Farenhajt

Nedavno sam pogledao ovaj dokumentarni film. Ne može se reći da on nije interesantan, međutim, interesantnije je to kako je Moore veoma vješto prećutao ulogu Mossad-a u svemu tome. Mossad je ostavio sasvim dovoljno tragova na koje se mogla obratiti pažnja i koji su se mogli pratiti. Moore nije čuo ništa o tome? Uostalom, dovoljno bi bilo samo malo dublje istražiti tzv. “napad” na Pentagon, pa da se klupko počne odmotavati. Međutim, Moore sve ovo ignoriše!?!

U svakom slučaju, ne vjerujem da bi bilo kakav film na temu uloge Mossada u rušenju STC-a uopšte i ugledao svjetlost dana. Sve bi se to onda, naravno, moralo povezati i sa CIA-om i FBI-om, koji su, takođe, odigrali značajne uloge u svemu tome. Na kraju bi se vjerovatno stiglo i do - istine, međutim, čini se da istina nije ni bila cilj ovog filma. Moore se ponaša kao da mu je namjera bila da ocrni Bush-a i njegov režim, a da istovremeno ne dobije po labrnji. Ne može se reći da mu to nije pošlo za rukom.

Moore nam ponavlja priču kako je Osama bin Laden odgovoran za napad na STC, i kako je on samo jedna ‘crna ovca’ iz jedne od najbogatijih saudijskih porodica, koja ima više od 20 članova, koji su većinom situirani u USA, i koji se samo slučajno nalaze u tradicionalno bliskim poslovnim vezama sa porodicom Bush!? “Nestašni” Osama! Takvu jednu priču može progutati samo mentalno retardirana populacija, koja je kondicionirana tako da vjeruje u sve laži koje joj se serviraju iz zvaničnih medija, pogotovo ako se one više puta ponove.

Njemu takođe ne pada na pamet mogućnost da je Bin Laden još uvijek igrač CIA, i da ga ovi izvlače iz ormara kad god im on zatreba. Postoji već sasvim dovoljno svjedoka koji su vidjeli kako američki vojnici prebacuju ovu individuu sa jednog područja na drugo, zavisno od potrebe.

Tako mi Moore najviše liči na onu vrstu osobe koja je najbolje opisana onom našom starom narodnom izrekom: “Jebala bi se – al’ da joj ne uđe”.

(Izvinjavam se na ovom nekulturnom izrazu, ali nisam mogao da nađem ništa adekvatnije.)