama morala (paramoralizam).

S obzirom da ne razumiju razloge za takve zakone, oni smatraju da ne moraju da odgovaraju za svoje postupke.

Međutim, bez obzira na to što se ponašaju tako kao da se zakoni ne odnose na njih, njima je poznato to da su zakoni uvedeni za sviju. Nadalje, ukoliko pokušaju da se brane tvdnjom kako im neki zakon nije bio poznat, mi im uzvraćamo sa čvrsto ukorjenjenim principom da: "Nepoznavanje zakona ne predstavlja nikakvo opravdanje."

Kad se koriste takvim opravdanjima, oni nam jasno daju na znanje da će nastaviti i dalje da se ponašaju u skladu sa svojom strukturom, ili – suštinom. Ukoliko pokušavamo kod njih da pronađemo neke znakove pokajanja, sigurno ih nećemo naći. Oni ne smatraju da su oni ti koji šire zlo. Oni jednostavno rade ono što je u njihovoj suštini. Zmija zvečarka ne smatra da čini zlo time što grize njene žrtve i truje ih svojim otrovom. Ona se jednostavno ponaša onako kakva joj je suština.

Iskustvo nam pokazuje da se humanoidi stalno ponašaju na način njihove vrste … ubijajući ljudske vrijednosti što im služi kao uvertira za ubijanje ljudskih bića. Nacisti su nam dali jedan lijep grafički primjer.

Pitanje da li trebamo da ih smatramo "odgovornim" u humanom smislu te riječi, treba da bude podijeljeno na dva dijela. Mi njih ne smatramo odgovornim za to što su ono što jesu, međutim, mi ih smatramo odgovornim za zlodjela koje oni POČINJAVAJU.

Kad se pas zarazi bjesnilom, mi njemu ne možemo zamjeriti na tome što se on razbolio. Međutim, mi ćemo ga morati neutralisati PRIJE nego što nas ugrize, tj. PRIJE nego što nas inficira.

Mi ne smatramo zmiju otrovnicu odgovornom za to što ona IMA otrov u svojim čeljustima. Međutim, u slučaju njenog napada, mi ćemo je morati ubiti zbog svoje lične zastite, PRIJE nego što ona nas ubije.

Tako, u slučaju sa humanidima, mi bi morali poduzeti zaštitne mjere kod prvih znakova njihovog ubijanja ljudskih vrijednosti.

To su razlozi zašto Amira Peretza uopšte nije briga da li su objektivi na njegovom durbinu pokriveni ili nisu. Vjerovatno, iz istih razloga Billa Clintona, George Busha i Ariel Sharona to isto takođe nije briga. Raimondo je pisao:

Ova epistemologija modernog imperijalizma daje nam određenu sliku o stanju umova koji su zahvaćeni ovim novim oblikom mentalne bolesti, što je uveliko pospješila ne samo koncentracija centralizovane vlasti u američkom metropolisu, nego i napredak u tehnologiji i vojnim vještinama. Divljačka bitanga koja vjeruje da može kontrolisati svijet uz pomoć svoje toljage – arhetip kojeg je Ayn Rand nazivao Atila Hunski – sada je zamijenjen tehnokratom obučenim u Gucci odijelo, koji vjeruje da pritiskom na dugme ili uz pomoć svojih naredbi, - može krojiti realnost. Uz pomoć izdavanja komandi lovačkim avionima da bobarduju njihove neprijatelje do totalnog uništenja, moderni Atila vjeruje da kroji jednu novu realnost, realnost u kojoj će se njegove bubice, njegova predubjeđenja i njegove nacifrane deluzije, pretvarati u jednu silu prirodnih zakona.

Ukratko, ovi neokonzervativci su jednostavno ludi, mada na jedan istorijski poseban način. To mnogo objašnjava. To objašnjava i njihovu čudnu tvrdoglavost u odbijanju da priznaju da su naparavili grešku napadom na Irak, bez obzira na to što je u toj državi došlo do implozije. To objašnjava i indiferentnost naših lidera kada ih se uhvati u njihovim lažima, kao što su npr. one njihove tvrdnje o postojanju oružja masovnog uništavanja, Sadamove "veze" sa napadom na STC 11 septembra, itd…

Oni ne lažu – oni samo stvaraju "nove realnosti."

Militantno bezumlje te vrste mentalnog sklopa takođe objašnjava svirepost prilikom uvođenja neokonzervativne vizije američke imperije. To objašnjava i one zločine u bagdadskom zatvoru Abu Ghraib, ne kao neku aberaciju nego kao jedan novi oblik ponašanja. Sasvim je u redu da se bombarduju gradovi puni civila, da se zatvaraju i muče svi oni koji vam stanu na put, dok galamite na sav glas kako ste vi "oslobodilac". Uvijek ćete povređivati one koje volite – ukoliko ste sadista, naravno.

A sve psihopate to jesu.

Prije ili kasnije, realnost za koju ove psihopate misle da je stvaraju, okrenuće se i početi da ih grize. U stvari, to se već počinje da dešava. A do toga dolazi usljed još jedne osobine psihopata: njihove nesposobnosti da se sjete prošlosti, odnosno, da zamisle budućnost zajedno sa konsekvencama koje proističu iz njihovih postupaka.

Navođene od strane svog karatera, psihopate su stalno žedne globalne vlasti i moći. Na kraju, ta njihova neutaživa žeđ osuđuje ih na smrt, zajedno sa milionima - ili milijardama – drugih. Psihopate nemaju sposobnost za razumijevanje katastrofa koje neprestano izazivaju za sebe i ovaj svijet. Isto kao što bakterije nisu svjesne da će žive izgorjeti ili biti zakopane duboko u zemlju zajedno s ljudskim tijelom, tako ni psihopata ne razumije da je realnost koju on stvara, ujedno i realnost njegovog ličnog uništenja.

Komentar: Dakle, ‘3D-vanzemaljci’ su već odavno među nama! I ne samo to, mada su u manjini (6%?), oni su ti koji od davnina kreiraju ovu realnost u kojoj živimo. Da je ovo ljudima bilo poznato na vrijeme i da su preduzeli nešto u vezi toga, onda ……… (prazan prostor ispunite sami)

Bitno je očima nevidljivo

2007-10-09T22:11:00.000+10:00

Mada to možda na prvi pogled ne izgleda tako, vjerovatno usljed nedostaka dovoljne količine mistike, i psihologija ima mnogo veze sa - ezoterikom.

Svaka individua koja želi da se bavi proučavanjem ezoterike, prvenstveno mora imati potpuno čistu, funkcionalnu i iznad svega ZDRAVU psihu, prije nego što se otisne u ta područja koja su nam prilično nepoznata. Ukoliko je čovjekovo psihičko stanje takvo da on ne može izaći na kraj ni sa poteškoćama iz svakodnevnog života, velike su šanse da će ga isto to psihičko stanje zavarati i odvesti na pogrešan put, pogotovo na ezoteričkom području, gdje postoji veoma malo čvrstih oslonaca i putokaza, odnosno, povratne sprege koja čovjeka može voditi naprijed?!

Stoga, PRVO pravilo kod bavljenja ezoterikom je da čovjek mora steći jako psihičko zdravlje. To možda u osnovi ima i neke veze s nekim metodama koje je Gurđijev nazivao “pamćenjem samog sebe”, Moravjev “introspekcijom”, Kastaneda “rekapitulacijom” itd...

Nadalje, to podrazumijeva da je potrebno spoznati i osnovne elemente patoloških stanja svijesti da bi ih čovjek mogao identificirati kako u sebi, tako i u drugima; kako bi mogao izvršiti vlastitu ‘dekontaminaciju’ (ili ostvariti ZDRAVU psihu) a istovremeno se zaštititi od manipulacije od strane onih čije je stanje svijesti poremećeno. Na primjer, u knjizi Unutrašnji Oganj, Kastaneda govori o “sitnim mučiteljima” u smislu da čovjek prvo mora “apsolvirati” njih, - da bi se uopšte mogao “susresti s nepoznatim”. Onaj ko je sposoban da sabere 2 i 2, vjerovatno će uvidjeti da su “sitni mučitelj” i psihopata - sinonimi. Međutim, istovremeno ćemo primjetiti da čak i mnogi od onih kojima je Kastanedino učenje detaljno “poznato”, iz određenih razloga nisu u stanju da vide ovu vezu i generalno ignorišu ovu temu. Naravno, ne radi se o tome što psihologija nije dovoljno mistična, razlozi za to su možda druge prirode. Nikakvo čudo što je i Lobačevski, kao ‘tvrdi naučnik’ nazivao formiranje ovakvih rupa u čovjekovoj kogniciji – fenomenom, kao što tu riječ koristimo kad pričamo o vanzemaljcima!?

Oni koji su proučavali neke materijale na temu psihopatije na engleskom jeziku, mogli su primjetiti da neki autori nazivaju psihopate čak i – ‘aliens’. Naravno, oni nisu koristili izraz “vanzemaljci” u doslovnom smislu, kao - ‘extraterrestrials’, međutim, to je prilično blizu u pokušaju da se predstavi jedno “strano stanje svijesti” koje se nalazi izvan polja kognicije većine “normalnih” ljudi. Ovo normalnih-ljudi-pod-navodnim-znakovima, bi značilo da normalni ljudi možda nisu toliko normalni, koliko se to na prvi pogled može da čini!?

Treći čovjek

Jednom prilikom izveden je jedan eksperiment iz hipnoze. Tri čovjeka su sjedila za stolom. Čovjak A je hipnotisao čovjeka B, a onda mu je sugerisao da je čovjek C iznenada dobio neki poziv i morao je da ih napusti. Usput je napravljeno par zvučnih efekata u smislu otvaranja i zatvaranja vrata. Nakon što je bio povraćen iz hipnoze, čovjek B nije više mogao da vidi čovjeka C, koji je još uvijek sjedio za stolom! Međutim, kad je čovjek C uzeo šoljicu s kafom, čovjek B je zaprepašteno gledao kako se šoljica sama kreće kroz vazduh. Za njega je čovjek C bio nevidljiv, međutim, neki fenomeni koji su nastali kao posljedica djelovanja čovjeka C, bili su mu vidljivi, mada, neobjašnjivi.

Čini se da i psihopate možemo nazvati “trećim čovjekom”!? Oni možda i nisu toliko nevidljivi, koliko su normalni ljudi slijepi, bez obzira na to što “fenomeni” koji nastaju kao posljedica dejstvovanja psihopata imaju pogubno dejstvo na čovječanstvo uopšte.

***

Danas se kroz mnoge kanale širi teorija da svaki čovjek ima prirodnu osobinu da čini zlo drugima ukoliko se on samo “nađe u pogodnoj situaciji ili uslovima”. Na primjer, u videotekama se može naći film Eksperiment koji je snimljen na osnovu jednog istinitog događaja. Uzeli su grupu ljudi za svrhu jednog eksperimenta što im je trebalo biti i dobro plaćeno. Koliko se sjećam, od njih se tražilo samo da provedu prilično kratko vrijeme u zatvoru, možda jednu ili dvije sedmice. Pola njih su trebali igrati ulogu čuvara a druga polovina ulogu zatvorenika. Tako su ih podijelili na dvije grupe, “čuvarima” su dali uniforme, dok su one druge zatvorili u ćelije. Eksperiment je morao biti prekinut nakon samo par dana!? Šta se desilo?! „Čuvari“ su se počeli iživljavati na „zatvorenicima“, prilikom čega je jedan od zatvorenika bio ubijen, nekoliko ih je bilo teško ozljeđeno a “čuvari” su pokušali silovati i doktoricu koja je sprovodila i nadgledala taj eksperiment.

Gledanjem ovog filma normalnim ljudima se stvarno nameće zaključak da će čovjek činiti zlo drugima kad mu se za to ukaže prilika. Međutim, ukoliko bi čovjek posjedovao osnovno znanje iz polja psihologije na temu psihopatije, onda bi u istom filmu mogao prepoznati dinamiku koju je opisao Lobačevski u knjizi Politička ponerologija, gdje psihopata (koji se slučajno zadesio među grupom “čuvara zatvora”) odmah staje na čelo grupe, te počinje da „ponerizira“ grupu, odnosno, „transpersonalizira“ ostale „čuvare“, od kojih ga jedan veći broj njih počinje slijepo slijediti, dok su ga drugi slušali čisto zbog straha. Tu se upravo vidi taj „fenomen“ pogubnog dejstva psihopate na umove tzv. „normalnih“ ljudi koji jednostavno nemaju nikakav mehanizam zaštite od njegovog uticaja, te postaju marionete u njegovim rukama.

Isto tako, u materijalima koji pokušavaju provući teoriju “svaki čovjek je zao kad mu se pruži prilika,” psihopatija se nekim “slučajem” ne pominje. Prilično je jasno da se ovdje radi o orkestriranim aktivnostima od strane patokratije da se unese što više dezinformacija kako bi se napravila konfuzija i da se svi ljudi poistovijete sa psihopatama, te da se tako i jedni i drugi mogu smatrati - normalnim.

Na primjer, Philip Zimbardo, psiholog iz San Franciska je objavio i jednu knjigu gdje mu primjer zbivanja u ovom eksperimentu služi kao potpora za njegovu tvrdnju da je - “svako od nas u datim okolnostima sposoban da se ponaša nasilno i sadistički”. On ovaj koncept onda primjenjuje za odbranu onih američkih vojnika koji su se iživljavali na svakojake načine na zatvorenicima u Bagdadskom zatvoru Abu Ghraib, predstavljajući te mučitelje ljudi – nedužnim žrtvama.

(Interesantan tekst na ovu temu, može se naći ovdje: http://www.signs-of-the-times.org/articles/show/129924-Environment+of+Evil )

Naravno, ovdje ne bi smjeli izbaciti i bebu iz lavora, zajedno s prljavom vodom u kojoj smo je okupali. Činjenica jeste da je većina ovih zatvorskih čuvara bila transpersonalizirana, tj. nisu oni svi bili klasične psihopate, međutim, u svom transpersonalizovanom stanju, njihovo PONAŠANJE se nije drastično razlikovalo od ponašanja klasičnih psihopata.

Svi smo mi manje više ‘transpersonalizovani’, usljed slabog prirodnog imuniteta na psiho-patološki materijal kojem smo neprestano izloženi od svog rođenja pa do danas, međutim, nije tačno to da su to normalne osobine ljudi. One mogu biti prisutne u manjoj ili većoj mjeri u transpersonalizovanim osobama a onda aktivirane izvana kad to “kontrolorima” odgovara. Međutim, stanje svijesti psihopata i ‘normalnih’ ljudi se ne može porediti i izjednačavati.

Isto tako, u navedenom eksperimentu, kao i u Abu Ghraib zatvoru, bilo je i onih koji su nisu potpali pod psiho-patološke uticaje, te su u takvim sredinama pokazali i jedno ljudsko ponašanje. A niko da postavi pitanje, - ŠTA TO NJIH ČINI OTPORNIM?! ZaŠto oni nisu uzeli učešća u tim psiho-patološkim aktivnostima?! Pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da takve individue kao “crne ovce”, brzo dolaze na udar ostalih!

Dakle, može se!

***

Imunitet se može ostvariti, ako ne prirodno, onda bar uz pomoć osvještavanja. Međutim, danas se mnoge transpersonalizirane individue koje žele da spoznaju nešto ili poduzmu nešto, pored svega toga jos upuštaju i u ostvarivanje promijenjenih stanja svijesti uz pomoć kojekavih ‘hiperdimenzionalnih tehnika’!? Neki su ‘transpersonalizirani’ i tako da svojom ljubavlju obasipaju kako ovu planetu, tako i svoje “mučitelje” - ili da se bore za mir u svijetu uz pomoć – meditacije!? Ili da stvaraju ljepšu realnosti projicirajući svoje želje (kao produkt jednog transpersonalizovanog stanja svijesti) na ovaj univerzum uz pomoć kojekavih “vizualizacija”. Kakve koristi od “introspekcije”, “pamćenja samog sebe” ili “rekapitulacije”… može imati jedna – transpersonalizovana individua, koja ne zna šta traži, na šta da obrati pažnju i nesposobna je da vidi ono što je bitno? Koliko efikasno će biti njeno dejstvovanje u ovoj realnosti?

I na kraju, opet: dok se “sitni mučitelji” ne “apsolviraju” – nema dalje!
[Kao jedan dobar “sitni mučitelj” za vježbu može poslužiti i ova današnja svjetska patokratija. Sada samo treba proučiti ovu tematiku, i što se ona bolje razumije, utoliko više elemenata psiho-patološkog materijala ćemo moći primjetiti, kako ‘unutra’, tako i ‘napolju’. Onda bi trebala uslijediti faza dekontaminacije i preventive, međutim, sve je to povezano i sa nečijom slobodnom voljom i suštinom bića…]

Ezoteričke grupe

2007-07-29T11:13:00.000+10:00

Da li čovjek treba da djeluje u sklopu neke specifične “grupe” (u smislu njene 3D definicije), ili - individualno?!

Kvalitet konkretnog djelovanja neke individue (ili grupe ljudi) biće uvijek srazmjeran razvojnom stepenu svjesnosti individue (odnosno, ljudi koji sačinjavaju grupu). Konkretno djelovanje podrazumijeva rad na samom sebi (u smislu ezoteričkog razvoja čovjeka), kao i skup naših aktivnosti u smislu interakcije s drugima, odnosno, naše interakcije s realnošću u kojoj živimo.

Razvijati se možemo individualno, ili u sklopu neke - grupe. Čovjek se vjerovatno može individualno razvijati i djelovati u sklopu neke grupe, međutim, vidjećemo da u vezi s tim nailazimo i na određene poteškoće.

Grupe

Od kako je svijeta i vijeka, na ovoj planeti, ljudi se udružuju u raznorazne grupe, javne ili tajne, otvorene ili zatvorene, ne bi li lakše ostvarili određene ciljeve. Po samoj svojoj prirodi, čovjek je socijalno biće a istovremeno i prirodno teži tome da se identifikuje s nekom grupom, ako ništa, onda zbog toga što se unutar grupe osjeća fizički sigurnijim. Tako se u ovoj našoj 3D OPS piramidi do sada stvorilo na desetine hiljada kojekvih grupa, od nacionalnih i religijskih, preko navijačkih, interesnih, političkih itd…, pa sve do - ezoteričkih. Svaka grupa ima neku svoju ideologiju, plan i program, ili “paket-aranžman” koji obećava njenim pripadnicima određene beneficije, od lične sigurnosti i ugodnijeg života, preko “zaštite od ‘astralnih napada’”, pa sve do duhovnog ili ezoteričkog napretka. Neke od njih u sklopu svojih učenja nude čak i ‘paket-aranžmane’ za onaj život poslije ovog života.

S obzirom da se nalazimo u piramidi i da dijelimo iste atribute s njom, nije nikakvo čudo to što i te grupe imaju ‘piramidalni’ ili hijerarhijski sistem uprave i funkcionisanja.

Tako, individualni pripadnici određene grupe imaju mogućnost napredovanja unutar piramide te grupe, a s obzirom da se ta njihova grupa/piramida nalazi u sklopu i nekih drugih piramida, njima se u nekim slučajevima takođe pruža i mogućnost ‘boljeg’ napretka u drugim piramidama (u sklopu one “velike piramide”). Međutim, u kojem god pravcu da se kreće, čovjek stalno ostaje u sklopu “velike piramide”. Ovdje moramo imati na umu da je mnogima od nas upravo cilj da osvoje što višu stepenicu u sklopu piramide, tako da s te tačke gledišta sve izgleda sasvim u redu (što neko reče, “postoji mnogo i onih robova koji ne sanjaju o slobodi, nego o tome – kako da postanu robovlasnici”.)

Međutim, čini se da postoje i oni koji pokušavaju da izađu iz piramide i tako se dokopaju slobode (ostvarenje istinske slobode nemoguće sve dok se čovjek nalazi u piramidi)!? Situaciju komplikuje to što piramida podrazumijeva i jedan specifičan način ishrane; hrana/energija distribuira se odozdo prema gore, tako da onima gore odgovara da imaju što više onih ispod sebe, dok se istovremeno trude kako bi se popeli za još koju stepenicu prema gore. Dakle, njima je bitno da piramida ostane čvrsta i stabilna, te se tako iz petnih žila i trude da održe njenu strukturu.

U piramidi postoji i kontrolni sistem čiji je zadatak da očuva njen integritet; ukratko rečeno, da spriječi bilo kakav pokušaj izlaska napolje, te tako i njeno osipanje. S tim u vezi, u njoj se formira i tzv. ‘matriks’, koji podrazumijeva i određeni (kondicionirani) mentalni sklop njenog stanovništva. U piramidi postoje i metode zastrašivanja i odvraćanja od bilo kakvih ‘destruktivnih’ djelatnosti. Tu vlada i jedan veoma sofisticiran dezinformativni sitem čiji je cilj da unese što više zabune kod tzv. tragaoca za putem koji vodi napolje ka slobodi.

***

Prema onom čuvenom principu “kako gore, tako i dole”, iste elemente piramide ćemo nalaziti i kod svake organizacione grupe ljudi, bilo na kom principu ili u vezi s kojom ideologijom ili ciljem da su oni okupljeni. Nadalje, u samim ljudima takođe manje-više preovladavaju atributi koji su normalno svojstveni piramidi. Naravno, neke grupe će biti toga svjesne, pa će pokušati da prevladaju ovaj problem tako što će obrazovati “krugove” (odnosno, izbaciti iz opticaja pojmove kao što su ‘piramida’ ili ‘hijerarhija’), gdje će vrh piramide biti zamijenjen “unutrašnjim krugom” ili “jezgrom”, međutim, u praksi se to često svodi na: “isto sranje – drugo pakovanje”. Na primjer, oni iz “unutrašnjeg kruga” se neće nazivati sveštenicima ili guruima, nego učiteljima, dakle, u suštini, tu će se raditi samo o promjeni terminologije, dok organizaciona struktura ostaje manje-više slična.

Rad u grupi često podrazumijeva jedan veći protok informacija (ali i - dezinformacija), što ovisi o kvalitetu grupe; ljudi mogu lakše komunicirati sa istomišljenicima; grupa teoretski može lakše izazvati pozitivne promjene u našoj realnosti, nego neki pojedinac, međutim, koliko nam je to iz istorije poznato, u praksi se to nije baš toliko često dešavalo. Grupe ljudi jesu izazivale promjene, ali često te promjene nisu bile istinski pozitivne. (Naravno, to ne znači da se tako nešto ne može desiti u budućnosti.)

Logički, više ljudi bi trebalo bolje da vidi, zar ne?! Pa, ne mora da znači. U praksi postoji nešto što bi se moglo nazvati “grupnom percepcijom” koja se često suptilno diktira odozgo ili iz ‘jezgra’ grupe; dakle, ukoliko vođa grupe pogrešno percipira neka zbivanja, to će se automatski pretvoriti u pogrešnu percepciju ili interpretaciju većine ostalih članova grupe; pogrešna percepcija povlači za sobom i određene konsekvence, tako da će dejstvo članova grupe u vezi s tim po svojoj suštini biti destruktivno (shvatili to oni sami ikada, ili ne). Ukoliko vođstvo grupe skrene s puta, na stranputici će se automatski naći i svi ostali njeni članovi.

Nadalje, bilo da se radi o masonima, Jehovinim svjedocima ili nekoj grupi baziranoj na 4-tom putu, od članstva grupe se traži apsolutno povjerenje u vođu ili upravu. To znači da se mišljenje i stavovi onih odozgo ne smiju dovoditi u pitanje. U praksi se tako nešto neće često ni dešavati jer članovi grupe počinju sve više da se identificiraju s njihovim vođstvom (smatrajući njih uzorom ili jednostavno naprednijim) i sa ideologijom grupe. Njihova svijest polako postaje kondicionirana, te oni tako apsorbuju sve što stiže odozgo bez neke dublje kritičke analize, pa se tako formira i nešto kao jedna “grupna svijest” što je automatski povezano i sa “grupnom percepcijom”.

Ovakav jedan pristup ne ostavlja mnogo prostora vođstvu grupe za prepoznavanje i priznavanja nekih njihovih grešaka u očitavanju realnosti i njihovu eventualnu korekciju, kao i prihvatanje odgovornosti za destruktivne posljedice nastale pogrešnom percepcijom nekih događaja ili ezoteričkih koncepata. Uostalom, oni te posljedice neće ni vidjeti ili će ih pogrešno interpretirati. Ukratko rečeno, percepcija grupe ne mora uvijek da bude objektivna a najmanje što bi vođstvu grupe odgovaralo, to je da članstvo posumnja u njihovu percepciju.

Tako, vremenom individualni članovi grupe gube sposobnost za neke veće izlete u individualnom razmišljanju i pronicljivosti, te postaju zavisni od grupe. Na kraju stvar može da vodi do uzajamne zavisnosti, gdje vođstvo grupe počinje sve više da zavisi od baze (odnosno njenih članova), dok članovi u svom razmišljanju i ponašanju postaju ovisni od strane onih odozgo. Grupa se pretvara u jedan organizam gdje njegovu “glavu” predstavljaju oni “odozgo”, dok članstvo rupe sačinjava ostale njeove dijelove.

Ovdje moramo opet napomenuti i to da s obzirom da živimo u 3D piramidi, ubrzo nakon osnivanja neke grupe, pojaviće se i potreba njenog finansiranja, što će obično biti bazirano na članarinama ili donacijama. Oni koji se nalaze na vrhu grupe, ostaviće svoje redovne poslove kako bi mogli posvetiti sve svoje vrijeme radu za dobro grupe i čovječanstva uopšte. Neće proći dugo i grupa će se institucionalizovati, registrovaće svoje ime i uskoro početi da posluje kao neka firma. To će naravno biti diktirano od strane 3D OPS životnih uslova u smislu potrebe za zaštitom intelektualnog i materijalnog kapitala. Kada grupa konsoliduje sistem finansijskog poslovanja, najmanje što će biti poželjno onima iz uprave, to je neko ‘talasanje’ koje bi moglo ugroziti status quo. U izlogu firme će se uvijek držati par atraktivnih proizvoda koji će opravdavati njeno postojanje, dok će se neprestano odvijati i ostale radne i propagandne aktivnosti.

Sve veći priliv finansijskih sredstava tumačiće se kao znak uspjeha (u 3D OPS smislu, to mozda i jeste znak uspjeha). Međutim, u skladu s tim, prohtjevi i apetiti vođstva grupe će se stalno povećavati. Tu negdje se obično gubi i ona izvorna ezoterička ili ideološka komponenta s kojom je grupa započela svoj rad, te se počinje polako uvoditi neki surogat koji je najoptimalniji za održavanje statusa quo, dok će se na površini istovremeno održavati iluzija nekog ozbiljnog ezoteričkog ili društvenog rada.

Dalji problem s radom u nekoj ezoteričkoj grupi je kompletnost, kvalitet, odnosno, objektivna istinitost ezoteričkog materijala s kojim grupa raspolaže. Taj materijal obično nije ravnomijerno distribuiran odozgo prema dole, odnosno, iz centra grupe prema njenim vanjskim krugovima. Tako se u većini ezoteričkih društava on distibuira prema zaslugama neofita, odnosno, prema stepenicama koje su oni osvojili u svom napretku prema ‘ezoteričkom centru’ ili vrhu. Bez obzira na ezoterički kvalitet tog materijala, do zabune često dolazi i kod njegove intepretacije. Uglavnom, od onih dole se očekuje da ga interpretiraju onako kako im se to nalaže odozgo. Isto tako, na donjim nivoima grupe se održava atmosfera kako oni gore barataju sa nekim velikim tajnama. Nije rijedak slučaj da se neki od vođa grupe omotavaju i oreolom mističnosti i tajnovitosti, odavajući utisak kao da barataju s najvišim kosmičkim mudrostima. Na kakvoj god ideologiji ili učenju jedna grupa bila zasnovana, u suštini će ono biti manje-više zatvoreno, te se kao takvo može smatrati dogmom. Vođstvo grupe će biti veoma rigidno kad se o prihvatanju nekih novih ideja ili koncepata radi.

Bilo da se radi o masonima, Jehovinim svjedocima ili nekoj grupi baziranoj na 4-om putu, tu će postojati i jedan mehanizam zaštite integriteta grupe, kao i postupanja s onim članovima grupe koji naglo obole (ili hronično pate) od “sindroma crne ovce”. U grupi će se suptilno promovisati teza da su njeni članovi sigurni sve dok se nalaze unutar grupe.

Prema istočnoj gnostici, tek kad čovjek pređe “drugi prag” (ili kad se nadje na noti ‘Mi’), on se može posvetiti podučavanju drugih. On tek tada stiče i istinsku individualnost. Međutim, u praksi ćemo rijetko kad vidjeti takav slučaj. Neki će početi sa podučavanjem drugih prije nego što sami pređu “prvi prag”, dok će drugi to raditi za vrijeme dok se nalaze na notama ‘fa’, ‘so’, ‘la’ ili ‘si’, dakle, između dva praga. (Bar ja lično nisam još uvijek sreo, niti upoznao nekoga za koga smatram da je prešao ‘drugi prag’).

Sada se postavlja i pitanje: da li čovjek može da izgubi svoju individualnost radom u nekoj grupi? Prema tvrđoj intepretaciji nekih ‘majstora’ 4-puta, čovjek prilikom svog rada u grupi ne može izgubiti svoju individualnost jer je ni nema (kao tzv. “vanjski čovjek”), tako da nema u tom smislu za šta da se brine. (Međutim, istovremeno ćemo primjetiti da se ‘majstori’ ili članovi jezgra grupe ponašaju kao da je oni imaju!?)

Koliko nam je poznato Gurđijev je svojevremeno osnovao nekoliko grupa, međutim, sve one su se raspale bez pokazivanja nekih većih pozitivnih rezultata (danas ćemo od vođa grupa baziranih na 4-tom putu obavezno čuti kako je njima dobro poznato gdje je on pogriješio, tako da se njihovim grupama tako nešto, naravno, ne može desiti). On je tražio od pripadnika svoje grupe bezgranično povjerenje i poslušnost, tako da ćemo kod nekih vođa današnjih grupa koje su bazirane na 4-om putu, primjetiti jednu “čudnu” tendenciju da se identifikuju s Gurđijevom, te takođe zahtijevati od članova njihovih grupa jedno apsolutno povjerenje i poslušnost (isto tako, oni će one koji napuštaju njihove grupe redovno porediti sa onima koji su napuštali NJEGOVE grupe!?)

***

Gurđijev je svojevremeno govorio da bi jedna grupa od 200 svjesnih ljudi mogla promijeniti svijet:

"Znači, u ovoj situaciji u kojoj se čovječanstvo sada nalazi, ne postoji ništa što bi ukazivalo na neke znakove da se evolucija odvija."Nasuprot tome, kada upoređujemo čovječanstvo sa individualnim čovjekom, možemo veoma jasno vidjeti jedan razvoj ličnosti na račun suštine, tj. razvoj vještačkog, lažnog, i onog što je strano, na račun prirodnog, istinskog i onoga što je stvarno naše.

"Zajedno sa tim, vidimo i porast automatizma."Moderna kultura zahtijeva automatizaciju. I ljudi nesumnjivo gube svoje stečene navike za nezavisnost, automatiziraju se i pretvaraju u dijelove mašine."Nemoguće je reći gdje je kraj svega toga i gdje se nalazi izlaz —ili da li uopšte postoji kraj i izlaz iz toga. Jedna stvar je sigurna, a to je da čovjekovo ropstvo raste i povećava se.

Čovjek postaje rob svojom vlastitom voljom. Njemu ne trebaju više nikakvi lanci. On počinje da voli to svoje ropstvo, pa čak se i ponosi time."

A to je i najstrašnija stvar koja se uopšte čovjeku može dogoditi.

"Sve što sam do sada govorio, govorio sam u vezi čovječanstva kao cjeline. Ali kao što sam naglasio prije, evolucija čovječanstva može da se nastavi samo preko evolucije jedne određene grupe, koja će uticati, odnosno, povesti za sobom ostatak čovječanstva.

"Da li se može reći da jedna takva grupa postoji?"Možda na osnovu određenih znakova možemo reći da ona postoji, međutim, u svakom slučaju mi moramo uzeti u obzir da je ta grupa veoma mala, i preslaba da bi imala ikakav uticaj na ostatak čovječanstva. Ili, gledajući na to s jedne druge tačke gledišta, možemo reći da se čovječanstvo trenutno nalazi u jednom takvom stanju da je ono nesposobno da prihvati vođstvo jedne svjesne grupe."

"Koliko ljudi bi moralo biti u jednoj takvoj svjesnoj grupi?" neko je upitao. "Samo oni sami mogu to da znaju," rekao je G."Da li to znači da oni poznaju međusobno jedan drugog?" opet je upitala ista osoba."Kako bi drugačije moglo da bude?" pitao je G."Zamislite da postoje dva ili tri čovjeka koji su budni usred jedne mase ljudi koji spavaju. Oni će sigurno prepoznati jedan drugog. Ali ih oni koji spavaju ne mogu prepoznati.

"Koliko ima takvih? Mi to ne znamo niti ćemo znati sve dok ne postanemo kao oni."Prije je bilo jasno rečeno da svaki čovjek može vidjeti u skladu sa nivoom svog bića."Ali dvije stotine svjesnih ljudi, ukoliko bi oni postojali i ukoliko bi oni mislili da je to potrebno i pravedno, mogli bi da promijene cijeli život na zemlji."

Međutim, ili ih još uvijek nema dovoljno, ili oni to možda neće, ili možda još uvijek nije došlo pravo vrijeme za to, ili možda ostali ljudi spavaju previše čvrstim snom."

***

U vremenskom kontekstu gledajući, danas možda možemo dozvoliti i mogućnost da tih “200 ljudi” ne mora biti okupljeno na jednom mjestu u sklopu neke specifične grupe organizovane na 3D principu!?
Gurđijev je svojevremeno takođe pominjao tzv. “krugove” od kojih se čovječanstvo sastoji:

"Tako, moramo da zamislimo da se cijelokupno čovječanstvo, ono koje je nama poznato i ono koje nije, sastoji od nekoliko koncentričnih krugova."Unutrašnji krug se naziva 'ezoterični'; taj krug se sastoji od ljudi koji su dostigli najveći razvojni stepen koji je moguć za čovjeka, što znači da svaki od njih posjeduje individualnost u svom krajnjem razvojnom stepenu, da tako kažemo, jedno nedjeljivo ‘Ja’, sve vrste svijesti moguće za čovjeka i punu kontrolu nad tim stanjima svijesti, sve znanje moguće za čovjeka, i jednu slobodnu i nezavisnu volju.

"Ovi ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u suprotnosti sa njihovim razumijevanjem, niti imati razumijevanje koje nije odraženo u njihovim radnjama.”

"U isto vrijeme, među njima ne može da bude nikavih nesloge niti razlike u razumijevanju. Odatle, njihova aktivnost je potpuno ko-ordinisana i vodi ka jednom zajedničkom cilju bez ikakvog posebnog nagona, jer je sve bazirano na jednom zajedničkom i identičnom razumijevanju.[…]

"Sljedeći krug se naziva - 'mezoterični,' što znači, sredina. Ljudi koji pripadaju ovom krugu posjeduju sve one kvalitete koje posjeduju pripadnici ezoteričkog kruga, s tom razlikom što je njihovo znanje više teoretskog karaktera.'"To se naravno odnosi na znanja kosmičkog karaktera. Oni znaju i razumiju mnoge stvari koje još uvijek nisu u stanju da izraze na jedan praktičan način. Znači, oni znaju mnogo više nego što su u stanju da pretvore u praksu.

"Međutim, njihovo razumijevanje je isto kao, odnosno, identično sa razumijevanjem ljudi koji pripadaju ezoteričkom krugu."Između njih ne može da bude nesporazuma niti nerazumijevanja. Jedan od njih razumije isto kao što svi oni razumiju, i svi razumiju na isti način kako jedan razumije."Međutim, kao što je već prethodno rečeno, to razumijevanje je u poređenju sa razumijevanjem onih iz ezoteričkog kruga, više teoretske prirode.

"Treći krug se naziva – ‘egzoterični’, vanjski, zato što je to vanjski krug unutrašnjeg dijela čovječanstva. Ljudi koji pripadaju tom krugu posjeduju mnogo onoga što karakteriše ljude iz ezoteričnog i mezoteričnog kruga, s tim što je njihovo kosmičko znanje više filozofskog karaktera, što bi značilo, ono je više apstraktno u poređenju sa znanjem onih iz mezoteričnog kruga.

"Pripadnik mezoteričnog kruga kalkuliše, dok pripadnik egzoteričnog kruga kontemplira. Njihovo razumijevanje često nije izraženo u njihovom aktivnostima. Međutim, između njih ne može biti razlike u razumijevanju. Ono što razumije jedan, razumiju i svi ostali.”

***

Ukoliko posvetimo malo pažnje današnjim organizovanim “3D ezoteričkim grupama”, neće nam dugo trebati da bi primjetili da nijedna od njih nije ostvarila ni ono što je Gurđijev podrazumijevao pod “egzoteričnim krugom,” a kamoli – “ezoteričnim”.

Neke današnje ezoteričke grupe bazirane na 4-tom putu zagovaraju tezu prema kojoj – “ono šta jedan član grupe dobije/osvoji, - dobijaju svi, šta jedan izgubi, - gube svi”. S tim u vezi, logično bi bilo da ukoliko jedan od članova “izgubi sve” i kao takav se nađe izvan grupe, istu sudbinu bi trebali doživjeti i svi ostali članovi grupe. Međutim, u praksi je to spriječeno strategijom “cementiranja” (ili “smrzavanja”) te individue u vremenu i prostoru. Ukoliko se takav jedan slučaj desi, za individuu koja je u pitanju ubrzo se otkrije da ona nikad nije ni valjala, niti je išta imala, te odatle nije mogla ništa ni izgubiti, pa tako ni grupa ne može biti oštećenja njenim izlaskom. Znači, “ta individua ne valja, nije nikada valjala, niti će ikada valjati”. Ovakvi stavovi će lako biti i “validirani” izjavama većine ostalog članstva grupe (na zadati ton odozgo), koji nekim “slučajem” nisu u kontradiktornosti i zvuče objektivno. (Ovo mu dođe nešto slično kao oni “puferi”/”odbojnici” koje je Gurđijev pominjao koji pomažu kod zaštite integriteta ličnosti!? U suštini, tu se radi o jednom mehanizmu za obezbjeđenje i zaštitu integriteta grupe i održavanja statusa quo.)

***

Između 4-puta i tzv. ‘istočne gnostike’ (učenja koje je još poznato i kao ‘Doktrina’ ili ‘Tradicija’), postoji jedna bitna razlika. Istočna gnostika u sebe uključuje 4-put i na neki način ga “proširuje”. “Tvrđa” komponenta 4-og puta, podrazumijeva grupni rad, dok se u istočnoj gnostici javlja opcija individualnog čovjekovog ezoteričkog napretka. Dakle, moramo naglasiti to da opcija individualnog pristupa ezoteričkom razvoju postoji i opisana je u gnostici! To bi značilo da pripadnost nekoj specifičnoj grupi uopšte ne mora da bude i uslov da bi čovjek razvijao svoje biće. Možemo i sami! (A to bi bilo i logično.)

Kod 4-og puta nailazimo na tzv. “mehanički” žargon ili terminologiju gdje se ‘vanjskog čovjeka’ poredi sa jednom mašinom koja isključivo operiše automatski ili mehanički, odnosno, u skladu s tim kako vanjski uticaji “pritišću dugmad” na njoj. (Ne može se reći da tu nema dosta istine). Te ‘mašine’ sadrže u sebi i kojekve kemikalije koje su odgovorne ne samo za njihovo podmazivanje, nego igraju važnu ulogu i u nekim drugim njihovim funkcijama, pa čak i u proizvodnji emocija. Neki idu malo dalje, pa porede te “mašine” i sa ‘energetskim vampirima’, dozvoljavajući im mogućnost da sisaju energiju jedna drugoj. (Ovdje bijeli luk može ali i ne mora biti od neke koristi.) Ne može se reći da ni tu nema istine, s obzirom da “vanjski ljudi” imaju tendenciju da crpe energiju jedni drugima, međutim, to ipak ne mora da važi isto za sviju i često je u vezi sa razvojnim stepenom svijesti određene individue. (Dakle, opet ono: "Mor bit bidne, al ne mora da znači!?")

Isto tako, između adamičnih ljudi (sa individualnom dušom) i antropoida (sa grupnom dušom) moglo bi biti određene razlike u režimu i načinu ishrane!? Hoću da kažem, možda se ova analogija ipak ne može primjenjivati isto na sve nas!?

Za razliku od 4-puta, u široj verziji istočne gnostike ne nalazimo ovakav pristup i terminologiju. Tu je između ostalog predstavljen i način kako čovjek može da izgradi magnetni centar a onda uz njegovu pomoć da se poveže sa svojom dušom preko medijuma njegovih viših centara. On tek tada (kao ‘unutrašnji čovjek’) počinje i svjesno da živi.

Ovdje se u vezi sa organizovanim grupama pojavljuje još jedan značajan problem. U takvim grupama će se uvijek zadesiti ljudi koji imaju više centre i individualnu dušu (‘adamični ljudi’) zajedno sa onima koji ih nemaju (antropoidi ili organski portali). Dakle, dvije vrste ljudi u jednoj grupi, koja ima jedan “nastavni plan i program”. Teoretski, OP-ovi bi možda mogli raditi na sticanju viših centara, odnosno, individualne duše, dok bi adamični ljudi istovremeno težili ka povezivanju sa svojom dušom.

Sada se postavlja sljedeće pitanje, - da li jedna specifična metodologija može da odgovara i jednima i drugima podjednako?! Ukoliko je metodologija rada na samom sebi u datoj grupi više prilagođena potrebama OP-ova, da li će tu istovremeno doći do gušenja i kočenja ezoteričkog razvoja adamičnih ljudi, i obratno?! Mi možda ne možemo znati koji član grupe je OP, a ko je adamično biće; ali nam sama terminologija i metodologija rada, možda može dati određene naznake u tom pravcu, odnosno, u smislu – za koga je ona prikladnija.

Nadalje, u poslednje vrijeme se sve više priča i o tzv. “frekvencijama”. Mi možda nemamo pouzdane mijerne uređaje za tačno određivanje nečijih frekvencija ili vibracija, međutim, mnogi od nas imaju određeni osjećaj da prepoznaju individue s kojima nisu na “istim talasnim dužinama”, odnosno, s kojima nisu “kompaktibilni”. Taj osjećaj se ponekad javlja ali ga često nismo u stanju racionalizovati.

Oni koji su poklonili malo više pažnje proučavanju psihopatije, mogli su naići na slučajeve gdje u susretu s njima, čovjek nije u stanju da ih “dijagnosticira” ali je u stanju da osjeti da nešto s tim ljudima nije u redu, a zajedno s tim često ide i određena odbojnost ili osjećaj prijetnje neke neposredne opasnosti. U susretu s takvima, mi osjećamo da s njima nešto nije u redu (“tu nešto smrdi”) ali često nismo u stanju pokazati prstom na nešto određeno.

Psihopate, strateški postavljene na ključne pozicije u ovoj našoj 3D piramidi već duže vremena zadaju ili ‘diktiraju’ ovoj planeti njihovu specifičnu vibracionu frekvenciju, koja ima dosta uticaja na sve nas (npr. u smislu “transpersonalizacije” normalnih ljudi), i koja se odražava na kvalitet života na ovoj planeti. Slično tome, određenu frekvenciju mogu da emituju i antropoidi ukoliko se nađu u sklopu neke grupe. Svaka grupa ima svoju frekvenciju, te će neki u skladu s tim ulaziti u rezonanciju s njom ili neće. (Grupa može i mijenjati frekvenciju, tj. može početi s jednom, a završiti s drugom).

Nadalje, zamislimo mogućnost da neki član određene ezoteričke grupe nekim slučajem počne da formira svoj magnetni centar i tokom tog procesa počne da dobija određene impulse od strane svoje duše, kao npr. u smislu, čemu, kada i koliko svoje pažnje da posveti, u šta da uloži svoju energiju; šta konkretno da radi u određenom momentu ili vremenskom periodu u smislu jednog optimalnog razvoja svog bića, pomoći drugima itd. Šta će se desiti ako informacije koje on dobija s te strane nisu u harmoniji sa nastavnim planom i programom grupe čiji je on član, odnosno, mišljenjem nekih iz uprave?

***

Još jedan bitan elemenat kojeg moramo uzeti u obzir, bilo u vezi s pravcem kretanja ili napredovanja neke grupe ili individue je tzv Zakon Broja Sedam, koji je od davnina poznat u gnostici. Ono što se redovno dešava, to je da grupa ili individua krenu u jednom pravcu a završe u drugom, ili počnu da se vrte u krug.

Zakon Broja Sedam

Zakon Broja Sedam je drugi fundamentalni zakon. Ovaj zakon nema uticaja na stvaranje i egzistenciju stvari i fenomena u prostoru, ali ima na njihovu evoluciju u Vremenu. On se primjenjuje na sve tipove kretanja na svim ravnima i nivoima Kreacije.

Da bi se bolje razumjeo Zakon Broja Sedam, i da bi se shvatila njegova važnost, moramo biti svjesni da naše oslobađanje iz domena ‘A’ uticaja, odnosno, radnje koje pri tome moramo poduzimati, direktno pripadaju domenu ovog zakona.

Prema ovom zakonu, svaka akcija, odnosno, djelovanje podvrgava se u svom pravcu jednoj ili više promjena, a kao konsekvenca tog principa, ona je unaprijed osuđena na propast. Međutim, proučavajući ovaj zakon i principe njegovog djelovanja, moći ćemo objektivno da razumijemo i osnovne osobine tih devijacija. Tako ćemo naučiti i kako da se izborimo sa tim devijacijama kojima smo izloženi na našem putu i tako nastavimo u pravilnom pravcu ka ostvarenju naših ciljeva.[…]

Zakon Broja Sedam sastoji se od činjenice da se svako kretanje, nakon što je otpočelo, podvrgava jednoj devijaciji u određenom momentu a onda nako što je prošlo određenu razdaljinu u novom pravcu, drugom odstupanju, i tako stalno. Ukoliko je inicijalni impuls dovoljno jak, kod zadnje devijacije, slijedeći geometrijski oblik heksagona, kretanje se završava tamo gdje je otpočelo. Tako se pod uticajem Zakona Broja Sedam, svaka aktivnost nastala u ovom Univerzumu odvija ukrug.

(krug predstavlja prvobitni cilj prema kom smo krenuli – Gnosis I)

(1-prvi impuls; 2-tendencija ka prvoj devijaciji; 3-dodatni impuls; nastavljanje u pravcu prvog impulsa, kao rezultat od 2+3)

[…] osnovni principi Zakona Broja Sedam bi bili:

- Svako kretanje koje počinje da se odvija u određenom pravcu, podložno je jednoj devijaciji u određenom momentu.

- Svakom kretanje koje se odvija prema određenom cilju, da bi se nastavilo odvijati u pravcu tog cilja moraju se dodati odgovarajući dodatni impulsi u određenim momentima i na određenim njegovim tačkama.

- Ako se ono prepusti samo sebi, kod treće devijacije kretanje koje je pratilo određeni pravac, kretaće se u dijametralno suprotnom pravcu od onoga kojim je krenulo.

Dakle, s obzirom da se kretanje odvija unutar oktave, kad dođe do onih “međutonova”
(mi-fa, i si-do) dolazi do dejstva ‘vektora’, koji mijenja pravac kretanja. (Ulogu ‘vektora’ obično odigra određena individua.)

(iz knjige: In the Search of the Miraculous)

Vođstvo ili članovi neke grupe, ukoliko nekim slučajem i budu u stanju da percipiraju promjenu pravca, obavezno će to tumačiti posljedicom svoje evolucije. U slučaju da neki član grupe uspije primjetiti tu promjenu pravca i zaključiti da on vodi u pogrešnom smijeru, te tako u tom smislu i interveniše, njegova intervencija automatski će se smatrati napadom na integritet grupe. Tada počinje i baražna vatra koja obično započne tako što neko iz vrha grupe zada početni kritički ton, što se brzo pretvara u verbalnu dijareju ostalih članova grupe. Onda se prelazi na degradaciju “crne ovce” i njeno isključenje iz grupe (ukoliko ona u međuvremenu nije sama iskočila iz voza) a ostalim članovima grupe se nalaže da prekinu svaki kontakt sa datom individuom, kako se ne bi i oni zarazili ‘patološkim materijalom’.

Što je neka ezoterička grupa više ‘OPS orjenitisana’ ili direktan produkt matriks-sistema (cointelpro), to ćemo u njoj moći primjetiti jednu jače izraženu hijerarhijsku komponentu i institucionalizaciju, određenu dozu mistike kao i tendenciju ka ignorisanju zbivanja u objektivnoj realnosti (npr. oni neće nikada naći za shodno da prouče istinsku pozadinu napada na STC, niti da poduzmu nešto u vezi s tim.) Nadalje, kod takvih grupa ćemo primjetiti jedno veće poklanjanje pažnje ambalaži, pseudo-ezoteričkim ritualima, inicijacijama, mantrama, vizualizacijama itd., pri čemu je mentalno kondicioniranje pripadnika grupe prilično izraženo, dok će se rigidno držati nekih svojih učahurenih dogmi koje mogu biti vijekovima stare.

Dakle, ovdje sam naveo samo neke osnovne elemente koje moramo uvijek imati na umu prije nego što se odlučimo za rad u sklopu neke specifične “3D ezoteričke grupe”.

***

U vezi sa pristupom radu na samom sebi, odnosno, svom ličnom ezoteričkom razvoju, dosta toga će zavisti od stanja i polariteta same naše suštine, istinskog ja ili duše. Upravo odatle će doći onaj impuls da se uopšte krene u tom pravcu spajanja svih komponenti našeg bića, kao i u smislu određivanja daljeg pravca našeg kretanja, razvoja, dejstvovanja itd.

Oni koji žele napolje iz piramide, pored ostalog, moraju se osloboditi i elemenata piramide koje imaju ugrađene u sebe (tzv. proces ‘dekontaminacije’). U prevodu, oni se moraju osloboditi karakteristika klasičnog građanina piramide. Ko to predstavlja ‘ekstreman primjer’ mentalnog sklopa jednog građanina piramide? Psihopata. Dakle, koje su to osobine koje su klasične za psihopate i kojih se moramo riješiti? (Pogledaj tekst - Psihopatija i politika)

***

Tako će u skladu sa svim tim, neki od nas težiti udruživanju s drugima, neki će ići individualno a neki će možda pokušati kombinovati i jedno i drugo. Međutim, ovdje bi trebali praviti razliku između članstva u nekoj specifičnoj ezoteričkoj grupi i - saradnje sa kolinearnim individuama, odnosno, ljudima koji se kreću istim pravcem i operišu na sličnim frekvencijama. I u ovom drugom slučaju radi se o jednoj ‘grupi’, s tim što ona ima drugačiji kvalitet od onih grupa koje sam prethodno pominjao.

U poslednje vrijeme, u noviji kontekst sve više ulazi i riječ - ‘networking’, koja se veže sa OPD načinom egzistencije, međutim, kao i kod svakog pojma u ovoj našoj “zoni demijurga” i ovdje se javljaju različita tumačenja.

“Networking” podrazumijeva razmjenu informacija i iskustava i komunikaciju između kolinearnih individua, dakle onih koji imaju iste ciljeve ili idu u istom pravcu ali ne podrazumijeva metodu za modifikaciju ili manipulaciju percepcije drugih. Na primjer, ja mogu reći šta ja vidim i upitati druge (koje smatram kolineranim) da li i oni vide isto što i ja; mogu opisati svoja vlastita iskustva ali nemam pravo govoriti drugima šta oni TREBAJU da vide, misle i rade, osim možda u obliku nekog prijedloga ili savjeta (koji naravno može da bude pogrešan). Mogu izraziti svoje mišljenje ali ga nikome ne smijem nametati, bilo direktno ili “suptilno”. Dakle, svaki oblik otvorene i suptilne manipulacije drugih, tu mora biti isključen.

Moramo imati na umu i to da pored toga što se krećemo u istom pravcu, svako od nas ima svoje individualne potrebe i lekcije koje mora da nauči.

U Kasiopejskim transkriptima nalazimo:

“Nije važno gdje si, nego ko si i šta vidiš”.

Mislim da to stvarno jeste tako. Prema mojoj (subjektivnoj) percepciji, došla su vremena kada se takva jedna “grupa” ljudi počinje formirati na nivou ove planete. Ta grupa nema svoje ime, neće ga ni imati jer joj ono neće biti potrebno. Ona neće imati nikakvu hijerarhiju niti sistem finansiranja jer joj to neće biti potrebno. Većina tih ljudi koji će je obrazovati, međusobno se neće lično poznavati, međutim, u skladu s onim “ko su i šta vide”, oni će i dejstvovati. Njihovo individualno dejstvovanje u ovoj realnosti će ući u jednu rezonanciju ili harmoniju, te će kao takvo ostvariti i određeni uticaj na ovu realnost u kojoj živimo ili na onu realnost u kojoj ćemo da živimo. Sada smo u fazi kad članovi ovog “orkestra” već pomalo počinju da sviraju, što možda trenutno zvuči više kao neko ‘naštimavanje instrumenata’, prije nego što se pređe na izvođenje glavne ‘simfonije’.

***

I na kraju, ovo što sam napisao može da bude istina ali ni ne mora, međutim, ono što sigurno jeste istina, to je - da na svakome od nas individualno leži odgovornost, kako za razvoj našeg sopstvenog bića, tako i čovječanstva, uopšte. Svaka naša greška počinjena u tom smislu, povlačiće za sobom i određene konsekvence za koje nećemo imati pravo optuživati - druge.

-

Video: Politička ponerologija

2007-06-26T22:43:00.002+10:00

Knjigu A. Lobačevskog, Politička ponerologija, možete naći - OVDJE

Kako gore, tako i dole (i - obratno)

2007-05-11T12:00:00.000+10:00

Postoje lijepi primjeri na osnovu kojih na ‘mikrokosmičkom’ nivou možemo sagledati šta bi se moglo događati na ‘makrokosmičkom’ nivou, prema onoj čuvenoj hermetičkoj maksimi: "kako gore, tako i dole". Ovdje ćemo morati koristiti malo imaginacije.

Vratićemo se unazad nekih pedeset godina i zamisliti da na čelo jedne države uspjela da dođe grupa psihopata, koja je tako uspjela da zavlada i formira tzv. patokratiju, kao sistem vladavine. Nakon što su preuzeli kontrolu nad upravom, medijima, obrazovanjem i svim ostalim važnim institucijama, oni su polako počeli sa distribucijom psihopatološkog materijala koji je postepeno mijenjao stanje svijesti normalnih ljudi, te prouzrokovao kod njih tzv. ‘tanspersonalizaciju’ (ljepši izraz za ‘psihopatizaciju’). S obzirom da se tu radi o jednom podmuklom procesu kontaminacije svijesti, normalan čovjek to, naravno, nije u stanju primjetiti jer ima samo jednu svijest (koja je izvitoperena, kao što je izvitoperena i njegova percepcija). Naravno, taj čovjek će takođe imati svoj “pogled na svijet” kojeg će unaokolo širiti i promovisati, uvjeren da je ono što vidi – objektivna realnost, a svoja razmišljanja on će smatrati sasvim racionalnim.

Istovremeno, patokratija će iz državnih biblioteka i knjižara eliminisati sve relevantne materijale koji sadrže informacije koje bi mogle rasvijetliti prirodu njihove svijesti i dinamiku manipulacije normalnih ljudi i tako narušiti status quo. Uz pomoć svega toga, kao i kontrole nad medijima, obrazovanjem, naukom itd. itd. oni će napraviti jednu vještačku životnu sredinu u kojoj će građanima biti kontrolisan “input” svih istinskih informacija dok će ih istovremeno izlagati uticaju psiho-patološkog materijala. Sve one koji pokazuju tendenciju za razmišljanjem svojom glavom, oni će ismijavati, diskreditovati, zatvarati ili likvidirati. Ukoliko bi se neko drznuo da sprovede naučno istraživanje koje bi rasvijetlilo pozadinu njihove manipulacije, automatski bi se našao u opasnosti da bude likvidiran. Naravno, ohrabrivaće se ona nauka i naučnici čija otkrića neće moći da naruše status quo u tom ljudskom društvu. Većina građana će nakon određenog vremena poprimiti neke psihopatske karakteristike. Međutim, i u toj takvoj jednoj kontrolisanoj sredini, na osnovu dostupnih ‘infomacija’, građani će formirati ‘svoje’ mišljenje o svemu, odnosno, ‘svoj’ pogled na svijet.

Sada ćemo zamisliti da je jedna grupa psihologa primjetila ovaj fenomen i drznula se da ga malo dublje istraži, istovremeno zadržavajući svoju mentalnu higijenu. Oni tako uspijevaju i da proniknu u suštinu problematike i završe svoj naučni rad. I šta sad?! Kome ga pokazati, kome reći, i – kako, a istovremeno sačuvati živu glavu, s obzirom da je većina ljudi oko njih ‘transpersonalizirana’?!?

U filmu Matriks, Morpheus kaže Neu: “Matriks je jedan sistem, Neo. Taj sistem je naš neprijatelj. Međutim, kad si unutra i kad gledaš oko sebe; šta ti vidiš? Poslovne ljude, učitelje, advokate, stolare… Umove upravo onih ljudi koje pokušavamo osloboditi. Međutim, sve dok mi to ne uspijemo, ovi ljudi će biti dio tog sistema, i to će ih činiti našim neprijateljima. Moraš da razumiješ; većina ovih ljudi nisu spremni da budu iskopčani. A mnogi od njih su toliko beznadežno zaglibili, toliko beznadežno zavisni od tog sistema, da će se oni boriti da bi ga zaštitili. Da li me slušaš, Neo, ili gledaš onu plavušu u crvenoj haljini? Oni će se boriti da bi ga zaštitili...”

***

Naravno, u sličnoj situaciji zadesili su se i ovi gorepomenuti psiholozi. Neki od tih naučnika su odustali kad su vidjeli gdje ih put vodi i pobjegli natrag u “sretni život matriksa”, neki su dospjeli u zatvor, neki su izgubili život a oni najistrajniji i najsposobniji su uspjeli da istraživanje privedu kraju, mada je nekoliko rukopisa tog naučnog materijala je bilo u međuvremenu uništeno. Da li su “normalni” ljudi u toj državi znali za to? Naravno da nisu, a pogotovo nisu dobili šansu da dođu u kontakt sa nalazima tih naučnika. Međutim, svi oni su istovremeno imali svoj pogled na svijet kojeg su smatrali istinskim i ljubomorno ga branili, istovremeno napadajući sve one koji misle drugačije.

U jednoj kontrolisanoj životnoj sredini, pogled ljudi na svijet i realnost uopšte, takođe je kontrolisan. Ti ljudi, s tako izmanipulisanom sviješću postaju i ponašaju se kao agenti sistema (‘matriksa’) kojeg je uspostavila patokratija, odnosno, individue sa poremećenom psihom. Nije čudo što psiholozi u vezi sa svim tim takođe koriste pojam ‘fenomen’, kao što ga mi koristimo kad govorimo o nekim paranormalnim pojavama kao što su NLO i vanzemaljci?! Dakle, “normalni” ljudi bili su neprijatelji ovih psihologa. A psiholozi su istovremeno htjeli pomoći, kako tim ljudima individualno, tako i čovječanstvu uopšte.

***

Mnogi ljudi pate od neuroze i ukoliko se po tom pitanju obrate doktoru, on će im kao predstavnik moderne medicine, koja se bavi kontrolom simptoma a ne liječenjem uzroka bolesti, u većini slučajeva propisati neki sedativ ili antidepresiv (koji imaju cijeli niz tzv. “sporednih efekata,” od kojih se svaki slobodno može smatrati jednom posebnom bolešću.)

Međutim, u psihologiji je poznata činjenica da čovjek koji živi ili radi s nekim psihopatom, odnosno, nalazi se izložen dejstvu psiho-patološkog materijala kojeg ovaj širi oko sebe, često obolijeva od neuroze. Čak bi se moglo reći da je neuroza simptom izloženosti nekom psiho-patološkom materijalu. Naravno, psiho-patološkom materijalu takođe može biti izloženo i cijelo jedno ljudsko društvo, ukoliko se ono nalazi pod vlašću patokratije.

Pa, čak i većina čovječanstva, npr. - u slučaju da su mediji pod kontrolom patokratije! Hm, čini se da imamo upravo jedan takav slučaj, ovdje i sada.

***

Ako se opet vratimo na onaj “mikrokosmos”, i ordinaciju jednog od onih psihologa koji su pronikli u suštinu problema, možemo li zamisliti kako će se on ponašati kad mu se obrati za pomoć neka “traspersonalizovana” (“psihopatizirana”) individua koja pati od neuroze usljed izloženosti psiho-patološkom materijalu koji se distribuira kroz državne kanale iz patokratskih izvora?! Dakle, jedini istinski tretman u takvom slučaju bi bio otkrivanje uzroka bolesti, “dekontaminacija” čovjekove psihe i reintegracija njegove ličnosti, međutim, stvar je veoma opasna jer pacijent (kao “agent matriksa”) može prijaviti doktora vlastima (patokratiji ili “nadzornicima matriksa”), kad mu ovaj otkrije pozadinu i uzroke njegovih problema. Ovdje psiholog mora do maksimuma koristiti nešto što se u gnostici naziva - “vanjska konsideracija”.

Taj pojam podrazumijeva prilagođavanje čovjeka drugim ljudima, njihovom razumijevanju i zahtjevima, kako bi se olakšao život i sebi i njima. Ukratko rečeno, taj pojam takođe podrazumijeva da iskrenost sa svakim, može da podrazumijeva – propast. To ujedno znači i to da oni koji vide neki značajniji dio objektivne realnosti, ne smiju o tome svakome da pričaju jer u tom slučaju oni dovode u opasnost sebe, kao i svoju porodicu.

Psiholog mora zaštititi sebe od svojih pacijenata a istovremeno pokušati da im pomogne. Tako će od njegove procjene sveukupnog mentalnog stanja pacijenta, njegovog načina razmišljanja i karakternih crta, zavisiti to da li će on tretirati njegovu neurozu liječenjem stvarnog uzroka tog problema ili će mu samo preporučiti neke medikamente koji bi trebali da ublaže simptome tog psihičkog poremećaja. I ne samo to, psiholog će morati biti veoma oprezan (koristiti do maksimuma “vanjsku konsideraciju”) ne samo sa pacijentima, nego čak i sa članovima svoje porodice, rođacima, prijateljima i poznancima, jer će obično većina njih takođe spadati u “agente sistema” u svom ‘transpersonaliziranom’ stanju svijesti. Mnogi od njih bi ga bili u stanju prijaviti vlastima, uvjereni da to čine “za njegovo vlastito dobro” i dobro društva.

[Čini se ni da ovi psiholozi koji su radili na istraživanju uloge psihopata u politici, ipak nisu bili potpuno svjesni razmijera problema s kojim su se suočili i kojeg su pokušali rasvijetliti?! Živeći u jednoj zatvorenoj sredini, oni su, - ili smatrali da postoje države i društva gdje se tako nešto ne dešava, ili su mislili da donošenjem njihovog naučnog rada u prave ruke i na pravo mjesto, on će biti i javno objavljen, jer se u njihovoj državi to ni u kom slučaju ne bi moglo desiti. Tako su oni jedan manuskript poslali u Vatikan, po kuriru koji je kobajagi išao tamo na turističko putovanje. Normalno, oni su smatrali da će oni koji se predstavljaju čovječanstvu kao “božji ambasadori” prepoznati značaj njihovih nalaza, te javno i objaviti to njihovo djelo, kako bi pomogli čovječanstvu u bitci protiv zla. Naravno, vatikanska patokratija je prepoznala značaj njihovih nalaza, tako da je i kurira i manuskript progutao mrak.

Nakon toga, ovi psiholozi su u nekoliko navrata uspjeli dostaviti svoju knjigu u neke tzv. ‘demokratske’ zemlje, uključujući i SAD, međutim, lokalna patokratija (koja takođe uspješno radi i pod tzv. “demokratskim plaštom”) odmah je učinila sve potrebne radnje da do javnog objavljivanja te knjige nikada ne dođe. Nakon jednog dužeg vremena, tj. tek nedavno, taj manuskript je došao u ruke nekolicine normalnih i svjesnih ljudi, te je napokon i javno objavljen.]

Naravno, u pokušaju da zamislimo sve ovo, nije nam potrebna nikakva bujna mašta. Ovaj slučaj sa ovom grupom naučnika, na čelu sa profesorom Lobačevskim, već se dogodio u našoj stvarnosti.

***

Ako bi uzeli u obzir samo nekoliko psihopatskih osobina, kao i psiho-patoloških aktivnosti kao što su ratovi, ubijanje, nasilje, varanje, pohlepa, manipulacija, mučenje ljudi i životinja, itd. a onda poduzeli jednu tvrdu i objektivnu analizu informacija koje su nam poznate iz istorije ove planete kao i materijala koji se promoviše preko medija, u vidu kojekavih vijesti, komentara, drama, filmova, serija ili preko video-igara koje su namijenjene djeci, vidjećemo da je zastupljenost psiho-patološkog materijala prilično velika. Patokratija postavlja psiho-patološke ‘trendove’ i životne norme, dok ih normalan čovjek pokušava pratiti i zadovoljavati, smatrajući ih istinskim. Tako normalan čovjek živi u jednoj kontrolisanoj sredini, on u toj sredini formira svoje mišljenje o svemu, pa čak i o vanzemaljcima. Naravno, mogućnost da to “njegovo” mišljenje nema veze sa objektivnom realnošću, odnosno, da se tu radi samo o predubjeđenjima i vjerovanjima koja su uslovljena od strane sistema, njemu ne može pasti na pamet. Pored svega toga, on će još ismijavati i napadati sve one koji misle drugačije! Fenomen, zar ne?! Uz sve to, ljudi sa zdravim “instiktivnim supstratom”, često će obolijevati od neuroze. (Moramo imati na umu da psihopate nisu ti koji se obraćaju doktoru za pomoć. Pomoć obično traže - njihove žrtve.)

Bez obzira na to što živimo u jednoj kontrolisanoj životnoj sredini i što smo svi manje-više ‘transpersonalizirani’, - sve ovo se MOŽE vidjeti!

***

Prilično je jasna činjenica da mi, kao ljudska bića, u ovako ‘hipnotisanom’ stanju, ne možemo lako vidjeti ni ovaj donji nivo manipulacije čovječanstva od strane individua s “greškom u mentalnom softveru” koji nam se odigrava pred nosom kroz cijelu našu istoriju sve do danas a kamo li neki viši oblik manipulacije, koji bi, da tako kažem, mogao biti “hiperdimenzionalan”.

Doduše, možda možemo pokušati zamisliti mogućnost da možda nismo na vrhu lanca ishrane, da postoje i druge oblasti egzistencije od kojih su neke više od ove naše, kao i neki entiteti koji nas manipulišu iz jedne negativne oblasti sa gornjeg sprata, da tako kažemo, s primarnim ciljem svoje ishrane. U ‘makrokosmičkom’ smislu, zamislićemo mogućnost da su oni u poređenju s ovim našim lokalnim “3D-psihopatama”, - “psihopate-na-kvadrat”, s obzirom da nemaju savijesti/osjećanja ali su daleko višeg stepena inteligencije. Nadalje, iz te njihove više oblasti egzistencije, oni nad našim vremenom mogu imati veoma lijep pregled, tako da nekima od nas mogu ‘daunlodirati’ kojekave vizije u smislu proročanstava u vezi budućih zbivanja na ovoj planeti, a mogu se i ubacivati u našu prošlost, pojavljivati se kao anđeli ili “bogovi”, pa…recimo…servirati nam i određene “duhovne istine” uz dimne i svjetlosne efekte, odnosno, religije (“mentalne okove”). Isto tako, ustoličiti određene psihopatske loze u smislu naših vladara, koje će ovi, kao individue koje operišu na sličnim frekvencijama, prilično lako mentalno kontrolisati, odnosno, uticati na njihove odluke i uspostavljanje opšteg sistema života na ovoj planeti.

Kakav bi taj sistem bio, koji bi njima odgovarao?!

Pa, on bi vjerovatno bio strogo zasnovan na materijalizmu, u ljudskom društvu bi se stvarale lažne norme ili vrijednosti “uspjeha” koje bi normalan čovjek trebao postići u svom životu, dok bi se istovremneo potrudili da se sve stvarne duhovne istine dovoljno izvitopere kako bi se pretvorile u svoju suprotnost ili da one jednostavno ne budu dostupne čovječanstvu.

Nadalje, u takvom jednom sistemu, normalan čovjek bi trebao neprestano da živi u neizvjesnosti i strahu, na svjesnom ili podsvjesnom nivou, njega bi trebalo manipulisati da ulazi u sukobe kako sa drugima, tako i sa samim sobom itd. Dakle, formirali bi se uslovi da on svoju emocionalnu energiju neprekidno emituje u manjim ili većim količinama, kako bi se ‘oni odozgo’ mogli njome hraniti. Tako kontrolisana svijest čovječanstva rezultirala bi formiranjem jedne određene “koncenzus realnosti” koja sa onom objektivnom, ne bi imala skoro nikakave veze.

Postoje i ljudi koji bez obzira na to sto su okruženi transpersonalizovanim individualma u ovoj psihopatiziranoj realnosti, istražuju ove aspekte manipulacije čovječanstva i koji se nalaze u sličnoj situaciji kao i oni već pomenuti psiholozi. Neki od njih usput odustaju kad vide gdje ih put vodi i kad ih slika onog dijela objektivne realnosti kojeg su u stanju da vide učini malodušnim, neke od njih i likvidiraju, dok drugi guraju dalje bez neke posebne anticipacije, jer jednostavno negdje u dubini svog bića osjećaju da ono što rade danas, mora imati određeni pozitivan efekat u budućnosti, u smislu popravljanja položaja čovječanstva, odnosno, njegovih šansi za opstanak i napredak. Oni su svjesni činjenice da je svako normalno ljudsko biće odgovorno ne samo za sebe, nego i za čovječanstvo uopšte. Njihovi nalazi takođe nisu lako dostupni, njihove knjige ne nalazimo u knjižarama a pogotovo među bestselerima. Za većinu njih malo ljudi je čulo, isto kao i za one psihologe, koji su se svojevremeno bavili istraživanjem jednog bitnog dijela realnosti u kojoj žive.

Izgleda da je njihova suština jednostavno takva!? A kakva je vaša?!?

-

Bogovi i religije

2007-05-11T00:01:00.000+10:00

Pregled trenutne situacije na terenu

Hrkljuš Jehović

Sve vidi, sve čuje i sve zna. Prilično je star ali je još uvijek veoma aktivan uz pomoć svojih predstavnika i sljedbenika. Poznat je i pod šifrom - YHVH. Prije više od 2500 godina, on se prikazao Mojsiju na Sinajskoj Gori uz svjetlosne efekte, puno dima i vatre; i tom prilikom mu je svečano uručio zapovijesti u vezi toga šta se smije a šta ne smije raditi.

Tamo negdje 458 g. p.n.e., Leviti, sveštenici palestinskog plemena Juda, sjetili su se da napišu Knjigu Zakona u kojoj su pojasnili šta je ovaj Hrkljuš htjeo da kaže, a tu je navedena i činjenica, - da je on lično upravo njih izabrao kao svoje miljenike i ovozemaljske predstavnike. Dakle, tu je bila napisana istina i ništa drugo do samo istina, kako je to jasno navedeno u tom ‘svetom pismu’. On je tu, ujedno, poručio i svima onima koji ga ne budu voljeli - da će gadno da prođu. Jedna od njegovih poznatih izjava je: "Služite mi sa strahom i radujte mi se s trepetom". Ima mnogo sljedbenika koji su danas podijeljeni u nekoliko različitih grupa (od kojih su glavne sljedeće dvije: “Oni koji mu ga puše” i “Oni koji ga ljube u dupe”) u skladu sa različitim razumijevanjem onoga što je on rekao. A on, nikako da dođe lično i pojasni stvar.

***

Hrkljuš Islamović

Sve vidi, sve čuje i sve zna. Poznat je i pod šifrom Hrkljuš dž.š. Veoma je aktivan preko svojih predstavnika i sljedbenika. Uz pomoć svog anđela-glasnika Gabrijela, stupio je u kontakt sa Muhamedom 612. godine, kad je ovaj krenuo da se malo prošeta a onda je usljed Gabrijelove anđeoske fizičke intervencije, pao u nesvijest. Tom prilikom je ovaj ošamućenom Muhamedu prišapnuo hrpu suštinskih informacija u kojima je rečena samo istina i ništa drugo do istina. Srećom, nakon što je došao sebi, Meho se je sjetio svih tih informacija, pa je sve to stavio i na papir i tako napravio ‘svetu knjigu’, čiji se sadržaj ni dan danas ne smije dovoditi u pitanje. Tako, Hrkljuš dž.š. danas ima mnogo sljedbenika u svijetu koji su poznati kao - “oni koji su mu se naguzili”, mada su se i oni, u međuvremenu, takođe podijelili u nekoliko različitih grupa, u skladu sa različitim razumijevanjem onoga što je on rekao. A on, nikako da dođe lično i pojasni stvar.

***

Napomena: još uvijek se ne zna na kojeg je Hrkljuša mislio bosanski mislioc mali Mujo, u onoj svojoj čuvenoj izjavi za javnost: “Ne čudim se ja njemu što nam ga je zavuko, nego nama što smo mu se naguzili”!? I ne samo to, on je čak pozvao Hrkljuša i na megdan, u ovim svojim čuvenim ‘Satanskim stihovima’:

Došlo vrijeme, nemere se dihat
A od muke, nemerem ni pričat
Oj Hrkljušu jebalo te Pismo
Pa, mi ljudi različiti nismo

Para nemam ni somun da kupim
A oš’ da te ja u dupe ljubim
Mati nema ni za stan da plati
Fata mi se na užetu klati

Dok se tebi mi moramo divit
Od gluposti nemere se živit
Cijeli život patim se i grebem
Majku li ti fašističku jebem

Džubre jedno, tebi je milina
Da patimo zbog tvojih doktrina
Jebalite ti mentalni okovi
Sveštenici, hodže i popovi

Zemlja gori, psihopate prijete
Sjebaće nas, od glave do pete
Silaz’ dolje, svega ovog glede
Razbiću te, rahmeta mi dede

(…međutim, od Hrkljuša još uvijek ni traga ni glasa!? Vjerovatno zna koliko je Mujo zajeban, kad popizdi!? Hrkljuševi sljedbenici su ovo, naravno, okarakterisali kao: “krajnji stepen blasfemije”)

***

Hrkljuš Mormonijević

Sve vidi, sve čuje i sve zna. Kontaktirao je Jozu Smita jedne septembarske noći 1823. godine, uz pomoć svog anđela-izaslanika Moronija, kojom prilikom je zapanjenom Jozi uručena specijalna knjiga u kojoj je napisana istina i ništa drugo do samo istina (takođe, na principu: “isto sranje, drugo pakovanje”). Tako je on danas veoma aktivan uz pomoć svojih predstavnika i sljedbenika.

***

Hrkljuš Svjedok

Sve vidi, sve čuje i sve zna. Poznat je i po nadimku Turbo-Hrkljuš. Čarli Taze Rasel je u njegovo ime lično osnovao poveliku grupu sljedbenika koji su danas poznati kao Hrkljuševi Svjedoci. Oni su takođe zakleti obožavaoci istine. Tako je ovaj Hrkljuš danas veoma aktivan uz pomoć svojih predstavnika i sljedbenika a postao je nadaleko poznat tek nakon što mu se pridružila moja komšinica Šefika, koja je na osnovu svojih intimnih iskustava s njim, izjavila za javnost:

“Kad sam mala bila,
tanko sam piškila,
sad Hrkljušu hvala
piškim ko iz bokala”

***

Hrkljuš Novog Doba

Ovo je najmlađi Hrkljuš (što se sasvim jasno može i vidjeti na gornjoj slici). Kaže da nas sviju prožima, pa vjerovatno tako i sve vidi, sve čuje i sve zna. Poznat je kao Hrkljuš Novog Doba a neki ga nazivaju i Hrkljušem Novog Svjetskog Poretka. On nalaže svojim sljedbenicima da nose ružičaste naočale i da obraćaju pažnju na sve, osim na - objektivnu realnost.

Ovaj Hrkljuš ne koristi nikakve sveštenike, hodže i popove u svojim odnosima s javnošću. On to radi tiho preko svojih specijalnih gurua, kojima je njegova doktrina poznata do tančina.

Njega će, navodno, morati da vole i slijede svi oni koji budu htjeli da žive u Novom svjetskom poretku, kojeg nam je patokratija pripremila. (Naravno, patokratija će tada ukinuti sve ostale Hrkljuše, jer nam oni više neće trebati.)

-

Intervju: mali Mujo, borac protiv matriksa

2007-04-28T09:40:00.000+10:00

mali Mujo

(mali Mujo je morao postati nevidljiv jer su mu Hrkljuševi sljedbenici i ostale sile matriksa stalno za petama.)

Nakon nedavnog interdimenzionalnog incidenta kojeg je izazvao balkanski mislioc mali Mujo postoje neke indikacije da je već došlo i do izbijanja jednog šireg interdimenzionalnog sukoba, jer se u međuvremenu broj onih koji su napokon odlučili da se probude i suprostave onima koji su izmislili Hrkljuša drastično povećava.

Hrkljuš

***

Galaksija.com: Đe si bolan Mujo, niđe te nema. Čujem da te napadaju za one tvoje Satanske Stihove, isto ko onog Ruždija.

Mujo: Lako je njemu, on se narugo onima što su mu se naguzili, pa se sakrio kod onih koji mu ga puše.

***

HRKLJUŠ, SVETA PISMA, UMBABA I NJEGOVA BRATIJA

G: Reci nam šta se desilo kad si se prvi put astralno projiciro? Hrkljuša nisi našo?
M: Ma, imo sam ja neku šuhu (instiktivno znao, prim. prev.) da ga neću gore naći, tako da se nisam puno ni iznenadio, nego kontam, da bar naplatim onima koji su ga izmislili i to na njihovom terenu, kad ne mogu na našem. Dosta su oni nas handrili (seksualno opštiti, prim. prev.) u mozak.

G: Znači, dobro su nam ga smjestili s tim njihovim Hrkljušem?
M: Kako i neće, kad smo im se vako lijepo naguzili?! Zavukli su nam ga...multidimenzionalno! Pitanje je oćemo li ikada doći sebi?!

G: Strašno!
M: Najstrašnije!

G: Uh… a kako su nam ga ono zavukli…?
M: Multidimenzionalno

G: Znači, ni Hrkljuševa Pisma nisu Hrkljuševa?!
M: To ti je jarane čista manipulacija…'sihička. Radi se o zaglupljivanju čovjeka ili što bi se reklo - ubacivanju jednog mentalnog programa u ljude. Onaj ko se naguzi njemu, naguziće se i onima koji su ga izmislili i onima koji ga reklamiraju, i svakome ko je na nekoj funkciji. Takav čovjek će vjerovati u sve, samo ne u sebe.

G: Malo objektivnijom analizom Hrkljuševih Pisama, stiće se dojam da se tu radi o individui koja je mentalno poremećena? Još mu se trebamo i divit?
M: A od gluposti, nemere se živit. Sve dok gledamo na njegovu poremećenost kao na nešto normalno, tako ćemo gledat i na ove naše lokalne 'sihopate, jer mu to dođe ko neko normalno mentalno stanje. Pogotovo kod onih koje smatramo ‘autoritetima.’ Kad može Hrkljuš bit poremećen, što ne bi i oni!?

G: Užasno!
M: Najužasnije!

G: Uh…dobro,…da se sad malo vratimo na astralna pitanja. Kako ti samo pade na pamet da se onako patosiraš a onda astralno projiciraš? Ili je to sve bilo spontano?
M: Ma, više mi je muka bila od svega. Kontam, vako više nemere. Kad neće oni dole, odoh ja gore, pa kud puklo da puklo. Kad sam skonto gdje sam se našo, s obzirom da nisam imo šta s njima diskutovat, odmah sam počeo da ih mlatim.

G: Čime
M: Čime sam stigo.

***

BIĆE BELAJA

G: Čujem da vas sada ima više, tj. da ste ti i tvoja raja dohakali Umababi i njegovoj bratiji?
M: Svakog dana ima nas sve više. Tek će sad bit belaja.

G: Čujemo da si onog anđela Gabrijela dobro nakačio i da se još uvijek nalazi na intezivnoj njezi?M: Dobro je prošo. Kad sam ga dofatio, kaže: "Nemoj Mujo, matere ti, neću više nikad! Nisam ja kriv! Umbaba je za sve kriv! On me je poslo da se prikažem Mehi!" Isto mi je govorio, dok je mogo pričat, i onaj Moroni Mormonijević, što se ukazo Jozi Smitu. Neće se oni više nikom prikazivat, majku im njihovu fašističku. Sjebali su nas do temelja. Pogotovo onaj Umbaba Samahongo. To ti je bolan onaj što se uz kojekave fenomene lično prikazo Mojsiju.

G: Znam. Kažu da je takođe bilo puno vatre i dima kad si se ti njima gore prikazao!? Čak se šuška da je Umbaba, nedavno preminuo u egzilu. Kažu da je umro od posljedica straha kojeg je preživio u bliskom-susretu-treće-vrste s tobom?
M: Dobro je prošo!

G: Kako misliš?
M: Pa, mogo je na mjestu ostat mrtav.

G: Znači, za sada vam dobro ide?
M: Ma, nije nama problem izaći na kraj s onima gore, nego s ovima dole.

G: Misliš na Hrkljuševe sljedbenike
M: Pa, na koga ću drugog?!

G: Uh, jesu nam ga zavukli…
M: Multidimenzionalno

***
HRKLJUŠEVI SLJEDBENICI, PSIHOPATE I NOVI SVJETSKI POREDAK

G: Šta će oni kad saznaju da gore nema Hrkljuša?! A još ako je tačno i to da je Umbaba preminuo. Hoće li pohrkljušni ljudi moći to preživjeti?
M: Ne brini za njih, oni to neće povjerovati.

G: Kako misliš?
M: Pa, lakše im je da to ne povjeruju, nego da skontaju kolike su budale. Kad u jedno vjeruješ – onda u drugo ne vjeruješ, a kad u nešto vjeruješ - onda obično ne razmišljaš svojom glavom. Kontaš? Znači, nisi naviko, a ne znaš ni kako to izgleda. To ti je, bolan, čista metafizika.

G: Znači, borba se odvija na dva fronta, gore i dole. Protiv onih koji su Hrkljuša izmislili i protiv Hrkljuševih sljedbenika. Dobro, kakvi su ovi gore što su nam ga odozgo zavukli? Kakav im je mentalni profil?
M: Sihički su slični ovim našim 'sihopatama. A ima ih i gorih.

G: Uh, onda su stvarno gadni da gadniji ne mogu bit. Neki tvrde da su psihopate posvuda i da već odavno vladaju ovom našom planetom?!
M: Naravno. Ništa nije slučajno. Na istim su talasnim dužinama, što bi se reklo.

G: Pa dobro, šta ove naše 3D-psihopate sada planiraju?
M: Još više terorizma, ratova, zastrašivanja, likvidacije ovaca, zbijanja ovaca u stada i torove, postavljanje više kamera i raznih drugih uređaja za praćenje, manipulaciju ovaca uz pomoć vakcina, kemikalija, genetički modifikovane hrane itd., markiranje ovaca čipovima preko kojih će se obavljati kupovima i prodaja, kontrola…a sve to polako, korak po korak, uz pomoć - “strategije kuvane žabe.”

G: Kakva je to strategija?!
M: Pa, poznato je da kad žabu staviš u lonac s vodom, pa onda polako podižeš temperaturu vode, ona se polako navikava, tako da ne iskače iz lonca sve dok ne bude kuvana. Tako isto oni rade s nama, polako podižu temperaturu i ako sada ne iskočimo iz lonca, uskoro ćemo biti vareni i pečeni.

G: Dobro, dobro, stani malo … ima li kakvog lijeka?
M: To ti je…morbidno.G: Kako misliš?M: Mor’ bit’ bidne a mor’ bit’ i nebidne.

G: Reci mi, može li se kako natjerati ljude da razmišljaju, da stanu na svoje noge, tj… da se usprave?!
M: Ma, ne smiješ im kršiti njihovu slobodnu volju, koliko god ona bila izmanipulisana. Mi smo i porobljeni uz pomoć naše volje.

G: Tužno!
M: Najtužnije! Osim toga, jedni ne znaju ni stajati na svojim nogama a drugima je i ovako lijepo jer za bolje ni ne znaju. Većini je lakše pustit drugima da oni razmišljaju umjesto njih i govore im šta će mislit i radit, a to su psihopate jedva dočekale. Sad psihopate razmišljaju umjesto nas i govore nam šta treba da radimo.

G: Znači, nako, generalno rečeno, dobro smo ga popušili?
M: Multidimenzionalno! Ali izgleda da sad dolazi vrijeme kad ćemo malo zamijeniti uloge.G: Neka, neka. Neka i oni vide kako je to. A kako izaći na kraj s Hrkljuševim sljedbenicima?

M: Uh, oni su stvarno težak slučaj. Neki su gori čak i od samog Hrkljuša, jer on bar nije nikoga lično ubio, a nije ljude ni mučio, jer je samo fiktivan, što bi se reklo. A ova džubrad odavde je u njegovo ime napatila, zavila u crno i pobila stotine miliona ljudi. Za neke od njih je i sam Umbaba Samahongo bio malo dijete.

***

JEBO LUD ZBUNJENOG

G: Kako je moglo doći do toga?
M: Jebo lud zbunjenog, eto kako! Neki su ludi a neki su zbunjeni. Dok jedni luduju, drugi se zbunjuju. Oni koji su zbunjeni, slijepi su i za objektivnu realnost. He, he, oni misle da je realnost ono u šta oni vjeruju.

G: Pa dobro, šta je to objektivna realnost?
M: To ti je ono što zbunjen, tj. normalan čovjek ne vidi. To ti je onako kako jeste.

G: A ko su ljudi koji mogu da je vide?
M: To su oni koji se bude ili su se probudili. Oni koji ne vjeruju i ne zamišljaju, nego razmišljaju, svojom glavom, što bi se reklo.

G: Zar ima i takvih?! Da li je to uopšte moguće?! Znači, ovakvi kakvi jesmo mi mu dođemo nešto ko … ovce za šišanje
M: Za šišanje, za mužu i meso.

G: Kako nas to ovi odozgo šišaju, muzu i jedu?
M: Cijede nam energiju.

G: Kako?
M: Mi se mučimo i patimo, proizvodimo negativnu energiju, a oni je usisavaju i tako se hrane. Kad se mi međusobno gložimo i tučemo, oni se goste. A ponekad nas i onako, lagano... meze.

G: Misliš, hrane se našom emocionalnom energijom? Znači, isto ko što mi manipulišemo i iskorištavamo ovce, ovdje dole, tako i oni nas?
M: Pa, šta si ti mislio?!

G: Gadno, da gadnije ne može bit!
M: Najgadnije!

***

KRALJEVSKE LOZE, PSIHOPATE I MENTALNI PROGRAMI

G: Kako su sve to uspjeli organizovati?
M: Lako! Još davno su postavili psihopate na vlast na ovoj našoj planeti i naložili da jedan drugog nasljeđuju kroz te psihopatske, pardon, kraljevske loze.

G: Znači, to je ona ‘plava krv’!?
M: Pa, izgleda da je ta loza više prijemčiva za manipulaciju od strane one bratije s gornjeg sprata tj. imaju specifične frekvencije, da tako kažem. Tako oni odozgo upravljaju njima, a ovi nama. Usput su nam instalirali Hrkljuša, a to ti je jedno specijalno stanje svijesti ili mentalni program. Ko kad te neko zaključa u sobu bez prozora.

G: Jesi li siguran da su dobro zaključani? Neki dan me je jedan od njih pogodio direktno u glavu nekim poglavljem iz Hrkljuševog Pisma. Jedva sam došo sebi.
M: Ma, mislio sam…figurativno.

G: Pusti ti to, figurativno. Napadaju frontalno sa svih strana, kao da je neka zaraza u pitanju.
M: Gore od zaraze, jarane moj. To ti je jedan mentalni program koji se prenosi vertikalno i horizontalno, a normalnog čovjeka pretvara u ovcu.
G: Gore od zaraze?! Čuj, u ovcu?!
M: Jeste. A gdje ima ovaca ima i pastira.

G: A ko su pastiri?
M: Pa, većinom psihopate, ko će drugi. Na cijeloj planeti su napravili takav sistem života da normalan čovjek ne može nikada doći sebi tj. da dok živi izgubi i ono malo duše što je ima.

G: Znači, ovaj sistem odgovara psihopatama? Skrojen je po njihovoj mjeri?
M: Nego šta, pa okreni se malo oko sebe. Oni koji nemaju savjesti brzo se penju prema gore, jer gaze sve ostale bez ikakvog pardona. Onda odozgo upravljaju i zaražavaju normalne ljude svojim bolesnim razmišljanjem i ponašanjem. Normalan čovjek misli da se treba ponašati onako kako mu ovi odozgo nalažu a oni su sve okrenuli naopako. Neki ljudi ih čak i oponašaju. Oni koji se uspenju gore, prema društvenim vrijednostima, završe u provaliji, prema onim duhovnim.

G: Pa, kako izaći na kraj s tim psihopatama?
M: Prvo ih moraš dobro prokontat.

G: Lako je to reći! Ma, vidim i ja da nešto nije u redu a nikako da skontam šta. Dovoljno mi je da vidim samo ove reklame na televiziji, ko da su ih pravili za debile a ne za normalne ljude. Da ne pominjem ove političare i sve ostalo. Onda mislim da možda nešto sa mnom nije u redu?
M: U pravu si! Dobro si to skonto!

G: Šta? Pa, oćeš reć da sam puko?!
M: Ma jok. A nisi ni normalan. Ništa ne brini, ovdje je ionako skoro nemoguće ostat normalan. Ali, sve mi se čini da imaš šanse da se izvučeš.

***

NEW-AGE

G: Uh, sad si me utješio. Nego, interesuje me kako onda oni nju-ejdžeri tvrde da je sve u redu, ljepota jedna što bi se reklo? Sjednu među tulipane, u mislima se obaviju loptom od svjetlosti i projiciraju realnost koja im se sviđa. Usput, obasipaju ljubavlju sve i svakoga. Šta tu fali?
M: Dva kraja, i sredina. To ti je samo jedan mentalni program koji drži ovcu omamljenom dok na nju ne dođe red.

G: Ma, nekako ih volim slušat. Nekako su…umilni…blagoglagoljivi. Fini brate ljudi, ne mogu da vide ništa negativno, pa mi godi uhu kad ih slušam. Čisto bih volio da im vjerujem.
M: Svi mi vidimo i čujemo samo ono što nam godi. Problem je samo u tome što ‘realnost’ koju oni projiciraju ima isto toliko veze sa ovom pravom ko i filmovi u kinima koji se prikazuju preko projektora. Nju-ejdžeri su ti nešto ko projektori, samo što oni ne projiciraju svoje lične laži na neko platno, nego na svoju okolinu. Za psihopate nema lakšeg zalogaja od jednog nju-ejdžera.

G: Kako to misliš?
M: Vako ti je to. Ima jedna priča koja kaže, - idu nju-ejdžer i ‘normalan čovjek’ kroz šumu, kad pred njih odjednom iskoči ogromna zvijer. Dok je normalan čovjek razmišljo da li da bježi ili da se brani, nju-ejdžer mu kaže, "Ništa ne brini, samo zatvori oči, zamisli oko sebe balon od svjetlosti i zvijer će nestati." Tako su i učinili. Naravno, zvijer ih je odmah progutala. Nakon što su se našli u njenom stomaku, otvorili oči i okrenuli se oko sebe, nju-ejdžer je reko: "Jesam li ti reko da će nestat. Zar ne vidiš da je nema!?" Ovdje je normalan čovjek prošo isto ko i nju-ejdžer jer je slušo njega a ne sebe. Znači, od ignorisanja zvijeri i kojekavih projekcija nema ništa. Moraš znati kako joj izmaći ili kako se od nje odbraniti.

G: E, jebiga. Već sam se bio ponado. Čito sam negdje da ljudi mislima mogu da stvaraju realnost!?
M: Mogu. Jedino je problem to što čovjek koji spava, može samo da sanja. Znači, da bi nešto mijenjo, prvo se moraš probudit. Ljudi bi da stvaraju realnost, ali da se ne probude, pa tako mogu samo sanjat da stvaraju neku realnost. Drugo, realnost se ne stvara samo mislima, nego najviše uz pomoć ličnog rada a to je opet u vezi sa znanjem i svjesnosti.

***

MATRIKS KAO SEPTIČKA JAMA

G: Neki su su malo dublje proučili situaciju, s metafizičkog aspekta, što bi se reklo, tvrde da se nalazimo u nekoj vrsti septičke jame?!
M: I jest tako. Prvo skontaš da nešto nije u redu, pa kad malo počneš razmišljat i istraživat, onda vidiš gdje si se zadesio. Kad preživiš 'sihički šok, onda gledaš kako da se izvučeš napolje. Samo, to nije baš tako lako. Teško je izvlačiti se iz govana bez talasanja i da te drugi ne primjete. Mislim na one koji se brčkaju u njima zajedno s nama.

G: Pa, šta ako primjete?!
M: Ako primjete da se pokušavaš izvuć, oni će pokušat da te vrate nazad. Biće ono: "Gdje si to ti pošo, haa?! Šta ti fali ovdje? Oćeš reći, da smo mi svi ludi a ti pametan?! Ko si to ti, pa da talasaš i izlaziš napolje? Hoćeš da poslužiš ko loš primjer i za ostale, haa?!" Još će da te gađaju govnima koliko god mogu. Njima nije jasno ni gdje su. Kako će im onda pasti na pamet da izlaze napolje? Isto tako, ne možeš nikoga na silu vadit iz govana. Možeš jedino sam izać.

G: A timski rad? Kažu da dobar tim može čuda da napravi?!
M: Može, ali bi svi ti ljudi morali isto da vide. Mislim, da vide sami a ne da im neko govori šta treba da vide i šta treba da rade.

G: Svako svoj vođa?
M: Svako svoj vođa.

G: A svi na sličnim frekvencijama?
M: A svi na sličnim frekvencijama.

***

BUĐENJE I GLAVOBOLJA

G: Nisam znao da i to može. Znači, nije se baš tako lako ni probuditi? To kao da ide u nekoliko faza?
M: Kad se budiš, prvo počneš primjećivat laži oko sebe. To je najlakši dio. Lako je vidjet koliko laži ima u našoj istoriji, u nauci, u politici, svuda. Jedino nije lako vidjet one laži koje pričamo sami sebi. A jarane, dok njih ne vidimo i dok se njih ne oslobodimo, nema nikakvog napretka.

G: Uh, đe me nađe! To je stvarno delikatna situacija. Nije ni čudo zašto je većini ljepše i lakše da vjeruju i zamišljaju, nego da rade na sebi. A kako se riješit laži kad ne možemo bez njih živit?
M: Nije lako. Čovjek živi u lažima i što on više u njih vjeruje, toliko mu je teže da podnese istinu. To ti je ko neki začaran krug.

***

ISTINA IMA BIJEDAN I TUROBAN ŽIVOT, ALI ONA UVIJEK NA KRAJU POBIJEDI LAŽ

G: Dobro, ali kažu da istina na kraju uvijek pobijedi?!
M: Fino je to ali gdje je taj kraj? Problem je u tome što laž optrči cijeli svijet, dok istina ne stigne ni cipele da obuče. Laž stigne do čovjeka prije istine a kad je proguta, on nemere više da vidi istinu, taman da mu ona igra Žikino kolo ispred očiju.

***

KAKO SE ZAŠTITITI OD ONIH GORE I OVIH DOLE

G: Neki tvrde da čovjek nije njegovo fizičko tijelo i da ne treba toliko da se brine za njega?
M: U isto to bi mi pokušali ubijedit ovce, kad bi one bile malo svjesnije tj. kad bi znale čemu nam služe i šta ih čeka. To ti je samo još jedan mentalni program kojeg nam pokušavaju instalirat. Čovjek je i njegovo fizičko tijelo, kao i sva njegova druga tijela. Mi moramo podjednako da se brinemo za svako od njih. Da nam fizičko tijelo ne treba, budi siguran da ga ne bi ni imali. To u prijevodu znači - ako te neko napadne, brani se svim sredstvima. Čuvaj svoju glavu kako znaš i umiješ.

G: Dobro, kako se mi dole možemo zaštititi od onih gore i ovih dole?
M: Samo uz pomoć znanja.

G: Nemoj zezat!? A nešto konkretnije, mislim, neko oružje, tandžara, čakija, kubura…tek onako, da se nađe pri ruci, za zlu ne trebalo?!
M: Znanje ti je oružje. Što imaš više pravog znanja, bićeš svjesniji. A što si svjesniji, to si jači ili moćniji.

G: A optimizam, pozitivno razmišljanje?!
M: Optimizam ti je daleko od prave realnosti isto ko i pesimizam.

G: A magija, mentalne vježbe, spinovanje čakri, aktiviranje kundalini energije…
M: De, majke ti, nemoj me zajebavat.

***

MUJINA LIČNA STRATEGIJA ODBRANE

G: Dobro, kakva je tvoja lična strategija odbrane od napadača odozgo i odozdo, ako to nije neka tajna?
M: Ja ih prvo dobro prokontam.

G: A šta onda?
M: Onda me mogu samo povuć za ‘svetog duha’.

***

MUJINA LIČNA STRATEGIJA NAPADA

G: Dobro, ako nije neka tajna, kakva ti je strategija napada?
M: Ja ih prvo dobro prokontam
G: A onda?
M: Onda im ga zavučem.

G: Kako?
M: Multidimenzionalno.

***

ZNANJE SPAŠAVA

G: Mogo sam pretpostavit! Dobro, a kako to da Znanje pomaže?
M: Kad radiš na sebi i skupljaš pravo znanje, postaješ sve više svjesniji sebe i prave realnosti. Onda počneš da kontaš, da razumiješ stvar…jel’ kontaš?

G: Kontam, tj. ne kontam, u stvari, znam šta hoćeš da kažeš.
M: Ljudi koji žive u neznanju i koji su nabijeni negativnim emocijama jako ferceraju, pa ih oni odozgo lako uoče. Onda ih još više nalože protiv samih sebe i protiv drugih. Pogotovo ako su ti ljudi okrenuti samo prema materijalnom.

G: Znači, njima oni odozgo lakše manipulišu?
M: Nego šta. Čak ih navode da šire zlo dalje i crpe drugim ljudima energiju.

G: E, jebi ga sad, pa kako onda za njih biti nevidljiv!?
M: Eh, tu smo jarane! Prvo, moraš biti dovoljno svjestan da bi dobro vidjeo realnost. Drugo, kad je vidiš ne smiješ da se obaljestiš (padneš u nesvjest, prim. prev.).

G: Pa, nije valjda dotle došlo?!
M: Nije došlo, nego je sve još davno otišlo u pi…ma…(cenzurisano). Samo što mi to nismo znali. Kontaš li šta oću reć? Razlika je samo u tome što to prije nisi znao, a sad znaš. Sve ostalo je isto, osim, što si ti pametniji.

***

POZITIVNO RAZMIŠLJANJE

G: Misliš, kad shvatiš koje smo ovce, kako nas vijekovima manipušu, šišaju, muzu…
M: I kad skontaš da sve ono što si prije mislio da znaš moreš slobodno bacit u kantu za smeće i da si cijelo vrijeme živjeo u lažima. E, ako i pored svega toga ostaneš pri sebi i zadržiš smisao za šegu i šalu, onda imaš neke šanse da za njih budeš nevidljiv.

G: Kakva bolan šega, ako je dotle došlo…đe ti je tu šega?!
M: Pa, svuđe ima šege, samo mor’ bit’ bidne da se ona nevidi na prvi pogled.

G: Hoćeš reći, pored svega što vidiš moraš imati pozitivne emocije ili što ono kažu, moraš biti pozitivno orjentisan.
M: E, baš to!

G: A to nije onaj klasični optimizam?
M: Ma, jok. Optimisti samo preskaču onu fazu u kojoj moraš vidjet pravu realnost. Razlika je drastična. Oni samo farbaju ono što vide tj. ne vide, u ružičasto, isto kao što pesimisti farbaju sve u crno.

G: Dobro, kako možeš biti pozitivno orjentisan kad vidiš da je vrag odnjeo šalu!?
M: To ti zavisi od čovjekove suštine ili duše, što bi se reklo. Ako toga nemaš, onda to nije moguće. Ako je imaš, onda vidiš da nije sve izgubljeno i da se dosta toga može napravit.

G: Uh, pa to sve ti je za mene stvarno viša metafizika. Znači, ako sam dobro skonto, onaj koji se probudi, taj je nevidljiv za one gore a za ove dole je vidljiv ako hoće da bude vidljiv!?
M: He, he, može on biti vidljiv i za one gore, ako hoće, ali mu ga oni tad mogu samo popušit.

***

HIPERDIMENZIONALNE MENTALNE VJEŽBE, TRANSCEDENTALNA MEDITACIJA, ČAROBNI NAPITCI I OSTALE TEHNIKE ZA INSTANT-PROSVJETLJENJE

G: Uh, dobro, a jesi li stvarno siguran da nema nešto lakše, mislim…neka mentalna vježbica, joga, tantre, mantre, spinovanje čakri, čarobni napitak…
M: De, majke ti, nemoj me zajebavat!

G: A transcedentalna meditacija!?!
M: De, ne seri, matere ti. Oćeš još da ih zakačiš za sebe, pa da ih se nemereš kurtalisat, sve do … bogojavljenja!?

G: Znači, kako god okreneš, dupe ti dođe otpozadi. Pa, dobro, ne bi se ni ti onda projiciro iz Ahmine kafane i pravio belaje po astralu da nisi popio onaj čarobni napitak?! Jel’ ono bila šljivovica?
M: Jebiga, jarane, pa nisam ni ja perfektan. To je bilo samo u početku, onako, spontano … od muke, što bi se reklo, dok nisam razradio tehniku i došo sebi. Sad ne pijem kad putujem, jer sam skonto kako stvari stoje. Osim toga, sad ćemo ionako prebacivat front ovdje dole, jer se ne isplati rješavat vanjske poslove ako nisi riješio ove unutrašnje. To sam ti sad reko, onako, … figurativno.

***

KAKO PROTIV MATRIKSA (ILI NAPOLJE IZ SEPTIČKE JAME)

G: Figurativno?! Dobro, ajde sad da se vratimo na unutrašnje poslove, tj. u ovu našu figurativnu septičku jamu. Može li se nekako, onako ukratko, opisati kako da se izvućemo napolje iz govana?M: Može. Kad se čovjek poveže sa svojom dušom, ako je još uvijek ima, onda će mu ona reći kada i kako da izađe napolje. To ne možeš lako skontat s ovim normalnim umom. On ti je programiran tako da nas drži u septičkoj jami, ili matriksu, što bi neki rekli. Njega prvo moramo proširit ili prevazić, da bi to mogli skontat.

G: To mu dođe ko dostizanje nekog višeg nivoa svijesti?
M: A čega drugog?! Problem i jest u tome što onaj čija je svijest na visini septičke jame, ne može napolje iz nje sve dok je ona tu neđe. Sve ti je to povezano. Nismo ni mi ovdje slučajno. Ovo ti je jedan mentalni zatvor.

G: Uh, znam da nismo ovdje slučajno i da je sve to povezano ali ja nikako da povežem sve te stvari. A ovaj matriks i meni počinje sve više da smrdi, da mi od smrada već suze idu na oči. Znači, siguran si da se može napolje?
M: Može, može.

G: Fantastično!
M: Najfantastičnije!

G: Uh, što ćemo im…
M: Multidimenzionalno!

G: Dobro, za kraj ovog razgovora, ima li još kakvih dobrih vijesti, ima li još šta pozitivno što možeš da nam kažeš?
M: Ima. Dobra vijest je da nemamo šta čekat jer spasitelja nema, a još bolja, niko drugi se neće morat za nas žrtvovat.

G: E, to je i meni drago. Kad bi se i pojavio, ovi bi ga sigurno opet razapeli, ili u najboljem slučaju, strpali bi ga u ludnicu.
M: On nam ionako ne treba. Sve što se može nalazit u spasiteljevoj glavi, može se naći i u našoj vlastitoj. Jest da to moramo malo potražit.

G: E, ja ću vala počet, čim dođem kući.
M: Možeš slobodno i sad. Imaš u sebi sve što ti treba.

G: Kako je zagustilo, samo se pitam hoćemo li imati dovoljno vremena?
M: E, jarane, nije se usro onaj kojem je zahod bio daleko, nego onaj koji nije na vrijeme kreno.

-