Sunday, February 15, 2009

Lavirint

Nedavno sam ovdje naišao na jedno lijepo poređenje ove naše realnosti s lavirintom, pa ću pokušati predstaviti taj koncept.

***

Naša fizička realnost je jedan lavirint čiji se zidovi i slijepi putevi sastoje od situacija, greški i pogrešnog ponašanja koje nikuda ne vodi. Kad se rodiš, nastaviš od one tačke do koje si prošli put stigao u svojoj potrazi za izlazom. Oni koji se nalaze na samom početku lavirinta su istovremeno i oni koji su najdublje uronjeni u ovu realnost a mogu se nazvati i “spavačima”. To su ljudi koji prolaze kroz svoje živote mahom uz pomoć “auto-pilota”. Oni na neki način spavaju u ovoj realnosti a ona je za njih neka vrsta sna.Oni koji se nalaze gotovo na izlazu lavirinta, su oni koji samo što nisu prešli na sljedeći nivo egzistencije. Naravno, izvan ovog lavirinta postoji i jedan drugi, koji ga opkoljava. Taj drugi lavirint je polu-fizičke prirode i daleko je komplikovaniji od ovog našeg. Oni koji dospiju do izlaza iz našeg lavirinta obično “doviknu” onima iza sebe, koji su još uvijek u lavirintu, gdje je izlaz i kako stići do njega. One koji se nalaze blizu izlaza i koji dovikuju onima koji se nalaze iza njih u lavirintu, svi će čuti. Međutim, oni koji se nalaze najbliže njima, odnosno, izlazu iz lavirinta neposredno iza onih koji viču, najbolje će ih razumjeti. Oni su već do tada naučili dovoljno o lavirintu u kojem se nalaze da bi mogli ta uputstva pravilno razumjeti i uz njihovu pomoć navigirati svoje kretanje u pravcu izlaza. Tako, kad oni kod izlaza doviknu drugima njegove koordinate ili im daju uputstva o ispravnoj navigaciji kroz lavirint (što se danas obično čini uz pomoć knjiga, filmova, pjesama, članaka, poruka preko interneta itd.), samo oni koji se nalaze blizu tog izlaza će dobro razumjeti ta uputstva. Zašto?Zato što su oni ti koji imaju najviše iskustva, sposobnosti razumijevanja i dovoljno znanja koje je potrebno da bi se ostvarilo jedno kompleksno razumijevanje lavirinta (čitaj: svijeta u kojem žive). Tako će oni koji se nalaze na samom početku lavirinta imati veoma malo iskustva i samo neke apstraktne ideje o njegovoj strukturi. Oni neće biti u stanju razumjeti o čemu pričaju oni koji se nalaze na izlazu iz lavirinta. Oni će na to gledati kao na neko besmisleno laprdanje koje nema veze sa životom. To se neće uklapati ni s njihovom prirodom, tako da će oni biti u stanju razumjeti samo 2 do 3 riječi od svakih 100 riječi koje izgovori osoba koja se nalazi na izlazu iz lavirinta.


***

Dakle, postoji lavirint koji se nalaze na nivou iznad našeg a postoji i lavirint koji se nalazi ispod našeg i kojeg naš lavirint obuhvata. Lavirint je kao simbol ove realnosti od davnina zastupljen u našoj mitologiji. Stvar komplikuje to što zajedno s lavirintom ide i jedan ‘predator’ kojeg možemo nazvati “Minotaurom”. Taj predator se na neki način nalazi izvan polja percepcije “lavirintaša” a ukoliko ga neki od njih i percipiraju, onda obično ne razumijevaju njegovu istinsku prirodu. Kako mi igramo ulogu “Minotaura” u odnosu na one iz lavirinta ispod ovog našeg (životinje i biljke), tako postoje i neki koji igraju istu ulogu u odnosu na nas. Neke životinje uspijevaju uz pomoć maksimalnog korištenja svojih čula, percepcije i ostalih sposobnosti da izbjegnu predatora i tako izvuku maksimum iz svoje egzistencije u smislu doživljaja kreacije i razvoja svog bića, dok onima koje su slabije razvijene, to malo teže polazi za rukom. Na primjer, jedan lovac ili grupa njih će upotrijebiti najbolju moguću strategiju kako bi se prišunjala nekoj životinji, natjerala grupu njih u određenom pravcu a onda ih odstrijelila, uhvatila u mrežu ili neku drugu zamku. Životinja ne smije dozvoliti da bude nadmudrena bez obzira na to što ima posla sa entitetima koji potiču iz gornjeg lavirinta.

***

Između lavirinata različitih nivoa postoje i neke prirodne tampon-zone koje sprečavaju direktno prenošenje informacija odozgo prema dole. Što je veći procijep između nivoa, utoliko je teže međusobno razumijevanje. Istovremeno, da bi se razumjele kompleksne informacije sa viših nivoa, potrebno je već imati neke solidno izgrađene temelje na koje će se one biti u stanju prihvatiti i nadograditi. Tako i jedan događaj može imati više značenja u smislu iz kojeg se ugla, odnosno, nivoa svijesti posmatra. Na primjer, dijete zna da kad udari loptom o zid, ona će se od njega odbiti i vratiti mu se, tako će se igrati ne shvatajući razloge zašto mu se lopta vraća. Odrasla osoba će vidjeti nešto više u tome, u smislu razumijevanja dejstvovanja sila akcije i reakcije. Entiteti sa gornjeg nivoa vidjeće iz svoje perspektive mnogo kompleksnije mehanizme interakcije kvantnih sila koje omogućavaju odbijanje lopte od zid. Istovremeno, ukoliko isti događaj posmatra neko stvorenje iz donjeg lavirinta kao npr. pas, njemu će cijela stvar biti daleko manje jasna, nego onom djetetu koje se igra s loptom.

Tako je i svaka informacija razumljiva proporcionalno sa nivoom svjesnosti individualnog bića a svako živo biće ima priliku da maksimalnim korištenjem svojih potencijala razvije svoju svijest do određenog praga koji će mu omogućiti prelazak na viši nivo egzistencije.

***

Ovo su stvari čiji se osnovni elementi mogu jasno vidjeti, osim ukoliko čovjek ne spava jako tvrdim snom. Međutim, kad dođemo na temu percepcije Minotaura koji dejstvuje u našem lavirintu, nadmudrivanja s njim, kao i metodologije napretka ka izlazu iz lavirinta, tu već stvari postaju malo komplikovanije.

Naš Minotaur će kao predator, naravno, upošljavati mnogo sofisticiranije metode za praćenje, prikradanje, lov i manipulaciju žrtava za svoje vlastite svrhe, od onih koje mi koristimo u odnosu na životinje. Prvo će nas vjerovatno pokušati ubijediti da on ne postoji jer ljudi neće poduzimati odbrambene ili preventivne mjere protiv nečega što ne postoji. Ako mu to ne uspije za rukom, onda će nas ubjeđivati da to mi, u stvari, njega projiciramo iz naše vlastite svijesti/nesvijesti, odnosno, da je on figment naše mašte isto kao i sva druga negativna zbivanja u ovom lavirintu s kojima on ima neke direktne ili indirektne veze. Pokušaće pretvoriti što više tragaoca za istinom/izlazom u – vijernike, jer se mentalni sklop vijernika drastično razlikuje od mentalnog sklopa tragaoca, odnosno, kao takav, sam po sebi ne obećava brz izlazak napolje iz lavirinta. Nadalje, on će navoditi neke da čekaju na spasioca iz vana, podgrijavajući atmosferu nade (nada se po svojoj prirodi odnosi na budućnost, koja ne postoji a ne na sadašnjost, koja postoji) u smislu da ovaj samo što nije stigao; iskrivljavaće istinske informacije koje stižu od onih koji se nalaze kod izlaza ili one koje su ostavili iza sebe oni koji su izašli napolje; ubacivaće masu dezinformacija u lavirint od kojih će mnoge biti uvijene u šarenu ambalažu (npr. od svjetlosti, ljubavi, duhovnosti itd.), mahom preko vrbovanih ili programiranih individua koje će te dezinformacije propagirati svjesno ili nesvjesno. Ubacivaće u lavirint mnoge idejne koncepte sa sedativnim dejstvom. Formiraće se i cijele duhovne filozofije, pravci i tehnike, od kojih će svaka da vodi svoje sljedbenike u neku od slijepih ulica lavirinta.

Svako biće u suštini može da napreduje (ili nazaduje?!) u lavirintu na individualnoj bazi, oslanjajući se uglavnom samo na sebe, odnosno, na svoju vlastitu percepciju i razboritost. Tako, u pohodu tragaoca ka izlazu, (ovdje moram napomenuti da vijernici obično nisu svjesni situacije kojoj se nalaze, tako da izlaz ni ne traže a takođe imaju tendenciju da očekuju da će ih iz nevolja izbavljati neko drugi), svaka lažna progutana informacija i pogrešno razmišljanje i ponašanje na osnovu nje, predstavljaće udarac glavom u zid lavirinta, kretanje nekim od mnoštva puteva koji nikuda ne vode, vrćenje u krug, nazadovanje ili “odjavu” iz lavirinta, nakon koje će se opet morati krenuti s one tačke do koje je čovjek stigao u prošlom životu. (Naravno, što više nesvjesnih ‘lavirintaša’, utoliko više hrane za predatora.) Isto tako, svaka istinska informacija i dejstovanje u skladu s njom, vodiće ga ka izlazu. Kako bi razabrali istinite informacije iz okeana dezinformacija, moramo maksimalno koristiti svoju razboritost.

Ako uzmemo u obzir da je cijela igra u razvoju ljudskog bića i da se živo biće ne može razvijati bez razvoja pronicljivosti, onda društvo Minotaura možemo uzeti kao jedno nužno zlo koje je neophodno za brz razvoj pronicljivosti. (He, he, kažu da se čovjek nabrže kreće kad ima neku zvijer za petama?!) Naravno, zvijer s kojom mi ovdje imamo posla radi na jedan mnogo podmukliji način, što znači da ukoliko uspijemo da je nadmudrimo ili da joj se odupremo, istovremeno ćemo povećati sanse za naše “diplomiranje” na ovom nivou.

**

Pored svega toga, postoji i jedna šira perspektiva iz koje se sve ovo može posmatrati. Na osnovu gornjeg primjera zbivanja u lavirintu, vidjeli smo da oni koji stignu do njegovog izlaza pokušavaju pomoći onima iza sebe da ga i oni pronađu. Zašto? Zato što su ostvarili određen nivo svijesnosti zajedno s kojim često ide i jedan intezivan osjećaj odgovornosti prema drugima. [Naravno, na više nivoe mogu preći i individue koje su orjentisane samo prema sebi (u smislu OPS polariteta), tako da će kod njih onaj osjećaj odgovornosti za druge sigurno izostati.] Uzimajući u obzir suštinske karakteristike istinskih ljudskih bića, možemo slobodno reći da jedna od njih podrazumijeva i osjećaj odgovornosti prema drugim članovima ljudske zajednice, te će im u skladu s tim pokušati pomoći ali tako da se nikome ništa na silu ne nameće i da se za tu pomoć ne traži nešto zauzvrat. Dakle, radi se o jednoj bezuslovnoj pomoći. U mnogim slučajevima, oni kojima je pomognuto neće znati ni ko im je pomogao jer onima koji pomažu nikakvi “ordeni zasluga za narod” nisu potrebni, niti bitni. Radi se o aktivnostima koje mogu ili trebaju doprinjeti razvoju svijesti cijele ljudske zajednice, pa time i poboljšanja uslova u kojima ona egzistira. U ovom kontekstu radi se o jednom doprinosu za opšte dobro čovječanstva.

-

6 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Odlično!

8:31 am  
Blogger tiamat said...

This comment has been removed by a blog administrator.

2:25 am  
Blogger tiamat said...

već neko vrijeme posjećujem tvoj blog i, zbilja, informacije dostupne čitateljima, vrijedne su pozornosti i dublje analize. radi li se, pak, o iluziji ili egzaktnim činjenicama, ostaje na pojedincu da, u skladu sa osobnim znanjem i iskustvom, procijeni.
doduše, mnogi uslijed nerazumijevanja hermetizma izražavanja, kao i kompleksnosti tematike, ostaju uskraćeni za nove spoznaje. neke, vjerojatno, to i navede da ostave neprimjerene komentare. sloboda mišljenja i izražavanja trebala bi svijet učiniti ugodnijim za život, iako nedostatak elementarne kulture, kao i poštivanja, te uvažavanja drugog, nažalost često, zlorabi njenu ljepotu.
spoznaja da nismo ljudska bića na putu duhovnosti, nego duhovna bića na ljudskome putu, navela me je, i ovaj put, da ostavim komentar. namjera mi je bila s tobom podijeliti dio svojih razmišljanja, a, ujedno, i pokušati prikazati virtualnu duhovnu vježbu - pobjedu nad zvijeri diferencijacijom kroz edukaciju. oprosti, ako je bilo neprimjereno..
kroz suradnju, bezrezervnu razmjenu starih i novih saznanja, te preispitivanje postojećih, osiguravamo i sebi i drugima harmoničan razvoj. podijeliti znanje s nekim, podučiti nekoga nečemu, kao i biti podučen, predstavlja ključ uspjeha za vrata mudrosti. iskrenost i poštivanje, kao i osjećaj ljubavi za druge, neizostavni su elementi tog procesa. osoba koja ti pokloni ezoterično znanje, vrijedna je dubokog poštivanja, jer njen poklon, neprocjenjive je vrijednosti.
želja za spoznajom, u čovjeka, nije usađena s ciljem da ga trajno unesreći već, upravo suprotno, da mu omogući pristup višoj razini postojanja.
kao čovjeku sa istom željom, želim ti svako dobro i daljnji uspjeh u radu.

s poštovanjem,
tiamat

10:41 am  
Anonymous seka said...

sjetih se klijentice sa kojom sam nekada radila:

bila je veoma lijepa, visoko obrazovana, izuzetno inteligentna zena kasnih tridesetih godina.

kada se dovoljno opustila, situirala sam ju unutar lavirinta iz kojeg je sama trebala naci izlaz, a dozvoljeno joj je pomoci si sa nekoliko 'alatki' po njenom izboru.

cim se stuirala untar lavirinta odmah si je nasla merdevine dovoljno visoke da bi se uspela na vrh lavirinta i tako imala jasan pregled istoga. hm, pametnica! )))))

no, podsvjest je nepredvidiva. tako, kada je odozgo uocila izlaz, istog trena je pala nazad u lavirint.

najljepse hvala na prekrasnoj metafori.

10:35 pm  
Blogger Legenda said...

This comment has been removed by the author.

9:25 am  
Blogger Legenda said...

Baš sam i ja našao neke slične materijale o takvim stvarima:

http://paranenormalno.blogspot.com/2009/03/blog-post_15.html

9:27 am  

Post a Comment

<< Home