Tuesday, February 27, 2018

Gnostički karavan

Droge i duhovnost

Ako sam se čega naslušao u životu, onda su to “spoznaje”, “uvidi”, “vizije” i “mudrolije” onih koji imaju običaj da se napuše, naduvaju, našmrću, nafiksaju ili napiju koječega. Svaka opojna supstanca obezbjeđuje “stranoj instalaciji”/ličnosti asociranoj sa ljudskim fizičkim tijelom ulaz u njen realitet, pa tako i pristup “duhovnim” sadržajima koji idu zajedno s njim. Sam proces je prilično podmukao jer opojna supstanca uvlači postepeno žrtve u svoj realitet i ove u dosta slučajeva postaju ovisne o njoj, mada će imati utisak da su one te koje nešto biraju ili odlučuju. Tako, nakon izlaska iz stanja euforije, kod žrtve često dolazi do određenih psiho-somatskih poremećaja gdje će ona dobiti tendenciju da ih neutrališe ponovnim uzimanjem opojne supstance i ulaskom u realitete uz pomoć promijenjenog stanja (lažne) svijesti koje data supstanca obezbjeđuje. Vremenom, žrtva postepeno gubi integritet, sve više se razvodi od realnosti iz koje je potekla, pa nije više ni tamo ni vamo, dok će istovremeno da namamljuje druge kako bi ih uvukla u domen supstance od koje je ona sada ovisna. Dakle, radi za nju.

Naravno, iz tih iluzornih zona i njihovih sadržaja, potiče i dobar dio onoga što nazivamo “duhovnost”. Tako bi se s gnostičkog stanovišta moglo reći da što je veći stepen “duhovne naprednosti” jedne strane instalacije/ličnosti, utoliko je veći stepen i njene zaostalosti ili nemogućnosti povezivanja s istinskim dijelom bića, te je tako veća i njena nesposobnost buđenja, odnosno, individualizacije i krajnjeg oslobađanja.

Ovo kao informacija ne može imati nekog praktičnog značaja za samu stranu instalaciju/ličnost, bez obzira na na to da li ona pušila nešto ili nepušila, duvala ili neduvala, šmrkala ili nešmrkala, bavilla se ona transcedentalnim meditacijama ili nebavila …itd. To je ujedno i razlog zašto se nijednoj stranoj instalaciji/ličnosti, skoro da ne može istinski pomoći izvana, kad ova zaglibi kao – “zatvorski čuvar”.

..


Tuesday, February 20, 2018

hrist/antihrist



U zadnje vrijeme se iz mnogih religijskih i duhovnjačkih izvora sve više promoviše teorija o skorašnjem dolasku Antihrista, pa kao, kad on dođe, onda smo najebali. Takođe, isti izvori promovišu i teoriju o skorašnjem dolasku Isusa Hrista, pa kao, kad on dođe, onda ćemo biti spašeni tj. oni od nas koji ga prihvate kao svog spasitelja. Naravno, u ovoj ludnici se ovakvi koncepti uglavnom uzimaju prilično razumnim od strane mnogih od nas... ludaka.


Dakle, obojica, i hrist i antihrist dolaze obavezno u – budućnosti i samo što nisu. Jednom se trebamo radovati, sada a drugog se trebamo plašiti, sada. A sve „na povjerenje“!?


Ajd, dobro, dok je našeg ludila, biće i ovakvih vijesti kao i onih koji će im vjerovati.


S obzirom na to da nam istorija liči na istoriju jedne klaonice u kojoj se u svakom momentu uvijek vodi nekoliko ratova uz prigodno stradanje i patnju ludaka, pardon, ljudi, nama, izmanipulisanim kakvi trenutno jesmo, teško da može pasti na pamet pomisao da se već odavno nalazimo pod upravom Antihrista a insinuacije o njegovom dolasku u budućnosti bi samo spadale u svakodnevnu manipulaciju naše svijesti koja se odvija od davnina, kako ne bi primjetili ono što bi svakome normalnom trebalo biti očigledno. Dakle antihrist ovdje vlada već odavno.


Kroz istočnu gnostku, sve to je izraženo još davno, međutim, kako mi koji se nalazimo pod kontrolom antihrista, uopšte možemo to i razumjeti? Mi svoje stanje svijesti uzimamo kao normalno jer za bolje ne znamo. U sklopu antihristove svijesti, nama je obezbijeđen i odgovarajući dualizam, tako da možemo da razlikujemo „dobro“ od „lošeg“. Možemo uživati a možemo i patiti. Međutim, s sklopu iste svjesti, mi možemo vidjeti i doživjeti skoro sve, osim Istine, naravno.


U istočnoj gnostici, tzv. budna ili čista svijest koja ovdje vlada, kojom mi raspolažemo i koju manifestujemo, smatra se – lažnom. Ta lažna svijest se slobodno može nazvati i „antihristom“. Tako, s obzirom da je antihrist ovdje već odavno, mi možemo reći to da smo se već dobro navikli na njega, pa ostaje pitanje, koliko ga se trebamo bojati?!


Međutim, stvar donekle komplikuje to što istočni gnostici tvrde da postoji i tzv. istinska svijest ili Svijest Apsoluta. To bi bio „hrist“. Tako, u realnosti bi bile prisutne dvije različite svijesti, „hrist“ i „antihrist“. Znači, one su već odavno tu, tako da ne dolaze - u budućnosti; a mi s jednom od njih već odavno imamo posla, s odgovarajućim posljedicama.


Naravno, u stanju u kakvom jesmo, nismo u stanju doživjeti i manifestovati onu hristovu svijest. Prema gnostičarima, ona bi bila naš stvarni spasitelj, tj. spasitelj onih od nas koji bi ju uspjeli dosegnuti i manifestovati. Tako, moglo bi se možda reći da je ona prisutna ali nemanifestovana.


(Vjerovanje da trebamo čekati da dođe neka individua po imenu Isus Hrist, pa kad dođe, da mu samo trebamo uskočiti u krilo kako bi nas ta individua spasila, bilo bi samo jedan djelić onih mentalnih programa koje smo sasvim uredno usvojili, dok se istovremeno smatramo svjesnim i razumnim.)


Doduše, u svemu ovome se javlja još jedno pitanje a to je da li bi onda postojale i dvije realnosti gdje bi jedna bila Istinska i u njoj bi vladala Istinska svijest a druga lažna? Ili je realnost jedna s tim što bi ju mi koji smo pod uticajem antihristove svijesti percipirali na jedan izvitoperen način, pa se tako i ponašali dok bi oni koji raspolažu istinskom svijesti, tu realnost vidjeli sasvim drugačije?!


**


Stvarni dualizam bi vladao između istinskog i lažnog a nama koji živimo u okviru antihrista ili lažne svijesti, ponuđen je unutar nje i lažni dualizam. Na primjer, kad biramo predsjednika (autoriteta) na izborima, između (obično) dva političara, u suštini nam kontrolni sistem prezentira isto sranje u dva različita pakovanja. Bilo koje od njih da izaberemo, rezultati će biti isti. Izabrali govno, pojeli govno. To, da smo pojeli govno, obično vidimo po rezulatima koje je naš izabranik ostvario u odnosu na ono što je on obećavao. Da fenomen bude veći, izaćemo na sljedeće izbore s jednim novim žarom i nadom, pa opet izabrati novo govno između dva ponuđena. I tako stalno. (Slično je i sa drugima stvarima koje su am prezentirane u svakodnevnom životu a mi imamo utisak da imamo slobodnu volju i da možemo birati. Između dvije opcije, nismo u stanju da vidimo ili pronađemo neku treću, nego nam ostaje da biramo između njih).


U suštini, unutar antihrista, bolje ni ne može. Tu jedno normalno i istinski svjesno ljudsko biće, jednostavno ne može doći na vlast. Glavni razlog za to bi bio taj da istinsko ljudsko biće ne bi imalo ni želju da vlada drugima jer bi osnovni princip unutar hristove svijesti bio taj da se poštuje individualnost i slobodna volja svih ljudskih bića. Tako, ukoliko mi ikada uspijemo da postanemo istinska ljudska bića, neće nam ni trebati neki autoriteti koji će nama vladati, odnosno, govoriti nam šta treba da mislimo i radimo. Svako od nas bi postao svjestan toga da nam autoriteti uopšte ne trebaju, niti da bi neko od nas trebao preuzimati funkciju nekog vođe. Tako bi to bilo ukoliko ikad postanemo istinski svjesni, unutar hrista, odnosno, istinske svijesti. Dakle, svako od nas bi sam znao šta treba da radi u svakom momentu, kako i zašto.


S tim u vezi, može se reći to da nam bi nam hrist stvarno bio spasitelj, ukoliko se stvar ispravi u odnosu na izvitopereni koncept koji se promoviše iz programskih, pardon, religijskih izvora. Ili, ukoliko se stvar - pravilno shvati. Naravno, sljedeće pitanje bi bilo, - kako zamijeniti antihrista hristom, odnosno, kako dosegnuti hrista kao istinsku svijest ili kao ljudsku svijest? Mi koji baratamo antihristovom sviješću a sebe smatramo ljudskim bićima, imaćemo problema kod shvatanja samog koncepta jer nam „gazda“ reguliše percepciju, način razmišljanja, pa čak i ono na šta ćemo obraćati pažnju. Ono što mi smatramo bitnim za sebe, u stvari, nešto drugo smatra za nas. Nešto što nismo mi a s čime smo neprestano poistovijećeni.

..

Friday, June 26, 2009

Izlaz iz kontejnera?!?

Prva metoda?

Mislim da bi prvi korak ka napuštanju kontejnera podrazumijevao upravo to da čovjek (njegova ličnost) postane svjestan da se nalazi u kontejneru kao i same njegove prirode. Kada on te sadržaje kontejnera vidi u pravom svjetlu, kad on bude u stanju da vidi njihovu lažnu prirodu, prestati će emocionalno da se veže s njima, te će ih se tako biti u stanju i postepeno oslobađati. Identifikacija lažnih sadržaja nekog kontejnera i oslobađanje od njih, bio bi jedan od preduslova za njegovo napuštanje.

Dok ovaj postupak traje, čovjek upražnjava “kontrolisanu ludost” istovremeno gradeći “kolibu” (gnostika) od onih materijala koje u datom momentu smatra istinskim/prirodnim, tako da je ona stalno ‘promjenljiva’ jer se on na svom putu progresivno oslobađa lažnog građevinskog materijala a rupe u strukturi kolibe krpi novim materijalima koji bolje drže vodu; mada se kasnije i za njih može ispostaviti da ni oni nisu 100% istinski ali su bar u stanju bolje da drže vodu dok se ne nađu oni koji su još bolji od njih. Kad se pronađu bolji/prirodniji materijali, onda se oni privremeni odbacuju a ovi novi ugradjuju na njihovo mjesto. Tako se struktura kolibe stalno popravlja i mijenja, postajući sve jača ukoliko se to radi na ispravan način. Ukoliko negdje curi voda ili duva promaja, čovjek to ne smije ignorisati. On mora sagledati razloge zašto materijal ne drži vodu a to mu istovremeno dođe i kao indikacija da on nije ispravan. U vezi s tim, koliko god nam lijepo izgledala koliba u datom momentu i koliko god mi bili zadovoljni s njom, moramo imati na umu da je ona kao takva samo privremena i da će u budućnosti doživjeti još mnogo promjena. Ona već sutra neće biti ista kao danas. To njeno stalno obnavljanje i poboljšavanje, predstavlja jedan normalan proces.

Dakle, sadržaj kontejnera se mora zamijeniti nečim prirodnijim a zamijeniti se može samo onim elementima koji su realni (B-uticaji). S tim u vezi, u gnostici se stavlja veliko težište na razlikovanje istinskog (B-uticaji) od lažnog (A-uticaji). Koliko smo uz pomoć svoje pronicljivosti više u stanju razlikovati istinsko od lažnog, toliko ćemo više biti u stanju da iz strukture naše kolibe izbacujemo one njene lažne elemente i zamjenjujemo ih istinskim, te je tako pravimo sve čvršćom i stabilnijom. Ta koliba predstavlja naše biće.

**

S obzirom da naše biće ne podrazumijeva samo naše tijelo i ličnost, moramo imati na umu da imamo još jednu komponentu koja, doduše, nije toliko vidljiva ali bez koje je istovremeno nemoguće izaći iz kontejnera. Radi se o našem istinskom Ja/višim centrima/Duši. Ličnost ne može sama napolje bez obzira na stepen inteligencije nižeg intelektualnog centra s kojim ona raspolaže. Ona to može izvesti samo uz pomoć uputa i uticaja koji dolaze iz ‘ezoteričkog centra’/duše, nakon što joj preda komandu nad bićem. Duša tako postaje kapetan broda i njegov navigator a ličnost kormilar. Sada se postavlja pitanje kako se povezati s dušom? Gradnjom one kolibe čovjek izgradjuje i svoj ‘magnetni centar’ koji će da poveže njegove niže centre iz kojih normalno ordinira njegova ličnost sa njegovim višim centrima/dušom/istinskim Ja. Dakle, čovjek može napolje samo kao jedna kompletna cjelina.

S tim u vezi, trebalo bi biti jasno da niko drugi ne može za njega uraditi taj posao. On to može jedino sam! Tako ne može biti ni istinskih “spasioca” u smislu kako se oni prezentiraju kroz religije, new-age literaturu ili pojmove civilizacijske svijesti...

**

Dezinformativni sistem (Kosmički Cointelpro)

Neki su na osnovu nešto malo materijala iznesenog pod temom ‘Cointelpro’, sasvim opravdano zaključili sljedeće: “Pa, onda je SVE cointelpro!” Za čovjekovu ličnost skoro SVE i JESTE cointelpro a trebalo bi biti jasno i zašto je to tako. Svaki ‘vanjski čovjek’ koji ordinira iz nižih centara, može se u neku ruku istovremeno smatrati kako ‘cointelpro-igračem,’ tako i cointepro-žrtvom jer kad god otvori usta da nešto kaže, šanse da će izreći neku laž su prilično velike. Iz takvog jednog stanja svijesti se bolje ni ne može. Uostalom, tako mi jedni drugima neprestano pothranjujemo i učvršćujemo kontejnersku/koncenzus realnost/iluziju.

Ovom prilikom ću navesti samo neke od glavnih metoda ometanja tragaoca za izlazom iz kontejnera.

Bombardovanje dezinformacijama iz "kredibilnih" izvora

je jedan od navažnijih načina manipulacije tragaoca. Princip je otprilike sljedeći: predator izabere pogodnu individuu a onda je ‘blagoslovi’ plavim ili ružičastim “laserskim zrakom,” nakon čega ova doživi ‘prosvjetljenje’ a uz to često i dobije neke nadnaravne sposobnosti. (Za bolje razumijevanje ove dinamike preporučujem knjige: Our Haunted Planet, J. Keel; Visionaries, Mystics and Contactees, S. Freixedo; Masqueading as Angels, K. Turner i tekst Prepoznavanje vanzemaljskih dezinformacija, ‘montalk’). Tu postoji i mogućnost direktog susreta s nekim aspektom predatora u četiri oka (koji će tu obično nastupiti u jagnjećem ruhu) ili telepatskog kontakta (često poboljšanog uz pomoć implanata, pa tako mogu da nastanu i mnoge knjige, bilo na temu - “Razgovor s Bogom” ili bilo koju drugu s ciljem stvaranja novih lažnih idejnih koncepata, realiteta ili podupiranja već zadanih nam realiteta.) Nakon toga, datoj individui se plasiraju neki sadržaji, često u vidu kratkoročnih proročanstava koja se redovno ispunjavaju kao i čudnih sinhronizacija koje ova interpretira kao za nju lično pozitivnim. Tokom ove faze većina ‘kontaktiranih’ je zagrizla mamac i počela bezuslovno da vjeruje onima koji su je kontaktirali ne dovodeći u pitanje njihovu dobronamijernost. Sada je kontaktirana osoba uvjerena i u to da joj je dodijeljena jedna posebna uloga u prosvjetljenju čovječanstva ili u potpomaganju njegovog razvoja i opstanka. U drugoj fazi, predator plasira program odnosno jedan specifičan kontejnerski sadržaj koristeći tu individuu kao ‘proxy-server’. Ona često tako može da odigra i ulogu osnivača kontejnera (Mojsije, Muhamed, Josef Smith, Sai Baba itd. itd…). Ili, jednostavno služi kao vozilo da distribuciju malo žešćih dezinformacija.

[Sljedbenike obično privlače nadnaravne osobine osnivača kontejnera, ispunjavanje njegovih proročanstava (vidovitost), njegova moć iscjeljivanja ili jednostavno, sadržaj kojeg ovaj promoviše. Kad se postigne određeni prag, onda se taj sadržaj može početi ponašati kao virus kojeg prenose oni koji su njime zaraženi.]

!!!

Svaki sadržaj koji stavlja čovjekovu sudbinu u tuđe ruke uključujući i kojekakve više sile, i tako služi kao kočnica razvoja ljudskog bića, s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

Svaki sadržaj koji odvlači čovjekovu pažnju od njegovih ličnih sposobnosti (ignoriše postojanje njegove duše i mogućnost povezivanja s njom) i ostavlja mu utisak kako je sve u rukama nekih viših sila a malo šta ili ništa u njegovim, s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

Svaki sadržaj koji negira, zataškava ili ignoriše ulogu i metodologiju manipulacije čovječanstva od strane entropičnih sila/predatora (bilo da one potiču iz 3D ili 4D), s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro). [Tu spadaju i sadržaji koji promovišu koncept pomoći naše “kosmičke braće” (većinom greysa) u evoluciji čovječanstva.]

Svaki sadržaj koji promoviše razvoj čovjekove duhovnosti ili bića uz pomoć vanjskih sila ili elemenata, uključujući obraćanje višim silama uz pomoć molitvi, mantri, okultnih simbola, rituala itd. s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

Svaki sadržaj koji promoviše vizualizacije kojekakvih geometrijskih objekata, svjetlosnih balona, simbola…itd., uključujući razne metode za “spinovanje čakri”, “otvaranje DNA kodova”, kojekakve “hiperdimenzionalne tehnike” itd., s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

**

Manipulacija svijesti tragaoca može se odvijati i uz pomoć sadržaja koji direktno ‘sjedaju’ u njegovu glavu kao ideje ili misaoni koncepti (često interpretirani i kao ‘uvidi’); ili kao mentalne slike za vrijeme sna i jave. Oni mogu jednostavno da budu projicirani ili instalirani kao takvi, što uz pomoć distribucije ‘memesa’ ili subliminalnih poruka kroz ‘mentalnu sredinu’ koje mi odatle kupimo; ili direktnim uticanjem na naš proces razmišljanja od strane entiteta koji su izvan naše percepcije. (U tzv. “mentalnoj sredini” koja je za nas nevidljiva, vlada prilično veliki saobraćaj dezinformacija/informacija.) Uz to često mogu da idu i kojekakvi “sinhroniciteti”. Prepoznavanje ovih manipulativnih uticaja izvana prilikom formiranja one ‘kolibe’ koja je ranije pominjana, veoma je bitno kako se oni ne bi zamijenili sa istinskim B-uticajima koji dolaze iz ezoteričkog centra/istinskog ja, te kao takvi ugradili u njenu strukturu.

Uostalom, za svaki novi sadržaj na kojeg naiđemo možemo postaviti pitanja tipa: “Kakve to veze može da ima sa povezivanjem moje ličnosti s mojim istinskim Ja/dušom?! Kakve to ima veze sa ezoteričkim razvojem mog bića? Da li ovdje postoji jedna rezonancija sa kreativnim silama Svega što Jeste?

Ako zamislimo sebe kako upravljamo jednim brodom/tijelom, kao i mogućnost da na brodu postoji neko ko je istinski nadležan za njegovu navigaciju ali ga mi usljed određenih okolnosti nismo u stanju percipirati (osim možda samo na trenutke i prilično nejasno); onda možemo otprilike dobiti neku sliku koje bi to metode mogle da nam pomognu u uspostavljanju jedne čvršće veze s njim a koje ne mogu da budu ni od kakve pomoći.

(Napomena: dok god se ‘kormilar’ ne oslobodi od jedne stanovite količine laži, kapetan neće da se asocira s njim jer je on ‘alergičan’ na laži.)


Usko specijalizovani kontejneri

Tragaoci koji su u stanju da vide značajniji dio realnosti mogu pasti u zamku formiranja “kontejnera-za-izlazak-iz-kontejnera”. Kada se više njih međusobno prepoznaju kao tragaoci, neko od njih može predložiti osnivanje jedne Grupe koja će raditi na zajedničkom izlasku iz kontejnera (a usput i za “dobrobit čovječanstva”). Ubrzo se imenuje i vođa grupe, formira se i određeni sadržaj (tu se obično zagrabi odavde i odande pomalo ezoteričkog materijala koji lijepo zvuči.) Uskoro se definišu prijatelji i prijateljski izvori a bogami i neprijatelji. Ne prođe dugo, u kontejneru se među tragaocima formira jedna koncenzus realnost koja takođe može da ima veoma malo zajedničkog za objektivnom a onda se oni trude da je održe takvom. Kontejneraši uvijek imaju utisak da su na pravom putu. Ako ništa, oni se u tom kontejneru bar udobnije osjećaju jer svi slično vide/ne vide a slično i razmišljaju dok je sve u suštini bazirano na dominaciji i rezonanciji njihovih nižih centara, pogotovo onih emocionalnih. Naravno, tu se o nekom stvarnom napretku ne može razgovarati. Ovdje će se prije raditi o jednoj naprednoj metodi grupnog laganja samih sebe.

**

Imajući u vidu ovih samo par elemenata manipulacije, moramo imati na umu i to da vjerovatno ne postoji jedan univerzalan i funkcionalan recept za izlazak iz kontejnera. Činjenica je da su gnostička učenja takođe uveliko kontaminirana, međutim, ukoliko se upotrijebi jedna maksimalna razboritost i intuicija, čovjek može u njima razabrati one komponente koje se odnose na razvoj njegovog bića, odnosno, mogućnost povezivanja ličnosti sa istinskim ja/dušom. Nakon uspostavljanja te veze, navigacija kroz ovu realnost bi trebala da bude mnogo lakša i preciznija.

***

Druga metoda?


Teoretski, osim ove prve metode koja striktno podrazumijeva jedan mukotrpan rad na samom sebi, možda bi mogle postojati i neke druge opcije?!

Ako uzmemo onaj podrum iz Kusturicinog filma Pozemlje kao analogiju jednog kontejnera, onda bi on predstavljao ovu našu 3D oblast egzistencije koja ima svoju koncenzus realnost čiji je veći dio vještačke prirode i kao takav je induciran u nas. U podrumu postoje i podkontejneri (čak i u Kusturicinom filmu smo vidjeli kako u jednoj podrumskoj prostoriji ordinira hodža a u drugoj pop.) sa svojim “pod-realnostima” koje su specifične za svaki od njih, mada ti podkontejneri mogu da dijele neke od svojih sadržajnih elemenata kako međusobno, tako i sa onim glavnim kontejnerom. Broj podkontejnera u glavnom kontejneru/podrumu nije ograničen i većina podrumaša provede cijeli svoj život u nekim od njih.

Čovjek se tu možda može osloboditi od podkontejnera ali on ipak i dalje ostaje u podrumu jer je iz njega mnogo teže izaći. Drug Marko (4D entropične sile) ga je dobro zaključao i budno prati odozgo zbivanja u podrumu. Priličan broj ljudi uspijeva da se oslobodi podrumskih podkontejnera, međutim, nije u stanju da izadje iz glavnog kontejnera/podruma. Takvi obično moraju da upražnjavaju ‘kontrolisanu ludost’ kako se ne bi našli između dvije vatre, odnosno, na udaru Hrkljuševih sljedbenika s jedne strane i onih koji su ga izmislili, s druge strane (kako bi to figurativno izrazio mali Mujo).

[Nakon napuštanja podkontejnera, jedan je novonastalu psihičku situaciju u kojoj se zadesio opisao ovako: “Osjećam se nelagodno, ko krme u Teheranu”. (Vjerovatno zbog toga što on i dalje mora da dijeli s podkontejnerašima istu životnu sredinu a sada s većinom njih ne može više da nađe “zajednički jezik”!?). Međutim, pravilnim razumijevanjem stanja na terenu, čovjek u podrumu može bar lakše disati, odnosno, egzistirati ukoliko se ne nalazi u nekom od njegovih podkontejnera. On si takođe može obezbjediti i više prostora za dalji napredak. Nadalje, ova vrsta ljudi može svojim svjesnijim djelovanjem uticati na popravljanje opštih životnih uslova u podrumu, odnosno, svojim aktivnostima donekle olakšati život drugim podrumašima iIi im pomoći u razvoju njihovog bića; ali bez ikakvog nametanja nečega i kršenja slobodne volje drugih.]

U filmu Podzemlje bi takvo jedno stanje vjerovatno ostalo ‘dovijeka’ da priroda (majmun) nije u jednom momentu intervenisala praveći pucnjem iz topa otvor u zidu podruma što je nekolicina podrumaša iskoristila da izađe napolje (dok je većina njih i dalje ostala unutra!!)

S tim u vezi, s obzirom na jačinu kontrolnog sistema podruma koji se sa OPS stanovišta može služiti, i služi se SVIM sredstvima za manipuaciju podrumaša, izlazak iz glavnog kontejnera bez neke prirodne pomoći izvana je samo teoretski moguć ali je praktično skoro nemoguć, pa se tako postulira da ukoliko ne bi bilo neke prirodne intervencije izvana, onda bi situacija na terenu stalno bila “status quo”. Ovce bi uvijek ostale ovce, a pastiri – pastiri. Ne bi bilo mogućnosti za napredak svijesti sa donjih nivoa kreacije ka gornjima. Odatle i onaj za sada još uvijek hipotetički Talas, koji s vremena na vrijeme navodno privremeno pravi rupu u zidu podruma/glavnog kontejnera i tako pruža mogućnost izlaska onim kontejnerašima koji su se uspjeli osloboditi podkontejnera (koji čovjeka čvrsto vežu za podrum) tj. onima koji su ‘zreli’ - da izađu napolje. Dakle, ni taj talas možda ne bio bio svima od pomoći!?

[U filmu Podzemlje vidjeli smo da Jovan koji je izveden iz podruma napolje, veoma brzo udavio u gornjoj oblasti postojanja jer nije bio sposoban tamo da pliva. Analogno tome, bilo bi potpuno kontraproduktivno izbacivati nekoga na silu iz podruma/kontejnera (“spašavati” ga), čak i kad bi se to moglo.]

Znači, čovjek bi opet radom na samom sebi ipak morao dostići određeni prag svjesnosti da bi taj talas bio u stanju da mu pomogne?!

***

Treća metoda?

Ova metoda podrazumijeva izlaz uz pomoć fizičke ‘odjave’ iz podruma a onda prelaz u 4D via 5D!? S obzirom na neke indikacije da entropične sile planiraju da naprave jedan malo žešći haos u glavnom kontejneru, tom prilikom će vjerovatno doći i do fizičke ‘odjave’ mnogih kontejneraša. Oni koji su do momenta svoje, bilo nasilne ili prirodne ‘odjave’ uspjeli ostvariti prag svjesnosti dovoljan za egzistenciju na jednoj višoj ravni postojanja, neće se morati vraćati u 3D kontejner, nego će imati priliku da se inkarniraju direktno u 4D!? Tamo navodno postoji i jedna oblast – bez kontejnera. S tim u vezi, s treningom za življenje izvan kontejnera možemo odmah početi ako već nismo. To ujedno podrazumijeva i našu individualizaciju bez koje je jedna stvarna sloboda nemoguća.

**

Na kraju se možda može i reći da ezoterički razvoj ljudskog bića/čovječanstva podrazumijeva - “ime igre”. Što čovjek ulaže više truda u razvoj svog bića i što mu bolje pođe za rukom da ostvari jedan viši nivo svjesnosti, utoliko će biti u stanju i egzistirati na jednoj višoj razini koja će mu više i odgovarati. Što on koristi više svjesnosti u svojoj interakciji sa Svim Što Jeste, utoliko će mu biti i lakše. (Patnja ne mora podrazumijevati jedan obavezan sastavni dio nečije egzistencije!)

Pored svega toga, moramo stalno imati na umu činjenicu da -- ono što životu dajemo – to od njega i dobijamo.



***************

P.S. Naravno, moguće je da postoje i neki drugi načini za oslobađanje od kontejnera a moguće je i to da ovi koje sam ja ovdje naveo nisu ispravni!?


...

Friday, April 03, 2009

Život u kontejnerima


Kada sam živjeo u jugoslavenskom kontejneru, u njemu je tada vladala socijalistička ideologija. Ona nam je nudila budućnost koja je bila daleko ljepša od sadašnjosti. Imala je čak i neke elemente religije mada u njoj nije bilo nikave duhovnosti. Prema toj ideologiji, ona sama je podrazumijevala samo jednu tranzicionu fazu prema komunizmu, kojeg kad dosegnemo, sve će se pretvoriti u “med i mlijeko”. Ukratko rečeno, svačiji snovi će biti ispunjeni! Sve to je bilo i teoretski odlično potkovano tako da u toj doktrini malo ko da je uspijevao vidjeti neku rupu a znakove iz objektivne realnosti koji su ukazivali na nedosljednosti doktrine, kontejneraši nisu bili u stanju percipirati s obzirom na selektivnu percepciju koja je karakteristična za takvo stanje svijesti. (Doduše, oni rijetki koji su i uspjeli vidjeti neke rupe, nisu smjeli o njima glasno pričati jer su znali da će tako automatski postati meta napada drugih kontejneraša iz istog kontejnera. U svakom kontejneru, jedno od glavnih pravila je: Ne talasaj!) Čak se i onaj doživljajni dio većine kontejneraša često misteriozno usklađivao sa teoretskom podlogom kontejnera.


Međutim, ne samo da do komunizma nismo stigli, nego se i sam kontejner u međuvremenu raspao, zajedno sa ideologijom koja je u njemu vladala. Koliko je ljudskih žrtava sve to tačno koštalo, nikad se neće saznati. Doduše, preživjeli kontejneraši su se brzo snašli tako što su uletjeli u neke stare kontejnere koji su tu bili još otprije prisutni (mahom se radilo o “Hrkljuš-vako”, Hrkljuš-nako” i “Hrkljuš-svakako” kontejnerima), međutim, oni su brzo bili obnovljeni i ojačani kad se ukazala ova urgentna potreba za zbrinjavanjem širih narodnih masa. (Dakle, neki kontejneri mogu i propasti a neki se mogu i obnoviti.)

**

Kontejnera, ima raznih, međutim, kontejner je kontejner a svrha mu je da kontoliše čovjekovu svijest, odnosno, da drži čovjeka u jednom nevidljivom zatvoru u kome će on obavljati funkciju koja mu je namijenjana od strane tzv. “kontrolnog sistema”. [Naravno, nije baš sve toliko jednostavno jer kontajniranje svijesti često ne podrazumijeva kretanje čovjeka u okvirima samo jednog kontejnera, nego većinom u više njih istovremeno.] Kontolni sistem ove naše realnosti je prilično komplikovan za razumijevanje od strane naše linearne 3D svijesti a pogotovo kad se ona nalazi u ‘kontajniranom stanju’. Može se reći da on ima 2 komponente od kojih je jedna smještena na 4-tom spratu, tj. spratu iznad ovog našeg, dok druga direktno ordinira na našem spratu. Međutim, njime se nećemo direktno baviti u ovom članku, nego samo nekim vidovima njegovog dejstvovanja.

**

Kontejneri su inače prilično zahvalni jer u njima čovjek može napredovati cijelom njihovom dužinom, širinom i visinom. U njima ima dovoljno materijala za izgradnju, nadogradnju, krpljenje, pojačavanje i održavanje – iluzije, a poznato je to da se pored iluzije u nekim kontejnerima pridaje veliki značaj i konkretnim stvarima, kao što su snovi. Tako sadržaj kontejnera skoro da nema granica, isto kao što ih nema ni ljudska glupost. Tu je sve dozvoljeno, osim, naravno, - izlaska iz kontejnera. Međutim, ne može se reći da se slobodna volja kontejneraša ne poštuje jer je njima ipak dozvoljeno da pređu iz jednog kontejnera u - drugi kontejner.

Cijela ova dinamika se odigrava u 3 faze:

1. Predator prvo napravi kontejner,
2. onda čovjeka u njega navuče,
3. …pa mu ga zavuče.


Naravno, u svakom kontejneru ima određeni procenat istinskog sadržaja za kojeg predator zna da će ga većina kandidata prepoznati, pa onda progutati sve skupa u paketu, rezonujući u stilu da ako se u njegovom sadržaju prepozna bar 20% istine, onda iz toga proizilazi da je SVE istina.

(Ova vrsta logike je već odavno pojednostavljeno predstavljena je u prvom dijelu serije - Djeca Matriksa).

Dakle, ovdje se radi o dvo-faznoj progresiji: 1. zagriz, pa – 2. najeb. Naravno, predator poznaje naš način rezonovanja bolje od nas samih. (Postoji čak i tragikomični slučajevi gdje je žrtva uvjerena da je apsovirala predatora, ukoliko ga je u međuvremenu postala svjesna!?). Odatle, svaki predatorov dezinformativni paket sadržavaće određeni procenat istine, mnogi čak i više od 20%. Fenomen je to što čovjeku dugo treba da spozna činjenice kad se nađe u ovoj drugoj fazi, ako ikada uopšte uspije da ih spozna jer će mu i percepcija u međuvremenu biti modifikovana. On će tako imati tendenciju da svoj ‘najeb’ tumači - ličnim napretkom.


Pored svega toga, predator će naravno napraviti mnogo kontejnera na principu “isto stranje drugo pakovanje”, tako da mi imamo između čega da biramo. Svaki od njih će nuditi “različite” sadržaje, paket aranžmane (put ka slobodi, put u raj-džehenem, uskrsnuće, instant nirvane i prosvjetljenja…itd.). U kontejnerima će naravno biti uveden i sistem nagrađivanja zaslužnih kontejneraša a biće tu na snazi i određene kazneno-popravne mjere za one koji se ne ponašaju onako kako se od njih očekuje. Nijedan kontejner nije pošteđen.

**

Promjena kontejnera takođe nije rijetka pojava. Čovjek jednostavno pređe iz jednog kontejnera u drugi. Koji su to razlozi koji ga navedu na to da napusti kontejner u kome se nalazio teško je znati, međutim, interesantno je to da neposredno nakon prelaska u novi kontejner, on automatski dobija i nagon za osipanjem paljbe po onom kontejneru u kojem se prethodno nalazio, dok se istovremeno u novom kontejneru počinje da osjeća kao kod kuće i njegov sadržaj uopšte ne dovodi u pitanje. I ne samo to, on odmah počinje sa jednim velikim žarom da promoviše sadržaj novog kontejnera koji navodno nudi jedan mnogo bolji, privlačniji ili bar egzotičniji “paket-aranžman”. Novi kontejner za čovjeka postaje ‘jedina prava realnost’ koja odiše istinom i duhovnošću. U mnogim slučajevima, takvi će da promovišu sadržaje novog kontejnera s jednim mnogo većim žarom nego što to čine oni koji su nastanjivali taj kontejner prije njega.

(Na primjer, u istoriji je poznato da su mnogi od onih koji su kasnije prešli (milom ili silom) u katolički kontejner postajali veći katolici od pape a slično se dešavalo i kod drugih transfera iz jednog kontejnera u drugi.)

Naravno, najpopularniji su oni kontejneri koji se stavljaju u direktnu vezu s bogom, alahom, Isusom, svetim duhom itd., dakle, najvećim autoritetima, što automatski znači da se vijernik iz tog kontejnera nalazi u direktnoj vezi s “prvom rukom”, kao i pod njenom direktnom zaštitom. Naravno, kad se neko bori u ime boga, alaha, Isusa i ostale duhovne hijerarhije, onda su sva sredstva dozvoljena i sve žrtve su opravdane.

**

Svaki od kontejnera predator je snabdjeo mitovima i legendama o svetcima ili herojima koji su uz pomoć sadržaja iz toga kontejnera nekada davno uspjeli stići do slobode, raja, vječnosti itd., odnosno, ostvariti snove svakog prosječnog kontejneraša. Tako, bez obzira na to što kontejneraši nisu lično sreli ili upoznali nekoga takvog, predator im je pružio nadu a nada se uvijek odnosi na – spas ili ostvarenje ciljeva u - budućnosti, a nikad u - sadašnjosti. Onaj ko se nada, taj ne poduzima ništa u vezi sa promjenom sadašnjosti, niti mu pada na pamet da bježi iz kontejnera.

[Nedavno slušam na TV jednog psihopatu (predatora), serijskog ubicu, koji objašnjava kako mu je pošlo za rukom da izmanipuliše svoje žrtve tako da mu se one ne opiru i ne bježe prije nego što ih ubije. Kaže da je čuo da kad su Njemci dovodili ljude u logore i govorili im da će ih tu potuči, među logorašima bi nastajala panika, počeli li bi pružati otpor i bježati. Nakon toga, promijenili su strategiju i počeli im govoriti da će biti tu samo neko vrijeme na radu, nakon čega će biti pušteni kući. Tako su im dali nadu i ovi su bili mirni sve do onog momenta kad su bili likvidirani.]

A imamo i onu analogiju iz stare ruske priče koju prenosi Uspenski u knjizi “In Search for the Miraculous”:

Bio jednom jedan veoma bogati čarobnjak (predator), koji je imao mnogo ovaca. Istovremeno ovaj čarobnjak je bio i jedno veoma škrto „stvorenje“ (dakle, ne mora biti da se radilo o ljudskom biću). Tako on nije htio da plati drugima da mu čuvaju stado, niti je htio da investira pare u ogradu kojom bi ogradio pašnjake gdje su pasle njegove ovce. Stalno se dešavalo da neka ovca odluta u šumu, upadne u neku jarugu itd. međutim najgore je bilo to što su ovce počele da bježe jer su shvatile da čarobnjaka jedino zanima njihovo meso, koža i vuna, a to im se naravno ni malo nije sviđalo.

Na kraju, čarobnjak se dosjetio. On je hipnotisao svoje ovce a onda ih ubjedio da su one besmrtne i kako uopšte neće osjetiti kad im on bude gulio kožu, čak naprotiv, za njih će to biti jedno veoma prijatno iskustvo; ubjedio ih je i u to kako je on u stvari jedno veoma dobro “stvorenje” i da ih toliko voli da bi sve za njih učinio; i na kraju im je čak obećao i to da ukoliko im se nešto i desi – to se nikako neće dogoditi kad one misle da hoće i sigurno ne na onaj način na koji one misle da će se desiti, te je stoga najbolje, da one uopšte ni ne razmišljaju o tome.

I ne samo to, čarobnjak je ubjedio ovce da one, u stvari, ni nisu ovce; tako je nekima od njih sugerisao da su lavovi, drugima da su orlovi, trećima da su ljudska bića a nekima, i da su čarobnjaci (ili – “RATNICI”!?) Nakon ovoga, sve njegove brige da će mu ovce pobjeći, jednostavno su nestale. One nikada više nisu bježale, jednostavno su mirno čekale trenutak - kad dođe njihov red da im čarobnjak odere kožu."

***

Rašomonijada u kontejnerima

Rašomonijada podrazumijeva jedan fenomen koji je karakterističan za kontejneraše kad više pojedinaca iznosi RAZLIČIT opis ISTOG događaja kojem su prisustvovali. Ovaj termin se upotrebljava kada se želi naglasiti uticaj subjektivnog faktora na doživljaj i opis događaja kojem prisustvuje veći broj osoba. Dakle, ukratko rečeno, koliko osoba, - toliko i različitih verzija ISTOG događaja!


Isti fenomen se dešava kad više osoba interpretira neku doktrinu koja je zastupljena u nekom posebnom kontejneru. Tako, jedna doktrina dobija onoliko verzija koliko osoba je tumače i postaje na neki način „multidimenzionalna“. Ne moram naglašavati da svaki pojedinac uzima svoju ličnu interpretaciju doktrine kao jedinu istinitu. U nekim slučajevima, kontejneraši koji slično intepretiraju neku doktrinu mogu da formiraju i jedan novi podkontejner. (Tako smo smo već od onog „islamskog“ dobili - „šijatski“, „sunitski“, „vehabijski itd.; iz „hrišćanskog“ – pravoslavni, katolički, protestantski, mormonski, jehovinski, a tu su i neki „nezavisniji“ kontejneri kao sajentološki, gnostički, kastenedijanski, srpski, hrvatski, muslimanski, bošnjački, američki i hiljade drugih.) Tako se oni koji različito interpetiraju istu doktrinu ili ideologiju mogu međusobno da glože i dijele u nedogled. Naravno, još veće trvenje vlada između kontejnera čije su ideologije u suprotnosti jedna s drugom.

Jedna određena količina materijala kojom je predator snabdjeo kontejner pruža neslućene mogućnosti za brčkanje u njemu. Tako se u njemu možemo brčkati ’vako ili – ’nako, uključujući i sve one nijanse između. Naravno, u kontejneru je dozvoljeno da se služimo samo onim materijalom kojim nas je predator snabdjeo. Zabranjeno je donositi neki novi materijal ili proizvoditi svoj. „Slagalica“ se smije slagati samo od onih djelića kojima nas je predator, često i „u ime stvoritelja“ obdario, od kojih mnogi nedostaju a mnogi su lažni, međutim, uvijek će biti bar onih 20% istinskih, koji će kod kontejneraša stvarati utisak da barataju s potpuno istinskim materijalom, pa će oni tako i one slike koje uspiju da sklope smatrati istinskim, a nikako - izvitoperenim. To je najviše zbog toga što se u kontejnerima oduvijek daje veća prednost vjerovanjima, nego istinskom znanju. To je dovelo dotle da većina kontejneraša svoja vjerovanja miješaju sa znanjem, tj. oni podrazumijevaju pod znanjem ono u šta - vjeruju.

***

S vremena na vrijeme, predator organizuje i igre bez granica između kontejneraša, što unutar pojedinačnih kontejnera ( “rašomonijada” može da rezultira sukobom i unutar jednog te istog kontejnera), što između različitih kontejnera. Tada oni iz ovog kontejnera ratuju protiv onih iz onog kontejnera, oni što misle ‘vako, ratuju protiv onih sto misle ‘nako, oni što vjeruju u ovo - protiv onih što vjeruju u ono. Ponekad se čak dešava i da se kontejneraši iz dva ili više različitih kontejnera udružuju u ratu protiv nekih trećih kontejneraša. Bez obzira na to što bitke između kontejneraša traju već vijekovima, današnja situacija na terenu je još uvijek nerješena, dakle, ista meta, - isto odstojanje.

Sukobi mogu čak da izbiju između onih koji pripadaju kontejneru navijača Crvene Zvezde i onih koji pripadaju kontejneru navijača Partizana. S obzirom da su mnogi od tih kontejneraša pripadnici i nekih drugih kontejnera, oni mogu npr. uzeti učešća i u sukobima između srpskog, hrvatskog ili muslimanskog kontejnera, kad oni dođu na red. Izgleda da je cijeli fol u tome da se navede čovjeka da se poistovjećuje s nekim kontejnerima i njihovim sadržajima, dok mu se nikako ne smije dati mogućnost da se poistovjeti s ljudskim bićem i da na druge gleda kao na ljudska bića a ne na pripadnike drugih različitih kontejnera?! Kad bi čovjek vidjeo u drugima ljudska bića kao ravnopravne članove ljudske zajednice i poštovao ih kao takve, svi sukobi bi prestali a time i patnje i stradanja. Međutim, tako nešto nije u interesu predatora jer je (emocionalna) energija istinska valuta ovog univerzuma a čovjek je najviše proizvodi u stanjima unutrašnjeg ili vanjskog konflikta. Nadalje, vjerovanjem u vješto plasirane laži, čovjek se takođe uskladjuje a sa tzv. ‘entopičnim silama’ kreacije i postaje njihov pijun. On tako u njihovoj piramidi ili hijerarhiji stavlja svoju svijest i energiju njima na raspolaganje.

**

Činjenica da su ga svi skupa uredno i zajednički popušili, redovno ostaje izvan domašaja percepcije svakog prosječnog, pa i naprednog kontejneraša („popušili smo ga multidimenzionalno“, što bi reko mali Mujo). To je vjerovatno zato što poduži boravak u nekom kontejneru ide zajedno sa modifikacijom svijesti, pa tako i percepcije kontejneraša koja im onda ne dozvoljava da vide činjenično stanje na terenu; ili zato što se jednostavno radi o – mentalnim programima, koji diktiraju i određenu vrstu percepcije koja nema mnogo dodirnih tačaka sa objektivnom realnošću?! Ko će ga znati?!

Međutim, čini se da kontejneraši na ovaj način obezbjeđuju obilne količine hrane za predatora što im je i svrha a predatoru najvažniji cilj.

**

Što se ovih kontejnera tiče, interesantan je fenomen to što je čovjek iz jednog kontejnera u stanju prilično dobro sagledati neke nedosljednosti i nedostatke nekih drugih kontejnera a kad se o nedostacima njegovog kontejnera radi, tj. onoga u kome trenutno boravi, on je skoro potpuno slijep za njih!?

Na primjer, kad čovjeka žena vara, on je obično posljednji koji to primjeti. Zašto? Zato što on neće to da primjeti. Ona mu čak ne mora ni objašnjavati svoju promjenu u ponašanju, niti mu opravdavati neke svoje gestove koji navode na činjenicu da nešto nije u redu; on će to sam raditi umjesto nje, samo da se ne bi suočio s objektivnom realnošću koje je na nekom dubokom podsvjesnom nivou vjerovatno svjestan. Međutim, bez obzira na selektivnost svoje percepcije kad se o stanju u njegovoj vlastitoj kući, odnosno, braku radi, on će biti u stanju da aplicira svoju pronicljivost kad se radi o zbivanjima u tuđim kućama ili brakovima. Istovremeno, on će se oslanjati na iluziju stabilnosti kontejnera u kom boravi. Tako mu njegov kontejner dodje kao neko uporište za ličnu interakciju sa vanjskom realnošću. Čovjek se užasno boji raspada svog kontejnera jer u njemu osjeća određenu dozu sigurnosti, u njegovo održavanje je uložio dosta truda i emocionalno se vezao s njegovim sadržajem. On se često toliko identifikuje s tim sadržajem da postaje zavisan od njega i sebe jednostavno ne može ni zamisliti bez njega.

**

Predator često i nagrađuje zaslužne kontejneraše nekim elementima koji su obećani u “paket-aranžmanu” kontejnera kojem su ovi privrženi, odnosno, u kojem obitavaju. Tako on kod njih utvrđuje program a tako ovi dobijaju i jedan dodatni impuls da misionarski propagiraju ideologiju kontejnera kojem trenutno pripadaju a bogami i da se iz petnih žila bore za nju.

U poslednje vrijeme, recimo, postaje sve popularniji tzv. “new-age” kontejner. U njemu se može doživjeti sve i svašta jer se najveće težište stavlja na imaginaciju (dakle, tamo nema granica); a u sklopu paket-aranžmana nudi se - uskrsnuće. Što je kontejneraš žešće razveden od objektivne realnosti, utoliko se on tamo smatra uspješnijim.

Što se klasičnih kontejnera tiče, davno sam već pod nekom drugom temom naveo slučaj jednog mog kolege koji je zagriženi pripadnik katoličkog kontejnera, kad mu je šef njegovog kontejnera (naravno, niko drugi do sam “bog”) za vrijeme jedne mise kao nagradu za njegovu privrženost pretvorio lančić na staklenim krunicama (brojanicama) iz srebrnog u zlatni. Bez obzira na neke psiho-somatske posljedice koje su nastale kod njega nakon te “božje intervencije,” mog kolegu je taj doživljaj pretvorio iz katolika u turbo-katolika. Čak je počeo i da misionari unaokolo. Moju sugestiju da ako hoće stvarno da sazna kako se to desilo, da bi se trebao podvrgnuti regresivnoj terapiji, shvatio je kao bogohuljenje. Naravno, nisam insistirao na tome jer kad čovjeku srušiš kontejner/iluziju u kojoj živi, on se više nema na šta osloniti pa može nezgodno da aterira i gadno se povrijedi. Njemu je u njegovom kontejneru obećan direktan put u raj ukoliko bude smijerno slijedio predatorova, pardon, božja uputstva i on je sasvim zadovoljan s tim paket-aranžmanom. Da li je njegov doživljaj ove naše realnosti manje vrijedan, autentičan ili realan od doživljaja nekog drugog pojedinca iz nekog drugog kontejnera?

Za jednog šizofreničara njegove halucinacije su isto realne kao što su zdravom čovjeku realni njegovi stvarni (+ imaginarni) doživljaji. S obzirom da se i kod zdravog čovjeka kao i kod šizofreničara stvarni i imaginarni događaji često miješaju, razlika je samo u tome što zdrav čovjek ima potencijal da razlikuje stvarno od imaginarnog (što ne znači da on to i čini), dok šizofreničar nema. S tim u vezi, gnostičar će biti svjestan ovog fenomena i pokušavaće da razabire jedno od drugog, dok oni koji ga nisu svjesni, kao npr. pripadnici nekih kontejnera uključujući i tzv. “ratnike” (kako npr. sebe vole da nazivaju Kastanedini sljedbenici), uzimaće sve što im se zbiva kao stvarno. Neki će čak natezati svoja iskustva kako bi se ona uklopila ili uskladila s onim doživljajima koji su opisani ili obećani u doktrini, naravno, samo ukoliko sljedbenik uspješno odradi određene tehnike ili vježbe koje su tamo propisane. To će im onda poslužiti kao znak sigurno napretka.

**

Ovisno o potencijalima individualnih kontejneraša, predator može ponekad odlučiti da nekog od njih re-programira (de-programiranje je strogo zabranjeno!), kako bi njegove potencijale bolje iskoristio dejstvovanjem iz nekog drugog kontejnera. Čini se da je to glavni razlog čovjekove promjene kontejnera, mada kontejneraš koji je promijenio kontejner redovno ima utisak da se to desilo nekim “božanskim proviđenjem” ili njegovom ličnom voljom, nakon što je “došao pameti”. Nove igrače nije toliko teško motivisati. Njima se u novom kontejneru brzo obezbjeđuje neko “paranormalno,” “vanzemaljsko” ili “božansko” iskustvo u skladu sa sadržajem kontejnera koje mu potvrđuje da je napravio pravi izbor, dok se može reći da ga se u realnosti slabo šta pitalo. (Kontejneraš tako, na primjer, može da dobije priliku da u četiri oka lično proćaska s “Isusom”, “djevicom Marijom”, “svetim duhom” i kojekvakvim drugim astralnim hijerarhijama i silama. Vrsta virtulenog scenarija kojeg će mu predator ponuditi biće ovisna od njegovog mentalnog profila tj. šta ovaj preferira). Sada, siguran da je na pravom putu ili u pravim rukama, on onda odatle kreće s jednom novom energijom i žarom u nove pobjede ili bar postaje mnogo ubjedljivi prilikom promocije svog kontejnera.

Cijela dinamika je tu često slična prelasku nekog igrača iz jednog tima u drugi. Potrebno je samo da mu se ponude bolji ‘paket-aranžman’ i ovaj će potpisati. Kasnije se neće libiti ni da zabija golove onom timu za kojeg je prethodno igrao.

Kako bi se razbila dosada na terenu i pružile nove mogućnosti, predator stalno formira nove kontejnere koji nude “nove” sadržaje po onom starom i oprobanom principu: “isto sranje - drugo pakovanje”. Na primjer, nedavno smo imali slučaj formiranja novog kontejnera po imenu Anastazija, kojeg je predator formirao uz pomoć reprogramiranja ruskog poduzetnika, Vladimira Megrea, tako da je ovaj nakon napuštanja kontejnera u kojem je prethodno boravio, plasirao taj novi program, pardon, kontejner u našu realnost uz pomoć nekih 7-8 knjiga. Sada ovaj novi kontejner postaje sve popularniji i puni se nevjerovatno velikom brzinom, što se lako može vidjeti i preko interneta.

**

Naravno, od svake doktrine ili učenja može se napraviti religija ili kontejner, što se obično i radi. S obzirom da većina tih učenja koja nam danas stoje na raspolaganju po svojoj prirodi predstavljaju – dogme (zatvorena učenja), a kontejneri se takođe mogu na neki način smatrati zatvorenim prostorijama, onda ne bi trebalo biti nikakvo čudo zašto to dvoje često ide zajedno.
Postoje i “specijalizovani” kontejneri koji su krojeni po individualnoj mjeri nekih pojedinaca, mahom onih koji otišli malo dalje kad se o proučavaju predatora radi ili su postali opasni po opstanak nekih kontejnera.


**


Na kraju, neki tvrde da je život izvan kontejnera moguć, međutim, pitanje je da li oni to samo teoretiziraju iz nekog od već postojećih kontejnera ili su stvarno napolju i govore to na osnovu svog ličnog iskustva?! Dok god smo u nekom kontejneru, ne možemo znati kako je napolju. Čini se da je ipak mnogo lakše sadržaj svog kontejnera smatrati objektivnom realnošću, nego izaći iz njega?! Napolju možda ne bi bilo nikoga ko bi mogao da nam nalaže šta treba da mislimo, radimo, vidimo ili doživljavamo, tako da tamo onda ne bi imali koga da slijedimo, niti s čim da usklađujemo svoje razmišljanje, percepciju i ponašanje? A za jednu takvu egzistenciju vjerovatno bi bio potreban jedan ipak malo viši nivo svijesti od ovog na kojem trenutno jesmo!?
Čini se da kada bi i postojalo neko učenje koje bi moglo pomoći čovjeku da stvarno podigne nivo svoje svijesti pa tako proširi i svoju percepciju, što bi mu omogućilo da malo objektivnije sagleda realnost, bilo bi za očekivati da predator ne dozvoli njegovu distribuciju po našim kontejnerima u nekoj čistijoj formi. Nadalje, s obzirom na onaj naš “rašomonski sindrom” kojeg sam već pomenuo, pitanje je koliko bi ko i šta u njemu vidjeo i razumjeo?! S druge strane, izgleda da je malo onih kojima je uopšte i stalo da sagledaju realnost objektivno.


Međutim, čini se da put do istinske slobode vodi samo kroz objektivnu realnost!?

-

Sunday, February 15, 2009

Lavirint

Nedavno sam ovdje naišao na jedno lijepo poređenje ove naše realnosti s lavirintom, pa ću pokušati predstaviti taj koncept.

***

Naša fizička realnost je jedan lavirint čiji se zidovi i slijepi putevi sastoje od situacija, greški i pogrešnog ponašanja koje nikuda ne vodi. Kad se rodiš, nastaviš od one tačke do koje si prošli put stigao u svojoj potrazi za izlazom. Oni koji se nalaze na samom početku lavirinta su istovremeno i oni koji su najdublje uronjeni u ovu realnost a mogu se nazvati i “spavačima”. To su ljudi koji prolaze kroz svoje živote mahom uz pomoć “auto-pilota”. Oni na neki način spavaju u ovoj realnosti a ona je za njih neka vrsta sna.Oni koji se nalaze gotovo na izlazu lavirinta, su oni koji samo što nisu prešli na sljedeći nivo egzistencije. Naravno, izvan ovog lavirinta postoji i jedan drugi, koji ga opkoljava. Taj drugi lavirint je polu-fizičke prirode i daleko je komplikovaniji od ovog našeg. Oni koji dospiju do izlaza iz našeg lavirinta obično “doviknu” onima iza sebe, koji su još uvijek u lavirintu, gdje je izlaz i kako stići do njega. One koji se nalaze blizu izlaza i koji dovikuju onima koji se nalaze iza njih u lavirintu, svi će čuti. Međutim, oni koji se nalaze najbliže njima, odnosno, izlazu iz lavirinta neposredno iza onih koji viču, najbolje će ih razumjeti. Oni su već do tada naučili dovoljno o lavirintu u kojem se nalaze da bi mogli ta uputstva pravilno razumjeti i uz njihovu pomoć navigirati svoje kretanje u pravcu izlaza. Tako, kad oni kod izlaza doviknu drugima njegove koordinate ili im daju uputstva o ispravnoj navigaciji kroz lavirint (što se danas obično čini uz pomoć knjiga, filmova, pjesama, članaka, poruka preko interneta itd.), samo oni koji se nalaze blizu tog izlaza će dobro razumjeti ta uputstva. Zašto?Zato što su oni ti koji imaju najviše iskustva, sposobnosti razumijevanja i dovoljno znanja koje je potrebno da bi se ostvarilo jedno kompleksno razumijevanje lavirinta (čitaj: svijeta u kojem žive). Tako će oni koji se nalaze na samom početku lavirinta imati veoma malo iskustva i samo neke apstraktne ideje o njegovoj strukturi. Oni neće biti u stanju razumjeti o čemu pričaju oni koji se nalaze na izlazu iz lavirinta. Oni će na to gledati kao na neko besmisleno laprdanje koje nema veze sa životom. To se neće uklapati ni s njihovom prirodom, tako da će oni biti u stanju razumjeti samo 2 do 3 riječi od svakih 100 riječi koje izgovori osoba koja se nalazi na izlazu iz lavirinta.


***

Dakle, postoji lavirint koji se nalaze na nivou iznad našeg a postoji i lavirint koji se nalazi ispod našeg i kojeg naš lavirint obuhvata. Lavirint je kao simbol ove realnosti od davnina zastupljen u našoj mitologiji. Stvar komplikuje to što zajedno s lavirintom ide i jedan ‘predator’ kojeg možemo nazvati “Minotaurom”. Taj predator se na neki način nalazi izvan polja percepcije “lavirintaša” a ukoliko ga neki od njih i percipiraju, onda obično ne razumijevaju njegovu istinsku prirodu. Kako mi igramo ulogu “Minotaura” u odnosu na one iz lavirinta ispod ovog našeg (životinje i biljke), tako postoje i neki koji igraju istu ulogu u odnosu na nas. Neke životinje uspijevaju uz pomoć maksimalnog korištenja svojih čula, percepcije i ostalih sposobnosti da izbjegnu predatora i tako izvuku maksimum iz svoje egzistencije u smislu doživljaja kreacije i razvoja svog bića, dok onima koje su slabije razvijene, to malo teže polazi za rukom. Na primjer, jedan lovac ili grupa njih će upotrijebiti najbolju moguću strategiju kako bi se prišunjala nekoj životinji, natjerala grupu njih u određenom pravcu a onda ih odstrijelila, uhvatila u mrežu ili neku drugu zamku. Životinja ne smije dozvoliti da bude nadmudrena bez obzira na to što ima posla sa entitetima koji potiču iz gornjeg lavirinta.

***

Između lavirinata različitih nivoa postoje i neke prirodne tampon-zone koje sprečavaju direktno prenošenje informacija odozgo prema dole. Što je veći procijep između nivoa, utoliko je teže međusobno razumijevanje. Istovremeno, da bi se razumjele kompleksne informacije sa viših nivoa, potrebno je već imati neke solidno izgrađene temelje na koje će se one biti u stanju prihvatiti i nadograditi. Tako i jedan događaj može imati više značenja u smislu iz kojeg se ugla, odnosno, nivoa svijesti posmatra. Na primjer, dijete zna da kad udari loptom o zid, ona će se od njega odbiti i vratiti mu se, tako će se igrati ne shvatajući razloge zašto mu se lopta vraća. Odrasla osoba će vidjeti nešto više u tome, u smislu razumijevanja dejstvovanja sila akcije i reakcije. Entiteti sa gornjeg nivoa vidjeće iz svoje perspektive mnogo kompleksnije mehanizme interakcije kvantnih sila koje omogućavaju odbijanje lopte od zid. Istovremeno, ukoliko isti događaj posmatra neko stvorenje iz donjeg lavirinta kao npr. pas, njemu će cijela stvar biti daleko manje jasna, nego onom djetetu koje se igra s loptom.

Tako je i svaka informacija razumljiva proporcionalno sa nivoom svjesnosti individualnog bića a svako živo biće ima priliku da maksimalnim korištenjem svojih potencijala razvije svoju svijest do određenog praga koji će mu omogućiti prelazak na viši nivo egzistencije.

***

Ovo su stvari čiji se osnovni elementi mogu jasno vidjeti, osim ukoliko čovjek ne spava jako tvrdim snom. Međutim, kad dođemo na temu percepcije Minotaura koji dejstvuje u našem lavirintu, nadmudrivanja s njim, kao i metodologije napretka ka izlazu iz lavirinta, tu već stvari postaju malo komplikovanije.

Naš Minotaur će kao predator, naravno, upošljavati mnogo sofisticiranije metode za praćenje, prikradanje, lov i manipulaciju žrtava za svoje vlastite svrhe, od onih koje mi koristimo u odnosu na životinje. Prvo će nas vjerovatno pokušati ubijediti da on ne postoji jer ljudi neće poduzimati odbrambene ili preventivne mjere protiv nečega što ne postoji. Ako mu to ne uspije za rukom, onda će nas ubjeđivati da to mi, u stvari, njega projiciramo iz naše vlastite svijesti/nesvijesti, odnosno, da je on figment naše mašte isto kao i sva druga negativna zbivanja u ovom lavirintu s kojima on ima neke direktne ili indirektne veze. Pokušaće pretvoriti što više tragaoca za istinom/izlazom u – vijernike, jer se mentalni sklop vijernika drastično razlikuje od mentalnog sklopa tragaoca, odnosno, kao takav, sam po sebi ne obećava brz izlazak napolje iz lavirinta. Nadalje, on će navoditi neke da čekaju na spasioca iz vana, podgrijavajući atmosferu nade (nada se po svojoj prirodi odnosi na budućnost, koja ne postoji a ne na sadašnjost, koja postoji) u smislu da ovaj samo što nije stigao; iskrivljavaće istinske informacije koje stižu od onih koji se nalaze kod izlaza ili one koje su ostavili iza sebe oni koji su izašli napolje; ubacivaće masu dezinformacija u lavirint od kojih će mnoge biti uvijene u šarenu ambalažu (npr. od svjetlosti, ljubavi, duhovnosti itd.), mahom preko vrbovanih ili programiranih individua koje će te dezinformacije propagirati svjesno ili nesvjesno. Ubacivaće u lavirint mnoge idejne koncepte sa sedativnim dejstvom. Formiraće se i cijele duhovne filozofije, pravci i tehnike, od kojih će svaka da vodi svoje sljedbenike u neku od slijepih ulica lavirinta.

Svako biće u suštini može da napreduje (ili nazaduje?!) u lavirintu na individualnoj bazi, oslanjajući se uglavnom samo na sebe, odnosno, na svoju vlastitu percepciju i razboritost. Tako, u pohodu tragaoca ka izlazu, (ovdje moram napomenuti da vijernici obično nisu svjesni situacije kojoj se nalaze, tako da izlaz ni ne traže a takođe imaju tendenciju da očekuju da će ih iz nevolja izbavljati neko drugi), svaka lažna progutana informacija i pogrešno razmišljanje i ponašanje na osnovu nje, predstavljaće udarac glavom u zid lavirinta, kretanje nekim od mnoštva puteva koji nikuda ne vode, vrćenje u krug, nazadovanje ili “odjavu” iz lavirinta, nakon koje će se opet morati krenuti s one tačke do koje je čovjek stigao u prošlom životu. (Naravno, što više nesvjesnih ‘lavirintaša’, utoliko više hrane za predatora.) Isto tako, svaka istinska informacija i dejstovanje u skladu s njom, vodiće ga ka izlazu. Kako bi razabrali istinite informacije iz okeana dezinformacija, moramo maksimalno koristiti svoju razboritost.

Ako uzmemo u obzir da je cijela igra u razvoju ljudskog bića i da se živo biće ne može razvijati bez razvoja pronicljivosti, onda društvo Minotaura možemo uzeti kao jedno nužno zlo koje je neophodno za brz razvoj pronicljivosti. (He, he, kažu da se čovjek nabrže kreće kad ima neku zvijer za petama?!) Naravno, zvijer s kojom mi ovdje imamo posla radi na jedan mnogo podmukliji način, što znači da ukoliko uspijemo da je nadmudrimo ili da joj se odupremo, istovremeno ćemo povećati sanse za naše “diplomiranje” na ovom nivou.

**

Pored svega toga, postoji i jedna šira perspektiva iz koje se sve ovo može posmatrati. Na osnovu gornjeg primjera zbivanja u lavirintu, vidjeli smo da oni koji stignu do njegovog izlaza pokušavaju pomoći onima iza sebe da ga i oni pronađu. Zašto? Zato što su ostvarili određen nivo svijesnosti zajedno s kojim često ide i jedan intezivan osjećaj odgovornosti prema drugima. [Naravno, na više nivoe mogu preći i individue koje su orjentisane samo prema sebi (u smislu OPS polariteta), tako da će kod njih onaj osjećaj odgovornosti za druge sigurno izostati.] Uzimajući u obzir suštinske karakteristike istinskih ljudskih bića, možemo slobodno reći da jedna od njih podrazumijeva i osjećaj odgovornosti prema drugim članovima ljudske zajednice, te će im u skladu s tim pokušati pomoći ali tako da se nikome ništa na silu ne nameće i da se za tu pomoć ne traži nešto zauzvrat. Dakle, radi se o jednoj bezuslovnoj pomoći. U mnogim slučajevima, oni kojima je pomognuto neće znati ni ko im je pomogao jer onima koji pomažu nikakvi “ordeni zasluga za narod” nisu potrebni, niti bitni. Radi se o aktivnostima koje mogu ili trebaju doprinjeti razvoju svijesti cijele ljudske zajednice, pa time i poboljšanja uslova u kojima ona egzistira. U ovom kontekstu radi se o jednom doprinosu za opšte dobro čovječanstva.

-

Saturday, August 09, 2008

Četvrti put, učitelji, meditacija i entropične sile

Prema učenju “4-ti put,” čovjek ne može imati neki stvarni vlastiti stav, bez učitelja. Tu se smatra da čovjek (kao “vanjski čovjek”) ne može kao takav imati svoju individualnost, pa tako ni (ispravne) stavove. Radi se o jednoj mašini. U tome ima dosta istine ali se tu istovremeno stvara i jedan prostor za manipulaciju čovjeka od strane tzv. “učitelja”, čiji je zadatak da ovoga dovede do onog stadijuma gdje će ovaj steći individualnost i preuzeti volan u svoje ruke. Stvara se zavisnost od učitelja koji u većini slučajeva takođe nema svoju individualnost (ali može dobro da folira da je ima).

Danas postoji nekoliko tih grupa koje su zasnovane na 4-om putu. Neki, koji su prisustvovali ‘seminarima’ grupe koja radi u Australiji, primjetili su da se tzv. “učitelji” često glože među sobom!? Tako nešto se u praksi ne bi događalo kod tzv. “unutrašnjih ljudi”.

Još jedna od interesantnih stvari koje su Gurđijevovi samoprozvani nasljednici ubacili (u “njegovo ime”) je i – meditacija. Oni koji su prošli kroz njegova djela mogli su primjetiti jedno veoma rijetko pominjanje tog pojma što bi logički ukazivalo na to da on meditaciju nije uzimao previše ozbiljno u smislu jednog neophodnog sredstva, kad se o ezoteričkom razvoju čovjeka radi. Da to nije slučajno, možemo vidjeti i po tome što Moravjev takođe ne pominje meditaciju u njegovoj Gnostici (Tradiciji, Doktrini, http://www.galaksija.com/gnostika.htm), koja je jedna ‘šira verzija’ 4-og puta. Naravno, to ne znači da određene tehnike “meditacije” nisu bile u upotrebi, međutim, te vrste “meditacije” su služile (bar kako se to meni čini) za introspekciju, dakle, za gledanje unutra a ne “napolje”. U nekim slučajevima i za sticanje kontrole nad nekim dijelovima tijela, mišićima ili organima.

Međutim, učitelji koji su se pojavili kasnije, ubacili su meditaciju kao obavezni dio nastave, “objašnjavajući” to u smislu da je Gurđijev neke stvari držao u tajnosti od šire javnosti, pa tako i tehnike meditacije!? Dakle, “ne bacaj bisere pred svinje”, nego ih ustupi samo članovima naše grupe. Tako ispada da postoje određene specijalne tehnike meditacije koje je lično on smislio a one su dostupne samo onima koji su pripadnici neke eksluzivne grupe koja je po njemu nazvana. Naravno, postoje i meditacije koje je lično Buda smislio, tako da se i one preporučuju s obzirom da je izvor kredibilan. To naravno znamo po tome što je lijepo naglašeno to da ih je “ON lično smislio”. (Naravno, ovdje se ne dovodi u pitanje vjerodostojnost tih ‘vipasana’. Na primjer, orginalna Biblija je u međuvremenu pretrpjela na desetine hiljada “ispravki”. Zašto bi ‘vipasana’ bila izuzeta od kozmetičkih zahvata?)

Mislim da tu negdje počinje i razvod sa realnošću tzv. tragaoca i da su te tehnike meditacija upravo iz tog razloga i ubačene u nastavu. Većina tragaoca će impresije koje dobijaju uz pomoć meditacije uzimati nekritički kao istinu koja stiže sa viših nivoa svijesti/kreacije (nesvjesna da se tu radi o jednoj veoma pogodnoj zoni ili medijumu za manipulaciju njegove svijesti od strane tzv. “entropičnih sila”). Pitanje je da li neke vrste meditacija mogu čovjeku obezbjediti pristup i jednom “interaktivnom ekranu/medijumu” koji nije baš toliko božanske prirode, koliko se to na prvi pogled može činiti (to ću naknadno pojasniti)?! Kad se tome dodaju i razne tehnike ‘vizualizacija’, većini tragaoca će naravno naglo da krene karta jer, bože moj, ako ništa drugo, onda bar zamišljati i maštariti možemo. Tada, tragaoc počinje da uklapa ono što mu stiže ‘odozgo’ s onim što misli da zna (što je često veoma lijepo sinhronizovano), te počinje da igra ulogu projektora svoj “ličnih” (tj. daunlodiranih mu) deluzija na realnost, nesposoban da vidi bijelu mačku ispred svog nosa, kad se o običnoj percepciji radi. On čak neće imati ni vremena za neki “input” iz vana – jer on sada djeluje sa pozicija “znanja”. Ovaj proces istovremeno podrazumijeva i gubitak pronicljivosti ili razboritosti, što je osnovna alatka kod proširenja svijesti ili ezoteričkog napretka tragaoca.

Nadalje, s obzirom da mu je rečeno da on sam ne može napredovati ako nekoga ne povuče za sobom (prenese mu “znanje”), on počinje da traži žrtve koje će povuči za sobom (u ambis). To je otprilike dinamika uz pomoć koje se tragaoci izbacuju s kolosijeka, slično kao vagoni nekog voza koji izljeću zajedno s mašinom koja ih vuče i koja obično prva izleti.

Boris Moravjev je vjerovatno primjetio tu dinamiku i moguće opasnosti, te je u svojoj Gnostici “proširio” 4-ti put tako da pruži čovjeku mogućnost individualnog ezoteričkog napretka, bez obaveznog članstva u nekoj grupi, odnosno, bez vođe. Naravno, učitelji 4-og puta će njega obavezno da ignorišu jer bi u suprotnom mogli lako ostati bez posla tj. kontrole. Uzgred rečeno, Moravjev je naglašavao da samo oni koji su prešli 2-gi prag mogu da budu učitelji, medjutim, u praksi ćemo vidjeti da među sadašnjim učiteljima skoro da nema takvih ako ih uopšte ima?!

***

Ako se vratimo na početak, u realnosti najčešće imamo slučaj gdje vanjski čovjek koji nema svoju individualnost, treba da je stekne uz pomoć drugog vanjskog čovjeka koji je takođe nema. Nadalje, tragikomična situacija koja se takođe tu redovno javlja, ne samo kod grupa baziranih na 4-om putu, nego i kod svake grupe rukovođene nekom ideologijom je ta što se tu pojavljuje jedan prazan prostor kojeg obično ispunjavaju “veliki majstori za vizualizacije i projiciranja”.

A, ko su to vrhunski majstori za vizualizacije i projiciranja, koji su istovremeno drastično razvedeni od istinske realnosti? Naravno, teško da ćemo odgovor na to pitanje dobiti od nekog od današnjih učitelja 4-og puta, međutim, to ne znači da se on ne može naći:

http://galaksija.blogspot.com/2007/12/kreatori-nae-realnosti-pie-laura-knight.html

Nadalje, Lobačevski je proces transpersonalizacije (psihopatizacije) ‘normalnog’ čovjeka opisao ovdje:

www.dreambandclub.com/polit_ponero.pdf

tako da preporučujem da se uzme i to u obzir kao dio realnosti u kojoj živimo a pogotovo prilikom odabira našeg puta i učitelja.

***

Tako, danas imamo slučaj gdje su nam dostupni FRAGMENTI (kako je to Uspenski lijepo naglasio) jednog ezoteričkog učenja po imenu Četvrti Put, čije rupe su krpljene od strane mnogih individua pokušavajući da od njega naprave jednu cjelinu. Bez obzira na to što su mnogi to radili s najboljim namjerama, moramo imati na umu i onu izreku: “Put do pakla je popločan najboljim namjerama”.

S tim u vezi, stvar lične razboritosti će biti razlučivanje istinitog od lažnog i upravo od te sposobnosti razlikovanja istinitog od lažnog, direktno će zavisiti brzina i smijer čovjekovog ezoteričkog napretka.

Istovremeno, kako Hamlet svojevremeno reče svom prijatelju: “Mnogo je više stvari na nebu i na zemlji, nego što je tvoja mudrost u stanju da ih sanja, moj Horacije”; moramo imati na umu mogućnost da ne postoji ni jedno učenje u kome je bas SVE rečeno. Tako ne bih preporučivao da se hvatamo Gurđijeva, Kastanede ili bilo koga drugog “ko pijan plota”.

***

Vraćajući se na Gurđijeva, prema dostupnim podacima on je jasno definisao dva cilja. Prvi je bio “da istraži sa svih strana i da razumije istinski značaj i svrhu čovjekovog života”. Naravno, moglo bi se reći da je to cilj svakog istinskog tragaoca. Drugi njegov cilj je bio da “po svaku cijenu mora da otkrije načine i sredstva da kod ljudi uništi njihovu podložnost sugestijama, koje ih dovode do toga da lako padnu pod uticaj ‘masovne hipnoze’”.

Tako i dan danas, kad se o tragaocima koji se čvrsto drže “četvrtog puta,” imamo onaj klasični slučaj: “ISTA META - ISTO ODSTOJANJE,” kad se o dolasku do odgovora na navedena pitanja radi.

Čovjek takođe može da ‘vipasanira’ sve dok ne poplavi, međutim, odgovori na ova pitanja mu neće stići na taj način. Drugi izvori i metode se uporno ignorišu, npr. neki “četvrtoputaši” se groze od čanelinga, mada je on (kao ‘spiritizam’) bio takođe poznat Gurđijevu.

Gurđijev:

"Onda sam bio veoma zainteresovan, a to moje interesovanje nije ni danas potpuno nestalo, za povećavanje vidljivosti udaljenih kosmičkih centara, mnogo hiljada puta, uz pomoć korištenja medijuma” (iz knjige Život je stvaran samo kad ja jesam)


Hm, nećemo ovdje valjda ono što je on mislio pod pojmom ‘medijum,’ intepretirati kao - ‘teleskop’?!

Naravno, s jednim pravilnim pristupom i meditacija i čaneling mogu biti korisne alatke ukoliko se svi utisci/informacije koje stižu tim putem podrvgavaju jednoj analizi. Dok smo svjesni da uz pomoć čanelinga u našu realnost stižu i tone dezinformacija, meditantima ne pada na pamet mogućnost da se slično događa i kod meditacije!?

Nekim ezoteričarima takođe ne pada na pamet mogućnost da ih “entropične sile” manipulišu organizujući im privatne sastanke sa “orlom” (kad su npr. Kastanedini sljedbenici u pitanju), “Mojsijem”, “Isusom”, “Svetim Savom”, “Krišnom” itd., ovisno od kulturalne pozadine i mentalnog sklopa tragaoca (čije karakteristike i preference “entropične sile” mogu lako da “očitaju”), odnosno, potencijala kojeg ta individua ima da odigra ulogu ‘agenta’ tih sila u našoj realnosti. Slično je i sa tzv. (negativnim) sinhronizacijama koje mnogi tragaoci intepretiraju nekim božanskim proviđenjima (tj. “kao da su vođeni božjom rukom”). Kao posljedica te vrste manipulacije, neki će (kao npr. S. Swerdlow) čak biti uvjereni da se nalaze u direktnom kontaktu s Božjom Glavom, odakle primaju informacije iz prve ruke.

**

Na primjer, kad se o našoj podložnosti ‘masovnoj hipnozi’ radi, malo koji “četvrtoputaš” će se uhvatiti posla istinskog proučavanja tog ‘fenomena’. Malo ko od njih će na našem nivou zapaziti korelaciju između procesa ‘transpersonalizacije’ i ‘hipnoze’. Tako, ukoliko malo proučimo materijale koji su dostupni na polju psihologije na temu psihopatije, primjetićemo jedan koncept koji prominira:

“U susretu s psihopatom, normalan čovjek se ponaša hipnotisano kao srna u noći, uhvaćena u snopu automobilskih svjetala, te biva pregažen ne znajući šta mu se dogodilo.”

Dakle, i na našem nivou se zbivaju neki čudni procesi “hipnotiziranja” koje većina “četvoroputaša” nije u stanju primjetiti, niti ih spriječiti; ni kod sebe samih a kamo li kod drugih!?

Većina nas ni ovaj donji nivo manipulacije nismo u stanju vidjeti, niti mu se oduprijeti. Sada si možemo postaviti pitanje, kako se tek oduprijeti nekim višim oblicima manipulacije naše svijesti?! Na primjer, Gurđijev je tvrdio da “entropične sile” često pobjeđuju jer se mogu koristiti SVIM sredstvima kod ispunjenja svojih ciljeva. Dakle, ako “entropične sile” između onih njihovih “svih sredstava koja im stoje na raspolaganju” koriste i metodologiju koju je pominjao M. Topper:

"Bića iz svemira uvijek projiciraju elektromagnetski pojačane misaone valove na ljude sa zemlje, pogotovo na one individue koje su uticajne, kako bi zaveli njihovu podsvijest i doveli ih, naravno, - bez njihovog znanja o tome, - do one tačke kad su ovi psihički spremni da voljno stupe u neku vrstu pakta ili saveza s tim bićima, nakon što oni otkriju sebe i demonstriraju neke od njihovih veličanstvenih sposobnosti." "Ta vrsta stvari se događa od pamtivijeka."

"Iako su viši principi kosmičkog zakona zasnovani na konceptu slobodne volje i svako biće, bilo ono pozitivno ili negativno, koje egzistira u uslovima viših dimenzija mora da se drži tog zakona, negativna bića pokušavaju da iskoriste taj zakon za svoje vlastite svrhe. Nama postaje sve više jasno to da oni manipulišu varijabilu slobodne volje koja operiše kroz duše koje su povezane sa ekranima nižih dimenzija, tako da duše koje dejstvuju na osnovu iskrivljenih i namijerno proizvedenih informacija – neprefektnog, parcijalnog ili izmišljenog tipa, - bivaju inducirane da poduzimaju voljne radnje koje ih nesvjesno čine podobnim za direktnu manipulaciju ili kontrolu od strane vanzemaljaca. (Ovo bi važilo za sve one koji su progutali ponuđene im religijske koncepte, magijske tehnike, rituale, doktrine, ideologije, razne pogrešne duhovne koncepte itd.; prim. prev.) Slobodna volja tako nasamarene osobe, kao neke vrste jednog kontrolisanog operativca, tada biva integrisana unutar ukupnih zaliha Volje koje pripadaju Obmanjivaču, tako da subjekat – uz pomoć korištenja svoje vlastite slobodne volje – postaje satelit entiteta iz viših dimenzija, koji ga je obmanuo. Tako se on počinje da napaja Strategijom negativnog tipa, tog entiteta, te kao takav igra ulogu neke vrste roba-šegrta. Oni postaju psi-hički isprepleteni u sklopu jedne posebne kontrolne hijerarhije, neke vrste kosmičkog vojno-ukalupljenog poretka, u kome je onaj najpametniji ojačavan i unapređivan uz pomoć psihičke energije svijesti sviju onih koje je on naveo (zaveo) da prihvate njegovo vođstvo."


http://www.bibliotecapleyades.net/esp_autor_topper.htm

…onda smo ga “popušili multidimenzionalno”, što bi reko mali Mujo.

Naravno, ovakvi koncepti se ne razmatraju u sklopu nastavnog programa “četvoroputaša”. Oni ne uzimaju u obzir ono: “mnogo je više stvari na nebu i na zemlji nego što je tvoja mudrost u stanju da ih sanja, moj Horacije”, te neće razmatrati stvari koje se nalaze izvan sklopa materijala četvrtog puta (isto kao sto ni npr. Kastanedini sljedbenici smatraju da se u sklopu njegovih knjiga nalazi SVE sto je čovjeku potrebno; ili isto kao što neki vijernici tvrde kad su ‘svete knjige’ u pitanju).

Ili, šta da kažemo o nekim drugim metodama kondicioniranja svijesti ljudi, kao što su tzv. “virtuelni scenariji” (u režiji “entropičnih sila”) o kojima je pričala Karla Turner ili ovaj primjer koji je već pomenut pod jednom drugom temom:

Imaju i neki “karto-liki” uređaj. On je interesantan jer kao da je povezan s mojim mislima. Tako sam mogla da posmatram ekran koji izgleda kao neka 3D slika jedne mape. Kako bih obraćala pažnju na neke puteve ili kopnene dijelove, tako bi se oni na neki način osvjetljivali ili naglašavali na mapi. Putevi na toj mapi bi se izdizali samim tim što mislim o njima, dok bi neki dijelovi kopna iznenada postajali jasno vidljivi a njihove karakteristike bivale sve izražajnije. Kad bi razmišljala kako putujem tim putevima, oni bi se onda uvijali a činilo se da se ona bijela linija na njima takođe kretala zajedno samnom, kako sam putovala uzduž nje.

http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?t=143

Možemo li uzeti u obzir da postoje “astralne zone” gdje nam entropične sile ‘podmeću’ ovakve “interaktivne medijume,” gdje mi ulazimo u interakciju s nekim elementima koje su odabrale ili unaprijed nam zadale iste sile a onda odatle izvlačimo i kojekava “iskustva”, “nirvane”, “uvide”, “prosvjetljenja” itd.?! Dok se u stvari radilo samo o nekim vidovima ‘hipnoze’, odnosno, manipulacije naše svijesti. Tako, čovjeku može postati poznat do detalja i mehanizam rada kosmosa zajedno sa pratećom kosmičkom matematikom, dok istovremeno njegova sposobnost objektivnog percipiranja stvari u ovoj realnosti može da ide dotle da ne bude u stanju da vidi bijelu mačku ispred vlastitog nosa.

A onda, naoružani tom vrstom uvida i “znanjem”, dobijamo još i nagon da ih prenesemo drugima u ovoj realnosti, kao neki – projektori.

**

To istovremeno podrazumijeva i jedan drastičan razvod sa objektivnom realnošću, odnosno, izbacivanje tragaoca iz kolosijeka. Što je čovjek više u stanju da vidi realnost objektivno, utoliko više je on u stanju da optimizira i svoje dejstvovanje. Stepen objektivne percepcije je direktno povezan sa stepenom čovjekovog ezoteričkog razvoja, odnosno, razvojnim stepenom njegove svijesti.

Ukoliko se opet vratimo na ono: “entropične sile se služe SVIM sredstvima prilikom ostvarenja svojih ciljeva”, pa povežemo to sa mogućnošću da je primarni cilj tih sila da održavaju čovjekova u stanju u kome on služi kao - “hrana za mjesec”; onda bi nam trebalo biti jasno da i na tzv. “četvrtom putu” (pored svih ostalih), postoji mnogo veoma sofisticiranih i dobro zamaskiranih zamki”; a svaki od tzv. tragaoca bi trebao postaviti samom sebi sljedeće pitanje:

“Da li sam ja već uhvaćen u neku od njih!?”