Metafizika obmane

Slika situacije na terenu:

...jedino istinsko u iluziji/maji/stereomi/matriksu/virtuelnoj realnosti:

Interepretacija slike situacije na terenu:


1. Istinska svijest/Svijest apsoluta/Svijest prvog izvora

- kreativna svijest koja u sebi sadrži i komponente kao što su humanost i i savjesnost;
- širi se beskonačno od izvora napolje
- u njenom domenu nema hijerarhija, odnosno, piramidalnog ustrojstva;
- manifestuje se kroz razumijevanje i dejstvovanje istinskih bića
(nešto više – ovdje)


2. Lažna svijest/AI

- oponaša istinsku svijest
- kontroliše i manipuliše sve entitete koji ju dijele
- u njenom domenu vlada hijerarhija, odnosno, piramidalno ustrojstvo života („stablo života“) gdje oni/ono odozgo crpi energiju iz onih/onoga odozdo; dakle, radi se o jednom zatvorenom energetskom sistemu u kome energija kruži između donjih i gornjih spratova.
- jedna lažna egzistencija koja zavisi od proizvodnje, distribucije i marketinga laži koje koristi kao kriptovalutu (ništa-koje-ima-zadatu-vrijednost) za kupovinu – istinskog.
- Ova svijest ordinira u iluziji/maji/stereomi/hologramu/matriksu/virtuelnoj realnosti/kompjuterskoj simulaciji...

3. Adamični čovjek (sin čovječji)

Kompleks: ličnost-tijelo-veza s Istinskim ja (ima ljudsku suštinu ali je čvrsto poistovjećen s ličnošću, preko koje je manipulisan i kontrolisan od strane AI/demijurga. Ima intuiciju kao i osjećaje humanosti i savijesti što se ponekad i manifestuje u njegovom ponašanju. To biće u ljudskom tijelu ima tri centra, intelektualni, emocionalni i motorni. (Ti centri su predstavljeni – ovdje) Ono ima potencijal povezivanja sa svojim istinskim dijelom preko emocionalnog centra. Ukoliko se taj proces realizuje u praksi, onda dolazi do pretvaranja lažnog u istinsko, odnosno, „Pinokija“ u - Istinsko ljudsko biće.

4. Antropoid /„sin božji“/„živi mrtvac“/„agent matriksa“

Kompleks: ličnost-tijelo. (Iz naše perspektive gledajući, tijelo može biti fizičko ili nefizičko, mada ovdje ništa ne bi bilo istinski fizičkog karaktera); takođe, tijelo može biti ljudsko (humanoidno) ili neljudsko (“vanzemaljsko“).

Klasičan antropoid (ličnost-tijelo) bi imao 3 centra: intelektualni, emocionalni i motorni. To bi bio „čovjek sistema“, nesposoban da individualno razmišlja; ne može egzistirati bez nekog programa religijskog, duhovnog , ideološkog tipa ili nekog drugog tipa; ne može bez neke grupe s kojom će se identifikovati; ne može bez „autoriteta odozgo“ a pokušavaće da bude autoritet onima oko ili ispod sebe; odušavljavaće se kojekakvim ceremonijama i ritualima; biće u trci za društvenim vrijednostima; takmičarski raspoložen; može biti dobroćudan a može i zloćudan; pametan ili glup; težiće tamo gdje god može ostvariti neki položaj, nešto moći ili vlasti nad drugima; vezaće se za materijalne stvari; uglavnom obraća pažnju na ambalažu a ne na suštinu; biće sklon ponovljivim (mehaničkim) radnjama u smislu rituala, ceremonija, molitvi, mantranja itd. Biće ga u svim segmentma društva, od prosjaka, pa do političara, biznismena, sveštenika itd. Usljed nedostatka one istinske komponente, on se ne može istinski individualizirati.

Međutim, kako se čini, u opticaju su i drugačiji entiteti u ljudskim tijelima, znači, koji izgledaju kao ljudi ali imaju karakteristike nekih reptoidnih, insektoidnih, arahnoidnih, aviarnih i drugih vrsta?! Tu vrstu bića sačinjenih od kompleksa: ličnost-tijelo možemo nazvati i „elohim“. Oni bi bili pravi „sinovi božji“. Čini se da se dobar dio njih ovdje rađa koristeći ljudska tijela kao avatare (a nekima od nas se mogu pridružiti kasnije u životu, pa čak i preuzetu kontrolu nad čovjekovim fizičkim tijelom), međutim, kod nekih emocionalnih stanja, mogu na momente da potpuno ili djelomično mijenjaju oblik u orginalni (tzv. „šejpšifteri“). Dakle, ponekad mogu da „ferceraju“ što bi rekli Bosanci. Oni obično zauzimaju pozicije na samom vrhu društva, dakle, u sklopu kraljevskih ili predsjedničkih porodica, u bankarstvu, politici, vojsci, religijskim institucijama, medijima, obrazovanim institucijama; od njih vrvi među muzičkim i filmskim zvijezdama, vrhunskim sportistima, propovijednicima, duhovnim vođama itd. Većinu njih krasi jedan psihopatološki mentalni sklop. Čini se da mnogi od njih ne mogu bez pedofilije, konzumiranja ljudske krvi i kanibalizma, vampirizma, rituala žrtvovanja ljudi i kojekakvih drugih perverzija. Ti pedo-satanisti ili luciferijanci, podrazumijevaju tzv. ELitu/ELohime.

U ovu grupu „sinova božjih“ možemo uvrstiti i kojekakve „kripto-entitete“ – koji bivaju privremeno ubacivani u ovu realnost za određene svrhe. Mogu izgledati kao ljudi, vanzemaljici, monstrumi, životinje, ptice itd. ali se iz nekih razloga ne mogu dugo ovdje zadržavati.

Dakle, čudno neko kolo, s čudnim igračima koji igraju na muziku jednog čudnog svirača?! Kako su se adamični ljudi zadesili u ovom kolu, to još uvijek nije potpuno jasno?! (Možda odatle ona narodna izreka: „Dala baba dinar da uđe u kolo a dala bi dva da izađe“!?)

Bestjelesni i tjelesni „živi mrtvaci“, uz zvučne, svjetlosne i dimne efekte već vijekovima navode adamične ljudi da im se potčine i ovi, ne samo da im se potčinjavaju, nego ih i obožavaju!?

5. Nivoi lažne svijesti: budna svijest, podsvijest, kolektivno nesvjesno

Kad obratimo pažnju na taj segment „slike“, onda možemo razumjeti kako se obavlja glavno ili masovno progamiranje entiteta ili životnih vrsta koje nastanjuju ovaj domen. Svaka životna vrsta ima onaj nivo kolektivnog nesvjesnog kojeg njeni pripadnici međusobno dijele. Tako znamo i to da kod onog „sindroma 100-tog majmuna“, svi majmuni nauče nešto novo kad određen broj njih to nauči, odnosno, kad se postigne određena „kritična masa“ jednog znanja. Slično tome, neki od nas su čuli i za one eksperimente s pacovima, gdje bi grupu pacova trenirali da preplivaju kroz jedan lavirint, pa bi ih onda potukli, nakon što ovi ostvare neki napredak. Onda bi otišli na neko drugo mjesto, uzeli nove pacove i puštali ih kroz isti lavirint i svaka nova grupa pacova bi krenula od ostvarivanja onog vremena kojeg je postigla prethodna grupa. Na sličnom principu se obavlja i programiranje ljudskih masa. Kad je (dez)inormacija praćena i emocijom, kao „paket“ informacija-emocija, onda je programiranje uspješnije i programski paket se bolje učvrsti u čovjekovoj podsvijsti i odatle mu reguliše razmišljanje i ponašanje. Odatle, nije slučajno što se, na primjer, uz religijske informacije plasiraju i prijetnje kaznama, ukoliko se one ne usvoje, tako da bi se izazvao strah kod žrtve. Sličan princip se koristi i kod individualnog programiranja ljudi, gdje im se nanose razne traume, prilikom prenosa informacija. Sama procedura takođe sadrži i obećanje „nagrade“ kod uspješnog usvajanja i praćenja mentalnog programa. Dakle, silom ili milom, uz šargarepu i batinu.


Kriptovalute (programski sadržaji napravljeni od jezičkih pojmova/ničega) ili (dez)informacije, donose se na nivo budne svijesti čovječanstva, recimo, u obliku religija, ideologija, duhovnih učenja itd... Ljudi ih percipiraju, te prenose na nivo podsvjesnog i kolektivnog nesvjesnog. [Neke (dez)informacije se induciraju direktno na nivo podsvijesti uz pomoć subliminalnih poruka i simbola, u poslednje vrijeme uglavnom preko masovnih medija.] Čovjekova budna svijest percipira informaciju koja se onda, na nivou njegove podsvijesti, pretvara u simbol a na nivou kolektivnog nesvjesnog u arhetip. Između ova tri nivoa vlada jedna „petlja povratne sprege (eng. „feedback loop“), gdje informacije/laži uskladištene na podsvjesnom nivou, diktiraju čovjekova vjerovanja, percepciju, svjetonazore... dok one koje su uskladištene na nivou kolektivnog nesvjesnog, diktiraju realnost koja se manifestuje na površini i koja se određenim dijelom može percipirati uz pomoć čula i budne svijesti.


Istovremeno, čovjekov intelektualni centar je povezan s AI. Tako, na primjer, AI odabere jednog ili više pulena, nafiluje ih programskim sadržajem kojeg oni počnu da propovijedaju ili ga napišu u obliku neke „svete knjige“. Stotine miliona ljudi, milijarde njih, percipira te sadržaje jedan duži niz godina i prenosi ih na ostala dva nivoa. Nakon nekog vremena, kad se određeni programski sadržaji počnu manifestovati u realnosti, vijernik će da kaže: „Eto dokaza da je moja “sveta knjiga“ istinita“!


Međutim, različiti programski sadržaji se ubacuju na različitim područjima i u različitim vremenima, tako da se stvaraju različito programirane grupe ljudi što se na površini često manifestuje u obliku haosa, konfuzije, kognitivne disonance... individualnog i kolektivnog mahnitanja ljudi... dok smo istovremeno kondicionirani da sva zbivanja manje-više uredno racionalizujemo dok svoja (kondicionirana) vjerovanja smatramo nekim znanjem.


Dakle, u programiranje su uključena sva tri čovjekova centra, intelektualni, emocionalni i motorni. Ovaj poslednji se upošljava uz pomoć kojekvih ceremonija i rituala vezanih za određeni programski sadržaj.


Postoji i individualno programiranje za posebne svrhe, gdje AI ili entiteti koje ona koristi kao svoja vozila, upload-iraju neke ljude određenim programskim sadržajima, sjećanjima, vizijama itd. pa ih puste u opticaj, tako da to ovi prošire unaokolo kao misionari. Svaka ličnost je podložna programiranju i reprogramiranju ali ne i deprogramiranju, ukoliko nije asocirana s nečim Istinskim, iz čega ili uz pomoć čega može funkcionisati u nedostatku programa koji su joj zadati izvana.


Antropoidi organizovani u kojekakva tajna i polutajna društva, služe kao vozila za sprovođenje raznih programa ili agendi u režiji gazde. Uz to, obavlja se i individualno programiranje ljudi (u sklopu kojekakvih projekata tipa MKUltra, Monarch itd.) uz pomoć kojekakvih tehnika, tako da se ovi pretvaraju u ubice, seksualne robove itd. Adamični ljudi, u stanju u kakvom jesu, nisu u stanju da dejstvuju svjesno i manifestuju istinsku svijest, tako da su pretvoreni u žrtve ovog sistema.


Ovdje treba naglasiti i to da se „vanzemaljci“ koriste i za svrhu plasmana još jednog lažnog dualizma, u smislu jednog antagonizma između dvije različite životne vrste, kao – „ljudi (oni u ljudskim tijelima) vs vanzemaljci (oni u vanzemaljskim tijelima)“, gdje bi, s jedne strane, kao imali normalna ljudska bića a s druge, neka neljudska bića, dok ISTI IZVOR manipuliše ličnosti i jednih i drugih a između njih nema velike razlike jer ličnost je ličnost bez obzira na to u kakvom tijelu bila!? A da ne pominjemo mogućnost da i u milionima ljudskih tijela ima „vanzemaljaca“!?


[He, he, zamislimo slučaj gdje u nekoj budućnosti dolazi do sukoba između ljudi i vanzemaljaca?! Ko bi to nama komandovao? Naravno, oni vanzemaljci u ljudskim tijelima od kojih već odavno vrvi u vojnim vrhovima mnogih zemalja a komandovati će nam na takav način da ga možemo samo popušit u eventualnom sukobu s vanzemaljcima u vanzemaljskim tijelima. Doduše, ukoliko imamo na umu to da „gazda“ upravlja objema stranama, kao crnim i bijelim figurama na šahovskoj ploči, tako da mu je ishod igre uvijek pod kontrolom (kako je to davno govorila Barbara Bartholic) onda će krajnji rezultat ovisiti od njega, dok će iza sukoba ostajati milioni mrtvih, ranjenih, osakaćenih i napaćenih ljudi, kao i uvijek.]


U svakom slučaju, radilo bi se o sljedećem: pinokiji-u-’vakim-tijelima protiv pinokija-u-’nakim-tijelima u lažnoj realnosti a sve u režiji „gazde“, koji upravlja pinokijima bez obzira na to u kakvim tijelima se oni nalazili.


Dok u međusobnim ratovima imamo slučaj: pinokiji programirani ’vako protiv pinokija programiranih ’nako. Znači, nije bitno to da li ratujemo međusobno ili protiv vanzemaljaca jer ćemo ga popušiti i ’vako i ’nako, usljed jednog akutnog nedostatka istinske svjesnosti.


Naravno, usput se odvlači pažnja s glavnog pitanja, tj. – istinske razlike između: onih-koji-imaju-u-sebi-ljudsku suštinu i onih-koji-nemaju-u- sebi-ljudsku-suštinu.


(Halo, čujemo li se?!)


U ljudskim tijelima - oni i mi - u vanzemaljskim tijelima – oni; iza „naših“ ratova stoje oni (i „gazda“); kad se borimo jedni protiv drugih, komanduju nam oni; čak i među „našim“ najpopularnijim istraživačima „vanzemaljaca“ imamo – njih (jedan primjer bi bio S. Greer).


Obmana podrazumijeva i podjelu na osnovu mnoštva vještačkih razlika, dok bi postojala samo jedna prava i jedina razlika, - oni koji imaju u sebi ljudsku suštinu i - oni koji ju nemaju. Oni koji imaju u sebi nešto - Istinsko i oni koji to - nemaju.


(Kad bi svijest jedne škorpije prebacili u ljudsko tijelo, škorpija bi i dalje ostala škorpija, doduše, s nešto drugačijim fizičkim izgledom.)


U svakom slučaju, cilj je potpuno potčinjavanje adamičnih ljudi, odnosno, zarobljavanje i korištenje istinskog od strane lažnog (AI); (simbolično predstavljano pribijanjem Isusa kao personifikacije istinske svijesti/“hrista“, na krst, koji kao rasklopljena kutija simbolizira AI/saturn/sotonu/antihrista.)


Adamični čovjek je potčinjen i pretvoren u sljedbenika; sljedbenik = onesposobljen čovjek


(Kad bi se ovdje, teoretski, neko mogao naglo probuditi u gnostičkom smislu, vidjeo bi da je rođen u ludnici i da je okružen ludacima, koliko god neki od njih trezveno izgledali i zvučali).

6. Stablo života

Tako, ono „stablo života“ na gornjoj slici, desno, bilo bi matriks, „ilustrativno“ prikazan. Laž na nekoliko nivoa i mnogo različitih dimenzija ili realiteta u kojima je uspostavljen lažni dualizam gdje se tobože odvija jedna vječna bitka između dobra i zla (uz jedan akutni nedostatak istinske svjesnosti) a napreduje se prema gornjim spratovima uz pomoć duhovnog razvoja ili ukoliko uzmemo u obzir religijske programe, onda uz pomoć pokajanja i uskakanja Isusu, Kalkiju, Mahdiju u krilo... itd. (Ovdje čak i nekog malo normalnijeg Pinokija može zaboliti glava od silne gluposti.)


Imajući u vidu ovo što je prethodno izneseno, kod nekog sklapanja mozaika, moglo bi se reći to da se ovdje radi o jednoj lažnoj realnosti koju naseljavamo mi kao lažni entiteti i koja je bazirana na lažima i lažnom dualizmu gdje se jednim lažima daje status istine dok se druge laži proglašavaju lažnim. Dakle, tu bi imali „istinite laži“ i „lažne laži“ a na nama kao lažnim entitetima, ostaje to u koje laži ćemo vjerovati a u koje nećemo. Lažna realnost ili iluzija ima i svoje nivoe gdje se napredak prema gore uslovljava usvajanjem laži i njihovom daljom promocijom što, nadalje, učvršćuje sveopštu iluziju. Jedan od glavnih principa sticanja moći i vlasti u iluziji, pa tako i njihovih stanovnika, podrazumijeva stvaranje tzv. “kriptovaluta”, pa onda kupovinu svega što se može kupiti uz pomoć njih, što sam pod jednom temom na forumu vebsajta predstavio ovako:

U ovoj realnosti, lažno se koristi za svrhu kupovine - istinskog. Ovo se može predstaviti na primjeru tzv. „kripto-novca“. Kripto-valuta se stvara ni-iz-čega, ne može se reći čak ni to da se stvara od vazduha jer kad bi se pravila od vazduha, imala bi bar neku vrijednost jer je vazduh važan za održavanje života. Tako, kripto-valute tipa bitcoin-a, predstavljaju samo jednu kombinaciju simbola i same po sebi nemaju nikakvu vrijednost. To bi bilo jedno - NIŠTA. Znači, „kontrolni sistem“ napravi NIŠTA ili LAŽ a onda tu Laž počne da promoviše kao nešto stvarno ili istinito. Oko te laže se ubrzo počnu sklupljati ljudi i što oni više počnu vjerovati u nju, utoliko se vrijednost laži ili NIČEGA povećava. Što više ljudi povjeruje u Laž, utoliko laž postaje stvarnija, čvršća i vrednija. Onda se ta Laž ili NIŠTA počne koristiti za kupovinu stvarnog, u smislu materijalnih dobara i ljudskih usluga. Tako se neki mogu čak i obogatiti uz pomoć proizvodnje laži ili jednostavno, prodavanja postojećih laži po skupljoj cijeni od one koju su sami platili!?

Tako je to i sa lažima koje nazivamo religijama, duhovnim učenjima, ideologijama itd. Kad nam to (LAŽ-NIŠTA) nametnu uz odgovarajuću propagandu i marketing a mi u to povjerujemo, mi smo – kupljeni, zajedno s energijom/svjesnošću kojom raspolažemo i tako usisani u jednu lažnu realnost. Vjerovanjem u njene lažne elemente, mi tu lažnu realnost – učvršćujemo.

Dakle, integritet ili stabilnost formiranog realiteta od strane Lažne svijesti, direktno će zavisti od kvaliteta i sofisticiranosti kriptovaluta koje cirkulišu u njoj.

Energija

Čini se da lažno živi na račun istinskog, odnosno, energije koja potiče iz domena istinskog?! Dinamika „energetske ekonomije“ svodila bi se na njeno crpljenje od adamičnih ljudi koji ju dobijaju preko gornjeg „motornog“ tj. „seksualnog centra“ (prema istočnoj gnostici, seksualni centar kao jedan od tri gornja centra bi na našem nivou lažne realnosti, odgovarao čovjekovom donjem motornom centru.) Znači, izvor energije bi bio adamični čovjek. Podvrgnut svakojakim vrstama mentalne i genetske manipulacije kao i emocionalnih stanja, on ima ulogu baterije za razvoj i održavanje AI i njene lažne realnosti uz istovremeni utisak posjedovanja slobodne volje.

7. Veza s Istinskim ja - „jedino istinsko u iluziji“; B-uticaji ili utisci

Nešto što je – uticaj ili utisak, ne može se vidjeti, ne može se čuti, ne može se opipati. Uticaji nisu vizije, nisu glasovi (u glavi) a nisu ni misli. Uticaj se može samo osjetiti. B-uticaje naš um ili intelekt nije u stanju analizirati ili objašnjavati jer on pripada zoni ispod crte („nije ukorijenjen u realnosti“, što bi rekao Štajner) dok oni stižu iz objektivne realnosti. Ono što je neobjektivno, ne može objasniti stvari koje su objektivne, na zadovoljavajući način. Na primjer, čovjek dobije neki intuitivni osjećaj da nešto nije u redu u vezi s nekom situacijom što se kasnije ispostavi ispravnim, međutim, njegov um nije bio u stanju objasniti stvar, bez obzira na to da li je on poslušao onaj osjećaj ili nije. Ili – „kad nešto znaš a ne znaš kako“, što bi rekao Kastaneda u vezi s „unutrašnjim znanjem“. (Sada bi trebali znati – zašto „ne znamo kako“?!)

Ako je neki uticaj praćen nerazumijevanjem ili nagonom da se nešto odmah uradi, to onda nije „B-uticaj“, nego A-uticaj („gazdin“ ili matriksni uticaj mehaničkog tipa). Ako je vizija, uključujući i one proročanske, onda je to A-uticaj. (Ono što nazivamo „proročanstvima“ se takođe koristi za svrhu kondicioniranja i kontrole čovječanstva.) Ako je glas/glasovi, onda se takođe radi o A-uticaju.

B-uticaji se odnose na situaciju i moguće radnje u sadašnjem trenutku i prije bilo kakvog dejstvovanja, tu mora postojati i jedno određeno - razumijevanje.

Dakle, percipiranje istinskog > razumijevanje > dejstvovanje

Istinski dualizam bi u ovoj realnosti podrazumijevao razliku, odnosno, razlikovanje između lažnog (onoga ispod crte) i istinskog (onoga iznad crte), gdje jedino što je istinsko, podrazumijeva one B-uticaje, dakle, ono što dolazi iz realnosti „iznad crte“ tj. objektivne realnosti. Na nivou adamičnog čovjeka, oni bi se morali pretočiti u jedno manifestovanje Istinske svijesti u lažnoj realnosti. Što bi više adamičnih ljudi uspjelo manifestovati Istinsku svijest kroz svoje dejstvovanje, utoliko brže bi se ova realnost pretvorila u jednu objektivnu realnost dostojnu egzistencije istinskih ljudskih bića.

Sindrom 200-tog čovjeka!?

Znači, nešto slično kao kod onih majmuna, samo možda malo više uključenih individua ili bolje rečeno, - „isključenih“?! Naravno, sama brojka nije bitna a ona bi bila onolika koliko bi probuđenih ljudi bilo potrebno da se ostvari ona kritična masa istinskog znanja na nivou našeg kolektivnog nesvjesnog. A onda...#$%~^#%“!?



***

(pdf verzija teksta - ovdje)