hrist/antihrist

U zadnje vrijeme se iz mnogih religijskih i duhovnjačkih izvora sve više promoviše teorija o skorašnjem dolasku Antihrista, pa kao, kad on dođe, onda smo najebali. Takođe, isti izvori promovišu i teoriju o skorašnjem dolasku Isusa Hrista, pa kao, kad on dođe, onda ćemo biti spašeni tj. oni od nas koji ga prihvate kao svog spasitelja. Naravno, u ovoj ludnici se ovakvi koncepti uglavnom uzimaju prilično razumnim od strane mnogih od nas... ludaka.


Dakle, obojica, i hrist i antihrist dolaze obavezno u – budućnosti i samo što nisu. Jednom se trebamo radovati, sada a drugog se trebamo plašiti, sada. A sve „na povjerenje“!?


Ajd, dobro, dok je našeg ludila, biće i ovakvih vijesti kao i onih koji će im vjerovati.


S obzirom na to da nam istorija liči na istoriju jedne klaonice u kojoj se u svakom momentu uvijek vodi nekoliko ratova uz prigodno stradanje i patnju ludaka, pardon, ljudi, nama, izmanipulisanim kakvi trenutno jesmo, teško da može pasti na pamet pomisao da se već odavno nalazimo pod upravom Antihrista a insinuacije o njegovom dolasku u budućnosti bi samo spadale u svakodnevnu manipulaciju naše svijesti koja se odvija od davnina, kako ne bi primjetili ono što bi svakome normalnom trebalo biti očigledno. Dakle antihrist ovdje vlada već odavno.


Kroz istočnu gnostku, sve to je izraženo još davno, međutim, kako mi koji se nalazimo pod kontrolom antihrista, uopšte možemo to i razumjeti? Mi svoje stanje svijesti uzimamo kao normalno jer za bolje ne znamo. U sklopu antihristove svijesti, nama je obezbijeđen i odgovarajući dualizam, tako da možemo da razlikujemo „dobro“ od „lošeg“. Možemo uživati a možemo i patiti. Međutim, s sklopu iste svjesti, mi možemo vidjeti i doživjeti skoro sve, osim Istine, naravno.


U istočnoj gnostici, tzv. budna ili čista svijest koja ovdje vlada, kojom mi raspolažemo i koju manifestujemo, smatra se – lažnom. Ta lažna svijest se slobodno može nazvati i „antihristom“. Tako, s obzirom da je antihrist ovdje već odavno, mi možemo reći to da smo se već dobro navikli na njega, pa ostaje pitanje, koliko ga se trebamo bojati?!


Međutim, stvar donekle komplikuje to što istočni gnostici tvrde da postoji i tzv. istinska svijest ili Svijest Apsoluta. To bi bio „hrist“. Tako, u realnosti bi bile prisutne dvije različite svijesti, „hrist“ i „antihrist“. Znači, one su već odavno tu, tako da ne dolaze - u budućnosti; a mi s jednom od njih već odavno imamo posla, s odgovarajućim posljedicama.


Naravno, u stanju u kakvom jesmo, nismo u stanju doživjeti i manifestovati onu hristovu svijest. Prema gnostičarima, ona bi bila naš stvarni spasitelj, tj. spasitelj onih od nas koji bi ju uspjeli dosegnuti i manifestovati. Tako, moglo bi se možda reći da je ona prisutna ali nemanifestovana.


(Vjerovanje da trebamo čekati da dođe neka individua po imenu Isus Hrist, pa kad dođe, da mu samo trebamo uskočiti u krilo kako bi nas ta individua spasila, bilo bi samo jedan djelić onih mentalnih programa koje smo sasvim uredno usvojili, dok se istovremeno smatramo svjesnim i razumnim.)


Doduše, u svemu ovome se javlja još jedno pitanje a to je da li bi onda postojale i dvije realnosti gdje bi jedna bila Istinska i u njoj bi vladala Istinska svijest a druga lažna? Ili je realnost jedna s tim što bi ju mi koji smo pod uticajem antihristove svijesti percipirali na jedan izvitoperen način, pa se tako i ponašali dok bi oni koji raspolažu istinskom svijesti, tu realnost vidjeli sasvim drugačije?!


**


Stvarni dualizam bi vladao između istinskog i lažnog a nama koji živimo u okviru antihrista ili lažne svijesti, ponuđen je unutar nje i lažni dualizam. Na primjer, kad biramo predsjednika (autoriteta) na izborima, između (obično) dva političara, u suštini nam kontrolni sistem prezentira isto sranje u dva različita pakovanja. Bilo koje od njih da izaberemo, rezultati će biti isti. Izabrali govno, pojeli govno. To, da smo pojeli govno, obično vidimo po rezulatima koje je naš izabranik ostvario u odnosu na ono što je on obećavao. Da fenomen bude veći, izaćemo na sljedeće izbore s jednim novim žarom i nadom, pa opet izabrati novo govno između dva ponuđena. I tako stalno. (Slično je i sa drugima stvarima koje su am prezentirane u svakodnevnom životu a mi imamo utisak da imamo slobodnu volju i da možemo birati. Između dvije opcije, nismo u stanju da vidimo ili pronađemo neku treću, nego nam ostaje da biramo između njih).


U suštini, unutar antihrista, bolje ni ne može. Tu jedno normalno i istinski svjesno ljudsko biće, jednostavno ne može doći na vlast. Glavni razlog za to bi bio taj da istinsko ljudsko biće ne bi imalo ni želju da vlada drugima jer bi osnovni princip unutar hristove svijesti bio taj da se poštuje individualnost i slobodna volja svih ljudskih bića. Tako, ukoliko mi ikada uspijemo da postanemo istinska ljudska bića, neće nam ni trebati neki autoriteti koji će nama vladati, odnosno, govoriti nam šta treba da mislimo i radimo. Svako od nas bi postao svjestan toga da nam autoriteti uopšte ne trebaju, niti da bi neko od nas trebao preuzimati funkciju nekog vođe. Tako bi to bilo ukoliko ikad postanemo istinski svjesni, unutar hrista, odnosno, istinske svijesti. Dakle, svako od nas bi sam znao šta treba da radi u svakom momentu, kako i zašto.


S tim u vezi, može se reći to da nam bi nam hrist stvarno bio spasitelj, ukoliko se stvar ispravi u odnosu na izvitopereni koncept koji se promoviše iz programskih, pardon, religijskih izvora. Ili, ukoliko se stvar - pravilno shvati. Naravno, sljedeće pitanje bi bilo, - kako zamijeniti antihrista hristom, odnosno, kako dosegnuti hrista kao istinsku svijest ili kao ljudsku svijest? Mi koji baratamo antihristovom sviješću a sebe smatramo ljudskim bićima, imaćemo problema kod shvatanja samog koncepta jer nam „gazda“ reguliše percepciju, način razmišljanja, pa čak i ono na šta ćemo obraćati pažnju. Ono što mi smatramo bitnim za sebe, u stvari, nešto drugo smatra za nas. Nešto što nismo mi a s čime smo neprestano poistovijećeni.

..