Saturday, March 12, 2005

Metafizika znanja

Pokušajmo zamisliti nešto, što ne posjeduje nikakvo znanje, bilo to svjesno ili ne. Bez znanja mi bi bili niko i ništa; mi jednostavno ne bi mogli egzistirati. Sama egzistencija po svojoj definiciji podrazumijeva i određeni nivo znanja. Znanje je ključ naše egzistencije. Tip znanja i njegova količina, koju sadržimo u sebi, određuje našu egzistenciju. Dok egzistenciju možemo definisati kao “ono što jeste”, takođe je moguće da postoje različiti nivoi te egzistencije, odnosno, različiti nivoi “onoga što jeste”. Odatle bi se moglo reći da postoje i različiti nivoi realnosti. Manje znanja bi onda podrazumijevalo manje egzistencije a iluzorno znanje bi označavalo jednu iluziju, ili jednu nestvarnu egzistenciju. Realnost se označava znanjem, odnosno, vrstom i količinom znanja koja postoji u toj realnosti. Ukoliko bi neko bio u stanju da kontroliše tu količinu i kvalitet znanja u određenom realitetu, kao oblasti postojanja, onda bi on kontrolisao taj realitet kao i bića u njemu, čija je egzistencija definisana znanjem.

Ovdje ispod navodimo neke veoma interesantne komentare Gurđijeva na tu temu:

Uspenski pita Gurđijeva (iz knjige - U Potrazi za Čudesnim; P.D. Uspenski):

"Zašto, ako su prastara znanja sačuvana, uopšteno govoreći, i ako postoji jedno znanje različito od onoga koje je karakteristično za našu nauku i filozofiju, koje ono čak možda daleko i prevazilazi, zašto je ono tako pažljivo sakriveno tj. zašto se ono nije učinilo dostupnim svima nama u smislu zajedničke imovine? Zašto oni koji posjeduju ta znanja ne žele da ih puste u javni opticaj u ime jedne uspješnije borbe protiv prevare, zla i ignorancije?"
Gurđijev je odgovorio: "postoje dva odgovora na to. Na prvom mjestu, to znanje nije sakriveno; a na drugom mjestu, ono ne može po samoj svojoj prirodi postati zajednička imovina. Prvo ćemo uzeti u obzir ovu drugu tvrdnju.

Vi ovo ne razumijete, jer ne razumijete to da je znanje, kao i sve ostalo u ovom svijetu, materijalne prirode a materija je ograničena. Znači, ukoliko je znanje materijalno, to podrazumijeva da postoji jedna određena količina znanja koja nam je dostupna. Ako se ono preuzme u većim količinama na određenom mjestu, recimo od strane jednog čovjeka ili manje grupe ljudi, onda ono može da proizvede dobre rezultate; ukoliko se ono uzme u jednoj manjoj količini (tj. od strane svakog čovjeka u nekoj većoj grupi), onda od njega nema nikakve koristi; ili ono onda čak može da donese negativne rezultate, što je obrnuto od onoga što se očekivalo. Stoga, ako se jedna određena količina znanja raspodijeli između miliona ljudi, svaki od njih će dobiti veoma malo, i ta mala količina znanja koju je dobio neće promijeniti ništa ni u njegovom životu niti u njegovom poimanju stvari. "Međutim, ako su, na suprot tome, velike količine znanja koncentrisane u malom broju ljudi, onda će to znanje dati veoma velike rezultate. S te tačke gledišta mnogo više prednosti je u tome ukoliko se znanje čuva između malog broja ljudi a ne da se ono raspršava po masama.

Kad bi znanje bilo dato svima, onda niko ne bi dobio ništa od njega. Ukoliko se ono čuva među malim brojem ljudi, onda će svaki od njih dobiti dovoljno njega, ne samo da ga čuva, nego i da poveća ono što je dobio. "Na prvi pogled ova teorija se čini nepravednom, jer se situacija u kojoj se nalaze oni kojima se to znanje uskraćuje, da bi ga drugi više dobili, čini veoma tužnom i nezasluženo težom, nego što bi ona trebala biti. Međutim, u suštini, to uopšte nije tako; i u raspodjeli znanja nema ni najmanje nepravde. "Činjenica je da ogromna većina ljudi ne želi da ima bilo kakvo znanje; oni odbijaju svoj dio tog znanja, pa čak ne uzimaju ni onu porciju koja im je dodijeljena za životne potrebe.”

Iz ovog gornjeg navoda možemo razumjeti da na ovoj planeti postoje najmanje dvije različite grupe ljudi, sa veoma različitom unutrašnjom orjentacijom. Kao što Gurđijev reče: "ogromna većina" odbacuje i ono malo istine što im je dostupno. Ova oblast postojanja je kontrolisana od strane onih koji kontrolišu znanje koje sačinjava realnost ovoga svijeta. Neki ljudi žele ovu ovakvu ograničenu i iluzornu realnost koja im se prezentira; drugi teže ka jednom potpunijem razumijevanju istine. Ova druga grupa je trenutno, kako se čini, u velikoj manjini. Oni koji se nalaze u potrazi za objektivnom istinom ne mogu se oslanjati na izvlačenje nekih zaključaka iz riječi i ponašanja većine onih, koji su sasvim sretni sa svojim životom u iluziji. Prvi korak na svom pohodu ka istini, čovjek mora napraviti sam. Nakon što sami krenemo tim putem, onda možemo potražiti društvo onih koji se takođe nalaze na istom putu. Mi ne možemo tražiti svoj spas izvan nas samih, nego samo uz pomoć okretanja samom sebi. Naravno, ono što se podrazumijeva, to je da imamo u sebi jednu duboku želju da saznamo istinu. Ukoliko smatramo da se ona nalazi izvan nas, onda počinjemo svoju potragu za stvarnim i istinskim u vanjskom svijetu.

Ovo je pogotovo očigledno u vremenima masovnog ludila kao što su ratovi, revolucije i slično, kada se čini da ljudi iznenada izgube i ono malo zdravog razuma kojeg su imali te se preobraćaju u mašine, masovno se predajući sveobuhvatnim rušilačkim aktivnostima, drugim riječima, gubeći čak i instikt za samo-održanjem. Zahvaljujući tome, ogromne količine znanja, da tako kažemo, ostaju bez potražnje i mogu se podijeliti među onima koji shvataju njegovu vrijednost. "U svemu ovome nema ništa nepošteno, jer oni koji su prihvatili znanje nisu uzeli ništa što je pripadalo nekome drugom, oni nisu nikoga ni za šta oštetili; oni uzimaju samo ono što su drugi odbacili kao beskorisno i što bi u svakom slučaju bilo izgubljeno, da oni to nisu uzeli. "Skupljanje znanja od strane jednih zavisi od odbacivanja znanja od strane drugih. "Postoje periodi u životu čovječanstva, koji se generalno podudaraju sa počecima i propašću ljudskih kultura i civilizacija, kada mase bespovratno gube racionalnost i počinju da uništavaju sve što je bilo stvoreno tokom vijekova i milenijuma ljudske kulture. Takvi periodi masovnog ludila, obično praćeni sa geološkim kataklizmama, klimatskim promjenama, i sličnim fenomenima planetarnog karaktera, otpuštaju ogromne količine materije znanja. Sve ovo, stvara jednu potrebu da se počne raditi na skupljanju tog znanja, koje bi u svakom drugom slučaju bilo izgubljeno. Tako, ovaj posao na skupljanju razbacane materije znanja često se podudara sa početkom uništenja i propasti ljudskih kultura i civilizacija.

Čini se da je Gurđijev veoma dobro znao posljedice dejstva globalnih poremećaja, - na večinu čovječanstva, koja se čvrsto drži iluzije. Kada se nađu suočeni sa jednim procjepom koji se stalno širi između realnosti koja im se prezentira i činjenica koje im se nalaze ispred očiju, u jednom momentu kada nisu više u stanju da izmire to dvoje, oni koji su se do tada grčevito držali laži, počinju da lude. Sada imamo priliku da vidimo kako uz pomoć ovog “rata protiv terorizma”, američka i izraelska vlada pokušavaju da izlude ljude u svijetu, držeći ih u jednom stalnom stanju napetosti i straha od “ludih arapskih terorista” i opasnosti koju oni predstavljaju po sve nas. Mossad, izraelska obavještajna služba, navjerovatnije je odgovororna ne samo za rušenje STC-a, nego i za podmetanje eksploziva u Madridu, kao i onaj teroristički akt u Rusiji, kako bi se posijao strah među Evropljanima. Izgleda da je Gurđijev svojevremeno dobro razumjeo da takav jedan strah i opšte ludilo predstavlja priliku za one koji traže istinu, da je napokon vide i upoznaju. Mi ne možemo ignorisati činjenicu da su sve prilike da se ova naša sadašnja civilizacija trenutno nalazi na ivici jedne provalije. Na jedan prirodan način, to se može smatrati i “pozivom na buđenje” onih koji imaju jednu duboku unutrašnju želju da saznaju istinu.

"Ovaj aspekt tog pitanja je prilično jasan. Gomile ne žele niti traže znanje, a vođe te gomile, iz svog vlastitog interesa, pokušavaju da pojačaju njihov strah i otpor prema svemu što je novo ili nepoznato. Ropstvo u kome čovječanstvo trenutno živi, bazirano je na ovom strahu. Mi čak nismo u stanju ni zamisliti sav užas ovakvog ropstva. Mi ne možemo da shvatimo koliko ljudi gube. Međutim, da bi se razumjeli uzroci ovog ropstva dovoljno je vidjeti kako ljudi žive, šta predstavlja cilj njihove egzistencije, objekat njihovih želja, njihove strasti, težnje, ono što oni misle, o čemu oni pričaju, koga služe i kome se klanjaju. Uzmimo samo u obzir ono na šta oni kulturniji ljudi iz današnjeg društva troše pare, čak ako izuzmemo ratove, šta im odvlači najviše novca; gdje je najveća gužva. Ukoliko na trenutak razmislimo o ovim pitanjima, postaje nam jasno da čovječanstvo, ovakvo kakvo je ono sada, sa interesima koje trenutno ima, ne može ni očekivati da ima nešto drugačije od onoga što ono trenutno ima.

Koliko ima u svemu ovome istine, možemo upravo da vidimo u trenutnom stanju na ovoj planeti. Čini se da sama istina nikada nije ni bila jedno područje u kojem su ljudi obitavali. Još od praskozorja ove moderne civilizacije, istina se skriva i koristi više za svrhu kontrole nego oslobođenja. U ovom momentu mi živimo na pred samim krajem jedne vijekovne prevare grandioznih razmjera. Sada, kada se ovaj naš svijet nalazi na rubu jednog opšteg rata i kataklizmičkog uništenja, mase i dalje nastavljaju sa izvođenjem jedne komplikovane mentalne gimnastike, kako bi obezbjedile nastavak svojih iluzija, kako o sebi samima, tako i o svijetu u kome žive. One će vjerovati u bilo šta, pod uslovom da se ne radi upravo o ovoj realnosti čija egzistencija trenutno visi o koncu. Na kraju krajeva, ipak se ne može reći da pravda neće biti zadovoljena, jer šta to može biti pravilnije, nego kad neko dobije ono što je tražio? Kao rezultat ovog svog apetita za iluzijom, vrlo je vjerovatno da će uspavane mase, uljuljkane iluzijom, dobiti upravo ono šta su tražile – one će postati žrtvom najveće prevare od strane onih kojima su uprkos svake logike poklonile svoje povjerenje.

Zamislite da se cijelom čovječanstvu dodjeljuje svake godine pola kilograma znanja. Ukoliko se to znanje pravilno raspodijeli među svima, svako će dobiti toliko malo da će ostati budala kao što je i prije bio. Međutim, zahvaljujući činjenici da je veoma malo onih koji žele da imaju to znanje, oni koji ga žele i uzmu, dobiće dovoljno, čime će steći mogućnost da postanu inteligentniji. Svi ne mogu postati inteligentni, čak i kad bi htjeli. Čak i kada bi to uspjeli, stvar se ne bi promijenila. Postoji jedan opšti ekvilibrijum koji se ne može narušavati. "To je jedan aspekt. Drugi se, kako smo već rekli, sastoji od činjenice da niko ništa ne sakriva; tu nema nikave misterije.
Jedni mogu pokušavati da pomognu drugima u razumijevanju osnovnih elemenata objektivne realnosti, ali sve do jedne određene granice. Tragaoc je taj na kome leži odgovornost za poduzimanje vlastitih koraka u razumjevanju onoga sto je odlučio da potraži. Ukoliko odlučimo da se upustimo u potragu za znanjem, onda moramo sami nešto RADITI, a ne očekivati da će nam znanje biti servirano na tanjuru, dok je s naše strane dovoljno to što pokazujemo jedno određeno interesovanje.

Međutim, sticanje ili prenos istinskog znanja zahtjeva ulaganje jednog velikog rada i velikog napora od strane obojice, tj. kako od onoga koji ga prihvata, tako i od onoga koji ga predaje. Oni koji posjeduju to znanje činiće sve što je u njihovoj moći da ga prenesu na što veći broj ljudi, da pomognu ljudima da mu se približe, kao i da ih pripreme na to da saznaju istinu.
"Onaj koji želi znanje mora sam poduzeti napore u pronalaženju izvora znanja i približavanju njemu, kako bi iskoristio pomoć i smjernice koje su date svima ali koje ljudi, kao po nekom pravilu, ne žele da vide ili prepoznaju. Znanje ne može da stigne do čovjeka ukoliko on ne poduzme određene napore sa svoje strane. Mada postoje teorije prema kojima znanje može da stigne do čovjeka bez njegovog ličnog truda, u smislu da ga čovjek može steći i kada spava. Samo postojanja ovakvih teorija predstavlja još jedno dodatno objašnjenje zašto znanje ne može samo stići do ljudi.

Upravo je to ono što moramo naglasiti. U ovom univerzumu nema “besplatnog obroka” – ako mislite da ima, onda rizikujete da sami postanete nečiji “obrok”. Kakva je svrha vašeg postojanja ako ste voljni da se odreknete i odbacite sposobnosti koje imate? Kakva je vaša svrha u tom slučaju? Da li neko drugi treba da razumije ovu realnost umjesto vas? Naš cilj je da budemo od koristi u ovoj kreaciji, da stvaramo, da se uskladimo sa onim što je istinsko, da odbacujemo laži i prevare na svakom svom koraku, uključujući i one koje dolaze iz dubina našeg ličnog bića.

~***~

Ljudi koji vjeruju u iluziju i u laži, istovremeno se izjašnjavaju ovome životu, istinskom i objektivnom univerzumu, da ne žele da žive u njemu. Dok u mnogim slučajevima mi ne dobijamo od života ono što želimo, možemo biti sigurni da ćemo na kraju dobiti nazad sve ono što smo mi njemu dali. Tako će svi oni od nas koji su se svrstali na stranu iluzije, na stranu onoga što nije istinsko, i sami postati upravo to isto - "jedan san iz prošlosti." Oni koji poklanjaju striktnu pažnju na objektivnu realnost sa svoje lijeve i desne strane, postaće realnost ‘Budućnosti’.

0 Comments:

Post a Comment

<< Home