Pogled u budućnost!?

Nedavno je na vebsajtu www.halfpasthuman.com postao dostupan i nastavak Alta izvještaja (Alta Report 2009 ili “Shape of Things to Come”) što predstavlja rezultate predvidjanja budućnosti koji su bazirani na jednoj lingvističkoj metodi (asymmetric language trend analysis) koju je razvijao Clif High negdje od 1997. g. i koja je zasnovana na emocionalnim asocijacijama riječi koje su u normalnoj upotrebi a njihov izvor za ovu analizu je internet; nešto u smislu određivanje veze između kolektivne svijesti čovječanstva i događaja koji se odvijaju ili će se možda odviti u budućnosti. Tu se radi o jednom prilično interesantnom pristupu predviđanjima i tumačenjima nekih bitnih događaja koji su mogući u bliskoj budućnosti. U ovom rezimeu koji slijedi, trudio sam se da se usko pridržavam sadržaja tog dokumenta onako kako je on prezentiran dok sam svoje lične komentare izdvajao [u zagradama].

Oni koji žele saznati nešto više o ovoj metodologiji predviđanja budućnosti mogu to učiniti uz pomoć informacija dostupnih - ovdje. Naravno, pored toga što je budućnost podložna promjenama samim pogledom u nju a sama po sebi nije ni fiksna, na sve ovo treba gledati kao na - mogućnosti. Aktivno dejstvovanje sada, mijenja i budućnost jer se na neki način sve odvija istovremeno.

Naravno, gorenavedena metoda “gledanja u budućnost” ima svoje prednosti i mane, međutim, možda ne bi bilo loše uzeti u obzir njene rezultate jer faktori koji igraju glavne uloge u toj budućnosti, zastupljeni su i u sadašnjosti a što se samog njihovog ‘tajminga’ i inteziteta tiče, vrlo brzo ćemo biti u stanju vidjeti koliko su ove procjene bile ispravne. Nadalje, jedan sličan pokušaj je bio napravljen i ranije sa mnogo manje podataka za korištenje na raspolaganju ali sa prilično dobrim rezultatima (Alta Report 2005), gdje su se najavljeni događaji ispunjavali, mada u jednom blažem obliku. Mislim da sve ovo ne treba uzimati u smislu nekih “proročanstava”, nego više kao jednu “vremensku prognozu” čiji se neki dijelovi mogu ali i ne moraju obistiniti; tako da oluja koja se negdje predviđa može u realnosti biti samo jedna manja kišica, dok opet na nekim mjestima može da dođe do nepogode a da je metereolozi nisu predvidjeli.



***



Glavni pojmovi i akteri koji se koriste u ovom materijalu su sljedeći: virus (svinjska gripa) i vakcina; slom ekonomskog sistema (+ pad dolara u direktnoj vezi sa zbivanjima u Americi; mada vjerovatno i drugih valuta); otpor/revolucija građana u mnogim državama (građanski ratovi), proističu iz pokušaja patokratije da sprovede nasilnu/masovnu/obaveznu vakcinaciju (namijerno kreiranje i puštanje virusa u opticaj?) kao i posljedica ekonomskog sloma uz šta manipulacija patokratije napokon postaje očigledna; velike objave (u vezi sa korupcijom i manipulacijama bankara, političara itd. a možda i sa istinskom pozadinom napada na Svjetski trgovinski centar); konvencionalni ili nuklearni napad Izraela na Iran (nakon čega se stvara radioaktivni oblak koji sije smrt širom planete) uz potpuno uništenje Izraela; određena vrsta interakcije s vanzemaljskim silama (pozitivnim i negativnim); velike geološke promjene na zemlji; tajna vlada (TPTB, iluminati) koja pokušava da izvrši depopulaciju i uspostavi kontrolu nad cijelom planetom; političari-marionete [postavljeni i kontrolisani od strane tajne vlade kao predsjednici većine država ili članovi njihovih vlada) - oni predstavljaju “izvršne organe” tajne vlade na nivou država kojima upravljaju; podzemne baze; premještaj (relokacija) planete… itd.



Ovdje slijedi jedan dijagram na kome su ucrtani neki događaji koji prema ovom modelu počinju već od idućeg mjeseca, inteziviraju se u novembru i protežu se kroz sljedeću godinu…





Kako vidimo, prema ovom dijagramu koji je baziran samo na ekonomskim zbivanjima, već sredinom idućeg mjeseca bi trebalo doći do nekih indikacija o predviđenom slomu američkog/svjetskog finansijskog tržišta gdje će trgovina derivatima igrati centralnu ulogu.

Javljaju se globalni problemi kod trgovine žitom (pogotovo sojom) na kojem je zasnovano mnogo finansijskih derivata.

Neke tajne o finansijskim malverzacijama trebale bi prema ovom modelu izaći na svjetlost dana već krajem ovog mjeseca dok bi se cijela dinamika uveliko razvijala do početka novembra kada bi internacionalna ekonomska kriza trebala postati očigledna. Ovdje se javlja kompanija Goldman Sachs kao jedan od glavnih aktera finansijskih malverzacija. Farmaceutska industrija, navodno, zapada u neku vrstu krize koja je kako se čini vezana sa jednim masovnim (neočekivano velikim) otporom vakcinaciji.

U periodu od novembra ove godine (2009.) do novembra iduće godine, američki dolar rapidno propada. Velika kriza počinje početkom iduće godine sa mogućim izbijanjima revolucija i građanskih ratova – na nekim mjestima/državama stvari se obrću jer sada je patokratija ta koja postaje ugrožena nakon što počinje potjera za njom (ovo je istovremeno i jedan od tzv. perioda ‘kairosa’, odnosno, pružanja šanse ljudskim bićima da se napokon odupru kontroli i manipulaciji, te tako i ostvare istinsku slobodu.)

Međutim, uz ove ekonomske nedaće, od početka jeseni ove godine, paralelno ide i intezivan trud tajne vlade/elite da sprovede jednu masovnu vakcinaciju ljudi. (Stvari se istovremeno odvijaju u više slojeva ili nivoa koji su međusobno povezani).

[Da li se radi o depopulaciji ili neki od agenasa iz sadržaja vakcina treba da zombificiraju ljude u tolikoj mjeri da ih se pretvara u bezopasne robote, nesposobne da se bune nakon što su opljačkani i iskorišteni od strane bankara/patokratije; deaktivacija epifize/trećeg oka/”sjedišta duše”; adjuvant koji će biti prisutan u vakcinama – skvalen - može da uzrokuje smrt kod čovjeka usljed izazivanja “citokinske oluje” a dokazano je i da pored mnogih hroničnih bolesti izaziva i neplodnost!? Isto tako, pitanje je da li će među populaciju biti ubačen i neki smrtonosniji tip virusa?!

Patokratija će se morati naći na otvorenom prostoru prilikom pokušaja depopulacije jer nakon što to postane očigledno određenom broju (kritičnom pragu) ljudi, doći će do jednog ‘kontra-napada’, - tada će biti lako utvrditi ko je promovisao obaveznu ili masovnu vakcinaciju kao i donosio/odobravao prisilne mjere/zakone u vezi s tim… ko je omogućavao raspršivanje kemtrejlsa/distribuciju uzročnika bolesti… ko je bio odgovoran a nije poduzeo mjere za adekvatno ispitivanje vakcina kao i mogućnosti namjernog stvaranja virusa i njegovog puštanja u promet… itd. itd.; tu će se praćenjem “naredbodavnog lanca” odozdo prema gore lako stići do njihovog izvora.

U svemu ovome, ne može se reći da će se tu raditi o nekom istinskom buđenju ljudi u duhovnom smislu (mada će biti i toga u odredjenom stepenu), nego više o pružanju jednog instinktivnog otpora prilikom borbe za preživljavanje uz istovremenu želju ljudskih masa za osvetom onima koji su njih i ovu planetu doveli do ove tačke. Tu se napokon kod ljudi javlja i svjesnost o tome da se novac kojeg im je patokratija oduzela od poreza, koristi za njihovo trovanje i manipulaciju. (Tako, ljudska bića finansiraju svoju vlastitu likvidaciju.) Za razliku od drugih “revolucija” iz naše prošlosti, ovdje na njihovom čelu neće stajati iluminati ili njihovi igrači; više će se raditi o jednom spontanom samo-organizovanju ljudi čija su egzistencija i sloboda ugroženi.]



***



U ovom periodu vlada u SAD (a vjerovatno i nekim drugim državama) uvodi neke mjere prema kojima se ograničava i pristup bankama/privatnim bankovnim računima bez potvrde o vakcinaciji. Tu se takođe često javlja i pojam ‘blokada’ u vezi sa pokušavanjem ‘elite’ da uz nametanje obavezne vakcinacije istovremeno sprečava/guši pobunu ljudskih bića (ili njihove masovne pokrete).

Takođe, u tom periodu počinje da prominira i pojam “buntovnik” ili “pobunjenik” (eng: ‘refusenik’, - ‘onaj koji odbija’; prim. prev.) koji se specifično odnosi na ljude koji odbijaju da se podvrgnu vakcinaciji. Broj buntovnika te vrste iznenađuje i plaši elitu/tajnu vladu (prevazilazi njihova očekivanja). Propagandna kampanja promocije vakcinacije od strane ‘mainstream’ medija uz istovremeno širenje panike od virusa doživljava vrhunac; patokratija pored primjernih građana koji podržavaju režimsku politiku, angažuje čak i neke prominentne estradne zvijezde (“idole”) za reklamiranje vakcinacije. Oni (kao vladini agenti) kasnije loše prolaze (od strane buntovnika). Nadalje, prema podacima iz analize, bez obzira na svjesnost o povećanoj smrtonosnosti virusa, dolazi do jakog otpora ljudskih masa, prvenstveno na području SAD i sjeverne Evrope. Elita je šokirana razmjerama otpora njenoj strategiji.

[Čini se da se negativni efekti vakcina ili plan za depopulaciju planete postaju ljudima poznati što uz pomoć ličnih opservacija, što cirkulacije vijesti preko interneta/mobilne telefonije dok ‘mainstream’ (kontrolisani) mediji pokušavaju sve to da sakriju (slično kao i istinsku pozadinu septembarskog napada na Svjetski trgovinski centar) ignorišući ili iskrivljavajući bitne činjenice (kao i uvijek) što dovodi do revolta i prema njima, tako da i medijski radnici takođe dolaze na udar ‘buntovnika’!?]

Farmaceutska industrija doživljava jak udar. Prodaja/distribucija/korištenje vakcina i “lijekova” (otrova) protiv svinjske gripe ne ide po planu, dok se istovremeno objelodanjuje njihova izdajnička/manipulatorska uloga.

U ovom periodu (dakle sve od jeseni ove godine, pa do kraja 2010. godine), određen broj političara, vladinih službenika i drugih zvaničnika (“insajdera”) prelazi na stranu naroda (jedni zbog toga što im je proradila savjest/duša, drugi zbog straha za vlastitu guzicu, treći zbog osvete svojim naredbodavcima nakon što su pali u njihovu nemilost…itd.) što rezultira otkrivanjima narodu mnogih podataka koji su sve do tada bili čuvani u strogoj tajnosti.

[Do sada su “insajderi” uglavnom bježali po zadatku kako bi dezinformisali ljude ili unosili konfuziju (tzv. “psi-op.” operacije) u vezi s nekim aktivnostima vlada i tzv. tajnih službi, međutim, na osnovu ovih predviđanja, čini se da će u ovom periodu biti pojačano dezertiranje istinskih ‘insajdera’?!]

Krajem godine, od strane ‘buntovnika’ počinje potjera i za mnogim bankarima koji su tokom poslednjih 20 godina učestvovali u raznoraznim malverzacijama na finansijkom tržištu, te ga tako doveli do sloma (pljačkajući usput narod). Na samom početku krize, neki od njih će biti likvidirani od strane vladajuće elite kako bi se ućutkali, dok će drugi, primjećujući taj ‘trend’, uspjeti izbjeći atentate i sakriti se a onda iz skloništa otkrivati javnosti detalje u vezi s ekonomskim/finansijkim manipulacijama. To postepeno objelodanjivanje tajni od strane istinskih insajdera će nadalje doljevati ulje na vatru stvarajući kod ljudi sve veću mržnju i bijes prema vladajućoj eliti.

U ovoj fazi stradaju i neki poznati medijski radnici (TV zvijezde) koji su igrali prominentne uloge u dezinformisanju/manipulaciji ljudskih masa.

[Prema ovom modelu, čini se da se kod pokušaja sprovođenja masovne vakcinacije/depopulacije/preuzimanja kontrole nad cjelom planetom, “elita”/tajna vlada našla na otvorenom terenu (ili “uletjela u ofsajd”)!? S obzirom da su ljudske žrtve već postale očigledne, kao i počinjena šteta a naravno, i namjere patokratije, - došlo je vrijeme za naplatu!? Bez obzira na to što su mnogi motivisani samo željom za osvetom zbog izgubljenih članova porodice, moglo bi se reći da većina ljudskih bića postaju motivisana za pružanje otpora prvenstveno zato što su svjesna činjenice da je jedini način da opstanu taj da se sami moraju izboriti za svoju egzistenciju (ne postoji niko drugi ko ih može ili treba spašavati a pogotovo “neko odozgo”.]

Prema podacima ove kompjuterske analize, već tokom iduće godine (negdje od marta 2010.) dolazi do jednog sukoba ogromnih razmjera, čija će veličina šokirati čak i one koji su ga očekivali, odnosno, ranije primjetili znakove njegovog izbijanja.

Nadalje, predviđa se smrt američkog dolara sredinom iduće godine sa hiperinflacijom koja je povezana sa energetskom krizom i slomom tržišta nekretnina. Pažnja se prebacuje na firme koje se bave proizvodnjom hrane i energije (uz svu prateću propagandu) i od njih se očekuje da izvuku SAD iz krize. Emocionalnu tenziju podižu i neki aspekti regulacije/manipulacije hrane (pogledaj temu Codex Alimentarius) čiji je cilj da se uz puštanje u opticaj virusa/vakcina na pothranjenu (nekvalitetnom hranom bez vitamina i minerala a sa puno toksičnih dodataka) populaciju, izazove maksimalan učinak virusa/vakcina (broj smrtnih slučajeva), što je samo jedan od dodatnih aspekata sofisticirane agende “elite” s ciljem depopulacije planete i preuzimanja potpune kontrole nad njom.

Tu se predviđa da će oni koji uspiju da uspostave zalihe hrane kao i da osiguraju proizvodnju zdrave hrane uz pomoć malih zasađenih površina (na nekim područjima), biti u stanju da izbjegnu ovu vrstu problema.



***



Međutim, cijela ova dinamika RATA ELITE PROTIV ČOVJEČANSTVA ima nekoliko slojeva koji kako se razvijaju, tako se i stalno međusobno preklapaju ili isprepliću. Prema ovoj kompjuterskoj metodi predviđanja budućnosti, odnosno, prema jednoj vrsti tumačenja podataka koji stižu s te strane, sljedeći “sloj” predstavlja jedna velika mogućnost izbijanja rata između Izraela i Irana (septembar ove godine?) što bi takođe bilo režirano od strane vladajuće elite/tajne vlade. Prema tom scenariju, Izrael bi prvi napao neke ciljeve u Iranu konvencionalnim oružjem, nakon čega bi Iran silovito uzvratio što bi izraelska patokratija definisala “prekomijernim”, te se onda odlučila za nuklearni napad.

Ovdje se javlja pojam “novi rat” koji u sebi sadrži raznovrsne aktivnosti a njegovo izbijanje se predviđa u jesen ove godine. Za taj period karakteristični su pojmovi: vakcinacija, slom zdravstvenog sistema u zapadnim državama, ekonomska kriza, rat, vanzemaljski uticaji (‘vanzemaljski ratovi’ ili ‘rat vanzemaljaca’)…

Patokratije mnogih država počinju s progonom protivnika vakcinacije i zatvaranjem ljudi u koncentracione logore (koji su npr. u SAD još davno sagrađeni za te svrhe – Google: FEMA camps, FEMA coffins, FEMA graves, FEMA trains…) na osnovu prekonoći uvedenih zakona prema kojima se odbijanje vakcinacije smatra kriminalnim djelom. Osobe koje zagovaraju otpor prema prisilnoj vakcinaciji proglašavaju se narodnim neprijateljima “opasnim po život”, proganjaju se i hapse (nisam ja majke mi!).

Za jesen ove godine, postoji nekoliko skupova podataka koji se mogu različito interpretirati, pogotovo u vezi s mogućnošću nuklearnog napada na Iran (dok je dinamika oko pokušaja sprovođenja masovne vakcinacije i otpora ljudskih bića - stabilna u svakoj opciji):



I Čin, Prva verzija



Cionisti i njihovi saveznici napadaju infrastrukturu Irana. Ovdje se često javlja pojam “izraelska greška”. Čini se da se tu radi o dvije greške, prva bi bila ta što su uopšte napali Iran, sa lokalnim implikacijama, dok bi druga greška imala globalne implikacije, nakon što bi Izrael pribjegao upotrebi nuklearnog oružja, nakon čega nastaje - “pepeo smrti”. Radi se o oblaku radioaktivne prašine koji nastaje i diže se u atmosferu prilikom nuklearnog napada [tu se javlja i pojam , “jet stream” (‘mlaznica’, ‘mlazni izljev’, prim. prev.) u vezi s oblakom koji sije smrt, prim. prev.] i počinje da se kreće širom planete sijući smrt ispod i iza sebe. (Nakon što udahnu radioaktivnu prašinu, ljudi ubrzo umiru u strahovitim mukama uz krvarenje iz mukoznih membrana; poslednji časovi života žrtava se opisuju pojmom “ples smrti” zbog karakterističnih pokreta ‘uvijanja’ kod žrtava koji su vezani sa užasnim bolom, grčevima itd.). Taj oblak radioaktivnih čestica će navodno napraviti 9 krugova oko cijele planete prije nego što se raspline, odnosno, prestane biti opasan. Prema ovim podacima, pri njegovom prvom krugu oko planete umrijeće preko 200 miliona ljudi samo od udisanja radioaktivne prašine, a kretaće se od Irana preko Indije i jugoistočne Azije, Japanskog mora, Sibira, Aljaske, zapadne obale Sjeverne Amerike (gdje navodno ugiba preko 2 miliona ljudi), nakon čega će dijagonalno preći na istočnu obalu Amerike, pa preko Kanade stići do Grenlanda, a odatle će se uputiti ka Škotskoj i drugim dijelovima Evrope. Navodno, u Evropi će doći do grananja tog oblaka na 2 dijela, nakon čega će njegova manja ‘grana’ preći preko Alpa i uputiti se prema Rusiji i Kini, dok se veća ‘grana’ preko Evrope upućuje za Sjeverni dio Afrike, nakon čega ide natrag na Srednji Istok i Iran koji se još uvijek puši.

Nakon toga, isti oblak počinje ponovo da kreće na put sličnim pravcem i to se ponavlja nekih 8 puta (sveukupno pravi 9 krugova oko planete). Međutim, prema ovom modelu, pored smrti ljudi usljed udisanja radioaktivne prašine još gore je to što na sjevernoj hemisferi dolazi do radioaktivne kontaminacije tla, tako da i stoka počinje masovno da ugiba dok je istovremeno kontamirana i hrana biljnog porijekla, tako da nastaje masovna oskudica hrane i glad. Milijarda ljudi uskoro umire od posljedica konzumiranja radioaktivne hrane.

Masovna pogibija i nestašica hrane izaziva veliku emocionalnu buru kod čovječanstva što pored istovremenog objavljivanja mnogih podataka koji su do tad bili čuvani u strogoj tajnosti od naroda, vodi do jedne globalne revolucije. Dolazi do ekstremnog nasilja; narod počinje da proganja visoke sveštenike, monarhe, pripadnike kojekavih tajnih ili polutajnih društava (Bilderberg), plemiće (pripadnike porodica “plave krvi”) itd., što vodi do jednog pogroma na nivou planete. (Proljeće-ljeto 2010. godine)

Za isti period se predviđaju i velike seobe naroda (glad, geološke promjene…), kao npr. kretanje oko 200 miliona Amerikanaca na područja iznad 50-te paralele (Kanada).



***



Međutim, postoje i druge interpretacije ovog skupa lingvističkih podataka koji se odnosi na taj period jer se u sistem ubacuje i mnogo propagandnog materijala koji se npr. specifično odnosi na situaciju na Srednjem Istoku i konfrontaciju Izraela i Irana, tako da se cijeli skup podataka u vezi s tom temom može smatrati donekle “kontaminiranim”.



I Čin, Druga verzija



U okviru druge verzije, centralnu ulogu igra namijerno i postepeno puštanje u opticaj uzročnika “svinjske gripe”. S te tačke gledišta, konfrontacija Izraela i Irana bi podrazumijevala samo jednu propagandnu kampanju dizajniranu sa svrhom distrakcije populacije kako bi joj se odvukla pažnja s napada elite na nju uz pomoć bioloških sredstava (uzročnika bolesti).

U tom kontekstu bi onaj smrtonosni “jet stream” (mlazni izljev) podrazumijevao ‘oblake’ koji u sebi sadrže uzročnike bolesti a ne radioaktivnu prašinu a kreću se oko planete pokretani snažnim vjetrovima.

[Izraz “jet stream” savršeno dobro odgovara i tzv. ‘kemijskim mlaznicama’ (kemtrejlsima) što navodi na mogućnost da bi elita mogla primarno na taj način raspršavati smrtonosne hemijsko-biološke agense. S te tačke gledišta, ovo dosadašnje kemtrejliranje populacije bi se moglo smatrati jednom “generalnom probom” uz istovremeno narušavanje/’kondicioniranje’ imunog sistema ljudi!?]



U kontekstu straha od nuklearnog rata, ljudi bi se lakše odlučivali za primanje vakcine što bi u odnosu na rat bilo “nešto daleko bezopasnije”.

U ovoj verziji se takođe javlja pojam “kolaps pluća” koji dovodi do smrti ljudi i koji je u uskoj vezi sa agensima iz zraka koji su sada biološke prirode (ne radi se o radioaktivnim elementima). [Kolaps pluća je često u direktnoj vezi i sa “citokinskom olujom,” koja je nadalje u uskoj vezi sa nekim adjuvansima iz vakcina koji izazivaju prekomijeran odgovor antitijela kad se organizam nadje izložen odredjenim antigenima/uzročnicima bolesti. prim. prev.]

Globalna osuda aktivnosti Izraela u odnosu na Iran (čak iako bi se radilo samo o konvencionalnom napadu na Iran) je takođe prisutna zbog velikog broja ljudskih žrtava.

[Postoji i mogućnost da se u sklopu objava od strane insajdera razotkrije uloga Mossada u napadu na Svjetski trgovinski centar što bi takođe dodalo ulje na vatru!?]

U ovoj nešto “blažoj” verziji, prisutni su svi elementi iz prve verzije osim nuklearnog rata. Opšta revolucija naroda, proganjanje elite, paljenje njihovih rezidencija, zamkova, posjeda i likvidacija cijelih ‘plemićkih’ porodica. To se većinom obavlja na otvorenom, kad se ovi kreću u kolonama od svojih rezidencija ka podzemnim bazama/skloništima. Pobunjenici izmišljaju mnoga priručna/provizorna oružja uz pomoć kojih se bore protiv elite. (Ljeto 2010. godine do 2011. godine).

Nestašica hrane i opšta glad takođe prominira u svakoj od interpretacija podataka.



II Čin – geološke promjene



U ovom “sloju”, glavni akter je “Terra entity” ili planeta zemlja. U tom kontekstu, nestašica hrane na zemlji je rezultat aktivnosti sunca (“stres solarnog sistema”). S tim u vezi, uzgoj stoke bi bio otežan zbog pada u proizvodnji žitarica. Ovdje se javlja i pojam “nepoznate energije iz kosmosa” koje takođe bitno utiču na sva ova zbivanja. Tu se javljaju i neke indikacije da će elita ‘pospješivati’ uništavanje hrane kao dodatnu mjeru za depopulaciju planete. Ovaj sklop podataka ukazuje i na mogućnost zauzimanja Vatikana (negdje krajem 2011. godine) od strane izgladnjelih ljudskih masa. Tome bi navodno prethodile glasine o gomilama uskladištene hrane u Vatikanu. Prvi napad ne bi uspjeo jer bi vatikanska vojska uz pomoć upotrebe gasova/bacača vatre [ili mikrovalnog (elektromagnetnog) oružja] potukla hiljade napadača kod kojih bi smrt usljedila usljed udisanja gasova i razaranja organizma “iznutra”, što je slično i sa onim simptomima koje čovjek dobije nakon što je izložen djelovanju mikrovalnog oružja tipa “active denial”. To bi naravno ljude još više razjarilo tako da bi sljedeći napad uspjeo (uz pomoć iznutra od strane nekih simpatizera, tako što bi ovi pustili unutra napadače kroz neka skrivena vrata), nakon čega bi i mnogi sveštenici bili pobijeni, mučeni i linčovani, pogotovo nakon što se tamo otkriju podzemne baze, kao i neke druge stvari koje su se držale u tajnosti od naroda. Nekima od sveštenika/vatikanskih službenika će u narednim mjesecima biti i pošteno suđeno za počinjavanje kriminalnih dijela protiv čovječanstva, uključujući i skladištenje ogromnih količina hrane. Pobunjenici bi se tom prilikom prvo koncentrisali na hranu, dok bi tajne koje su tamo bile skrivane izašle na svjetlost dana nešto kasnije. Vatikan bi tu bio samo jedan od bastiona elite koji će se naći na meti napada. “Otkrivanje tajni” prominira kao pojam tokom cijele 2010. godine (što dolaskom do njih nakon zauzimanja bastiona elite, što od strane insajdera itd.) a to podrazumijeva i istovremenu pojavu pojma, “ratovi vanzemaljaca” (tema: “alien wars”).

[Nejasno u smislu, da li to ovi reaguju kad njihovim “proxy-serverima” gori pod nogama ili se pronalaze neki artefakti i drugi dokazi saradnje elite sa OPS silama iz 4D; kasnije postoji i dosta referenci na temu povećavanja broja otmica ljudi od strane greysa?!]



III Čin



Kako se ovaj “prostorni model” kreće kroz 2010. godinu, zajedno sa hiperinflacijom koja mu je jedna od glavnih karakteristika, tako dolazi i do narušavanja/pucanja infrastrukture tzv. “razvijenih država” (struja, gorivo, dostava hrane, putevi, zdravstveni sistem itd.). U nekim državama kao što su SAD i Velika Britanija, patokratija uvodi blokade, odnosno, ograničava kretanje (“no-go” zone) i zabranjuje javna okupljanja. Te kontrolne zone bi trebale predstavljati tzv. prvu liniju odbrane elite i njihovih političkih sluga (patokratije) od normalnih ljudi. Međutim, ništa ne ide kako je planirano. Sam mentalitet korupcije koji vlada u političkim i drugim strukturama režima dovodi do međusobnog trvenja i pokušaja nekih da “uzmu koliko mogu” (“ja ću uzeti ono što je moje, jebo sistem”) i da bježe. Tako se režim ruši i iznutra sam po sebi. (Pacovi bježe s broda koji tone.) S tim u vezi, predviđa se da bi se taj sistem blokada s ciljem ograničavanja kretanja narodu, srušio prilično brzo (nakon nekih 4 mjeseca od uspostavljanja).

S obzirom da cilj napada naroda prvo postaju političari/patokratija (prvenstveno zbog omogućavanja puštanja u opticaj ‘elitine/svinjske gripe’ i organizovanja masovne vakcinacije čije su užasne posljedice već očigledne), neki od njih sada počinju da otkrivaju i pripadnike elite s čije strane su im stizala naređenja. Tako se i pažnja naroda sada okreće prema eliti i neke njihove porodice postaju meta napada.

Već do sredine 2010. godine dolazi do nekoliko spektakularnih atentata. Među samom elitom takođe dolazi do razdora i međusobnog razračunavanja jer niko više nikome ne vjeruje. Dolazi i do nekoliko incidenata (pokušaja izvršavanja puča), čiji su glavni učesnici pripadnici njihovih tajnih službi (obezbjeđenje), vjerovatno usljed namjere elite da se oslobodi njih kao “prljavog veša”.

Članovi CFR (Council on Foreign Relations) poznati i kao “pacovska loza”, dolaze na direktan udar pobunjenika (koji “njihovo salo tope u čvarke”) gdje prolaze prilično loše. Negdje krajem 2011. godine, u vezi sa svim ovim zbivanjima u opštu sliku ulaze i vanzemaljci.



***



Haotične energije počinju da vladaju od jeseni ove godine a “emocionalni vrhunac” u smislu maksimalnog oslobadjana emocija, dostiže se u martu iduće godine.

Prilikom rušenja piramide vlasti koju je elita sagradila na ovoj planeti, pored naroda s njenih donjih nivoa, veliku ulogu igraju i neki “zdravi elementi” sa gornjih dijelova piramide (ljudi iz politike, policije, vojske itd.) koji napokon spoznaju to da su i oni sami nasamareni/izmanipulisani od strane “onih odozgo”, te otkazuju poslušnost svojim pretpostavljenima i prelaze na stranu naroda (dinamika slična onoj koja je predstavljena u materijalu - Pobuna pijuna?!).

Prema ovom modelu, predviđa se da će u SAD već početkom sljedeće godine biti uvedeni zakoni prema kojima će svako kritikovanje političara ili vladinih agencija biti kažnjivo. Čak i kritikovanje vladinih mijera kao i mijera koje sprovode privatni poduzetnici/korporacije koji rade za vladu, biće kažnjivo. (Ovo se najviše odnosi na SAD.)

Zajedno uz sve ovo vodi se i jedan “prljavi rat” u kome elita likvidira istaknute pobunjenike ili njihove vođe. Pobunjenici će u ‘mainstream’ medijima biti izjednačavani sa teroristima. Kako snaga pokreta otpora raste, tako će se kasnije i njihovi predstavnici sve više pozivati na zajedničke i javne rasprave/sastanke sa predstavnicima režima što će i ‘mainstream’ (kontrolisani) mediji morati da prenose (u smislu: – pošteno).



***



Tokom cijelog ovog perioda predviđaju se i zemljotresi a negdje pred kraj proljeća iduće godine, intezitet geoloških aktivnosti se udvostručava (uzrok: veza svijesti čovječanstva i svijesti planete; uticaj jednog na drugo; kosmički uticaji…?). Čak se u nekim slučajevima prilikom zemljotresa diže ogromna prašina usljed njihovog “kotrljanja” plitko ispod površine zemlje. Negdje u 2011. godini mnogi mostovi i infrastruktura se ruše usljed sličnih geoloških katastrofa. Kraj 2011. godine je povezan sa najvećim “izljevom emocija” do sada viđenim prema ovom kompjuterskom modelu. Izdižu se nova tla čak i iz onih postojećih (ne samo iz okeana); erupcije širom planete; stvaraju se nove pećine/rupe, na mnogim mjestima izbija magma (komete/meteori?). Prekid u komunikacijama je veoma čest usljed mnogih razloga. Morske struje se takođe mijenjaju usljed pojačane aktivnosti podvodnih vulkana. Ove geološke promjene mogu biti i u vezi sa prolaskom planete kroz magnetni pojas na ekliptičnoj ravni sa galaksijom Mliječni put (taj “prolazak” kroz njega traje naših 20 godina).

Tu se javlja i pojava nekih ‘novih’ objekata u svemiru, nestanak nekih zemljišnih masa, kao i nastanak novih u direktoj vezi sa pojmom “odluka zemlje da se premjesti” (a naravno, da li se tu radi o procesu ‘premiještanja’ u 4D, to za sada možemo samo nagađati?!).

Krajem 2011. godine predviđa se i jedan katastrofalni događaj do kojeg će doći usljed odlamanja ili odvajanja ogromne mase leda od tvrdog tla na Antartiku koji će prouzrokovati jedan veliki talas koji će za nekih 12 sati stići od južnog do sjevernog pola izazivajući usput veliku štetu na obalama mnogih država. Jedna mogućnost “pucanja” Afrike na dva dijela predviđa se negdje za 2013. godinu, međutim, podaci za taj period navodno nisu toliko pouzdani...

Zajedno s ovim “geološkim” skupom podataka ide i otkrivanje dubokih podzemnih baza i energetskih postrojenja. Navodno, prilikom zauzimanja Vatikana, tamo su zaplijenjene i mape na kojima su ucrtane sve podzemne baze i energetska postrojenja na cijeloj planeti (od kojih je jedna upravo ispod Vatikana), mada su informacije o njima stizale i sa drugih strana. Tako su neke od tih baza i zaposednute od strane buntovnika, odakle su izvađene napolje i ogromne količine hrane.



Vanjski uticaji, nepoznate energije, rođaci i neprijatelji



Jedan od najvažnijih slojeva podrazumijevaju i “vanjski uticaji”. Pod pojmom “vanjski uticaji” smatra se sve čije se postojanje negira od strane elite i njihovih marioneta (političara), odnosno, što se krije od čovječanstva uključujući i nepoznate energije, kao i one energije koje mislimo da poznajemo ali je naše poznavanje njih veoma upitno. Tu takođe spadaju NLO-i kao i vanzemaljski artefakti uključujući i stvarnu istoriju čovječanstva koja je radikalno drugačija od one koja se nama prezentira.

Prema ovom ‘prostornom modelu’, od 21. septembra ove godine pojačava se priliv nepoznatih energija iz svemira. Tu se javljaju 3 arhetipa energija koje se bore za prevlast.

To su “radijantne (energije)”, znanje (nesputano) i “praktične energije” (energije koje se mogu praktično demonstrirati i koristiti).

[Napomena: Ovaj dio je malo komplikovan za razumjeti i predstaviti, tako da se moja interpretacija autorove interpretacije podataka treba uzeti s rezervom.]

Od tih nepoznatih energija iz svemira, radijantne energije su potencijalni dominantni modifikator i podrazumijevaju energetske procese koji se otimaju kontroli (ili ih je teško kontrolisati) s jedne strane i njihovu infiltraciju ili priticanje kroz “atmosferske rupe” s druge strane. One su povezane i sa “Terra entity” (entitetom zemlje), gdje učestvuju u energiziranju/radijaciji biljaka [kao u smislu proizvođenja fenomena znakova u žitu (čini se da je to samo jedan od vidova njihove manifestacije, prim. prev.?!)]. Time se donekle olakšava emocionalna tenzija kod ljudskih bića.

[Ako izuzmemo lažne “znakove u žitu” koje su napravili tzv. “saboteri” petljajući se u taj “fenomen” s ciljem distrakcije, istinski znakovi u žitu bez obzira na to što mogu da prouzrokuju štetu u smislu smanjenja prinosa žita, što se s jedne strane može smatrati negativnim kad vlada oskudica hrane, s druge strane kod ljudi demonstriraju da u ovom kosmosu/univerzumu postoje i neke više kreativne i inteligentne sile, što im na neki način hrani dušu, ispunjava ih nadom i daje im dodatnu snagu da istraju.]

Znakovi u žitu u sebi sadrže i veoma dragocjene informacije koje mogu biti od velike pomoći pri bijegu iz kaveza (ili pri oslobađanju od okova) mladom i mudrom ljudskom biću koje prirodno ne potiče s ove planete, mada ono tu stanuje već dugo vremena. To ljudsko biće je u međuvremeno zatočeno protiv njegove volje ali se ono u tom svom zatočenju nije osjećalo ugroženo. Sada, zbog promjene “političke situacije”, to biće želi da se oslobodi.

[Čini se da bi se ovdje moglo simbolično raditi o čovječanstvu uopšte ili jednom njegovom većem dijelu, međutim, autor navodi i neke reference koje mogu da se odnose i na neku posebnu individuu.]

Nadalje, u okviru ovog sloja, negdje od kraja 2009. godine, pa kroz cijelu 2010. godinu primjećuje se jedan intezivan porast viđenja NLO-a. Čini se da će oni krajem 2010. godine postati toliko očigledni da će njihovo postojanje malo ko biti u stanju negirati (samo od novembra 2009. godine do 11. jula 2010. godine, broj viđenja NLO-a se udvostručava).

Nepoznate energije u obliku znanja (nesputanog) takođe uveliko utiču na čovječanstvo, tako da se početkom 2010. godine već pojavlju uređaji za proizvodnju besplatne energije (hiperdimenzionalni principi/nova elektronika) koja sve više počinje da se koristi (ove uređaje prave pojedinci, dakle, ne radi se o nekoj masovnoj proizvodnji jer eliti besplatna energija ne ide u korist).

U narednom periodu se povećava i broj slučajeva otmica ljudi od strane vanzemaljaca s tom razlikom što one sada postaju vidljivije. To dovodi do porasta nemira kod ljudi, pogotovo u ruralnim područjima kao i do koncenzusa u smislu spoznaje da su vanzemaljci zloćudne prirode. Elita istovremeno pokušava da ih prikaže u ljepšem svjetlu (vjerovatno zato što se radi o njihovim ‘mentorima’). Stav ove vrste vanzemljaca prema čovječanstvu je sljedeći: “svi vi, ljudska bića, samo ste naše pokusne životinje”. Ljudi počinju da čuvaju straže kako bi se zaštitili od otmica. Krajem 2010. godine, dolazi i do oružanih incidenata u kojima gine nekoliko vanzemaljaca čiji su leševi i javno prikazani. Nakon toga pojam “rat s vanzemaljcima” postaje sve prisutniji u lingvistici i počinje da dominira u sloju “vanjskih uticaja”.

Čovječanstvo će tada steći i jednu širu sliku o vanzemljacima gdje će postati svjesno njihovog postojanja ne samo u daljinama ovog univerzuma, nego i na našoj planeti. Vanzemaljci će biti klasifikovani kao humanoidi/čovjekoliki/ljudska bića (ali s druge planete), hominidi i vanzemaljci. Nadalje, oni će biti svrstavani u 3 grupe, prijateljski, neutralni i zloćudni. Neki od hominida se neće lako razumjeti, tako da će se o njima voditi debata koja može trajati dekadama. Hominidi kao što su greysi (arkoni) će se uzimati kao agenti njihovih svirepih gospodara (reptilijanaca) i postaće opšte poznato to da se tu radi o bićima kolektivne svijesti/ega koja su veoma sklona laganju/manipulaciji ljudi. Mnogi od njih će nastradati od vatrenog oružja prilikom pokušaja abdukcija.

[Čini se da bi u tom periodu mogla da važi dinamika koja je predstavljena u članku Prepoznavanje vanzemaljskih dezinformacija]

Naravno, u opštu sliku će ući i ljudska bića slična nama koja potiču s drugih planeta i koja će biti u stanju da odgovore na tri glavna pitanja: “Koju pitu najviše voliš”, “kako izražavate vašu umjetnost” i “koja je tvoja najomiljenija pjesma”? Ta vrsta vanzemaljaca će biti smatrana našim (emocionalnim) rođacima.

Iz tih izvora će stići i mnoge informacije koje će narušiti naše vjerske sisteme, tako da će se naše religije na osnovu njih činiti kao jedna neslana šala, te će kao takve ubrzo izblijediti i nestati. Ovome će navodno uveliko doprinjeti i tajni podaci koji su zapljenjeni iz Vatikana kao i iz nekih drugih bastiona elite. Tada ćemo, napokon, saznati i istinsku istoriju čovječanstva na ovoj planeti.



(…)

Izlaz iz kontejnera?!?

Prva metoda?

Mislim da bi prvi korak ka napuštanju kontejnera podrazumijevao upravo to da čovjek (njegova ličnost) postane svjestan da se nalazi u kontejneru kao i same njegove prirode. Kada on te sadržaje kontejnera vidi u pravom svjetlu, kad on bude u stanju da vidi njihovu lažnu prirodu, prestati će emocionalno da se veže s njima, te će ih se tako biti u stanju i postepeno oslobađati. Identifikacija lažnih sadržaja nekog kontejnera i oslobađanje od njih, bio bi jedan od preduslova za njegovo napuštanje.

Dok ovaj postupak traje, čovjek upražnjava “kontrolisanu ludost” istovremeno gradeći “kolibu” (gnostika) od onih materijala koje u datom momentu smatra istinskim/prirodnim, tako da je ona stalno ‘promjenljiva’ jer se on na svom putu progresivno oslobađa lažnog građevinskog materijala a rupe u strukturi kolibe krpi novim materijalima koji bolje drže vodu; mada se kasnije i za njih može ispostaviti da ni oni nisu 100% istinski ali su bar u stanju bolje da drže vodu dok se ne nađu oni koji su još bolji od njih. Kad se pronađu bolji/prirodniji materijali, onda se oni privremeni odbacuju a ovi novi ugradjuju na njihovo mjesto. Tako se struktura kolibe stalno popravlja i mijenja, postajući sve jača ukoliko se to radi na ispravan način. Ukoliko negdje curi voda ili duva promaja, čovjek to ne smije ignorisati. On mora sagledati razloge zašto materijal ne drži vodu a to mu istovremeno dođe i kao indikacija da on nije ispravan. U vezi s tim, koliko god nam lijepo izgledala koliba u datom momentu i koliko god mi bili zadovoljni s njom, moramo imati na umu da je ona kao takva samo privremena i da će u budućnosti doživjeti još mnogo promjena. Ona već sutra neće biti ista kao danas. To njeno stalno obnavljanje i poboljšavanje, predstavlja jedan normalan proces.

Dakle, sadržaj kontejnera se mora zamijeniti nečim prirodnijim a zamijeniti se može samo onim elementima koji su realni (B-uticaji). S tim u vezi, u gnostici se stavlja veliko težište na razlikovanje istinskog (B-uticaji) od lažnog (A-uticaji). Koliko smo uz pomoć svoje pronicljivosti više u stanju razlikovati istinsko od lažnog, toliko ćemo više biti u stanju da iz strukture naše kolibe izbacujemo one njene lažne elemente i zamjenjujemo ih istinskim, te je tako pravimo sve čvršćom i stabilnijom. Ta koliba predstavlja naše biće.

**

S obzirom da naše biće ne podrazumijeva samo naše tijelo i ličnost, moramo imati na umu da imamo još jednu komponentu koja, doduše, nije toliko vidljiva ali bez koje je istovremeno nemoguće izaći iz kontejnera. Radi se o našem istinskom Ja/višim centrima/Duši. Ličnost ne može sama napolje bez obzira na stepen inteligencije nižeg intelektualnog centra s kojim ona raspolaže. Ona to može izvesti samo uz pomoć uputa i uticaja koji dolaze iz ‘ezoteričkog centra’/duše, nakon što joj preda komandu nad bićem. Duša tako postaje kapetan broda i njegov navigator a ličnost kormilar. Sada se postavlja pitanje kako se povezati s dušom? Gradnjom one kolibe čovjek izgradjuje i svoj ‘magnetni centar’ koji će da poveže njegove niže centre iz kojih normalno ordinira njegova ličnost sa njegovim višim centrima/dušom/istinskim Ja. Dakle, čovjek može napolje samo kao jedna kompletna cjelina.

S tim u vezi, trebalo bi biti jasno da niko drugi ne može za njega uraditi taj posao. On to može jedino sam! Tako ne može biti ni istinskih “spasioca” u smislu kako se oni prezentiraju kroz religije, new-age literaturu ili pojmove civilizacijske svijesti...

**

Dezinformativni sistem (Kosmički Cointelpro)

Neki su na osnovu nešto malo materijala iznesenog pod temom ‘Cointelpro’, sasvim opravdano zaključili sljedeće: “Pa, onda je SVE cointelpro!” Za čovjekovu ličnost skoro SVE i JESTE cointelpro a trebalo bi biti jasno i zašto je to tako. Svaki ‘vanjski čovjek’ koji ordinira iz nižih centara, može se u neku ruku istovremeno smatrati kako ‘cointelpro-igračem,’ tako i cointepro-žrtvom jer kad god otvori usta da nešto kaže, šanse da će izreći neku laž su prilično velike. Iz takvog jednog stanja svijesti se bolje ni ne može. Uostalom, tako mi jedni drugima neprestano pothranjujemo i učvršćujemo kontejnersku/koncenzus realnost/iluziju.

Ovom prilikom ću navesti samo neke od glavnih metoda ometanja tragaoca za izlazom iz kontejnera.

Bombardovanje dezinformacijama iz "kredibilnih" izvora

je jedan od navažnijih načina manipulacije tragaoca. Princip je otprilike sljedeći: predator izabere pogodnu individuu a onda je ‘blagoslovi’ plavim ili ružičastim “laserskim zrakom,” nakon čega ova doživi ‘prosvjetljenje’ a uz to često i dobije neke nadnaravne sposobnosti. (Za bolje razumijevanje ove dinamike preporučujem knjige: Our Haunted Planet, J. Keel; Visionaries, Mystics and Contactees, S. Freixedo; Masqueading as Angels, K. Turner i tekst Prepoznavanje vanzemaljskih dezinformacija, ‘montalk’). Tu postoji i mogućnost direktog susreta s nekim aspektom predatora u četiri oka (koji će tu obično nastupiti u jagnjećem ruhu) ili telepatskog kontakta (često poboljšanog uz pomoć implanata, pa tako mogu da nastanu i mnoge knjige, bilo na temu - “Razgovor s Bogom” ili bilo koju drugu s ciljem stvaranja novih lažnih idejnih koncepata, realiteta ili podupiranja već zadanih nam realiteta.) Nakon toga, datoj individui se plasiraju neki sadržaji, često u vidu kratkoročnih proročanstava koja se redovno ispunjavaju kao i čudnih sinhronizacija koje ova interpretira kao za nju lično pozitivnim. Tokom ove faze većina ‘kontaktiranih’ je zagrizla mamac i počela bezuslovno da vjeruje onima koji su je kontaktirali ne dovodeći u pitanje njihovu dobronamijernost. Sada je kontaktirana osoba uvjerena i u to da joj je dodijeljena jedna posebna uloga u prosvjetljenju čovječanstva ili u potpomaganju njegovog razvoja i opstanka. U drugoj fazi, predator plasira program odnosno jedan specifičan kontejnerski sadržaj koristeći tu individuu kao ‘proxy-server’. Ona često tako može da odigra i ulogu osnivača kontejnera (Mojsije, Muhamed, Josef Smith, Sai Baba itd. itd…). Ili, jednostavno služi kao vozilo da distribuciju malo žešćih dezinformacija.

[Sljedbenike obično privlače nadnaravne osobine osnivača kontejnera, ispunjavanje njegovih proročanstava (vidovitost), njegova moć iscjeljivanja ili jednostavno, sadržaj kojeg ovaj promoviše. Kad se postigne određeni prag, onda se taj sadržaj može početi ponašati kao virus kojeg prenose oni koji su njime zaraženi.]

!!!

Svaki sadržaj koji stavlja čovjekovu sudbinu u tuđe ruke uključujući i kojekakve više sile, i tako služi kao kočnica razvoja ljudskog bića, s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

Svaki sadržaj koji odvlači čovjekovu pažnju od njegovih ličnih sposobnosti (ignoriše postojanje njegove duše i mogućnost povezivanja s njom) i ostavlja mu utisak kako je sve u rukama nekih viših sila a malo šta ili ništa u njegovim, s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

Svaki sadržaj koji negira, zataškava ili ignoriše ulogu i metodologiju manipulacije čovječanstva od strane entropičnih sila/predatora (bilo da one potiču iz 3D ili 4D), s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro). [Tu spadaju i sadržaji koji promovišu koncept pomoći naše “kosmičke braće” (većinom greysa) u evoluciji čovječanstva.]

Svaki sadržaj koji promoviše razvoj čovjekove duhovnosti ili bića uz pomoć vanjskih sila ili elemenata, uključujući obraćanje višim silama uz pomoć molitvi, mantri, okultnih simbola, rituala itd. s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

Svaki sadržaj koji promoviše vizualizacije kojekakvih geometrijskih objekata, svjetlosnih balona, simbola…itd., uključujući razne metode za “spinovanje čakri”, “otvaranje DNA kodova”, kojekakve “hiperdimenzionalne tehnike” itd., s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

**

Manipulacija svijesti tragaoca može se odvijati i uz pomoć sadržaja koji direktno ‘sjedaju’ u njegovu glavu kao ideje ili misaoni koncepti (često interpretirani i kao ‘uvidi’); ili kao mentalne slike za vrijeme sna i jave. Oni mogu jednostavno da budu projicirani ili instalirani kao takvi, što uz pomoć distribucije ‘memesa’ ili subliminalnih poruka kroz ‘mentalnu sredinu’ koje mi odatle kupimo; ili direktnim uticanjem na naš proces razmišljanja od strane entiteta koji su izvan naše percepcije. (U tzv. “mentalnoj sredini” koja je za nas nevidljiva, vlada prilično veliki saobraćaj dezinformacija/informacija.) Uz to često mogu da idu i kojekakvi “sinhroniciteti”. Prepoznavanje ovih manipulativnih uticaja izvana prilikom formiranja one ‘kolibe’ koja je ranije pominjana, veoma je bitno kako se oni ne bi zamijenili sa istinskim B-uticajima koji dolaze iz ezoteričkog centra/istinskog ja, te kao takvi ugradili u njenu strukturu.

Uostalom, za svaki novi sadržaj na kojeg naiđemo možemo postaviti pitanja tipa: “Kakve to veze može da ima sa povezivanjem moje ličnosti s mojim istinskim Ja/dušom?! Kakve to ima veze sa ezoteričkim razvojem mog bića? Da li ovdje postoji jedna rezonancija sa kreativnim silama Svega što Jeste?

Ako zamislimo sebe kako upravljamo jednim brodom/tijelom, kao i mogućnost da na brodu postoji neko ko je istinski nadležan za njegovu navigaciju ali ga mi usljed određenih okolnosti nismo u stanju percipirati (osim možda samo na trenutke i prilično nejasno); onda možemo otprilike dobiti neku sliku koje bi to metode mogle da nam pomognu u uspostavljanju jedne čvršće veze s njim a koje ne mogu da budu ni od kakve pomoći.

(Napomena: dok god se ‘kormilar’ ne oslobodi od jedne stanovite količine laži, kapetan neće da se asocira s njim jer je on ‘alergičan’ na laži.)


Usko specijalizovani kontejneri

Tragaoci koji su u stanju da vide značajniji dio realnosti mogu pasti u zamku formiranja “kontejnera-za-izlazak-iz-kontejnera”. Kada se više njih međusobno prepoznaju kao tragaoci, neko od njih može predložiti osnivanje jedne Grupe koja će raditi na zajedničkom izlasku iz kontejnera (a usput i za “dobrobit čovječanstva”). Ubrzo se imenuje i vođa grupe, formira se i određeni sadržaj (tu se obično zagrabi odavde i odande pomalo ezoteričkog materijala koji lijepo zvuči.) Uskoro se definišu prijatelji i prijateljski izvori a bogami i neprijatelji. Ne prođe dugo, u kontejneru se među tragaocima formira jedna koncenzus realnost koja takođe može da ima veoma malo zajedničkog za objektivnom a onda se oni trude da je održe takvom. Kontejneraši uvijek imaju utisak da su na pravom putu. Ako ništa, oni se u tom kontejneru bar udobnije osjećaju jer svi slično vide/ne vide a slično i razmišljaju dok je sve u suštini bazirano na dominaciji i rezonanciji njihovih nižih centara, pogotovo onih emocionalnih. Naravno, tu se o nekom stvarnom napretku ne može razgovarati. Ovdje će se prije raditi o jednoj naprednoj metodi grupnog laganja samih sebe.

**

Imajući u vidu ovih samo par elemenata manipulacije, moramo imati na umu i to da vjerovatno ne postoji jedan univerzalan i funkcionalan recept za izlazak iz kontejnera. Činjenica je da su gnostička učenja takođe uveliko kontaminirana, međutim, ukoliko se upotrijebi jedna maksimalna razboritost i intuicija, čovjek može u njima razabrati one komponente koje se odnose na razvoj njegovog bića, odnosno, mogućnost povezivanja ličnosti sa istinskim ja/dušom. Nakon uspostavljanja te veze, navigacija kroz ovu realnost bi trebala da bude mnogo lakša i preciznija.

***

Druga metoda?


Teoretski, osim ove prve metode koja striktno podrazumijeva jedan mukotrpan rad na samom sebi, možda bi mogle postojati i neke druge opcije?!

Ako uzmemo onaj podrum iz Kusturicinog filma Pozemlje kao analogiju jednog kontejnera, onda bi on predstavljao ovu našu 3D oblast egzistencije koja ima svoju koncenzus realnost čiji je veći dio vještačke prirode i kao takav je induciran u nas. U podrumu postoje i podkontejneri (čak i u Kusturicinom filmu smo vidjeli kako u jednoj podrumskoj prostoriji ordinira hodža a u drugoj pop.) sa svojim “pod-realnostima” koje su specifične za svaki od njih, mada ti podkontejneri mogu da dijele neke od svojih sadržajnih elemenata kako međusobno, tako i sa onim glavnim kontejnerom. Broj podkontejnera u glavnom kontejneru/podrumu nije ograničen i većina podrumaša provede cijeli svoj život u nekim od njih.

Čovjek se tu možda može osloboditi od podkontejnera ali on ipak i dalje ostaje u podrumu jer je iz njega mnogo teže izaći. Drug Marko (4D entropične sile) ga je dobro zaključao i budno prati odozgo zbivanja u podrumu. Priličan broj ljudi uspijeva da se oslobodi podrumskih podkontejnera, međutim, nije u stanju da izadje iz glavnog kontejnera/podruma. Takvi obično moraju da upražnjavaju ‘kontrolisanu ludost’ kako se ne bi našli između dvije vatre, odnosno, na udaru Hrkljuševih sljedbenika s jedne strane i onih koji su ga izmislili, s druge strane (kako bi to figurativno izrazio mali Mujo).

[Nakon napuštanja podkontejnera, jedan je novonastalu psihičku situaciju u kojoj se zadesio opisao ovako: “Osjećam se nelagodno, ko krme u Teheranu”. (Vjerovatno zbog toga što on i dalje mora da dijeli s podkontejnerašima istu životnu sredinu a sada s većinom njih ne može više da nađe “zajednički jezik”!?). Međutim, pravilnim razumijevanjem stanja na terenu, čovjek u podrumu može bar lakše disati, odnosno, egzistirati ukoliko se ne nalazi u nekom od njegovih podkontejnera. On si takođe može obezbjediti i više prostora za dalji napredak. Nadalje, ova vrsta ljudi može svojim svjesnijim djelovanjem uticati na popravljanje opštih životnih uslova u podrumu, odnosno, svojim aktivnostima donekle olakšati život drugim podrumašima iIi im pomoći u razvoju njihovog bića; ali bez ikakvog nametanja nečega i kršenja slobodne volje drugih.]

U filmu Podzemlje bi takvo jedno stanje vjerovatno ostalo ‘dovijeka’ da priroda (majmun) nije u jednom momentu intervenisala praveći pucnjem iz topa otvor u zidu podruma što je nekolicina podrumaša iskoristila da izađe napolje (dok je većina njih i dalje ostala unutra!!)

S tim u vezi, s obzirom na jačinu kontrolnog sistema podruma koji se sa OPS stanovišta može služiti, i služi se SVIM sredstvima za manipuaciju podrumaša, izlazak iz glavnog kontejnera bez neke prirodne pomoći izvana je samo teoretski moguć ali je praktično skoro nemoguć, pa se tako postulira da ukoliko ne bi bilo neke prirodne intervencije izvana, onda bi situacija na terenu stalno bila “status quo”. Ovce bi uvijek ostale ovce, a pastiri – pastiri. Ne bi bilo mogućnosti za napredak svijesti sa donjih nivoa kreacije ka gornjima. Odatle i onaj za sada još uvijek hipotetički Talas, koji s vremena na vrijeme navodno privremeno pravi rupu u zidu podruma/glavnog kontejnera i tako pruža mogućnost izlaska onim kontejnerašima koji su se uspjeli osloboditi podkontejnera (koji čovjeka čvrsto vežu za podrum) tj. onima koji su ‘zreli’ - da izađu napolje. Dakle, ni taj talas možda ne bio bio svima od pomoći!?

[U filmu Podzemlje vidjeli smo da Jovan koji je izveden iz podruma napolje, veoma brzo udavio u gornjoj oblasti postojanja jer nije bio sposoban tamo da pliva. Analogno tome, bilo bi potpuno kontraproduktivno izbacivati nekoga na silu iz podruma/kontejnera (“spašavati” ga), čak i kad bi se to moglo.]

Znači, čovjek bi opet radom na samom sebi ipak morao dostići određeni prag svjesnosti da bi taj talas bio u stanju da mu pomogne?!

***

Treća metoda?

Ova metoda podrazumijeva izlaz uz pomoć fizičke ‘odjave’ iz podruma a onda prelaz u 4D via 5D!? S obzirom na neke indikacije da entropične sile planiraju da naprave jedan malo žešći haos u glavnom kontejneru, tom prilikom će vjerovatno doći i do fizičke ‘odjave’ mnogih kontejneraša. Oni koji su do momenta svoje, bilo nasilne ili prirodne ‘odjave’ uspjeli ostvariti prag svjesnosti dovoljan za egzistenciju na jednoj višoj ravni postojanja, neće se morati vraćati u 3D kontejner, nego će imati priliku da se inkarniraju direktno u 4D!? Tamo navodno postoji i jedna oblast – bez kontejnera. S tim u vezi, s treningom za življenje izvan kontejnera možemo odmah početi ako već nismo. To ujedno podrazumijeva i našu individualizaciju bez koje je jedna stvarna sloboda nemoguća.

**

Na kraju se možda može i reći da ezoterički razvoj ljudskog bića/čovječanstva podrazumijeva - “ime igre”. Što čovjek ulaže više truda u razvoj svog bića i što mu bolje pođe za rukom da ostvari jedan viši nivo svjesnosti, utoliko će biti u stanju i egzistirati na jednoj višoj razini koja će mu više i odgovarati. Što on koristi više svjesnosti u svojoj interakciji sa Svim Što Jeste, utoliko će mu biti i lakše. (Patnja ne mora podrazumijevati jedan obavezan sastavni dio nečije egzistencije!)

Pored svega toga, moramo stalno imati na umu činjenicu da -- ono što životu dajemo – to od njega i dobijamo.



***************

P.S. Naravno, moguće je da postoje i neki drugi načini za oslobađanje od kontejnera a moguće je i to da ovi koje sam ja ovdje naveo nisu ispravni!?


...

Život u kontejnerima

Kada sam živjeo u jugoslavenskom kontejneru, u njemu je tada vladala socijalistička ideologija. Ona nam je nudila budućnost koja je bila daleko ljepša od sadašnjosti. Imala je čak i neke elemente religije mada u njoj nije bilo nikave duhovnosti. Prema toj ideologiji, ona sama je podrazumijevala samo jednu tranzicionu fazu prema komunizmu, kojeg kad dosegnemo, sve će se pretvoriti u “med i mlijeko”. Ukratko rečeno, svačiji snovi će biti ispunjeni! Sve to je bilo i teoretski odlično potkovano tako da u toj doktrini malo ko da je uspijevao vidjeti neku rupu a znakove iz objektivne realnosti koji su ukazivali na nedosljednosti doktrine, kontejneraši nisu bili u stanju percipirati s obzirom na selektivnu percepciju koja je karakteristična za takvo stanje svijesti. (Doduše, oni rijetki koji su i uspjeli vidjeti neke rupe, nisu smjeli o njima glasno pričati jer su znali da će tako automatski postati meta napada drugih kontejneraša iz istog kontejnera. U svakom kontejneru, jedno od glavnih pravila je: Ne talasaj!) Čak se i onaj doživljajni dio većine kontejneraša često misteriozno usklađivao sa teoretskom podlogom kontejnera.

Međutim, ne samo da do komunizma nismo stigli, nego se i sam kontejner u međuvremenu raspao, zajedno sa ideologijom koja je u njemu vladala. Koliko je ljudskih žrtava sve to tačno koštalo, nikad se neće saznati. Doduše, preživjeli kontejneraši su se brzo snašli tako što su uletjeli u neke stare kontejnere koji su tu bili još otprije prisutni (mahom se radilo o “Hrkljuš-vako”, Hrkljuš-nako” i “Hrkljuš-svakako” kontejnerima), međutim, oni su brzo bili obnovljeni i ojačani kad se ukazala ova urgentna potreba za zbrinjavanjem širih narodnih masa. (Dakle, neki kontejneri mogu i propasti a neki se mogu i obnoviti.)

**

Kontejnera, ima raznih, međutim, kontejner je kontejner a svrha mu je da kontoliše čovjekovu svijest, odnosno, da drži čovjeka u jednom nevidljivom zatvoru u kome će on obavljati funkciju koja mu je namijenjana od strane tzv. “kontrolnog sistema”. [Naravno, nije baš sve toliko jednostavno jer kontajniranje svijesti često ne podrazumijeva kretanje čovjeka u okvirima samo jednog kontejnera, nego većinom u više njih istovremeno.] Kontolni sistem ove naše realnosti je prilično komplikovan za razumijevanje od strane naše linearne 3D svijesti a pogotovo kad se ona nalazi u ‘kontajniranom stanju’. Može se reći da on ima 2 komponente od kojih je jedna smještena na 4-tom spratu, tj. spratu iznad ovog našeg, dok druga direktno ordinira na našem spratu. Međutim, njime se nećemo direktno baviti u ovom članku, nego samo nekim vidovima njegovog dejstvovanja.

**

Kontejneri su inače prilično zahvalni jer u njima čovjek može napredovati cijelom njihovom dužinom, širinom i visinom. U njima ima dovoljno materijala za izgradnju, nadogradnju, krpljenje, pojačavanje i održavanje – iluzije, a poznato je to da se pored iluzije u nekim kontejnerima pridaje veliki značaj i konkretnim stvarima, kao što su snovi. Tako sadržaj kontejnera skoro da nema granica, isto kao što ih nema ni ljudska glupost. Tu je sve dozvoljeno, osim, naravno, - izlaska iz kontejnera. Međutim, ne može se reći da se slobodna volja kontejneraša ne poštuje jer je njima ipak dozvoljeno da pređu iz jednog kontejnera u - drugi kontejner.

Cijela ova dinamika se odigrava u 3 faze:

1. Predator prvo napravi kontejner,
2. onda čovjeka u njega navuče,
3. …pa mu ga zavuče.

Naravno, u svakom kontejneru ima određeni procenat istinskog sadržaja za kojeg predator zna da će ga većina kandidata prepoznati, pa onda progutati sve skupa u paketu, rezonujući u stilu da ako se u njegovom sadržaju prepozna bar 20% istine, onda iz toga proizilazi da je SVE istina.

(Ova vrsta logike je već odavno pojednostavljeno predstavljena je u prvom dijelu serije - Djeca Matriksa).

Dakle, ovdje se radi o dvo-faznoj progresiji: 1. zagriz, pa – 2. najeb. Naravno, predator poznaje naš način rezonovanja bolje od nas samih. (Postoji čak i tragikomični slučajevi gdje je žrtva uvjerena da je apsovirala predatora, ukoliko ga je u međuvremenu postala svjesna!?). Odatle, svaki predatorov dezinformativni paket sadržavaće određeni procenat istine, mnogi čak i više od 20%. Fenomen je to što čovjeku dugo treba da spozna činjenice kad se nađe u ovoj drugoj fazi, ako ikada uopšte uspije da ih spozna jer će mu i percepcija u međuvremenu biti modifikovana. On će tako imati tendenciju da svoj ‘najeb’ tumači - ličnim napretkom.

Pored svega toga, predator će naravno napraviti mnogo kontejnera na principu “isto stranje drugo pakovanje”, tako da mi imamo između čega da biramo. Svaki od njih će nuditi “različite” sadržaje, paket aranžmane (put ka slobodi, put u raj-džehenem, uskrsnuće, instant nirvane i prosvjetljenja…itd.). U kontejnerima će naravno biti uveden i sistem nagrađivanja zaslužnih kontejneraša a biće tu na snazi i određene kazneno-popravne mjere za one koji se ne ponašaju onako kako se od njih očekuje. Nijedan kontejner nije pošteđen.

**

Promjena kontejnera takođe nije rijetka pojava. Čovjek jednostavno pređe iz jednog kontejnera u drugi. Koji su to razlozi koji ga navedu na to da napusti kontejner u kome se nalazio teško je znati, međutim, interesantno je to da neposredno nakon prelaska u novi kontejner, on automatski dobija i nagon za osipanjem paljbe po onom kontejneru u kojem se prethodno nalazio, dok se istovremeno u novom kontejneru počinje da osjeća kao kod kuće i njegov sadržaj uopšte ne dovodi u pitanje. I ne samo to, on odmah počinje sa jednim velikim žarom da promoviše sadržaj novog kontejnera koji navodno nudi jedan mnogo bolji, privlačniji ili bar egzotičniji “paket-aranžman”. Novi kontejner za čovjeka postaje ‘jedina prava realnost’ koja odiše istinom i duhovnošću. U mnogim slučajevima, takvi će da promovišu sadržaje novog kontejnera s jednim mnogo većim žarom nego što to čine oni koji su nastanjivali taj kontejner prije njega.

(Na primjer, u istoriji je poznato da su mnogi od onih koji su kasnije prešli (milom ili silom) u katolički kontejner postajali veći katolici od pape a slično se dešavalo i kod drugih transfera iz jednog kontejnera u drugi.)

Naravno, najpopularniji su oni kontejneri koji se stavljaju u direktnu vezu s bogom, alahom, Isusom, svetim duhom itd., dakle, najvećim autoritetima, što automatski znači da se vijernik iz tog kontejnera nalazi u direktnoj vezi s “prvom rukom”, kao i pod njenom direktnom zaštitom. Naravno, kad se neko bori u ime boga, alaha, Isusa i ostale duhovne hijerarhije, onda su sva sredstva dozvoljena i sve žrtve su opravdane.

**

Svaki od kontejnera predator je snabdjeo mitovima i legendama o svetcima ili herojima koji su uz pomoć sadržaja iz toga kontejnera nekada davno uspjeli stići do slobode, raja, vječnosti itd., odnosno, ostvariti snove svakog prosječnog kontejneraša. Tako, bez obzira na to što kontejneraši nisu lično sreli ili upoznali nekoga takvog, predator im je pružio nadu a nada se uvijek odnosi na – spas ili ostvarenje ciljeva u - budućnosti, a nikad u - sadašnjosti. Onaj ko se nada, taj ne poduzima ništa u vezi sa promjenom sadašnjosti, niti mu pada na pamet da bježi iz kontejnera.

[Nedavno slušam na TV jednog psihopatu (predatora), serijskog ubicu, koji objašnjava kako mu je pošlo za rukom da izmanipuliše svoje žrtve tako da mu se one ne opiru i ne bježe prije nego što ih ubije. Kaže da je čuo da kad su Njemci dovodili ljude u logore i govorili im da će ih tu potuči, među logorašima bi nastajala panika, počeli li bi pružati otpor i bježati. Nakon toga, promijenili su strategiju i počeli im govoriti da će biti tu samo neko vrijeme na radu, nakon čega će biti pušteni kući. Tako su im dali nadu i ovi su bili mirni sve do onog momenta kad su bili likvidirani.]

A imamo i onu analogiju iz stare ruske priče koju prenosi Uspenski u knjizi “In Search for the Miraculous”:

Bio jednom jedan veoma bogati čarobnjak (predator), koji je imao mnogo ovaca. Istovremeno ovaj čarobnjak je bio i jedno veoma škrto „stvorenje“ (dakle, ne mora biti da se radilo o ljudskom biću). Tako on nije htio da plati drugima da mu čuvaju stado, niti je htio da investira pare u ogradu kojom bi ogradio pašnjake gdje su pasle njegove ovce. Stalno se dešavalo da neka ovca odluta u šumu, upadne u neku jarugu itd. međutim najgore je bilo to što su ovce počele da bježe jer su shvatile da čarobnjaka jedino zanima njihovo meso, koža i vuna, a to im se naravno ni malo nije sviđalo.

Na kraju, čarobnjak se dosjetio. On je hipnotisao svoje ovce a onda ih ubjedio da su one besmrtne i kako uopšte neće osjetiti kad im on bude gulio kožu, čak naprotiv, za njih će to biti jedno veoma prijatno iskustvo; ubjedio ih je i u to kako je on u stvari jedno veoma dobro “stvorenje” i da ih toliko voli da bi sve za njih učinio; i na kraju im je čak obećao i to da ukoliko im se nešto i desi – to se nikako neće dogoditi kad one misle da hoće i sigurno ne na onaj način na koji one misle da će se desiti, te je stoga najbolje, da one uopšte ni ne razmišljaju o tome.

I ne samo to, čarobnjak je ubjedio ovce da one, u stvari, ni nisu ovce; tako je nekima od njih sugerisao da su lavovi, drugima da su orlovi, trećima da su ljudska bića a nekima, i da su čarobnjaci (ili – “RATNICI”!?) Nakon ovoga, sve njegove brige da će mu ovce pobjeći, jednostavno su nestale. One nikada više nisu bježale, jednostavno su mirno čekale trenutak - kad dođe njihov red da im čarobnjak odere kožu."

***

Rašomonijada u kontejnerima

Rašomonijada podrazumijeva jedan fenomen koji je karakterističan za kontejneraše kad više pojedinaca iznosi RAZLIČIT opis ISTOG događaja kojem su prisustvovali. Ovaj termin se upotrebljava kada se želi naglasiti uticaj subjektivnog faktora na doživljaj i opis događaja kojem prisustvuje veći broj osoba. Dakle, ukratko rečeno, koliko osoba, - toliko i različitih verzija ISTOG događaja!

Isti fenomen se dešava kad više osoba interpretira neku doktrinu koja je zastupljena u nekom posebnom kontejneru. Tako, jedna doktrina dobija onoliko verzija koliko osoba je tumače i postaje na neki način „multidimenzionalna“. Ne moram naglašavati da svaki pojedinac uzima svoju ličnu interpretaciju doktrine kao jedinu istinitu. U nekim slučajevima, kontejneraši koji slično intepretiraju neku doktrinu mogu da formiraju i jedan novi podkontejner. (Tako smo smo već od onog „islamskog“ dobili - „šijatski“, „sunitski“, „vehabijski itd.; iz „hrišćanskog“ – pravoslavni, katolički, protestantski, mormonski, jehovinski, a tu su i neki „nezavisniji“ kontejneri kao sajentološki, gnostički, kastenedijanski, srpski, hrvatski, muslimanski, bošnjački, američki i hiljade drugih.) Tako se oni koji različito interpetiraju istu doktrinu ili ideologiju mogu međusobno da glože i dijele u nedogled. Naravno, još veće trvenje vlada između kontejnera čije su ideologije u suprotnosti jedna s drugom.

Jedna određena količina materijala kojom je predator snabdjeo kontejner pruža neslućene mogućnosti za brčkanje u njemu. Tako se u njemu možemo brčkati ’vako ili – ’nako, uključujući i sve one nijanse između. Naravno, u kontejneru je dozvoljeno da se služimo samo onim materijalom kojim nas je predator snabdjeo. Zabranjeno je donositi neki novi materijal ili proizvoditi svoj. „Slagalica“ se smije slagati samo od onih djelića kojima nas je predator, često i „u ime stvoritelja“ obdario, od kojih mnogi nedostaju a mnogi su lažni, međutim, uvijek će biti bar onih 20% istinskih, koji će kod kontejneraša stvarati utisak da barataju s potpuno istinskim materijalom, pa će oni tako i one slike koje uspiju da sklope smatrati istinskim, a nikako - izvitoperenim. To je najviše zbog toga što se u kontejnerima oduvijek daje veća prednost vjerovanjima, nego istinskom znanju. To je dovelo dotle da većina kontejneraša svoja vjerovanja miješaju sa znanjem, tj. oni podrazumijevaju pod znanjem ono u šta - vjeruju.

***

S vremena na vrijeme, predator organizuje i igre bez granica između kontejneraša, što unutar pojedinačnih kontejnera ( “rašomonijada” može da rezultira sukobom i unutar jednog te istog kontejnera), što između različitih kontejnera. Tada oni iz ovog kontejnera ratuju protiv onih iz onog kontejnera, oni što misle ‘vako, ratuju protiv onih sto misle ‘nako, oni što vjeruju u ovo - protiv onih što vjeruju u ono. Ponekad se čak dešava i da se kontejneraši iz dva ili više različitih kontejnera udružuju u ratu protiv nekih trećih kontejneraša. Bez obzira na to što bitke između kontejneraša traju već vijekovima, današnja situacija na terenu je još uvijek nerješena, dakle, ista meta, - isto odstojanje.

Sukobi mogu čak da izbiju između onih koji pripadaju kontejneru navijača Crvene Zvezde i onih koji pripadaju kontejneru navijača Partizana. S obzirom da su mnogi od tih kontejneraša pripadnici i nekih drugih kontejnera, oni mogu npr. uzeti učešća i u sukobima između srpskog, hrvatskog ili muslimanskog kontejnera, kad oni dođu na red. Izgleda da je cijeli fol u tome da se navede čovjeka da se poistovjećuje s nekim kontejnerima i njihovim sadržajima, dok mu se nikako ne smije dati mogućnost da se poistovjeti s ljudskim bićem i da na druge gleda kao na ljudska bića a ne na pripadnike drugih različitih kontejnera?! Kad bi čovjek vidjeo u drugima ljudska bića kao ravnopravne članove ljudske zajednice i poštovao ih kao takve, svi sukobi bi prestali a time i patnje i stradanja. Međutim, tako nešto nije u interesu predatora jer je (emocionalna) energija istinska valuta ovog univerzuma a čovjek je najviše proizvodi u stanjima unutrašnjeg ili vanjskog konflikta. Nadalje, vjerovanjem u vješto plasirane laži, čovjek se takođe uskladjuje a sa tzv. ‘entopičnim silama’ kreacije i postaje njihov pijun. On tako u njihovoj piramidi ili hijerarhiji stavlja svoju svijest i energiju njima na raspolaganje.

**

Činjenica da su ga svi skupa uredno i zajednički popušili, redovno ostaje izvan domašaja percepcije svakog prosječnog, pa i naprednog kontejneraša („popušili smo ga multidimenzionalno“, što bi reko mali Mujo). To je vjerovatno zato što poduži boravak u nekom kontejneru ide zajedno sa modifikacijom svijesti, pa tako i percepcije kontejneraša koja im onda ne dozvoljava da vide činjenično stanje na terenu; ili zato što se jednostavno radi o – mentalnim programima, koji diktiraju i određenu vrstu percepcije koja nema mnogo dodirnih tačaka sa objektivnom realnošću?! Ko će ga znati?!

Međutim, čini se da kontejneraši na ovaj način obezbjeđuju obilne količine hrane za predatora što im je i svrha a predatoru najvažniji cilj.

**

Što se ovih kontejnera tiče, interesantan je fenomen to što je čovjek iz jednog kontejnera u stanju prilično dobro sagledati neke nedosljednosti i nedostatke nekih drugih kontejnera a kad se o nedostacima njegovog kontejnera radi, tj. onoga u kome trenutno boravi, on je skoro potpuno slijep za njih!?

Na primjer, kad čovjeka žena vara, on je obično posljednji koji to primjeti. Zašto? Zato što on neće to da primjeti. Ona mu čak ne mora ni objašnjavati svoju promjenu u ponašanju, niti mu opravdavati neke svoje gestove koji navode na činjenicu da nešto nije u redu; on će to sam raditi umjesto nje, samo da se ne bi suočio s objektivnom realnošću koje je na nekom dubokom podsvjesnom nivou vjerovatno svjestan. Međutim, bez obzira na selektivnost svoje percepcije kad se o stanju u njegovoj vlastitoj kući, odnosno, braku radi, on će biti u stanju da aplicira svoju pronicljivost kad se radi o zbivanjima u tuđim kućama ili brakovima. Istovremeno, on će se oslanjati na iluziju stabilnosti kontejnera u kom boravi. Tako mu njegov kontejner dodje kao neko uporište za ličnu interakciju sa vanjskom realnošću. Čovjek se užasno boji raspada svog kontejnera jer u njemu osjeća određenu dozu sigurnosti, u njegovo održavanje je uložio dosta truda i emocionalno se vezao s njegovim sadržajem. On se često toliko identifikuje s tim sadržajem da postaje zavisan od njega i sebe jednostavno ne može ni zamisliti bez njega.

**

Predator često i nagrađuje zaslužne kontejneraše nekim elementima koji su obećani u “paket-aranžmanu” kontejnera kojem su ovi privrženi, odnosno, u kojem obitavaju. Tako on kod njih utvrđuje program a tako ovi dobijaju i jedan dodatni impuls da misionarski propagiraju ideologiju kontejnera kojem trenutno pripadaju a bogami i da se iz petnih žila bore za nju.

U poslednje vrijeme, recimo, postaje sve popularniji tzv. “new-age” kontejner. U njemu se može doživjeti sve i svašta jer se najveće težište stavlja na imaginaciju (dakle, tamo nema granica); a u sklopu paket-aranžmana nudi se - uskrsnuće. Što je kontejneraš žešće razveden od objektivne realnosti, utoliko se on tamo smatra uspješnijim.

Što se klasičnih kontejnera tiče, davno sam već pod nekom drugom temom naveo slučaj jednog mog kolege koji je zagriženi pripadnik katoličkog kontejnera, kad mu je šef njegovog kontejnera (naravno, niko drugi do sam “bog”) za vrijeme jedne mise kao nagradu za njegovu privrženost pretvorio lančić na staklenim krunicama (brojanicama) iz srebrnog u zlatni. Bez obzira na neke psiho-somatske posljedice koje su nastale kod njega nakon te “božje intervencije,” mog kolegu je taj doživljaj pretvorio iz katolika u turbo-katolika. Čak je počeo i da misionari unaokolo. Moju sugestiju da ako hoće stvarno da sazna kako se to desilo, da bi se trebao podvrgnuti regresivnoj terapiji, shvatio je kao bogohuljenje. Naravno, nisam insistirao na tome jer kad čovjeku srušiš kontejner/iluziju u kojoj živi, on se više nema na šta osloniti pa može nezgodno da aterira i gadno se povrijedi. Njemu je u njegovom kontejneru obećan direktan put u raj ukoliko bude smijerno slijedio predatorova, pardon, božja uputstva i on je sasvim zadovoljan s tim paket-aranžmanom. Da li je njegov doživljaj ove naše realnosti manje vrijedan, autentičan ili realan od doživljaja nekog drugog pojedinca iz nekog drugog kontejnera?

Za jednog šizofreničara njegove halucinacije su isto realne kao što su zdravom čovjeku realni njegovi stvarni (+ imaginarni) doživljaji. S obzirom da se i kod zdravog čovjeka kao i kod šizofreničara stvarni i imaginarni događaji često miješaju, razlika je samo u tome što zdrav čovjek ima potencijal da razlikuje stvarno od imaginarnog (što ne znači da on to i čini), dok šizofreničar nema. S tim u vezi, gnostičar će biti svjestan ovog fenomena i pokušavaće da razabire jedno od drugog, dok oni koji ga nisu svjesni, kao npr. pripadnici nekih kontejnera uključujući i tzv. “ratnike” (kako npr. sebe vole da nazivaju Kastanedini sljedbenici), uzimaće sve što im se zbiva kao stvarno. Neki će čak natezati svoja iskustva kako bi se ona uklopila ili uskladila s onim doživljajima koji su opisani ili obećani u doktrini, naravno, samo ukoliko sljedbenik uspješno odradi određene tehnike ili vježbe koje su tamo propisane. To će im onda poslužiti kao znak sigurno napretka.

**

Ovisno o potencijalima individualnih kontejneraša, predator može ponekad odlučiti da nekog od njih re-programira (de-programiranje je strogo zabranjeno!), kako bi njegove potencijale bolje iskoristio dejstvovanjem iz nekog drugog kontejnera. Čini se da je to glavni razlog čovjekove promjene kontejnera, mada kontejneraš koji je promijenio kontejner redovno ima utisak da se to desilo nekim “božanskim proviđenjem” ili njegovom ličnom voljom, nakon što je “došao pameti”. Nove igrače nije toliko teško motivisati. Njima se u novom kontejneru brzo obezbjeđuje neko “paranormalno,” “vanzemaljsko” ili “božansko” iskustvo u skladu sa sadržajem kontejnera koje mu potvrđuje da je napravio pravi izbor, dok se može reći da ga se u realnosti slabo šta pitalo. (Kontejneraš tako, na primjer, može da dobije priliku da u četiri oka lično proćaska s “Isusom”, “djevicom Marijom”, “svetim duhom” i kojekvakvim drugim astralnim hijerarhijama i silama. Vrsta virtulenog scenarija kojeg će mu predator ponuditi biće ovisna od njegovog mentalnog profila tj. šta ovaj preferira). Sada, siguran da je na pravom putu ili u pravim rukama, on onda odatle kreće s jednom novom energijom i žarom u nove pobjede ili bar postaje mnogo ubjedljivi prilikom promocije svog kontejnera.

Cijela dinamika je tu često slična prelasku nekog igrača iz jednog tima u drugi. Potrebno je samo da mu se ponude bolji ‘paket-aranžman’ i ovaj će potpisati. Kasnije se neće libiti ni da zabija golove onom timu za kojeg je prethodno igrao.

Kako bi se razbila dosada na terenu i pružile nove mogućnosti, predator stalno formira nove kontejnere koji nude “nove” sadržaje po onom starom i oprobanom principu: “isto sranje - drugo pakovanje”. Na primjer, nedavno smo imali slučaj formiranja novog kontejnera po imenu Anastazija, kojeg je predator formirao uz pomoć reprogramiranja ruskog poduzetnika, Vladimira Megrea, tako da je ovaj nakon napuštanja kontejnera u kojem je prethodno boravio, plasirao taj novi program, pardon, kontejner u našu realnost uz pomoć nekih 7-8 knjiga. Sada ovaj novi kontejner postaje sve popularniji i puni se nevjerovatno velikom brzinom, što se lako može vidjeti i preko interneta.

**

Naravno, od svake doktrine ili učenja može se napraviti religija ili kontejner, što se obično i radi. S obzirom da većina tih učenja koja nam danas stoje na raspolaganju po svojoj prirodi predstavljaju – dogme (zatvorena učenja), a kontejneri se takođe mogu na neki način smatrati zatvorenim prostorijama, onda ne bi trebalo biti nikakvo čudo zašto to dvoje često ide zajedno.
Postoje i “specijalizovani” kontejneri koji su krojeni po individualnoj mjeri nekih pojedinaca, mahom onih koji otišli malo dalje kad se o proučavaju predatora radi ili su postali opasni po opstanak nekih kontejnera.

**

Na kraju, neki tvrde da je život izvan kontejnera moguć, međutim, pitanje je da li oni to samo teoretiziraju iz nekog od već postojećih kontejnera ili su stvarno napolju i govore to na osnovu svog ličnog iskustva?! Dok god smo u nekom kontejneru, ne možemo znati kako je napolju. Čini se da je ipak mnogo lakše sadržaj svog kontejnera smatrati objektivnom realnošću, nego izaći iz njega?! Napolju možda ne bi bilo nikoga ko bi mogao da nam nalaže šta treba da mislimo, radimo, vidimo ili doživljavamo, tako da tamo onda ne bi imali koga da slijedimo, niti s čim da usklađujemo svoje razmišljanje, percepciju i ponašanje? A za jednu takvu egzistenciju vjerovatno bi bio potreban jedan ipak malo viši nivo svijesti od ovog na kojem trenutno jesmo!?
Čini se da kada bi i postojalo neko učenje koje bi moglo pomoći čovjeku da stvarno podigne nivo svoje svijesti pa tako proširi i svoju percepciju, što bi mu omogućilo da malo objektivnije sagleda realnost, bilo bi za očekivati da predator ne dozvoli njegovu distribuciju po našim kontejnerima u nekoj čistijoj formi. Nadalje, s obzirom na onaj naš “rašomonski sindrom” kojeg sam već pomenuo, pitanje je koliko bi ko i šta u njemu vidjeo i razumjeo?! S druge strane, izgleda da je malo onih kojima je uopšte i stalo da sagledaju realnost objektivno.

Međutim, čini se da put do istinske slobode vodi samo kroz objektivnu realnost!?

-

Lavirint

Nedavno sam ovdje naišao na jedno lijepo poređenje ove naše realnosti s lavirintom, pa ću pokušati predstaviti taj koncept.

***

Naša fizička realnost je jedan lavirint čiji se zidovi i slijepi putevi sastoje od situacija, greški i pogrešnog ponašanja koje nikuda ne vodi. Kad se rodiš, nastaviš od one tačke do koje si prošli put stigao u svojoj potrazi za izlazom. Oni koji se nalaze na samom početku lavirinta su istovremeno i oni koji su najdublje uronjeni u ovu realnost a mogu se nazvati i “spavačima”. To su ljudi koji prolaze kroz svoje živote mahom uz pomoć “auto-pilota”. Oni na neki način spavaju u ovoj realnosti a ona je za njih neka vrsta sna.Oni koji se nalaze gotovo na izlazu lavirinta, su oni koji samo što nisu prešli na sljedeći nivo egzistencije. Naravno, izvan ovog lavirinta postoji i jedan drugi, koji ga opkoljava. Taj drugi lavirint je polu-fizičke prirode i daleko je komplikovaniji od ovog našeg. Oni koji dospiju do izlaza iz našeg lavirinta obično “doviknu” onima iza sebe, koji su još uvijek u lavirintu, gdje je izlaz i kako stići do njega. One koji se nalaze blizu izlaza i koji dovikuju onima koji se nalaze iza njih u lavirintu, svi će čuti. Međutim, oni koji se nalaze najbliže njima, odnosno, izlazu iz lavirinta neposredno iza onih koji viču, najbolje će ih razumjeti. Oni su već do tada naučili dovoljno o lavirintu u kojem se nalaze da bi mogli ta uputstva pravilno razumjeti i uz njihovu pomoć navigirati svoje kretanje u pravcu izlaza. Tako, kad oni kod izlaza doviknu drugima njegove koordinate ili im daju uputstva o ispravnoj navigaciji kroz lavirint (što se danas obično čini uz pomoć knjiga, filmova, pjesama, članaka, poruka preko interneta itd.), samo oni koji se nalaze blizu tog izlaza će dobro razumjeti ta uputstva. Zašto?Zato što su oni ti koji imaju najviše iskustva, sposobnosti razumijevanja i dovoljno znanja koje je potrebno da bi se ostvarilo jedno kompleksno razumijevanje lavirinta (čitaj: svijeta u kojem žive). Tako će oni koji se nalaze na samom početku lavirinta imati veoma malo iskustva i samo neke apstraktne ideje o njegovoj strukturi. Oni neće biti u stanju razumjeti o čemu pričaju oni koji se nalaze na izlazu iz lavirinta. Oni će na to gledati kao na neko besmisleno laprdanje koje nema veze sa životom. To se neće uklapati ni s njihovom prirodom, tako da će oni biti u stanju razumjeti samo 2 do 3 riječi od svakih 100 riječi koje izgovori osoba koja se nalazi na izlazu iz lavirinta.


***

Dakle, postoji lavirint koji se nalaze na nivou iznad našeg a postoji i lavirint koji se nalazi ispod našeg i kojeg naš lavirint obuhvata. Lavirint je kao simbol ove realnosti od davnina zastupljen u našoj mitologiji. Stvar komplikuje to što zajedno s lavirintom ide i jedan ‘predator’ kojeg možemo nazvati “Minotaurom”. Taj predator se na neki način nalazi izvan polja percepcije “lavirintaša” a ukoliko ga neki od njih i percipiraju, onda obično ne razumijevaju njegovu istinsku prirodu. Kako mi igramo ulogu “Minotaura” u odnosu na one iz lavirinta ispod ovog našeg (životinje i biljke), tako postoje i neki koji igraju istu ulogu u odnosu na nas. Neke životinje uspijevaju uz pomoć maksimalnog korištenja svojih čula, percepcije i ostalih sposobnosti da izbjegnu predatora i tako izvuku maksimum iz svoje egzistencije u smislu doživljaja kreacije i razvoja svog bića, dok onima koje su slabije razvijene, to malo teže polazi za rukom. Na primjer, jedan lovac ili grupa njih će upotrijebiti najbolju moguću strategiju kako bi se prišunjala nekoj životinji, natjerala grupu njih u određenom pravcu a onda ih odstrijelila, uhvatila u mrežu ili neku drugu zamku. Životinja ne smije dozvoliti da bude nadmudrena bez obzira na to što ima posla sa entitetima koji potiču iz gornjeg lavirinta.

***

Između lavirinata različitih nivoa postoje i neke prirodne tampon-zone koje sprečavaju direktno prenošenje informacija odozgo prema dole. Što je veći procijep između nivoa, utoliko je teže međusobno razumijevanje. Istovremeno, da bi se razumjele kompleksne informacije sa viših nivoa, potrebno je već imati neke solidno izgrađene temelje na koje će se one biti u stanju prihvatiti i nadograditi. Tako i jedan događaj može imati više značenja u smislu iz kojeg se ugla, odnosno, nivoa svijesti posmatra. Na primjer, dijete zna da kad udari loptom o zid, ona će se od njega odbiti i vratiti mu se, tako će se igrati ne shvatajući razloge zašto mu se lopta vraća. Odrasla osoba će vidjeti nešto više u tome, u smislu razumijevanja dejstvovanja sila akcije i reakcije. Entiteti sa gornjeg nivoa vidjeće iz svoje perspektive mnogo kompleksnije mehanizme interakcije kvantnih sila koje omogućavaju odbijanje lopte od zid. Istovremeno, ukoliko isti događaj posmatra neko stvorenje iz donjeg lavirinta kao npr. pas, njemu će cijela stvar biti daleko manje jasna, nego onom djetetu koje se igra s loptom.

Tako je i svaka informacija razumljiva proporcionalno sa nivoom svjesnosti individualnog bića a svako živo biće ima priliku da maksimalnim korištenjem svojih potencijala razvije svoju svijest do određenog praga koji će mu omogućiti prelazak na viši nivo egzistencije.

***

Ovo su stvari čiji se osnovni elementi mogu jasno vidjeti, osim ukoliko čovjek ne spava jako tvrdim snom. Međutim, kad dođemo na temu percepcije Minotaura koji dejstvuje u našem lavirintu, nadmudrivanja s njim, kao i metodologije napretka ka izlazu iz lavirinta, tu već stvari postaju malo komplikovanije.

Naš Minotaur će kao predator, naravno, upošljavati mnogo sofisticiranije metode za praćenje, prikradanje, lov i manipulaciju žrtava za svoje vlastite svrhe, od onih koje mi koristimo u odnosu na životinje. Prvo će nas vjerovatno pokušati ubijediti da on ne postoji jer ljudi neće poduzimati odbrambene ili preventivne mjere protiv nečega što ne postoji. Ako mu to ne uspije za rukom, onda će nas ubjeđivati da to mi, u stvari, njega projiciramo iz naše vlastite svijesti/nesvijesti, odnosno, da je on figment naše mašte isto kao i sva druga negativna zbivanja u ovom lavirintu s kojima on ima neke direktne ili indirektne veze. Pokušaće pretvoriti što više tragaoca za istinom/izlazom u – vijernike, jer se mentalni sklop vijernika drastično razlikuje od mentalnog sklopa tragaoca, odnosno, kao takav, sam po sebi ne obećava brz izlazak napolje iz lavirinta. Nadalje, on će navoditi neke da čekaju na spasioca iz vana, podgrijavajući atmosferu nade (nada se po svojoj prirodi odnosi na budućnost, koja ne postoji a ne na sadašnjost, koja postoji) u smislu da ovaj samo što nije stigao; iskrivljavaće istinske informacije koje stižu od onih koji se nalaze kod izlaza ili one koje su ostavili iza sebe oni koji su izašli napolje; ubacivaće masu dezinformacija u lavirint od kojih će mnoge biti uvijene u šarenu ambalažu (npr. od svjetlosti, ljubavi, duhovnosti itd.), mahom preko vrbovanih ili programiranih individua koje će te dezinformacije propagirati svjesno ili nesvjesno. Ubacivaće u lavirint mnoge idejne koncepte sa sedativnim dejstvom. Formiraće se i cijele duhovne filozofije, pravci i tehnike, od kojih će svaka da vodi svoje sljedbenike u neku od slijepih ulica lavirinta.

Svako biće u suštini može da napreduje (ili nazaduje?!) u lavirintu na individualnoj bazi, oslanjajući se uglavnom samo na sebe, odnosno, na svoju vlastitu percepciju i razboritost. Tako, u pohodu tragaoca ka izlazu, (ovdje moram napomenuti da vijernici obično nisu svjesni situacije kojoj se nalaze, tako da izlaz ni ne traže a takođe imaju tendenciju da očekuju da će ih iz nevolja izbavljati neko drugi), svaka lažna progutana informacija i pogrešno razmišljanje i ponašanje na osnovu nje, predstavljaće udarac glavom u zid lavirinta, kretanje nekim od mnoštva puteva koji nikuda ne vode, vrćenje u krug, nazadovanje ili “odjavu” iz lavirinta, nakon koje će se opet morati krenuti s one tačke do koje je čovjek stigao u prošlom životu. (Naravno, što više nesvjesnih ‘lavirintaša’, utoliko više hrane za predatora.) Isto tako, svaka istinska informacija i dejstovanje u skladu s njom, vodiće ga ka izlazu. Kako bi razabrali istinite informacije iz okeana dezinformacija, moramo maksimalno koristiti svoju razboritost.

Ako uzmemo u obzir da je cijela igra u razvoju ljudskog bića i da se živo biće ne može razvijati bez razvoja pronicljivosti, onda društvo Minotaura možemo uzeti kao jedno nužno zlo koje je neophodno za brz razvoj pronicljivosti. (He, he, kažu da se čovjek nabrže kreće kad ima neku zvijer za petama?!) Naravno, zvijer s kojom mi ovdje imamo posla radi na jedan mnogo podmukliji način, što znači da ukoliko uspijemo da je nadmudrimo ili da joj se odupremo, istovremeno ćemo povećati sanse za naše “diplomiranje” na ovom nivou.

**

Pored svega toga, postoji i jedna šira perspektiva iz koje se sve ovo može posmatrati. Na osnovu gornjeg primjera zbivanja u lavirintu, vidjeli smo da oni koji stignu do njegovog izlaza pokušavaju pomoći onima iza sebe da ga i oni pronađu. Zašto? Zato što su ostvarili određen nivo svijesnosti zajedno s kojim često ide i jedan intezivan osjećaj odgovornosti prema drugima. [Naravno, na više nivoe mogu preći i individue koje su orjentisane samo prema sebi (u smislu OPS polariteta), tako da će kod njih onaj osjećaj odgovornosti za druge sigurno izostati.] Uzimajući u obzir suštinske karakteristike istinskih ljudskih bića, možemo slobodno reći da jedna od njih podrazumijeva i osjećaj odgovornosti prema drugim članovima ljudske zajednice, te će im u skladu s tim pokušati pomoći ali tako da se nikome ništa na silu ne nameće i da se za tu pomoć ne traži nešto zauzvrat. Dakle, radi se o jednoj bezuslovnoj pomoći. U mnogim slučajevima, oni kojima je pomognuto neće znati ni ko im je pomogao jer onima koji pomažu nikakvi “ordeni zasluga za narod” nisu potrebni, niti bitni. Radi se o aktivnostima koje mogu ili trebaju doprinjeti razvoju svijesti cijele ljudske zajednice, pa time i poboljšanja uslova u kojima ona egzistira. U ovom kontekstu radi se o jednom doprinosu za opšte dobro čovječanstva.

-

Znanje, propaganda, parabole i percepcija

Mislim da je u predavanjima koja su dostupna na ovom linku:

http://www.youtube.com/user/adampants2008


'adampants/Jonathan' na jedan prilično jednostavan i razumljiv način predstavio samu suštinu problematike s kojom smo suočeni.

Pod temom Propaganda, parabole i percepcija, on sasvim lijepo predstavlja dinamiku manipulacije svijesti (pa tako i percepcije) ljudi uz pomoć religije od strane tzv. “Sotone” (što je samo personifikacija tzv. OPS/entropičnih sila), subliminalnih poruka kojima smo neprestano izloženi, medija itd.; dok pod temom Knowledge, navodi dinamiku kontrole i crpljenja energije “taker-a” (onih koji uzimaju) od strane “taker-a”, implicirajući da smo skoro svi mi u ovoj realnosti ‘taker-i’, neki prirodno tj. po samoj svojoj suštini, dok možda jedan veći dio nas, samo zato što smo jednostavno tako programirani (od strane istinskih “taker-a”). Odatle, ova ‘naša’ realnost ima ‘predatorsku’ prirodu, odnosno, nije nikakvo čudo zašto se u njoj - “život hrani životom” (mada smo mi i to sasvim lijepo racionalizovali, doduše, kao i sve ostalo).

Za razliku od toga, postoji mogućnost da čovjek postane “giver” (OPD-davaoc) ukoliko se uspije deprogramirati i sinhronizovati sa svojom dušom/suštinom/istinskim ja, što naravno nije nimalo lako i što je predmet nekih gnostičkih učenja, koja to obrađuju sa manje ili više uspjeha. (Dosta materijala na tu temu je već objavljeno na ovom forumu i vebsajtu.) ‘Giver’, kao takav, izlazi iz polja frekvencija/kontrole “taker-a” i postaje za njih “neprobavljiv”. ‘Taker’ (OPS individua), može samo UZIMATI ali ne može primati energiju od Svega Što Jeste, dok ‘giver’-u, Sve Što Jeste ‘automatski’ nadoknađuje energiju koju je dao. Tako je ‘giver’ istovremeno i ‘primalac’ za razliku od ‘taker-a’ koji ne može spontano primati energiju, nego je može samo – uzimati – od drugih. ‘Taker’ uvijek uzima uz anticipaciju da će morati nekome nešto i dati, a to njegovo ‘davanje’ mu služi kao opravdanje za njegovu egzistenciju. Naravno, ‘taker’ će se stalno truditi (svjesno ili podsvjesno) da uzima od drugih više nego što daje.

S našeg stanovišta OPS/’taker’ svijesti (koja je kod svakoga manje ili više izražena) ovu dinamiku nije lako razumjeti jer ne znamo (svjesno) kako to u praksi izgleda (mada to mnogi od nas osjećaju na podsvjesnom nivou). Neki su, doduše, u nekim momentima svog života, na primjer, spontano pomogli nekome (ne postavljajući nikakve uslove za to i ne očekujući ikakvu nagradu), pa su nakon toga mogli osjetiti jedan poseban osjećaj ispunjenosti ili sreće, dok im je pored toga, ono što su od sebe dali - brzo bilo nadoknađeno od strane Svega Sto Jeste u nekim drugim okolnostima ili na neki drugi način; međutim, bez obzira na takva iskustva, nesposobni da mentalno racionalizuju stvar, oni su se brzo nakon toga ponovo vraćali u ‘matriks’ (“business-as-usual”). Ovo iskustvo se može ponavljati, sve dotle dok čovjek - ne daje od sebe – u očekivanju nekog dobitka, nego uspije da ostvari neku vrstu spontanosti u svemu tome (“daje od srca”). Što je čovjekovo poznavanje istinske duhovne (ali i fizičke) realnosti veće, utoliko će se ova dinamika primjetljivije manifestovati pred njegovim “očima”.

Između ostalog, Jonathan navodi i koncept potpune kontrole ljudskih bića, ne samo u fizičkoj realnosti, nego i nad tzv. “inkarnacionim ciklusima”, što je koncept koji nije nov a kojeg sada zastupa i Barbara Batholic, nakon što je obavila na stotine seansi regresivne terapije. U tom smislu, pojam “stara duša” ne mora označavati nikakav veći stepen razvoja, nego bi se tu moglo raditi samo o jednom većem stepenu ‘kondicioniranosti’!? (“Mrtav prezbiterijanac je samo mrtav prezbiterijanac” – kako je to govorio E. Cayce, na osnovu svojih susreta sa diskarniranim individuama; ili u prevodu: “sve ‘svoje’ nosimo sa sobom”, - problem s tim je što mnogo toga što smatramo “našim,” nije uopšte naše, nego nam je spolja ‘instalirano’.)

**

Ukoliko se razumije ova dinamika hiperdimenzionalne manipulacije bića od strane OPS entiteta (suštinskih ‘taker-a), za svrhu njihove ishrane i održavanja egzistencije, onda će se shvatiti i zašto samo proučavanje nekih zasebnih ‘konspiracija’ (dok je u suštini skoro sve u ovoj “našoj” realnosti jedna ‘velika konspiracija’) i zauzimanje stava “mi protiv njih”, ukopavanje u rovove, priprema za neku klasičnu imaginarnu bitku protiv npr. “sila novog svjetskog poretka” i slično, ne vodi ničemu; a još manje kojekve tehnike mantranja, tantranja, magije, lucidnog sanjanja, vantjelesnih putovanja itd. Sve su to samo malo egzotičniji elementi uz pomoć kojih se ‘ovce’ drže u ‘toru’ ili bacaju u još dublji san. Ili, - sve su to samo malo egzotičniji elementi takozvane “taker-svijesti” (mentalno kondicioniran čovjek može da sanja ‘vako, ili ‘nako, međutim, kako god i šta god sanjao, tu se radi samo o njegovim snovima, dok on generalno ne može na taj način da se “deprogramira”, da se poveže sa dušom/duhom, da objektivizira svoju percepciju, te tako i da promijeni svoj ‘modus operandi’).

**

Na kraju krajeva, trebalo bi biti sasvim jasno da kad je neko “spasavanje” u pitanju, stvar je sasvim individualna tj. niko drugi ne može obaviti to za nas. Kad naša ‘individualna-svijest’ dođe u kontakt sa ovakvim materijalom kao što je ovaj na gorenavedenom linku, ona će na njega reagovati u skladu sa stepenom svoje kondicioniranosti/distorzije. Oni kod kojih je distorzija manja a još uvijek su u nekoj ‘mjeri’ zadržali tzv. OPD/’giver’ suštinu, shvatiće poentu i reagovaće u skladu s njom.


http://www.youtube.com/user/adampants2008


**

Četvrti put, učitelji, meditacija i entropične sile

Prema učenju “4-ti put,” čovjek ne može imati neki stvarni vlastiti stav, bez učitelja. Tu se smatra da čovjek (kao “vanjski čovjek”) ne može kao takav imati svoju individualnost, pa tako ni (ispravne) stavove. Radi se o jednoj mašini. U tome ima dosta istine ali se tu istovremeno stvara i jedan prostor za manipulaciju čovjeka od strane tzv. “učitelja”, čiji je zadatak da ovoga dovede do onog stadijuma gdje će ovaj steći individualnost i preuzeti volan u svoje ruke. Stvara se zavisnost od učitelja koji u većini slučajeva takođe nema svoju individualnost (ali može dobro da folira da je ima).

Danas postoji nekoliko tih grupa koje su zasnovane na 4-om putu. Neki, koji su prisustvovali ‘seminarima’ grupe koja radi u Australiji, primjetili su da se tzv. “učitelji” često glože među sobom!? Tako nešto se u praksi ne bi događalo kod tzv. “unutrašnjih ljudi”.

Još jedna od interesantnih stvari koje su Gurđijevovi samoprozvani nasljednici ubacili (u “njegovo ime”) je i – meditacija. Oni koji su prošli kroz njegova djela mogli su primjetiti jedno veoma rijetko pominjanje tog pojma što bi logički ukazivalo na to da on meditaciju nije uzimao previše ozbiljno u smislu jednog neophodnog sredstva, kad se o ezoteričkom razvoju čovjeka radi. Da to nije slučajno, možemo vidjeti i po tome što Moravjev takođe ne pominje meditaciju u njegovoj Gnostici (Tradiciji, Doktrini, http://www.galaksija.com/gnostika.htm), koja je jedna ‘šira verzija’ 4-og puta. Naravno, to ne znači da određene tehnike “meditacije” nisu bile u upotrebi, međutim, te vrste “meditacije” su služile (bar kako se to meni čini) za introspekciju, dakle, za gledanje unutra a ne “napolje”. U nekim slučajevima i za sticanje kontrole nad nekim dijelovima tijela, mišićima ili organima.

Međutim, učitelji koji su se pojavili kasnije, ubacili su meditaciju kao obavezni dio nastave, “objašnjavajući” to u smislu da je Gurđijev neke stvari držao u tajnosti od šire javnosti, pa tako i tehnike meditacije!? Dakle, “ne bacaj bisere pred svinje”, nego ih ustupi samo članovima naše grupe. Tako ispada da postoje određene specijalne tehnike meditacije koje je lično on smislio a one su dostupne samo onima koji su pripadnici neke eksluzivne grupe koja je po njemu nazvana. Naravno, postoje i meditacije koje je lično Buda smislio, tako da se i one preporučuju s obzirom da je izvor kredibilan. To naravno znamo po tome što je lijepo naglašeno to da ih je “ON lično smislio”. (Naravno, ovdje se ne dovodi u pitanje vjerodostojnost tih ‘vipasana’. Na primjer, orginalna Biblija je u međuvremenu pretrpjela na desetine hiljada “ispravki”. Zašto bi ‘vipasana’ bila izuzeta od kozmetičkih zahvata?)

Mislim da tu negdje počinje i razvod sa realnošću tzv. tragaoca i da su te tehnike meditacija upravo iz tog razloga i ubačene u nastavu. Većina tragaoca će impresije koje dobijaju uz pomoć meditacije uzimati nekritički kao istinu koja stiže sa viših nivoa svijesti/kreacije (nesvjesna da se tu radi o jednoj veoma pogodnoj zoni ili medijumu za manipulaciju njegove svijesti od strane tzv. “entropičnih sila”). Pitanje je da li neke vrste meditacija mogu čovjeku obezbjediti pristup i jednom “interaktivnom ekranu/medijumu” koji nije baš toliko božanske prirode, koliko se to na prvi pogled može činiti (to ću naknadno pojasniti)?! Kad se tome dodaju i razne tehnike ‘vizualizacija’, većini tragaoca će naravno naglo da krene karta jer, bože moj, ako ništa drugo, onda bar zamišljati i maštariti možemo. Tada, tragaoc počinje da uklapa ono što mu stiže ‘odozgo’ s onim što misli da zna (što je često veoma lijepo sinhronizovano), te počinje da igra ulogu projektora svoj “ličnih” (tj. daunlodiranih mu) deluzija na realnost, nesposoban da vidi bijelu mačku ispred svog nosa, kad se o običnoj percepciji radi. On čak neće imati ni vremena za neki “input” iz vana – jer on sada djeluje sa pozicija “znanja”. Ovaj proces istovremeno podrazumijeva i gubitak pronicljivosti ili razboritosti, što je osnovna alatka kod proširenja svijesti ili ezoteričkog napretka tragaoca.

Nadalje, s obzirom da mu je rečeno da on sam ne može napredovati ako nekoga ne povuče za sobom (prenese mu “znanje”), on počinje da traži žrtve koje će povuči za sobom (u ambis). To je otprilike dinamika uz pomoć koje se tragaoci izbacuju s kolosijeka, slično kao vagoni nekog voza koji izljeću zajedno s mašinom koja ih vuče i koja obično prva izleti.

Boris Moravjev je vjerovatno primjetio tu dinamiku i moguće opasnosti, te je u svojoj Gnostici “proširio” 4-ti put tako da pruži čovjeku mogućnost individualnog ezoteričkog napretka, bez obaveznog članstva u nekoj grupi, odnosno, bez vođe. Naravno, učitelji 4-og puta će njega obavezno da ignorišu jer bi u suprotnom mogli lako ostati bez posla tj. kontrole. Uzgred rečeno, Moravjev je naglašavao da samo oni koji su prešli 2-gi prag mogu da budu učitelji, medjutim, u praksi ćemo vidjeti da među sadašnjim učiteljima skoro da nema takvih ako ih uopšte ima?!

***

Ako se vratimo na početak, u realnosti najčešće imamo slučaj gdje vanjski čovjek koji nema svoju individualnost, treba da je stekne uz pomoć drugog vanjskog čovjeka koji je takođe nema. Nadalje, tragikomična situacija koja se takođe tu redovno javlja, ne samo kod grupa baziranih na 4-om putu, nego i kod svake grupe rukovođene nekom ideologijom je ta što se tu pojavljuje jedan prazan prostor kojeg obično ispunjavaju “veliki majstori za vizualizacije i projiciranja”.

A, ko su to vrhunski majstori za vizualizacije i projiciranja, koji su istovremeno drastično razvedeni od istinske realnosti? Naravno, teško da ćemo odgovor na to pitanje dobiti od nekog od današnjih učitelja 4-og puta, međutim, to ne znači da se on ne može naći:

http://galaksija.blogspot.com/2007/12/kreatori-nae-realnosti-pie-laura-knight.html

Nadalje, Lobačevski je proces transpersonalizacije (psihopatizacije) ‘normalnog’ čovjeka opisao ovdje:

www.dreambandclub.com/polit_ponero.pdf

tako da preporučujem da se uzme i to u obzir kao dio realnosti u kojoj živimo a pogotovo prilikom odabira našeg puta i učitelja.

***

Tako, danas imamo slučaj gdje su nam dostupni FRAGMENTI (kako je to Uspenski lijepo naglasio) jednog ezoteričkog učenja po imenu Četvrti Put, čije rupe su krpljene od strane mnogih individua pokušavajući da od njega naprave jednu cjelinu. Bez obzira na to što su mnogi to radili s najboljim namjerama, moramo imati na umu i onu izreku: “Put do pakla je popločan najboljim namjerama”.

S tim u vezi, stvar lične razboritosti će biti razlučivanje istinitog od lažnog i upravo od te sposobnosti razlikovanja istinitog od lažnog, direktno će zavisiti brzina i smijer čovjekovog ezoteričkog napretka.

Istovremeno, kako Hamlet svojevremeno reče svom prijatelju: “Mnogo je više stvari na nebu i na zemlji, nego što je tvoja mudrost u stanju da ih sanja, moj Horacije”; moramo imati na umu mogućnost da ne postoji ni jedno učenje u kome je bas SVE rečeno. Tako ne bih preporučivao da se hvatamo Gurđijeva, Kastanede ili bilo koga drugog “ko pijan plota”.

***

Vraćajući se na Gurđijeva, prema dostupnim podacima on je jasno definisao dva cilja. Prvi je bio “da istraži sa svih strana i da razumije istinski značaj i svrhu čovjekovog života”. Naravno, moglo bi se reći da je to cilj svakog istinskog tragaoca. Drugi njegov cilj je bio da “po svaku cijenu mora da otkrije načine i sredstva da kod ljudi uništi njihovu podložnost sugestijama, koje ih dovode do toga da lako padnu pod uticaj ‘masovne hipnoze’”.

Tako i dan danas, kad se o tragaocima koji se čvrsto drže “četvrtog puta,” imamo onaj klasični slučaj: “ISTA META - ISTO ODSTOJANJE,” kad se o dolasku do odgovora na navedena pitanja radi.

Čovjek takođe može da ‘vipasanira’ sve dok ne poplavi, međutim, odgovori na ova pitanja mu neće stići na taj način. Drugi izvori i metode se uporno ignorišu, npr. neki “četvrtoputaši” se groze od čanelinga, mada je on (kao ‘spiritizam’) bio takođe poznat Gurđijevu.

Gurđijev:

"Onda sam bio veoma zainteresovan, a to moje interesovanje nije ni danas potpuno nestalo, za povećavanje vidljivosti udaljenih kosmičkih centara, mnogo hiljada puta, uz pomoć korištenja medijuma” (iz knjige Život je stvaran samo kad ja jesam)

Hm, nećemo ovdje valjda ono što je on mislio pod pojmom ‘medijum,’ intepretirati kao - ‘teleskop’?!

Naravno, s jednim pravilnim pristupom i meditacija i čaneling mogu biti korisne alatke ukoliko se svi utisci/informacije koje stižu tim putem podrvgavaju jednoj analizi. Dok smo svjesni da uz pomoć čanelinga u našu realnost stižu i tone dezinformacija, meditantima ne pada na pamet mogućnost da se slično događa i kod meditacije!?

Nekim ezoteričarima takođe ne pada na pamet mogućnost da ih “entropične sile” manipulišu organizujući im privatne sastanke sa “orlom” (kad su npr. Kastanedini sljedbenici u pitanju), “Mojsijem”, “Isusom”, “Svetim Savom”, “Krišnom” itd., ovisno od kulturalne pozadine i mentalnog sklopa tragaoca (čije karakteristike i preference “entropične sile” mogu lako da “očitaju”), odnosno, potencijala kojeg ta individua ima da odigra ulogu ‘agenta’ tih sila u našoj realnosti. Slično je i sa tzv. (negativnim) sinhronizacijama koje mnogi tragaoci intepretiraju nekim božanskim proviđenjima (tj. “kao da su vođeni božjom rukom”). Kao posljedica te vrste manipulacije, neki će (kao npr. S. Swerdlow) čak biti uvjereni da se nalaze u direktnom kontaktu s Božjom Glavom, odakle primaju informacije iz prve ruke.

**

Na primjer, kad se o našoj podložnosti ‘masovnoj hipnozi’ radi, malo koji “četvrtoputaš” će se uhvatiti posla istinskog proučavanja tog ‘fenomena’. Malo ko od njih će na našem nivou zapaziti korelaciju između procesa ‘transpersonalizacije’ i ‘hipnoze’. Tako, ukoliko malo proučimo materijale koji su dostupni na polju psihologije na temu psihopatije, primjetićemo jedan koncept koji prominira:

“U susretu s psihopatom, normalan čovjek se ponaša hipnotisano kao srna u noći, uhvaćena u snopu automobilskih svjetala, te biva pregažen ne znajući šta mu se dogodilo.”

Dakle, i na našem nivou se zbivaju neki čudni procesi “hipnotiziranja” koje većina “četvoroputaša” nije u stanju primjetiti, niti ih spriječiti; ni kod sebe samih a kamo li kod drugih!?

Većina nas ni ovaj donji nivo manipulacije nismo u stanju vidjeti, niti mu se oduprijeti. Sada si možemo postaviti pitanje, kako se tek oduprijeti nekim višim oblicima manipulacije naše svijesti?! Na primjer, Gurđijev je tvrdio da “entropične sile” često pobjeđuju jer se mogu koristiti SVIM sredstvima kod ispunjenja svojih ciljeva. Dakle, ako “entropične sile” između onih njihovih “svih sredstava koja im stoje na raspolaganju” koriste i metodologiju koju je pominjao M. Topper:

"Bića iz svemira uvijek projiciraju elektromagnetski pojačane misaone valove na ljude sa zemlje, pogotovo na one individue koje su uticajne, kako bi zaveli njihovu podsvijest i doveli ih, naravno, - bez njihovog znanja o tome, - do one tačke kad su ovi psihički spremni da voljno stupe u neku vrstu pakta ili saveza s tim bićima, nakon što oni otkriju sebe i demonstriraju neke od njihovih veličanstvenih sposobnosti." "Ta vrsta stvari se događa od pamtivijeka."

"Iako su viši principi kosmičkog zakona zasnovani na konceptu slobodne volje i svako biće, bilo ono pozitivno ili negativno, koje egzistira u uslovima viših dimenzija mora da se drži tog zakona, negativna bića pokušavaju da iskoriste taj zakon za svoje vlastite svrhe. Nama postaje sve više jasno to da oni manipulišu varijabilu slobodne volje koja operiše kroz duše koje su povezane sa ekranima nižih dimenzija, tako da duše koje dejstvuju na osnovu iskrivljenih i namijerno proizvedenih informacija – neprefektnog, parcijalnog ili izmišljenog tipa, - bivaju inducirane da poduzimaju voljne radnje koje ih nesvjesno čine podobnim za direktnu manipulaciju ili kontrolu od strane vanzemaljaca. (Ovo bi važilo za sve one koji su progutali ponuđene im religijske koncepte, magijske tehnike, rituale, doktrine, ideologije, razne pogrešne duhovne koncepte itd.; prim. prev.) Slobodna volja tako nasamarene osobe, kao neke vrste jednog kontrolisanog operativca, tada biva integrisana unutar ukupnih zaliha Volje koje pripadaju Obmanjivaču, tako da subjekat – uz pomoć korištenja svoje vlastite slobodne volje – postaje satelit entiteta iz viših dimenzija, koji ga je obmanuo. Tako se on počinje da napaja Strategijom negativnog tipa, tog entiteta, te kao takav igra ulogu neke vrste roba-šegrta. Oni postaju psi-hički isprepleteni u sklopu jedne posebne kontrolne hijerarhije, neke vrste kosmičkog vojno-ukalupljenog poretka, u kome je onaj najpametniji ojačavan i unapređivan uz pomoć psihičke energije svijesti sviju onih koje je on naveo (zaveo) da prihvate njegovo vođstvo."

http://www.bibliotecapleyades.net/esp_autor_topper.htm

…onda smo ga “popušili multidimenzionalno”, što bi reko mali Mujo.

Naravno, ovakvi koncepti se ne razmatraju u sklopu nastavnog programa “četvoroputaša”. Oni ne uzimaju u obzir ono: “mnogo je više stvari na nebu i na zemlji nego što je tvoja mudrost u stanju da ih sanja, moj Horacije”, te neće razmatrati stvari koje se nalaze izvan sklopa materijala četvrtog puta (isto kao sto ni npr. Kastanedini sljedbenici smatraju da se u sklopu njegovih knjiga nalazi SVE sto je čovjeku potrebno; ili isto kao što neki vijernici tvrde kad su ‘svete knjige’ u pitanju).

Ili, šta da kažemo o nekim drugim metodama kondicioniranja svijesti ljudi, kao što su tzv. “virtuelni scenariji” (u režiji “entropičnih sila”) o kojima je pričala Karla Turner ili ovaj primjer koji je već pomenut pod jednom drugom temom:

Imaju i neki “karto-liki” uređaj. On je interesantan jer kao da je povezan s mojim mislima. Tako sam mogla da posmatram ekran koji izgleda kao neka 3D slika jedne mape. Kako bih obraćala pažnju na neke puteve ili kopnene dijelove, tako bi se oni na neki način osvjetljivali ili naglašavali na mapi. Putevi na toj mapi bi se izdizali samim tim što mislim o njima, dok bi neki dijelovi kopna iznenada postajali jasno vidljivi a njihove karakteristike bivale sve izražajnije. Kad bi razmišljala kako putujem tim putevima, oni bi se onda uvijali a činilo se da se ona bijela linija na njima takođe kretala zajedno samnom, kako sam putovala uzduž nje.

http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?t=143

Možemo li uzeti u obzir da postoje “astralne zone” gdje nam entropične sile ‘podmeću’ ovakve “interaktivne medijume,” gdje mi ulazimo u interakciju s nekim elementima koje su odabrale ili unaprijed nam zadale iste sile a onda odatle izvlačimo i kojekava “iskustva”, “nirvane”, “uvide”, “prosvjetljenja” itd.?! Dok se u stvari radilo samo o nekim vidovima ‘hipnoze’, odnosno, manipulacije naše svijesti. Tako, čovjeku može postati poznat do detalja i mehanizam rada kosmosa zajedno sa pratećom kosmičkom matematikom, dok istovremeno njegova sposobnost objektivnog percipiranja stvari u ovoj realnosti može da ide dotle da ne bude u stanju da vidi bijelu mačku ispred vlastitog nosa.

A onda, naoružani tom vrstom uvida i “znanjem”, dobijamo još i nagon da ih prenesemo drugima u ovoj realnosti, kao neki – projektori.

**

To istovremeno podrazumijeva i jedan drastičan razvod sa objektivnom realnošću, odnosno, izbacivanje tragaoca iz kolosijeka. Što je čovjek više u stanju da vidi realnost objektivno, utoliko više je on u stanju da optimizira i svoje dejstvovanje. Stepen objektivne percepcije je direktno povezan sa stepenom čovjekovog ezoteričkog razvoja, odnosno, razvojnim stepenom njegove svijesti.

Ukoliko se opet vratimo na ono: “entropične sile se služe SVIM sredstvima prilikom ostvarenja svojih ciljeva”, pa povežemo to sa mogućnošću da je primarni cilj tih sila da održavaju čovjekova u stanju u kome on služi kao - “hrana za mjesec”; onda bi nam trebalo biti jasno da i na tzv. “četvrtom putu” (pored svih ostalih), postoji mnogo veoma sofisticiranih i dobro zamaskiranih zamki”; a svaki od tzv. tragaoca bi trebao postaviti samom sebi sljedeće pitanje:

“Da li sam ja već uhvaćen u neku od njih!?”

Napadi i odbrana

U istočnoj gnostici je poznato to da kad tragaoc krene na Put, odnosno, kad još počne da mu se primiče onom prilaznom stazom, on će se automatski naći na udaru tzv. ‘generalnog zakona’. Razlog za to je što on tada prestaje da obavlja ulogu baterije za matriks (4D OPS) ili prestaje da bude “hrana za mjesec” (Gurdjijev). U gnostici se ovaj ‘fenomen’ napada predstavlja ‘mehaničkim’ jer stvarno izgleda tako na prvi pogled, međutim, u nekim metafizičkim krugovima se on sve više smatra ‘hiperdimenzionalnim,’ zbog cijele jedne palete sredstava i načina kako se on manifestuje, uključujući i tzv. koincidencije i sinhronizacije. U suštini, tu se radi o jednom pokušaju vraćanja odbjegle ovce natrag u tor ili o njenom izbacivanju iz kolosjeka.

Nadalje, čovjek koji izlazi izvan domena ‘generalnog zakona’ postaje opasnost za ‘matriks’ i time što ima potencijal da povuče i druge za sobom, pa mu se na neki način posvećuje “specijalna pažnja”. Naravno, ‘kvalitet’ napada i kvalitet odbrane uveliko će zavisti od toga koliko je čovjek odmakao na Putu svog ezoteričkog razvoja.

Veoma je teško predstaviti sve ono čemu se možemo naći izloženi a pogotovo sve modalitete odbrane, jer je svaka situacija na neki način specifična i svako od nas ima svoje individualne lekcije koje mora da nauči, tako da ću ovdje pomenuti samo neke osnovne elemente ove problematike.

***

Većina “napada” dolazi kroz nas same jer smo mi glavno poprište bitke, međutim, oni dolaze i izvana, ali opet uglavnom preko ljudskih bića koja služe kao alatka i sredstvo za njihovo izvođenje, jer oni u stvari većinom reaguju na podražaje koji obićno dolaze sa gornjeg ‘sprata’ (ili iz 4D OPS oblasti).

Postoji i neki ritam u svemu tome, pa zato mislim da teorija o onome Zakonu Broja Sedam prilično dobro drži vodu bez obzira na to što zvuči “mehanički”. Postoje i neki znakovi koji prethode napadima isto kao i znakovi koji prethode oluji. Tu se onda javlja problem njihovog pravilnog očitavanja jer nije preporučljivo ni stalno zvoniti na uzbunu, odnosno, duvati na hladno.

Kod napada se čovjek obično ne nađe izložen jednom ‘talasu’, oni često kao da dolaze sa svih strana sinhronizovano, ne bi li ga potopili. Ukoliko smo ostali na površini nakon napada, onda obično slijedi jedan miran period sve do sljedećeg. Tada bi trebali biti i pametniji za jedno iskustvo, odnosno - svjesniji.

**

Vektori

Ovdje se radi o silama koje ne moraju da imaju direktno destruktivno dejstvo, nego im je suština u tome da utiču na ‘tragaoca’, tako što mu mijenjaju pravac kojim se kreće. Ulogu ‘vektora’ može da igra neka individua, grupa ljudi ili događaj.


Vektori često djeluju ‘suptilno’, odnosno, teško ih je primjetiti. Nakon što promijene čovjeku pravac kojim se kreće, ukoliko on to primjeti, on to može pogrešno tumačiti nekom ‘evolucijom’, dok se u suštini može raditi o devoluciji ili jednostavno, - vrćenju u krug.

Tako, nakon dejstva vektora čovjek je često nesvjestan da mu je ovaj promijenio pravac i da u međuvremenu skrenuo u ‘slijepu ulicu’. Ako ništa drugo, to može da ga košta izgubljene energije i vremena.

Postoje tri principa, kad se o napadima radi:

1. Uvijek očekuj napad
2. Upoznaj njegov modalitet (način sprovođenja)
3. Znaj kako da mu se suprostaviš

Međutim:

to se u praksi ne bi trebalo pretvoriti u paranoju (čovjekova predostrožnost mora biti zasnovana na Znanju). Strah od neke zamisljene opasnosti tjera nas na poduzimanje konkretnih mijera.

kod očitavanja znakova i ‘modaliteta’ napada moramo koristiti maksimalno vlastitu pronicljivost ili razboritost (što je opet u vezi sa nivoom svjesnosti) jer neželjene posljedice mogu nastati i usljed pogrešnog očitavanja znakova, isto kao i kod neprimjećivanja na vrijeme određenih znakova ili modaliteta stvarnog napada. Mi smo po prirodi skloni projiciranju. Ukoliko mislimo da smo pod napadom a nismo, pa usljed toga reagujemo na određeni način, sama naša (bespotrebna) reakcija može prouzrokovati negativne posljedice.

[Razvoj lične pronicljivosti je jedna centralnih tema ezoterike. Uz pomoć pronicljivosti razlikujemo, - istinito, od - lažnog.]

Ako ništa, onda samo uzalud trošimo vrijeme i energiju. Nadalje, kod prepoznavanja znakova napada situaciju ponekad komplikuje i to što neki od njih, da tako kažem, mogu biti – “hiperdimenzionalni”, tj. postoje, mogu se vidjeti ali su neopipljivi. Ne možeš nikome pokazati prstom na njih, niti ih ikome drugom dokazati kao takve. To mogu biti neke čudne ‘sinhronizacije’ gdje se čovjeku nekoliko ljudi ili događaja odjednom natovari na leđa. Tu se mahom radi o individuama sličnih frekvencija koje su ‘uključene odozgo’ da timski odrade određeni posao. Dovoljno je da jedan od njih odsvira početnu notu i svi oni koji rade na sličnim frekvencijama naći će se u rezonanciji s njom i automatski se povezati i uključiti. U nekim slučajevima dolazi i do naizmjeničnog dešavanja određenih nezgoda koje su naizgled nepovezane a mahom služe za odvraćanje pažnje, crpljenje energije i skretanje s puta žrtve napada.

Kod uspješnog suprostavljanja napadima, jedino što može da igra važnu ulogu je Znanje, koje je opet povezano sa nivoom svjesnosti. (Zaboravite zamišljanje kojekakvih “ljubičastih balona”). Mislim da nema napada na neku individuu za kojeg ta individua nije na neki način spremna, odnosno, sposobna da mu se odupre. To naravno ne znači da će ona istovremeno i uspjeti da mu se odupre. Vrsta napada je često povezana sa razvojnim nivoom svijesti individue koja je cilj napada. ‘Hiperdimenzionalni’ napadi kao da su skrojeni tačno po mjeri individue na koju se odnose, uzimajući u obzir sve njene slabosti i mane. Ciljaju tamo gdje je čovjek najslabiji i u za njega najgore vrijeme.


Dakle, čovjek može biti napadnut kroz samog sebe a može biti napadnut i od strane drugih. (Depresija, apatija, anksioznost itd. takođe mogu biti simptom napada.) U vezi s vanjskim napadima, moramo imati na umu da svako može poslužiti kao “sredstvo za napad”. Ta vrsta napada se najviše odvija preko ljudi iz naše blizine. Napadi ‘kroz samog sebe’ obično se odvijaju usljed dejstva nekih ‘agenasa’ na čovjekove ‘niže centre’, mada se oni slično aktiviraju takođe usljed napada izvana.

Kao rezultat napada čovjek obično zapada u tzv. stanje konfluencije ili meteža ‘donjih centara’ (motornog, emocionalnog i intelektualnog). Posljedica tog stanja je navala negativnih emocija. Ukoliko im se čovjek prepusti, one će nadalje inicirati i regulisati njegove reakcije koje će u većini slučajeva biti pogrešne.


***

Napadi od strane ‘generalnog zakona’ su prilično široka tema jer se javljaju u jednom širokom dijapazonu i čine se kao da su skrojeni tipično za individuu na koju se odnose.

Prvo imamo kojekakve nezgode koje se tu i tamo dešavaju a onda uticaje onih oko nas koji nas pokušavaju izbaciti s kolosijeka, mada često i nesvjesno. Ovo drugo se može podijeliti u nekoliko grupa:

napadi od stane bliskih osoba, koji se mogu nazvati ‘friendly fire’ (prijateljska vatra). Ovo ‘friendly fire’ nije naravno nikako za potcjenjivanje, jer ti napadi mogu biti destruktivni isto onoliko koliko i oni koji dolaze s neprijateljske strane. Nekad su i daleko opasniji jer pored toga što oni mahom dolaze ‘s leđa’ (članovi naše porodice, bliski prijatelji i rodbina) a tu imamo i snažnu “emocionalnu komponentu”. Ti ljudi su nam dragi i ne bi željeli da ih izgubimo, niti da ih povrijedimo a istovremeno, ni da manipulišemo njihovu “slobodnu” volju. (Bez obzira na to što oni djeluju u skladu sa impulsima koji dolaze izvana)

napadi od strane drugih ljudi iz generalne populacije

napadi od strane 4D OPS sila, koji često ukljucuju i tzv. indirektne napade, ili napade na osobe koje su nam bliske (kao npr. na članove naše porodice); ovdje spada i kvarenje električnih uređaja kao npr. eratično ponašanje kompjutera, sijalica u kući, nestajanje dokumentacije, pa čak i fizičke otmice i likvidacija ljudi. Ovu poslednju opciju oni navodno izbjegavaju koliko god mogu jer u tom slučaju i OPS sile moraju snositi određene konsekvence na svojoj ravni postojanja. S druge strane, one koji su malo više odmakli na tzv. ‘Putu’, nije toliko lako neutralizirati.

***

Što se kojekavih ‘nezgoda’ tiče, one se većinom mogu preduprijediti svjesnošću a kad se dese, prvo pitanje koje si čovjek treba postaviti je: Šta ja mogu naučiti iz toga? Da li je ovo stvarno samo sklop slučajnosti ili sam mogao nešto učiniti da bih to preduprijedio. Postoje i situacije, pogotovo kad se radi o sinhronizovanim slučajevima (pod dejstvom ‘Generalnog Zakona’ – gnostika), da nam jedino preostaje da plivamo niz maticu koja nas je zahvatila i gledamo kako da se održavamo na površini, trudeći se da izbjegavamo stijenje u rijeci ako već ne možemo isplivati odmah na obalu; i istovremeno čekajući na onaj tren kad će nas voda nanjeti na neko zgodno mjesto, odakle ćemo se moći izvući napolje.

Međutim, postoje i slučajevi kad se nezgode u aranžmanu ‘hiperdimenzionalnih sila’ počnu dešavati onima oko nas, kako bi nam odvraćali pažnju, izbacili iz kolosijeka ili nas na neki način ucjenjivali. Tu se mahom radi o veoma perfidnim indirektnim napadima na članove naše porodice.

[Recimo, jedan od primjera bi bio cijeli niz ‘čudnih’ nesreća koji se dešavao djeci Barbare Bartholic kada je istraživala fenomen NLO-a, otmica ljudi i mutilacije životinja zajedno sa Dr K. Turner i Jacques-om Vallee-em. Uz sve to kasnije joj je bilo i prijećeno da će je ‘kancer-izirati’ (kao Karlu Turner, koja je naprasno umrla od raka dojke) ukoliko nastavi s onim što je naumila (pogledaj knjigu: Barbara, the Story of UFO Investigator; Peggy Fielding) Čini se da su oni koji zalaze na ovo područje izloženi najvećem pritisku i manipulacijama, pogotovo ako se nalaze na pravom putu. Međutim, moramo imati na umu da, bez obzira na to, većina tih ljudi su ipak tzv. “vanjski ljudi”, dakle nepovezani sa svojim višim centrima, te odatle lako i ranjivi. ]

**

Kod napada od strane ljudi, moramo imati na umu da SVAKO može poslužiti kao “sprovodnik napada” ili njegovo “sredstvo”. Čak i adamični ljudi (s individualnom dušom) u svom “normalnom” (transpersonalizovanom) stanju. S tim u vezi, osnovni način za preventivu napada predstavlja ono pravilo Gnostike, koje kaže - “kad kreneš na Put ne pričaj nikome o tome”. Naravno, ta tematika se može diskutovati s drugim ljudima koji se njome bave. Krug ljudi s kojima je čovjek u kontaktu treba se suziti na neku normalnu (optimalnu) mjeru i prema njima moramo nastupati s punim korištenjem “vanjske konsideracije”. Dakle, - prilagođavanje drugim ljudima, njihovom razumijevanju i zahtjevima, kako bi se olakšao život i sebi i njima. Ovo ponekad traži ne samo dosta energije i vremena, nego i znanja. Tu energiju i vrijeme moramo da ulažemo čisto za održavanje mira i sklada u našoj životnoj sredini.

To u realnosti često podrazumjeva da se ponekad bukvalno moraš praviti da si ‘lud’ (transpersonalizovan) u istom stepenu kao i oni (“kontrolisana ludost”). Međutim, ni ‘izolacija’ se ne smije bukvalno shvatiti jer ništa od onog “Puta” ako nedostaje “dejstvovanje”, što često podrazumijeva neki vid interakcije s drugima. Znači, čovjek mora na neki način praktično upotrebljavati ono što zna i na adekvatan način, a da se istovremeno ne izloži direktnom napadu ‘generalnog zakona’. Naravno, to nije lako i ne postoji recept šta raditi i kako, to mu dođe nekako kao individualna stvar ili lekcija.

Jedan od ventila je i internet. Na primjer, u interakciji s drugima na forumima imamo priliku da iznesemo svoje mišljenje koje će, naravno, često biti drugačije od mišljenja većine ostalih diskutanata, na šta može uslijediti lavina iracionalnih napada, mahom u smislu poruka koje nemaju mnogo veze sa temom koja se diskutuje. Sada, kad pratimo ovu dinamiku, mi kod svog učešća apliciramo određeno Znanje, često skupljamo dodatne informacije kako bi potkrijepili neke svoje argumente, odnosno, obavljamo skup određenih aktivnosti uz pomoć kojih istovremeno izgrađujemo svoju svijest i biće. Istovremeno, imamo priliku da upotrijebimo i svoje znanje za odbranu od napada. Tako mu ta aktivnost koja na prvi pogled izgleda banalna, na kraju može da igra veliku ulogu u razvoju čovjekovog bića, kao i u potencijalnoj promjeni nabolje u realnosti u kojoj živimo (he, he, od ovog drugog nikad ne treba odustajati, mada se generalna situacija često može da čini beznadežnom).


***

Jedna od najperfidnijih hiperdimenzionalnih zamki koja često ima u sebi elemente sinhroniciteta je tzv. “sindrom padanja u sevdah”. U “pravom” momentu se pojavljuje osoba koja na prvi pogled ima sve one elemente koje smo oduvijek zamišljali. Ljubav na prvi pogled, što bi se reklo. Među prvim impresijama javlja se i ona - da se tu obavezno mora da radi o našoj “srodnoj duši”. Međutim, u realnosti se često radi o uslovljenim procjenama naših nižih centara (predatorovog uma) koje su uveliko bazirane na kemikalijama/hormonima. Situaciju inetrpretiramo na bazi ‘što je babi milo, to joj se i snilo’, ignorišući intuiciju i sve faktore koji ukazuju na suprotno. Znakove koji ukazuju na suprotno ne vidimo a sve rupe krpimo projiciranjem vlastitih deluzija na objektivnu realnost, dajući partneru sve one osobine koje cijenimo a on ih nema. Nakon određenog vremena, tragaoc se pretvara u ‘bateriju’ dok partner služi kao slamčica za crpljenje energije i prosljeđivanje nagore. A uz sve to i - vektor. Nakon određenog vremenskog perioda, tragaoc se nađe u situaciji kad se osjeća prevaren i iscjeđen kao krpa. U praksi, malo ko može izbjeći ovakvu situaciju na osnovu savjeta ili teoretskog znanja. Većini se desi da se moraju sami opržiti, da bi razumjeli lekciju. Na kraju se ispostavi da se tu vjerovatno radilo samo o jednom zgodnom OP-u ili o nekoj “malo kompleksnijoj situaciji” (npr. kao ono što je E. Lorgen predstavila u knjizi Alien Lovebite).

***

Još jedna od mogućih zamki u ezoteričkom razvoju čovjeka može predstavljati neka ‘ezoterička grupa’ ljudi koji naizgled imaju iste cilj i koji su se (sinhronizovano) pojavili u “pravom” momentu. Praksa je pokazala da u našoj realnosti svaka takva grupa neminovno zadobija elemente sekte, gdje se tragaoc pretvara u sljedbenika (onih koji se nalaze na vrhu, u “jezgru” ili “centru” grupe.)

(Nešto više o tome o tome u tekstu ispod na temu: Ezoteričke grupe)

Međutim, imajući na umu onaj Zakon broja 3, svi imamo različite potrebe i svugdje se nešto korisno može naučiti.

Čak i ono “učitelj se pojavi kad je učenik spreman,” moramo uvijek podvrgavati kritičkoj analizi, pogotovo kad pomislimo na smo naišli na nekog učitelja/gurua/naguala (na žalost, i među njima ima dosta psihopata). Ipak se čini da su došla vremena kad svako od nas mora postati svoj vlastiti učenik i učitelj/guru/nagual!?

Prema nekim univerzalnim zakonima, ono što čovjek traži, on to i dobije. Tragaoc poštuje raznolikost prirode i drugih ljudskih bića, on poštuje slobodu drugih, pa stoga ima prirodno pravo i na vlastitu individualnost i slobodu. Bitka za slobodu je bitka za individualnost i obratno. Onaj koji nema individualnost mora biti ovisan o drugima, te tako ne može biti slobodan, ni teoretski a kamoli praktično. Zavisnost i sloboda se međusobno ne podnose. S tim u vezi, kontrolni sistem upravo i pokušava da uništi ljudsku individualnost, koliko god je on to u mogućnosti. Toj vrsti napada smo svi manje više izloženi od samog rođenja. Identifikacija s drugim ljudima a pogotovo GRUPAMA, -- čovjek se identifikuje sa svim i svačim (religija, nacija, rasa, boja kože, ideologija, fudbalski tim…) osim sa čovječanstvom u cjelini ili onim što se podrazumijeva pod individualnim ljudskim bićem.

**

Ovjeravanje deluzija i učršćivanje mentalnih programa

Ovdje se radi o specijalnim “hiperdimenzionalnim efektima” u režiji 4D OPS sila čija je svrha zaplašivanje ili zbunjivanje tragaoca, ovjeravanje pogrešnih koncepata koje je tragaoc tek usvojio s ciljem njegovog održavanja na pogrešnom putu ili njegovog vraćanja nazad u tor. Sinhronizovano susretanje različitih individua koje potvrđuju određene dezinformacije, ukazanja Svete Gospe i kojekakvih svetaca uz pojavu kojekvih religijskih parafernalija, uslišavanje neke molitve, “božja” proviđenja, obično u smislu kojekvih “čuda” koja trebaju da izazovu kod čovjeka neku vrstu strahopoštovanja itd. itd. (Oni koji pate od strahopoštovanja prema bilo kome ili čemu, ne mogu daleko stići).


Pomoć sa strane i odozgo

Pomoć „sa strane“ obično dolazi od strane individua (tragaoca) koje su na sličnim frekvencijama kao i mi. Tu takođe često dolazi do pozitivnih sinhroniciteta kad se neki od njih pojave i pruže nam pomoć u pravi čas. S tim u vezi postoje i neke indikacije da se na planetarnom nivou formira jedna sve veća grupa svjesnih ljudi, individualaca, koji ulaze u međusobnu rezonanciju, koji su kolinearni, te tako i dejstvuju.

Gurdjijev: "Ovi ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u suprotnosti sa njihovim razumijevanjem, niti imati razumijevanje koje nije odraženo u njihovim radnjama.” "U isto vrijeme, među njima ne može da bude nikavih nesloge niti razlike u razumijevanju. Odatle, njihova aktivnost je potpuno ko-ordinisana i vodi ka jednom zajedničkom cilju bez ikakvog posebnog nagona, jer je sve bazirano na jednom zajedničkom i identičnom razumijevanju.”

Naravno, i ovdje se radi o jednoj GRUPI, međutim, toj “grupi” ne treba ime, ne treba joj ni vođa, niti bilo kakvo hijerarhijsko ustrojstvo; ona je sastavljena od individualaca od kojih se većina međusobno ne poznaje, međutim, oni će sinhronizovano da dejstvuju gdje god da se nalaze što podrazumijeva i pomoć jedni drugima.

“Bog” pomaže čovjeku onoliko koliko je ovaj u stanju pomoći samom sebi. To nas ne bi trebalo čuditi, s obzirom da svako od nas predstavlja “jedinku božje manifestacije” sa svim ‘njegovim’ potencijalima u sebi. Međutim, isto kao što mi kao 3D bića ponekad pružamo pomoć jedni drugima i isto kao što mi kao 3D bića ponekad pružamo pomoć bićima 2-og denziteta (životinjama i biljkama), tako će i neki od nas povremeno dobiti i pomoć sa ‘gornjih-D’. Međutim, ta pomoć neće biti nikakav rezultat naših molitvi s glavom okrenutom prema gore, nego će ona stići onda kad entiteti koji je pružaju ocijene da nam je ona stvarno potrebna. Oni će to učiniti na optimalan način a mi u većini slučajeva nećemo čak biti ni svjesni da nam je pružena pomoć, jer bi u drugom slučaju umjesto da koristimo svoje sposobnosti i potencijale – pribjegavali molitvama i gledali prema gore kad god nam malo zapne, kad lupimo nosom o patos ili kad nas neko ili nešto klepi po ušima.

Ukratko rečeno, čovjek se treba uvijek oslanjati samo na samog sebe, a svaka iskrena i ničim uslovljena pomoć je uvijek dobro došla.


***

Šta da se radi?!

(Kažu - “ne pominji neki problem ako nemaš bar 2 rješenja”)

Neki od bitnih elemenata koje treba uvijek imati na umu, razrađivati i pravilno upotrebljavati kad su napadi u pitanju:

1. Kontrola
2. Strpljivost
3. Disciplina
4. Vremensko tempiranje (izbor pravog momenta)

Ovi Kastenedini pojmovi se u praksi međusobno ispreliću, medjutim, prilično su ispravni i otprilike predstavljaju neke od osnovnih alatki koje moramo stalno nositi sa sobom, i - koristiti.

Nadalje:

– 5. ‘samovažnost’, - ukoliko nam uspije na jedan mudar način da ‘neutrališemo’ onu negativnu stranu ove naše komponente – mi tada, kao jedna cjelina, stvarno: POSTAJEMO – NERANJIVI.

Sljedeći bitan elemenat:

- 6. “Sitni mučitelji” (Kastanedin pojam) – tj. ‘apsolviranje psihopata i psihopatije (uključujući narcisoidnost kao “subkriminalnu psihopatiju”) kao uslov za ‘dekontaminaciju’ i “susretanje s nepoznatim”, odnosno, - efikasno suprostavljanje toj vrsti individua. (Od suštinske važnosti je - upoznati neprijatelja!) Radi se o sticanju znanja o tzv. entropičnom (OPS) stanju svijesti i načinima njene manifestacije. Psihopate su reprezentativci “sila mraka” na našem nivou ili “crnih rupa”, na kosmičkom nivou. Oni su primjer jednog jačeg izražajnog stepena tzv. “uma predatora” (čije elemente svi mi donekle posjedujemo u određenoj mjeri). Pojam su krajnjeg stepena “projiciranja” vlastite realnosti (deluzija) na objektivnu realnost, u skladu s njihovim entropičnim porivima.


**

Fizički napadi na tragaoca su rijetkost na 3D nivou jer oni koji su prešli prvi prag prema Putu, biće dovoljno svjesni i ‘intuitivni’, da pravovremeno prepoznaju znakove koji prethode napadu i izbjegnu ga na vrijeme. Naravno, ukoliko nekim slučajem dođe do fizičkog napada u kojem integritet čovjekovog bića, odnosno njegova ‘3D egzistencija’, postane ugrožen, u takvim situacijama je odbrana SVIM sredstvima jedino što se preporučuje. (Dakle, tuči - rukama, nogama, glavom, kao i svim mogućim pomoćnim sredstvima koja nam se nađu pri ruci.)

***

Tzv. ‘hiperdimenzionalni’ psihički napadi mogu takođe biti veoma opasni iako se obično izvode sa distance a danas čak i uz pomoć interneta.

Na žrtvu napada direktno se usmjeravaju misaone forme ili “fragmenti svijesti” nabijeni negativnom energijom. Ukoliko se znakovi napada ne prepoznaju na vrijeme ili ukoliko se zakašnjelo, odnosno, nepravilno reaguje, čovjek može veoma lako ostati bez energije i zapasti u ono stanje meteža njegovih nižih centara. Misli koje nisu potpuno ‘njegove’ (mada mu se one uvijek čine ‘njegovim’), počinju mu nezadrživo navirati a energija isticati. Svako praktično dejstvovanje u takvom magnovenju će imati velike šanse da po svojoj suštini bude destruktivno. U takvim situacijama u gnostici se preporučuje vršenje introspekcije čim se primjete prvi znakovi, odnosno, negativne emocije. (O tome ćemo reći nešto više kasnije). Međutim, u praksi ćemo se zadesiti u situaciji kad nismo počeli s tim na vrijeme, tako da je onda introspekcija teško izvodljiva kad smo se već našli u stanju meteža. Tada bi idealno bi bilo “isključiti” um i preći u ono “prisustvo u sadašnjosti” (E. Tol, Moć sadašnjeg trenutka), međutim, ni to nije lako izvesti u tim momentima. Naše ponašanje postaje eratično usljed haosa koji vlada u donjim centrima. Tada bi jedino što bi moglo biti od pomoći bilo to da se čovjek sjeti one svoje ‘više komponente’, duše/istinskog ja, te da pokuša da usmjeri pažnju na impulse koji dolaze odatle, nakon što postavi pitanje šta da se radi. Odgovor (“B-uticaj”) koji stigne odatle može biti na prvi pogled (ličnosti/donjeg intelektualnog centra) iracionalan, pa čak i bizaran. Međutim, ukoliko ga čovjek prepozna i posluša, (u stanju meteža donjih centara veoma je teško razlikovati A i B uticaje), tek kasnije će uspjeti da primjeti da je to bilo najoptimalnije što je on tada mogao uraditi u svrhu zaštite integriteta svog bića i sprečavanja svakog destruktivnog ponašanja sa svoje strane. [Na primjer, jedan od “čudnih” odgovora može predstavljati gledanje neke glupe komedije (DVD/video) uz par čašica rakije ili vino, pa onda u krevet. Sutradan se čovjek obično probudi u puno boljem stanju, što mu dozvoljava da napravi određene korekcije, odnosno, sanaciju štete.]

Znači, ono što se može prvo uraditi to je - preusmjeravanje pažnje na nešto drugo, - odmor, pa onda - “rekapitulacija” ili introspekcija.

***

Kod malo ‘otvorenijeg’ djelovanja, čovjek se može naći na vjetrometini, pa tako i izložen napadu većeg broja individua koje se nalaze u međusobnoj rezonanciji. To može ići do te mjere da se stvori slična atmosfera kao u onoj poslovici: “kad ti cijelo selo kaže da si svinja, lezi u blato i valjaj se”. Međutim, “cijelo selo” često ne mora da bude u pravu a ni mi ne moramo da se valjamo u blatu. U takvim situacijama ‘nereagovanje’ može biti najoptimalniji način odbrane. Nijedan argument kojeg bi pružili za svoju odbranu ne bi bio dovoljno čvrst. Istina ima osobinu da sama ispliva na površinu, međutim, ponekad to dugo traje. (“Laž optrči pola svijeta prije nego što istina stigne cipele da obuče”.) Češće se desi da vođa napada protumači naše ponašanje defanzivnim, računa da smo ozbiljno ranjeni, te načini grešku i uleti u prazan prostor bez lopte (tzv. ofsajd situacija) pokušavajući da nas dotuče, gdje ga možemo sačekati i klepiti ga po ušima, te tako neutralizirati napad. Tada obično ispušu i oni koji su ga slijedili. Naravno, svaka situacija je specifična, te ne postoji neki jedinstven recept koji važi za sve.



Gnostička tehnika odbrane

Na kraju, kako u svemu postoje one tri sile (Zakon broja 3), isto je tako i kad su napadi u pitanju. Iz njih je uvijek moguće izvuči i nešto pozitivno. Negativne emocije u sebi sadrže energiju. (Energija je istinska ‘valuta’ ovog univerzuma). S tim u vezi, u samom početku pojave negativnih emocija, čovjek koji je prešao onaj prvi prag (gnostika), te tako i počeo u sebi formirati ‘magnetni centar’, trebao bi biti u stanju da izvrši jednu ‘introspekcijsku opsevaciju’ tih emocija i razložiti ih tako što će ih “iznjeti na svjetlost dana” (konstatacija ili uvažavanje). Njihovim razlaganjem oslobađa se jedna specifična energija (‘Si-12’) koja pojačava vibracije donjeg emocionalnog centra, te mu omogućava izravnu vezu sa višim emocionalnim centrom, koji će onda ubaciti u sistem jednu novu energiju (‘Sol-12’), koja će u njemu inducirati jedan specificno intenzivan osjecaj zadovoljstva koji ce nadalje izvrsiti transmutaciju energije ‘Si-12’ u ‘Sol-12’ i tako ojačati njegov magnetni centar (koji je u svom začetku.) Svaka pobjeda izvojevana nad negativnim emocijama koje su produkt napada - ubrzava stvaranje “magnetnog centra”, te tako i rast čovjekovog bića.

S tim u vezi, tragaocu (ili ‘ratniku’) koji se nalazi na pravom putu, ‘sitni mučitelji’/psihopate i svi drugi ‘napadači’ mogu biti od najveće pomoći pri izgrađivanju njegovog magnetnog centra i povezivanju sa svojom dušom preko medijuma viših centara. Tragaoc će, dakle, transformisati energiju nižih frekvencija koju mu oni ‘obezbjeđuju” u energiju viših frekvencija, koja mu je potrebna za izgradnju magnetnog centra. Tako čovjek uz pomoć napada na njega može izgrađivati svoje biće.

**

Tako dolazimo i do patokratije koja danas vlada ovom planetom. Nju možemo uzeti kao otjelotvorenje pojma “mučitelja-psihopate” (“neprijatelja”) na grupnom nivou. Dakle, ukoliko nemamo nekog individualnog psihopatu u svojoj neposrednoj blizini, ne moramo ga ni tražiti. Imamo ga pred nosom u obliku patokratije, zajedno sa svim njegovim manifestacijama. Nije problem shvatiti ovo teoretski, koliki je problem kad to čovjek shvati iz dubine svog bića. To je doživljaj kojeg neki nazivaju “teror (spoznaje) situacije” a neki koriste i termin: “the heat-of-the-realisation”. Ne znam s čim to uporediti i kojim riječima?!

Što se više upoznamo sa psihopatijom, utoliko više manifestacija “mučitelja” ćemo uspjeti primjetiti oko sebe i u sebi. Nama valja da joj se suprostavimo koristeći gorenavedene elemente. Ovo na prvi pogled izgleda kao borba između Davida i Golijata, pogotovo ako se shvati suština problema. To su neki elementi koje npr. mnogi ‘tragaoci’ ne razumiju, previđaju ili potcjenjuju. Mi smo SVI transpersonalizovani (“psihopatizirani”), manje ili više, ovdje i sada. Godinama već živimo u sredini koja je transpersonalizovana, među transpersonalizovanim ljudima i neprestano izloženi psiho-patološkom materijalu. Odatle se mora krenuti i toga se mora stalno biti svjestan!

Međutim, kako smo vidjeli, mi imamo i određena sredstva na raspolaganju koja možemo efikasno koristiti.

Na kraju, mislim da moramo biti načisto s tim da će napada i borbe uvijek biti, bilo da se nalazimo u 3D ili višim denzitetima jer i to spada u lekcije.



-