Friday, April 03, 2009

Život u kontejnerima


Kada sam živjeo u jugoslavenskom kontejneru, u njemu je tada vladala socijalistička ideologija. Ona nam je nudila budućnost koja je bila daleko ljepša od sadašnjosti. Imala je čak i neke elemente religije mada u njoj nije bilo nikave duhovnosti. Prema toj ideologiji, ona sama je podrazumijevala samo jednu tranzicionu fazu prema komunizmu, kojeg kad dosegnemo, sve će se pretvoriti u “med i mlijeko”. Ukratko rečeno, svačiji snovi će biti ispunjeni! Sve to je bilo i teoretski odlično potkovano tako da u toj doktrini malo ko da je uspijevao vidjeti neku rupu a znakove iz objektivne realnosti koji su ukazivali na nedosljednosti doktrine, kontejneraši nisu bili u stanju percipirati s obzirom na selektivnu percepciju koja je karakteristična za takvo stanje svijesti. (Doduše, oni rijetki koji su i uspjeli vidjeti neke rupe, nisu smjeli o njima glasno pričati jer su znali da će tako automatski postati meta napada drugih kontejneraša iz istog kontejnera. U svakom kontejneru, jedno od glavnih pravila je: Ne talasaj!) Čak se i onaj doživljajni dio većine kontejneraša često misteriozno usklađivao sa teoretskom podlogom kontejnera.


Međutim, ne samo da do komunizma nismo stigli, nego se i sam kontejner u međuvremenu raspao, zajedno sa ideologijom koja je u njemu vladala. Koliko je ljudskih žrtava sve to tačno koštalo, nikad se neće saznati. Doduše, preživjeli kontejneraši su se brzo snašli tako što su uletjeli u neke stare kontejnere koji su tu bili još otprije prisutni (mahom se radilo o “Hrkljuš-vako”, Hrkljuš-nako” i “Hrkljuš-svakako” kontejnerima), međutim, oni su brzo bili obnovljeni i ojačani kad se ukazala ova urgentna potreba za zbrinjavanjem širih narodnih masa. (Dakle, neki kontejneri mogu i propasti a neki se mogu i obnoviti.)

**

Kontejnera, ima raznih, međutim, kontejner je kontejner a svrha mu je da kontoliše čovjekovu svijest, odnosno, da drži čovjeka u jednom nevidljivom zatvoru u kome će on obavljati funkciju koja mu je namijenjana od strane tzv. “kontrolnog sistema”. [Naravno, nije baš sve toliko jednostavno jer kontajniranje svijesti često ne podrazumijeva kretanje čovjeka u okvirima samo jednog kontejnera, nego većinom u više njih istovremeno.] Kontolni sistem ove naše realnosti je prilično komplikovan za razumijevanje od strane naše linearne 3D svijesti a pogotovo kad se ona nalazi u ‘kontajniranom stanju’. Može se reći da on ima 2 komponente od kojih je jedna smještena na 4-tom spratu, tj. spratu iznad ovog našeg, dok druga direktno ordinira na našem spratu. Međutim, njime se nećemo direktno baviti u ovom članku, nego samo nekim vidovima njegovog dejstvovanja.

**

Kontejneri su inače prilično zahvalni jer u njima čovjek može napredovati cijelom njihovom dužinom, širinom i visinom. U njima ima dovoljno materijala za izgradnju, nadogradnju, krpljenje, pojačavanje i održavanje – iluzije, a poznato je to da se pored iluzije u nekim kontejnerima pridaje veliki značaj i konkretnim stvarima, kao što su snovi. Tako sadržaj kontejnera skoro da nema granica, isto kao što ih nema ni ljudska glupost. Tu je sve dozvoljeno, osim, naravno, - izlaska iz kontejnera. Međutim, ne može se reći da se slobodna volja kontejneraša ne poštuje jer je njima ipak dozvoljeno da pređu iz jednog kontejnera u - drugi kontejner.

Cijela ova dinamika se odigrava u 3 faze:

1. Predator prvo napravi kontejner,
2. onda čovjeka u njega navuče,
3. …pa mu ga zavuče.


Naravno, u svakom kontejneru ima određeni procenat istinskog sadržaja za kojeg predator zna da će ga većina kandidata prepoznati, pa onda progutati sve skupa u paketu, rezonujući u stilu da ako se u njegovom sadržaju prepozna bar 20% istine, onda iz toga proizilazi da je SVE istina.

(Ova vrsta logike je već odavno pojednostavljeno predstavljena je u prvom dijelu serije - Djeca Matriksa).

Dakle, ovdje se radi o dvo-faznoj progresiji: 1. zagriz, pa – 2. najeb. Naravno, predator poznaje naš način rezonovanja bolje od nas samih. (Postoji čak i tragikomični slučajevi gdje je žrtva uvjerena da je apsovirala predatora, ukoliko ga je u međuvremenu postala svjesna!?). Odatle, svaki predatorov dezinformativni paket sadržavaće određeni procenat istine, mnogi čak i više od 20%. Fenomen je to što čovjeku dugo treba da spozna činjenice kad se nađe u ovoj drugoj fazi, ako ikada uopšte uspije da ih spozna jer će mu i percepcija u međuvremenu biti modifikovana. On će tako imati tendenciju da svoj ‘najeb’ tumači - ličnim napretkom.


Pored svega toga, predator će naravno napraviti mnogo kontejnera na principu “isto stranje drugo pakovanje”, tako da mi imamo između čega da biramo. Svaki od njih će nuditi “različite” sadržaje, paket aranžmane (put ka slobodi, put u raj-džehenem, uskrsnuće, instant nirvane i prosvjetljenja…itd.). U kontejnerima će naravno biti uveden i sistem nagrađivanja zaslužnih kontejneraša a biće tu na snazi i određene kazneno-popravne mjere za one koji se ne ponašaju onako kako se od njih očekuje. Nijedan kontejner nije pošteđen.

**

Promjena kontejnera takođe nije rijetka pojava. Čovjek jednostavno pređe iz jednog kontejnera u drugi. Koji su to razlozi koji ga navedu na to da napusti kontejner u kome se nalazio teško je znati, međutim, interesantno je to da neposredno nakon prelaska u novi kontejner, on automatski dobija i nagon za osipanjem paljbe po onom kontejneru u kojem se prethodno nalazio, dok se istovremeno u novom kontejneru počinje da osjeća kao kod kuće i njegov sadržaj uopšte ne dovodi u pitanje. I ne samo to, on odmah počinje sa jednim velikim žarom da promoviše sadržaj novog kontejnera koji navodno nudi jedan mnogo bolji, privlačniji ili bar egzotičniji “paket-aranžman”. Novi kontejner za čovjeka postaje ‘jedina prava realnost’ koja odiše istinom i duhovnošću. U mnogim slučajevima, takvi će da promovišu sadržaje novog kontejnera s jednim mnogo većim žarom nego što to čine oni koji su nastanjivali taj kontejner prije njega.

(Na primjer, u istoriji je poznato da su mnogi od onih koji su kasnije prešli (milom ili silom) u katolički kontejner postajali veći katolici od pape a slično se dešavalo i kod drugih transfera iz jednog kontejnera u drugi.)

Naravno, najpopularniji su oni kontejneri koji se stavljaju u direktnu vezu s bogom, alahom, Isusom, svetim duhom itd., dakle, najvećim autoritetima, što automatski znači da se vijernik iz tog kontejnera nalazi u direktnoj vezi s “prvom rukom”, kao i pod njenom direktnom zaštitom. Naravno, kad se neko bori u ime boga, alaha, Isusa i ostale duhovne hijerarhije, onda su sva sredstva dozvoljena i sve žrtve su opravdane.

**

Svaki od kontejnera predator je snabdjeo mitovima i legendama o svetcima ili herojima koji su uz pomoć sadržaja iz toga kontejnera nekada davno uspjeli stići do slobode, raja, vječnosti itd., odnosno, ostvariti snove svakog prosječnog kontejneraša. Tako, bez obzira na to što kontejneraši nisu lično sreli ili upoznali nekoga takvog, predator im je pružio nadu a nada se uvijek odnosi na – spas ili ostvarenje ciljeva u - budućnosti, a nikad u - sadašnjosti. Onaj ko se nada, taj ne poduzima ništa u vezi sa promjenom sadašnjosti, niti mu pada na pamet da bježi iz kontejnera.

[Nedavno slušam na TV jednog psihopatu (predatora), serijskog ubicu, koji objašnjava kako mu je pošlo za rukom da izmanipuliše svoje žrtve tako da mu se one ne opiru i ne bježe prije nego što ih ubije. Kaže da je čuo da kad su Njemci dovodili ljude u logore i govorili im da će ih tu potuči, među logorašima bi nastajala panika, počeli li bi pružati otpor i bježati. Nakon toga, promijenili su strategiju i počeli im govoriti da će biti tu samo neko vrijeme na radu, nakon čega će biti pušteni kući. Tako su im dali nadu i ovi su bili mirni sve do onog momenta kad su bili likvidirani.]

A imamo i onu analogiju iz stare ruske priče koju prenosi Uspenski u knjizi “In Search for the Miraculous”:

Bio jednom jedan veoma bogati čarobnjak (predator), koji je imao mnogo ovaca. Istovremeno ovaj čarobnjak je bio i jedno veoma škrto „stvorenje“ (dakle, ne mora biti da se radilo o ljudskom biću). Tako on nije htio da plati drugima da mu čuvaju stado, niti je htio da investira pare u ogradu kojom bi ogradio pašnjake gdje su pasle njegove ovce. Stalno se dešavalo da neka ovca odluta u šumu, upadne u neku jarugu itd. međutim najgore je bilo to što su ovce počele da bježe jer su shvatile da čarobnjaka jedino zanima njihovo meso, koža i vuna, a to im se naravno ni malo nije sviđalo.

Na kraju, čarobnjak se dosjetio. On je hipnotisao svoje ovce a onda ih ubjedio da su one besmrtne i kako uopšte neće osjetiti kad im on bude gulio kožu, čak naprotiv, za njih će to biti jedno veoma prijatno iskustvo; ubjedio ih je i u to kako je on u stvari jedno veoma dobro “stvorenje” i da ih toliko voli da bi sve za njih učinio; i na kraju im je čak obećao i to da ukoliko im se nešto i desi – to se nikako neće dogoditi kad one misle da hoće i sigurno ne na onaj način na koji one misle da će se desiti, te je stoga najbolje, da one uopšte ni ne razmišljaju o tome.

I ne samo to, čarobnjak je ubjedio ovce da one, u stvari, ni nisu ovce; tako je nekima od njih sugerisao da su lavovi, drugima da su orlovi, trećima da su ljudska bića a nekima, i da su čarobnjaci (ili – “RATNICI”!?) Nakon ovoga, sve njegove brige da će mu ovce pobjeći, jednostavno su nestale. One nikada više nisu bježale, jednostavno su mirno čekale trenutak - kad dođe njihov red da im čarobnjak odere kožu."

***

Rašomonijada u kontejnerima

Rašomonijada podrazumijeva jedan fenomen koji je karakterističan za kontejneraše kad više pojedinaca iznosi RAZLIČIT opis ISTOG događaja kojem su prisustvovali. Ovaj termin se upotrebljava kada se želi naglasiti uticaj subjektivnog faktora na doživljaj i opis događaja kojem prisustvuje veći broj osoba. Dakle, ukratko rečeno, koliko osoba, - toliko i različitih verzija ISTOG događaja!


Isti fenomen se dešava kad više osoba interpretira neku doktrinu koja je zastupljena u nekom posebnom kontejneru. Tako, jedna doktrina dobija onoliko verzija koliko osoba je tumače i postaje na neki način „multidimenzionalna“. Ne moram naglašavati da svaki pojedinac uzima svoju ličnu interpretaciju doktrine kao jedinu istinitu. U nekim slučajevima, kontejneraši koji slično intepretiraju neku doktrinu mogu da formiraju i jedan novi podkontejner. (Tako smo smo već od onog „islamskog“ dobili - „šijatski“, „sunitski“, „vehabijski itd.; iz „hrišćanskog“ – pravoslavni, katolički, protestantski, mormonski, jehovinski, a tu su i neki „nezavisniji“ kontejneri kao sajentološki, gnostički, kastenedijanski, srpski, hrvatski, muslimanski, bošnjački, američki i hiljade drugih.) Tako se oni koji različito interpetiraju istu doktrinu ili ideologiju mogu međusobno da glože i dijele u nedogled. Naravno, još veće trvenje vlada između kontejnera čije su ideologije u suprotnosti jedna s drugom.

Jedna određena količina materijala kojom je predator snabdjeo kontejner pruža neslućene mogućnosti za brčkanje u njemu. Tako se u njemu možemo brčkati ’vako ili – ’nako, uključujući i sve one nijanse između. Naravno, u kontejneru je dozvoljeno da se služimo samo onim materijalom kojim nas je predator snabdjeo. Zabranjeno je donositi neki novi materijal ili proizvoditi svoj. „Slagalica“ se smije slagati samo od onih djelića kojima nas je predator, često i „u ime stvoritelja“ obdario, od kojih mnogi nedostaju a mnogi su lažni, međutim, uvijek će biti bar onih 20% istinskih, koji će kod kontejneraša stvarati utisak da barataju s potpuno istinskim materijalom, pa će oni tako i one slike koje uspiju da sklope smatrati istinskim, a nikako - izvitoperenim. To je najviše zbog toga što se u kontejnerima oduvijek daje veća prednost vjerovanjima, nego istinskom znanju. To je dovelo dotle da većina kontejneraša svoja vjerovanja miješaju sa znanjem, tj. oni podrazumijevaju pod znanjem ono u šta - vjeruju.

***

S vremena na vrijeme, predator organizuje i igre bez granica između kontejneraša, što unutar pojedinačnih kontejnera ( “rašomonijada” može da rezultira sukobom i unutar jednog te istog kontejnera), što između različitih kontejnera. Tada oni iz ovog kontejnera ratuju protiv onih iz onog kontejnera, oni što misle ‘vako, ratuju protiv onih sto misle ‘nako, oni što vjeruju u ovo - protiv onih što vjeruju u ono. Ponekad se čak dešava i da se kontejneraši iz dva ili više različitih kontejnera udružuju u ratu protiv nekih trećih kontejneraša. Bez obzira na to što bitke između kontejneraša traju već vijekovima, današnja situacija na terenu je još uvijek nerješena, dakle, ista meta, - isto odstojanje.

Sukobi mogu čak da izbiju između onih koji pripadaju kontejneru navijača Crvene Zvezde i onih koji pripadaju kontejneru navijača Partizana. S obzirom da su mnogi od tih kontejneraša pripadnici i nekih drugih kontejnera, oni mogu npr. uzeti učešća i u sukobima između srpskog, hrvatskog ili muslimanskog kontejnera, kad oni dođu na red. Izgleda da je cijeli fol u tome da se navede čovjeka da se poistovjećuje s nekim kontejnerima i njihovim sadržajima, dok mu se nikako ne smije dati mogućnost da se poistovjeti s ljudskim bićem i da na druge gleda kao na ljudska bića a ne na pripadnike drugih različitih kontejnera?! Kad bi čovjek vidjeo u drugima ljudska bića kao ravnopravne članove ljudske zajednice i poštovao ih kao takve, svi sukobi bi prestali a time i patnje i stradanja. Međutim, tako nešto nije u interesu predatora jer je (emocionalna) energija istinska valuta ovog univerzuma a čovjek je najviše proizvodi u stanjima unutrašnjeg ili vanjskog konflikta. Nadalje, vjerovanjem u vješto plasirane laži, čovjek se takođe uskladjuje a sa tzv. ‘entopičnim silama’ kreacije i postaje njihov pijun. On tako u njihovoj piramidi ili hijerarhiji stavlja svoju svijest i energiju njima na raspolaganje.

**

Činjenica da su ga svi skupa uredno i zajednički popušili, redovno ostaje izvan domašaja percepcije svakog prosječnog, pa i naprednog kontejneraša („popušili smo ga multidimenzionalno“, što bi reko mali Mujo). To je vjerovatno zato što poduži boravak u nekom kontejneru ide zajedno sa modifikacijom svijesti, pa tako i percepcije kontejneraša koja im onda ne dozvoljava da vide činjenično stanje na terenu; ili zato što se jednostavno radi o – mentalnim programima, koji diktiraju i određenu vrstu percepcije koja nema mnogo dodirnih tačaka sa objektivnom realnošću?! Ko će ga znati?!

Međutim, čini se da kontejneraši na ovaj način obezbjeđuju obilne količine hrane za predatora što im je i svrha a predatoru najvažniji cilj.

**

Što se ovih kontejnera tiče, interesantan je fenomen to što je čovjek iz jednog kontejnera u stanju prilično dobro sagledati neke nedosljednosti i nedostatke nekih drugih kontejnera a kad se o nedostacima njegovog kontejnera radi, tj. onoga u kome trenutno boravi, on je skoro potpuno slijep za njih!?

Na primjer, kad čovjeka žena vara, on je obično posljednji koji to primjeti. Zašto? Zato što on neće to da primjeti. Ona mu čak ne mora ni objašnjavati svoju promjenu u ponašanju, niti mu opravdavati neke svoje gestove koji navode na činjenicu da nešto nije u redu; on će to sam raditi umjesto nje, samo da se ne bi suočio s objektivnom realnošću koje je na nekom dubokom podsvjesnom nivou vjerovatno svjestan. Međutim, bez obzira na selektivnost svoje percepcije kad se o stanju u njegovoj vlastitoj kući, odnosno, braku radi, on će biti u stanju da aplicira svoju pronicljivost kad se radi o zbivanjima u tuđim kućama ili brakovima. Istovremeno, on će se oslanjati na iluziju stabilnosti kontejnera u kom boravi. Tako mu njegov kontejner dodje kao neko uporište za ličnu interakciju sa vanjskom realnošću. Čovjek se užasno boji raspada svog kontejnera jer u njemu osjeća određenu dozu sigurnosti, u njegovo održavanje je uložio dosta truda i emocionalno se vezao s njegovim sadržajem. On se često toliko identifikuje s tim sadržajem da postaje zavisan od njega i sebe jednostavno ne može ni zamisliti bez njega.

**

Predator često i nagrađuje zaslužne kontejneraše nekim elementima koji su obećani u “paket-aranžmanu” kontejnera kojem su ovi privrženi, odnosno, u kojem obitavaju. Tako on kod njih utvrđuje program a tako ovi dobijaju i jedan dodatni impuls da misionarski propagiraju ideologiju kontejnera kojem trenutno pripadaju a bogami i da se iz petnih žila bore za nju.

U poslednje vrijeme, recimo, postaje sve popularniji tzv. “new-age” kontejner. U njemu se može doživjeti sve i svašta jer se najveće težište stavlja na imaginaciju (dakle, tamo nema granica); a u sklopu paket-aranžmana nudi se - uskrsnuće. Što je kontejneraš žešće razveden od objektivne realnosti, utoliko se on tamo smatra uspješnijim.

Što se klasičnih kontejnera tiče, davno sam već pod nekom drugom temom naveo slučaj jednog mog kolege koji je zagriženi pripadnik katoličkog kontejnera, kad mu je šef njegovog kontejnera (naravno, niko drugi do sam “bog”) za vrijeme jedne mise kao nagradu za njegovu privrženost pretvorio lančić na staklenim krunicama (brojanicama) iz srebrnog u zlatni. Bez obzira na neke psiho-somatske posljedice koje su nastale kod njega nakon te “božje intervencije,” mog kolegu je taj doživljaj pretvorio iz katolika u turbo-katolika. Čak je počeo i da misionari unaokolo. Moju sugestiju da ako hoće stvarno da sazna kako se to desilo, da bi se trebao podvrgnuti regresivnoj terapiji, shvatio je kao bogohuljenje. Naravno, nisam insistirao na tome jer kad čovjeku srušiš kontejner/iluziju u kojoj živi, on se više nema na šta osloniti pa može nezgodno da aterira i gadno se povrijedi. Njemu je u njegovom kontejneru obećan direktan put u raj ukoliko bude smijerno slijedio predatorova, pardon, božja uputstva i on je sasvim zadovoljan s tim paket-aranžmanom. Da li je njegov doživljaj ove naše realnosti manje vrijedan, autentičan ili realan od doživljaja nekog drugog pojedinca iz nekog drugog kontejnera?

Za jednog šizofreničara njegove halucinacije su isto realne kao što su zdravom čovjeku realni njegovi stvarni (+ imaginarni) doživljaji. S obzirom da se i kod zdravog čovjeka kao i kod šizofreničara stvarni i imaginarni događaji često miješaju, razlika je samo u tome što zdrav čovjek ima potencijal da razlikuje stvarno od imaginarnog (što ne znači da on to i čini), dok šizofreničar nema. S tim u vezi, gnostičar će biti svjestan ovog fenomena i pokušavaće da razabire jedno od drugog, dok oni koji ga nisu svjesni, kao npr. pripadnici nekih kontejnera uključujući i tzv. “ratnike” (kako npr. sebe vole da nazivaju Kastanedini sljedbenici), uzimaće sve što im se zbiva kao stvarno. Neki će čak natezati svoja iskustva kako bi se ona uklopila ili uskladila s onim doživljajima koji su opisani ili obećani u doktrini, naravno, samo ukoliko sljedbenik uspješno odradi određene tehnike ili vježbe koje su tamo propisane. To će im onda poslužiti kao znak sigurno napretka.

**

Ovisno o potencijalima individualnih kontejneraša, predator može ponekad odlučiti da nekog od njih re-programira (de-programiranje je strogo zabranjeno!), kako bi njegove potencijale bolje iskoristio dejstvovanjem iz nekog drugog kontejnera. Čini se da je to glavni razlog čovjekove promjene kontejnera, mada kontejneraš koji je promijenio kontejner redovno ima utisak da se to desilo nekim “božanskim proviđenjem” ili njegovom ličnom voljom, nakon što je “došao pameti”. Nove igrače nije toliko teško motivisati. Njima se u novom kontejneru brzo obezbjeđuje neko “paranormalno,” “vanzemaljsko” ili “božansko” iskustvo u skladu sa sadržajem kontejnera koje mu potvrđuje da je napravio pravi izbor, dok se može reći da ga se u realnosti slabo šta pitalo. (Kontejneraš tako, na primjer, može da dobije priliku da u četiri oka lično proćaska s “Isusom”, “djevicom Marijom”, “svetim duhom” i kojekvakvim drugim astralnim hijerarhijama i silama. Vrsta virtulenog scenarija kojeg će mu predator ponuditi biće ovisna od njegovog mentalnog profila tj. šta ovaj preferira). Sada, siguran da je na pravom putu ili u pravim rukama, on onda odatle kreće s jednom novom energijom i žarom u nove pobjede ili bar postaje mnogo ubjedljivi prilikom promocije svog kontejnera.

Cijela dinamika je tu često slična prelasku nekog igrača iz jednog tima u drugi. Potrebno je samo da mu se ponude bolji ‘paket-aranžman’ i ovaj će potpisati. Kasnije se neće libiti ni da zabija golove onom timu za kojeg je prethodno igrao.

Kako bi se razbila dosada na terenu i pružile nove mogućnosti, predator stalno formira nove kontejnere koji nude “nove” sadržaje po onom starom i oprobanom principu: “isto sranje - drugo pakovanje”. Na primjer, nedavno smo imali slučaj formiranja novog kontejnera po imenu Anastazija, kojeg je predator formirao uz pomoć reprogramiranja ruskog poduzetnika, Vladimira Megrea, tako da je ovaj nakon napuštanja kontejnera u kojem je prethodno boravio, plasirao taj novi program, pardon, kontejner u našu realnost uz pomoć nekih 7-8 knjiga. Sada ovaj novi kontejner postaje sve popularniji i puni se nevjerovatno velikom brzinom, što se lako može vidjeti i preko interneta.

**

Naravno, od svake doktrine ili učenja može se napraviti religija ili kontejner, što se obično i radi. S obzirom da većina tih učenja koja nam danas stoje na raspolaganju po svojoj prirodi predstavljaju – dogme (zatvorena učenja), a kontejneri se takođe mogu na neki način smatrati zatvorenim prostorijama, onda ne bi trebalo biti nikakvo čudo zašto to dvoje često ide zajedno.
Postoje i “specijalizovani” kontejneri koji su krojeni po individualnoj mjeri nekih pojedinaca, mahom onih koji otišli malo dalje kad se o proučavaju predatora radi ili su postali opasni po opstanak nekih kontejnera.


**


Na kraju, neki tvrde da je život izvan kontejnera moguć, međutim, pitanje je da li oni to samo teoretiziraju iz nekog od već postojećih kontejnera ili su stvarno napolju i govore to na osnovu svog ličnog iskustva?! Dok god smo u nekom kontejneru, ne možemo znati kako je napolju. Čini se da je ipak mnogo lakše sadržaj svog kontejnera smatrati objektivnom realnošću, nego izaći iz njega?! Napolju možda ne bi bilo nikoga ko bi mogao da nam nalaže šta treba da mislimo, radimo, vidimo ili doživljavamo, tako da tamo onda ne bi imali koga da slijedimo, niti s čim da usklađujemo svoje razmišljanje, percepciju i ponašanje? A za jednu takvu egzistenciju vjerovatno bi bio potreban jedan ipak malo viši nivo svijesti od ovog na kojem trenutno jesmo!?
Čini se da kada bi i postojalo neko učenje koje bi moglo pomoći čovjeku da stvarno podigne nivo svoje svijesti pa tako proširi i svoju percepciju, što bi mu omogućilo da malo objektivnije sagleda realnost, bilo bi za očekivati da predator ne dozvoli njegovu distribuciju po našim kontejnerima u nekoj čistijoj formi. Nadalje, s obzirom na onaj naš “rašomonski sindrom” kojeg sam već pomenuo, pitanje je koliko bi ko i šta u njemu vidjeo i razumjeo?! S druge strane, izgleda da je malo onih kojima je uopšte i stalo da sagledaju realnost objektivno.


Međutim, čini se da put do istinske slobode vodi samo kroz objektivnu realnost!?

-

0 Comments:

Post a Comment

<< Home