Kako gore, tako i dole (i - obratno)

Postoje lijepi primjeri na osnovu kojih na ‘mikrokosmičkom’ nivou možemo sagledati šta bi se moglo događati na ‘makrokosmičkom’ nivou, prema onoj čuvenoj hermetičkoj maksimi: "kako gore, tako i dole". Ovdje ćemo morati koristiti malo imaginacije.

Vratićemo se unazad nekih pedeset godina i zamisliti da na čelo jedne države uspjela da dođe grupa psihopata, koja je tako uspjela da zavlada i formira tzv. patokratiju, kao sistem vladavine. Nakon što su preuzeli kontrolu nad upravom, medijima, obrazovanjem i svim ostalim važnim institucijama, oni su polako počeli sa distribucijom psihopatološkog materijala koji je postepeno mijenjao stanje svijesti normalnih ljudi, te prouzrokovao kod njih tzv. ‘tanspersonalizaciju’ (ljepši izraz za ‘psihopatizaciju’). S obzirom da se tu radi o jednom podmuklom procesu kontaminacije svijesti, normalan čovjek to, naravno, nije u stanju primjetiti jer ima samo jednu svijest (koja je izvitoperena, kao što je izvitoperena i njegova percepcija). Naravno, taj čovjek će takođe imati svoj “pogled na svijet” kojeg će unaokolo širiti i promovisati, uvjeren da je ono što vidi – objektivna realnost, a svoja razmišljanja on će smatrati sasvim racionalnim.

Istovremeno, patokratija će iz državnih biblioteka i knjižara eliminisati sve relevantne materijale koji sadrže informacije koje bi mogle rasvijetliti prirodu njihove svijesti i dinamiku manipulacije normalnih ljudi i tako narušiti status quo. Uz pomoć svega toga, kao i kontrole nad medijima, obrazovanjem, naukom itd. itd. oni će napraviti jednu vještačku životnu sredinu u kojoj će građanima biti kontrolisan “input” svih istinskih informacija dok će ih istovremeno izlagati uticaju psiho-patološkog materijala. Sve one koji pokazuju tendenciju za razmišljanjem svojom glavom, oni će ismijavati, diskreditovati, zatvarati ili likvidirati. Ukoliko bi se neko drznuo da sprovede naučno istraživanje koje bi rasvijetlilo pozadinu njihove manipulacije, automatski bi se našao u opasnosti da bude likvidiran. Naravno, ohrabrivaće se ona nauka i naučnici čija otkrića neće moći da naruše status quo u tom ljudskom društvu. Većina građana će nakon određenog vremena poprimiti neke psihopatske karakteristike. Međutim, i u toj takvoj jednoj kontrolisanoj sredini, na osnovu dostupnih ‘infomacija’, građani će formirati ‘svoje’ mišljenje o svemu, odnosno, ‘svoj’ pogled na svijet.

Sada ćemo zamisliti da je jedna grupa psihologa primjetila ovaj fenomen i drznula se da ga malo dublje istraži, istovremeno zadržavajući svoju mentalnu higijenu. Oni tako uspijevaju i da proniknu u suštinu problematike i završe svoj naučni rad. I šta sad?! Kome ga pokazati, kome reći, i – kako, a istovremeno sačuvati živu glavu, s obzirom da je većina ljudi oko njih ‘transpersonalizirana’?!?

U filmu Matriks, Morpheus kaže Neu: “Matriks je jedan sistem, Neo. Taj sistem je naš neprijatelj. Međutim, kad si unutra i kad gledaš oko sebe; šta ti vidiš? Poslovne ljude, učitelje, advokate, stolare… Umove upravo onih ljudi koje pokušavamo osloboditi. Međutim, sve dok mi to ne uspijemo, ovi ljudi će biti dio tog sistema, i to će ih činiti našim neprijateljima. Moraš da razumiješ; većina ovih ljudi nisu spremni da budu iskopčani. A mnogi od njih su toliko beznadežno zaglibili, toliko beznadežno zavisni od tog sistema, da će se oni boriti da bi ga zaštitili. Da li me slušaš, Neo, ili gledaš onu plavušu u crvenoj haljini? Oni će se boriti da bi ga zaštitili...”

***

Naravno, u sličnoj situaciji zadesili su se i ovi gorepomenuti psiholozi. Neki od tih naučnika su odustali kad su vidjeli gdje ih put vodi i pobjegli natrag u “sretni život matriksa”, neki su dospjeli u zatvor, neki su izgubili život a oni najistrajniji i najsposobniji su uspjeli da istraživanje privedu kraju, mada je nekoliko rukopisa tog naučnog materijala je bilo u međuvremenu uništeno. Da li su “normalni” ljudi u toj državi znali za to? Naravno da nisu, a pogotovo nisu dobili šansu da dođu u kontakt sa nalazima tih naučnika. Međutim, svi oni su istovremeno imali svoj pogled na svijet kojeg su smatrali istinskim i ljubomorno ga branili, istovremeno napadajući sve one koji misle drugačije.

U jednoj kontrolisanoj životnoj sredini, pogled ljudi na svijet i realnost uopšte, takođe je kontrolisan. Ti ljudi, s tako izmanipulisanom sviješću postaju i ponašaju se kao agenti sistema (‘matriksa’) kojeg je uspostavila patokratija, odnosno, individue sa poremećenom psihom. Nije čudo što psiholozi u vezi sa svim tim takođe koriste pojam ‘fenomen’, kao što ga mi koristimo kad govorimo o nekim paranormalnim pojavama kao što su NLO i vanzemaljci?! Dakle, “normalni” ljudi bili su neprijatelji ovih psihologa. A psiholozi su istovremeno htjeli pomoći, kako tim ljudima individualno, tako i čovječanstvu uopšte.

***

Mnogi ljudi pate od neuroze i ukoliko se po tom pitanju obrate doktoru, on će im kao predstavnik moderne medicine, koja se bavi kontrolom simptoma a ne liječenjem uzroka bolesti, u većini slučajeva propisati neki sedativ ili antidepresiv (koji imaju cijeli niz tzv. “sporednih efekata,” od kojih se svaki slobodno može smatrati jednom posebnom bolešću.)

Međutim, u psihologiji je poznata činjenica da čovjek koji živi ili radi s nekim psihopatom, odnosno, nalazi se izložen dejstvu psiho-patološkog materijala kojeg ovaj širi oko sebe, često obolijeva od neuroze. Čak bi se moglo reći da je neuroza simptom izloženosti nekom psiho-patološkom materijalu. Naravno, psiho-patološkom materijalu takođe može biti izloženo i cijelo jedno ljudsko društvo, ukoliko se ono nalazi pod vlašću patokratije.

Pa, čak i većina čovječanstva, npr. - u slučaju da su mediji pod kontrolom patokratije! Hm, čini se da imamo upravo jedan takav slučaj, ovdje i sada.

***

Ako se opet vratimo na onaj “mikrokosmos”, i ordinaciju jednog od onih psihologa koji su pronikli u suštinu problema, možemo li zamisliti kako će se on ponašati kad mu se obrati za pomoć neka “traspersonalizovana” (“psihopatizirana”) individua koja pati od neuroze usljed izloženosti psiho-patološkom materijalu koji se distribuira kroz državne kanale iz patokratskih izvora?! Dakle, jedini istinski tretman u takvom slučaju bi bio otkrivanje uzroka bolesti, “dekontaminacija” čovjekove psihe i reintegracija njegove ličnosti, međutim, stvar je veoma opasna jer pacijent (kao “agent matriksa”) može prijaviti doktora vlastima (patokratiji ili “nadzornicima matriksa”), kad mu ovaj otkrije pozadinu i uzroke njegovih problema. Ovdje psiholog mora do maksimuma koristiti nešto što se u gnostici naziva - “vanjska konsideracija”.

Taj pojam podrazumijeva prilagođavanje čovjeka drugim ljudima, njihovom razumijevanju i zahtjevima, kako bi se olakšao život i sebi i njima. Ukratko rečeno, taj pojam takođe podrazumijeva da iskrenost sa svakim, može da podrazumijeva – propast. To ujedno znači i to da oni koji vide neki značajniji dio objektivne realnosti, ne smiju o tome svakome da pričaju jer u tom slučaju oni dovode u opasnost sebe, kao i svoju porodicu.

Psiholog mora zaštititi sebe od svojih pacijenata a istovremeno pokušati da im pomogne. Tako će od njegove procjene sveukupnog mentalnog stanja pacijenta, njegovog načina razmišljanja i karakternih crta, zavisiti to da li će on tretirati njegovu neurozu liječenjem stvarnog uzroka tog problema ili će mu samo preporučiti neke medikamente koji bi trebali da ublaže simptome tog psihičkog poremećaja. I ne samo to, psiholog će morati biti veoma oprezan (koristiti do maksimuma “vanjsku konsideraciju”) ne samo sa pacijentima, nego čak i sa članovima svoje porodice, rođacima, prijateljima i poznancima, jer će obično većina njih takođe spadati u “agente sistema” u svom ‘transpersonaliziranom’ stanju svijesti. Mnogi od njih bi ga bili u stanju prijaviti vlastima, uvjereni da to čine “za njegovo vlastito dobro” i dobro društva.

[Čini se ni da ovi psiholozi koji su radili na istraživanju uloge psihopata u politici, ipak nisu bili potpuno svjesni razmijera problema s kojim su se suočili i kojeg su pokušali rasvijetliti?! Živeći u jednoj zatvorenoj sredini, oni su, - ili smatrali da postoje države i društva gdje se tako nešto ne dešava, ili su mislili da donošenjem njihovog naučnog rada u prave ruke i na pravo mjesto, on će biti i javno objavljen, jer se u njihovoj državi to ni u kom slučaju ne bi moglo desiti. Tako su oni jedan manuskript poslali u Vatikan, po kuriru koji je kobajagi išao tamo na turističko putovanje. Normalno, oni su smatrali da će oni koji se predstavljaju čovječanstvu kao “božji ambasadori” prepoznati značaj njihovih nalaza, te javno i objaviti to njihovo djelo, kako bi pomogli čovječanstvu u bitci protiv zla. Naravno, vatikanska patokratija je prepoznala značaj njihovih nalaza, tako da je i kurira i manuskript progutao mrak.

Nakon toga, ovi psiholozi su u nekoliko navrata uspjeli dostaviti svoju knjigu u neke tzv. ‘demokratske’ zemlje, uključujući i SAD, međutim, lokalna patokratija (koja takođe uspješno radi i pod tzv. “demokratskim plaštom”) odmah je učinila sve potrebne radnje da do javnog objavljivanja te knjige nikada ne dođe. Nakon jednog dužeg vremena, tj. tek nedavno, taj manuskript je došao u ruke nekolicine normalnih i svjesnih ljudi, te je napokon i javno objavljen.]

Naravno, u pokušaju da zamislimo sve ovo, nije nam potrebna nikakva bujna mašta. Ovaj slučaj sa ovom grupom naučnika, na čelu sa profesorom Lobačevskim, već se dogodio u našoj stvarnosti.

***

Ako bi uzeli u obzir samo nekoliko psihopatskih osobina, kao i psiho-patoloških aktivnosti kao što su ratovi, ubijanje, nasilje, varanje, pohlepa, manipulacija, mučenje ljudi i životinja, itd. a onda poduzeli jednu tvrdu i objektivnu analizu informacija koje su nam poznate iz istorije ove planete kao i materijala koji se promoviše preko medija, u vidu kojekavih vijesti, komentara, drama, filmova, serija ili preko video-igara koje su namijenjene djeci, vidjećemo da je zastupljenost psiho-patološkog materijala prilično velika. Patokratija postavlja psiho-patološke ‘trendove’ i životne norme, dok ih normalan čovjek pokušava pratiti i zadovoljavati, smatrajući ih istinskim. Tako normalan čovjek živi u jednoj kontrolisanoj sredini, on u toj sredini formira svoje mišljenje o svemu, pa čak i o vanzemaljcima. Naravno, mogućnost da to “njegovo” mišljenje nema veze sa objektivnom realnošću, odnosno, da se tu radi samo o predubjeđenjima i vjerovanjima koja su uslovljena od strane sistema, njemu ne može pasti na pamet. Pored svega toga, on će još ismijavati i napadati sve one koji misle drugačije! Fenomen, zar ne?! Uz sve to, ljudi sa zdravim “instiktivnim supstratom”, često će obolijevati od neuroze. (Moramo imati na umu da psihopate nisu ti koji se obraćaju doktoru za pomoć. Pomoć obično traže - njihove žrtve.)

Bez obzira na to što živimo u jednoj kontrolisanoj životnoj sredini i što smo svi manje-više ‘transpersonalizirani’, - sve ovo se MOŽE vidjeti!

***

Prilično je jasna činjenica da mi, kao ljudska bića, u ovako ‘hipnotisanom’ stanju, ne možemo lako vidjeti ni ovaj donji nivo manipulacije čovječanstva od strane individua s “greškom u mentalnom softveru” koji nam se odigrava pred nosom kroz cijelu našu istoriju sve do danas a kamo li neki viši oblik manipulacije, koji bi, da tako kažem, mogao biti “hiperdimenzionalan”.

Doduše, možda možemo pokušati zamisliti mogućnost da možda nismo na vrhu lanca ishrane, da postoje i druge oblasti egzistencije od kojih su neke više od ove naše, kao i neki entiteti koji nas manipulišu iz jedne negativne oblasti sa gornjeg sprata, da tako kažemo, s primarnim ciljem svoje ishrane. U ‘makrokosmičkom’ smislu, zamislićemo mogućnost da su oni u poređenju s ovim našim lokalnim “3D-psihopatama”, - “psihopate-na-kvadrat”, s obzirom da nemaju savijesti/osjećanja ali su daleko višeg stepena inteligencije. Nadalje, iz te njihove više oblasti egzistencije, oni nad našim vremenom mogu imati veoma lijep pregled, tako da nekima od nas mogu ‘daunlodirati’ kojekave vizije u smislu proročanstava u vezi budućih zbivanja na ovoj planeti, a mogu se i ubacivati u našu prošlost, pojavljivati se kao anđeli ili “bogovi”, pa…recimo…servirati nam i određene “duhovne istine” uz dimne i svjetlosne efekte, odnosno, religije (“mentalne okove”). Isto tako, ustoličiti određene psihopatske loze u smislu naših vladara, koje će ovi, kao individue koje operišu na sličnim frekvencijama, prilično lako mentalno kontrolisati, odnosno, uticati na njihove odluke i uspostavljanje opšteg sistema života na ovoj planeti.

Kakav bi taj sistem bio, koji bi njima odgovarao?!

Pa, on bi vjerovatno bio strogo zasnovan na materijalizmu, u ljudskom društvu bi se stvarale lažne norme ili vrijednosti “uspjeha” koje bi normalan čovjek trebao postići u svom životu, dok bi se istovremneo potrudili da se sve stvarne duhovne istine dovoljno izvitopere kako bi se pretvorile u svoju suprotnost ili da one jednostavno ne budu dostupne čovječanstvu.

Nadalje, u takvom jednom sistemu, normalan čovjek bi trebao neprestano da živi u neizvjesnosti i strahu, na svjesnom ili podsvjesnom nivou, njega bi trebalo manipulisati da ulazi u sukobe kako sa drugima, tako i sa samim sobom itd. Dakle, formirali bi se uslovi da on svoju emocionalnu energiju neprekidno emituje u manjim ili većim količinama, kako bi se ‘oni odozgo’ mogli njome hraniti. Tako kontrolisana svijest čovječanstva rezultirala bi formiranjem jedne određene “koncenzus realnosti” koja sa onom objektivnom, ne bi imala skoro nikakave veze.

Postoje i ljudi koji bez obzira na to sto su okruženi transpersonalizovanim individualma u ovoj psihopatiziranoj realnosti, istražuju ove aspekte manipulacije čovječanstva i koji se nalaze u sličnoj situaciji kao i oni već pomenuti psiholozi. Neki od njih usput odustaju kad vide gdje ih put vodi i kad ih slika onog dijela objektivne realnosti kojeg su u stanju da vide učini malodušnim, neke od njih i likvidiraju, dok drugi guraju dalje bez neke posebne anticipacije, jer jednostavno negdje u dubini svog bića osjećaju da ono što rade danas, mora imati određeni pozitivan efekat u budućnosti, u smislu popravljanja položaja čovječanstva, odnosno, njegovih šansi za opstanak i napredak. Oni su svjesni činjenice da je svako normalno ljudsko biće odgovorno ne samo za sebe, nego i za čovječanstvo uopšte. Njihovi nalazi takođe nisu lako dostupni, njihove knjige ne nalazimo u knjižarama a pogotovo među bestselerima. Za većinu njih malo ljudi je čulo, isto kao i za one psihologe, koji su se svojevremeno bavili istraživanjem jednog bitnog dijela realnosti u kojoj žive.

Izgleda da je njihova suština jednostavno takva!? A kakva je vaša?!?

-