Wednesday, April 19, 2006

Šta raditi?

Mislim da je odgovor na ovo pitanje je sasvim jednostavan. On glasi:

- Uradi sve što je u tvojoj moći na izgradnji svog vlastitog bića. -

Dakle, - rješavaj prvo svoj slučaj.

***

Naravno, ovo možemo i malo pojasniti a da ne komplikujemo stvar previše.

U ezoteričkom smislu, glavni dio tog procesa ‘izgradnje’ podrazumijeva stvaranje trajne i stabilne veze između “kočijasa”/ličnosti i “gospodara”/duše (Gnostika I dio, Parabola o kočiji), odnosno, ‘nižih centara’ sa ‘višim centrima’.

Kad se ta veza počne formirati, čovjekova svijest se počinje širiti i on će preko svojih ‘viših centara’ dobijati impulse šta treba da radi, kada, kako itd... Dakle, stvara se neka vrsta “povratne sprege” između nižih i viših centara, odnosno, elemenata ličnosti i duše. Kad ta veza postane trajna i stabilna, čovjek će početi isključivo djelovati iz područja svojih viših centara ili duše.

Da bi se ovo shvatilo, trebalo bi imati na umu da smo mi sada tzv. “vanjski ljudi” koji funkcionišu na osnovu korištenja svojih nižih centara (motornog, intelektualnog i emocionalnog) a ti centri predstavljaju glavne komponente onoga što Kastaneda naziva “umom grabljivca”

(“Da bi nas držali u poslušnosti i poniznosti, krotke i slabe, grabljivci izvode čudesan manevar – izvanredan, naravno, s tačke gledišta stratega koji se bori, a jeziv za one koji zbog njega stradaju. Oni nam daju svoj um! Da li me čuješ? Grabljivci nam daju svoj um, koji postaje naš um.” Aktivna Strana Beskonačnosti)

Sa stanovišta Četvrtog puta, ljudi koji nisu uspjeli da se povežu sa svojim višim centrima, što znači - velika većina nas, (ili preko 99% ljudi) - smatraju se običnim (reaktivnim) mašinama. Oni kao takvi djeluju prilično kozistentno tj. u skladu s tim kako ‘kontrolori matriksa’ pritiskaju “dugmad”. Dakle, na iste vanjske podražaje svaki čovjek specifično reaguje. Ovo se najbolje očituje po njegovim emocionalnim reakcijama.

Dakle, nas ‘matrix’ drži vezanim za sebe preko ovih naših nižih centara.

Iz ovoga bi trebalo biti jasno se izlaz nalazi u povezivanju s višim centrima.

***

Ovdje bi mogli navesti i to da postoje mnoge indikacije da je sve više i više onih ljudi, koji sada povremeno dobijaju neke impulse od strane svojih viših centara, što ih upravo i navodi na istraživanje ove tematike.

Dakle, stvar je individualna. Međutim, ona bi mogla takođe biti i ‘kolektivna’ ako uzmemo u obzir eventualnu ‘drugu fazu’ u kojoj bi oni koji se uspiju povezati s ‘gospodarom’, s tog novog nivoa svijesti individualno radili nešto što bi moglo imati globalan uticaj. Ovdje ću opet ponoviti onaj Gurđijevov navod u vezi ‘ezoteričke grupe’:

"Unutrašnji krug se naziva 'ezoterični'; taj krug se sastoji od ljudi koji su dostigli najveći razvojni stepen koji je moguć za čovjeka, što znači da svaki od njih posjeduje individualnost u svom krajnjem razvojnom stepenu, da tako kažemo, jedno nedjeljivo ‘Ja’, sve vrste svijesti moguće za čovjeka i punu kontrolu nad tim stanjima svijesti, sve znanje moguće za čovjeka, i jednu slobodnu i nezavisnu volju. Ovi ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u suprotnosti sa njihovim razumijevanjem, niti imati razumijevanje koje nije odraženo u njihovim radnjama.” U isto vrijeme, među njima ne može da bude nikavih nesloge niti razlike u razumijevanju. Odatle, njihova aktivnost je potpuno ko-ordinisana i vodi ka jednom zajedničkom cilju bez ikakvog posebnog nagona, jer je sve bazirano na jednom zajedničkom i identičnom razumijevanju.”

***

Znači, to gdje će se neko fizički nalaziti neće imati veze. Fizički kontakt između tih individua takođe neće biti potreban jer bez obzira na to gdje se svaka jedinka bude nalazila, ona će raditi u harmoniji s cjelinom, odnosno, ostatkom te grupe koja radi na “specifičnim frekvencijama” ili “svira određenu kompoziciju”.

Naravno, bez obzira na svu distrakciju, odnosno, dezinformativni materijal koji se sve više upumpava u našu oblast postojanja, mislim da se može očekivati da će se formirati i jedna takva grupa tzv. “OPD kandidata”, odnosno, individua koje će raditi na tim frekvencijama.

Da li će ta grupa biti dovoljno velika i jaka tj. uspjeti podići prag svjesnosti ostalih, pa tako djelovati i na promjenu realnosti u kojoj živimo ili one realnosti u kojoj ćemo da živimo, to ostaje da se vidi.

Mislim da je ovdje već izneseno dovoljno materijala da se može shvatiti da ne postoji jedan ‘recept’ ili ‘doktrina’ za svakoga osobno, koji se može servirati sa strane i da on važi za sviju. To vjerovatno neće u takvom smislu ni postojati. Bez obzira na to što je teško izbjeći sav dezinformativni materijal koji se sve više upumpava u 3D iz svih pravaca, mislim da se prilično dobar mozaik može sklopiti koristeći se onim što je rečeno u knjizi Donosioci Svitanja, kao i tekstovima na temu gnostike i nekim drugim.

Prvo što se tu može vidjeti, to je da ‘spasitelj’ ne postoji u smislu u kome se to prezentira kroz religije i ‘new-age’. Dakle, svako je svoj (potencijalni) spasitelj i svako treba da preuzme odgovornost za sebe u svoje ruke.

Bog je i u zmiji i u jabuci, i u prijatelju i u neprijatelju, i u crnom i u bijelom, i u svjetlosti i u mraku, i u silama destrukcije i u silama kreacije…znači, - u svemu, a na nama je to - s kojim njegovim licem ili aspektom ćemo se uskladiti ili povezati.

Drugo, ne postoji nikakav ‘bogomdani’ vođa, mada se mnogi danas tako predstavljaju. Svako od nas mora da postane sam svoj vođa, tj. da preuzme kormilo u svoje ruke.

Treće, ne postoje ni ‘ekskluzivne grupe’ koje imaju ‘specijalne recepte’ i čijim je članovima zagarantovan napredak ka višim nivoima svijesti, odnosno, postojanja.

Međutim, - POSTOJE MNOGE GRUPE KOJE SE PREDSTAVLJAJU TAKVIMA, I ONE SU MAHOM DIO JEDNE ŠIRE DEZINFORMATIVNE (COINTELPRO) OPERACIJE, KOJA JE DIZAJNIRANA TAKO DA UHVATI U SVOJU MREŽU ŠTO JE MOGUĆE VIŠE ONIH KOJI SU KRENULI TIM PUTEM.

Tako ćemo u njihovoj terminologiji naići na pojmove Bog, duša, duh, uskrsnuće, razvoj, evolucija, duhovni napredak. itd. dok njihove tehnike da se to ostvari podrazumijevaju manipulaciju svijesti njihovih pripadnika i njihovo navođenje na krivi kolosjek.

Oni koji po svojoj suštini izaberu ‘OPD put’, a to mogu samo oni čije je suštinsko biće manje-više na tim frekvencijama, moraju imati na umu da on isključivo vodi kroz – objektivnu realnost, pa bilo kakva ona bila. (OPD polaritet se ne može postici nikakvim ‘vježbama’.) Preduslov da bi se ona vidjela je oslobađanje od svih predrasuda i mentalnih programa na kojima je bazirana čovjekova ličnost. Naravno, ovdje nije problem - nju samo vidjeti, nego i – emocionalno doživjeti i ‘preživjeti’ ono što će se tu vidjeti. Upravo zbog toga sama slika će se pojavljivati postepeno, u skladu sa širenjem svijesti čovjeka, kako bi se ona tu mogla akomodirati a da ne naruši njegov integritet.

Dakle, trebalo bi biti jasno da neke ‘imaginacije,’ molitve, rituali, magije, ‘čarobni’ napitci, astralni izleti itd. ne mogu biti od neke pomoći, kad se o povezivanju sa svojim višim centrima radi. Isto tako, mislim da bi tekstovi na temu gnostike, Viteški Pohod, Drvo Života, itd. mogli biti od pomoći.

U vezi prepreka i distrakcije pri svemu ovome, čovjek mora biti svjestan značenja pojmova - mentalnih programa, organskih portala, psihopata, cointelpro-organizacije…i principa njihovog djelovanja. (Na tome se takođe može vježbati lična pronicljivost i razboritost.)

Na kraju se opet sve svodi na to da će svi oni koji savladaju gradivo koje je predviđeno za 3-ći razred, preći u 4-ti. U 4D vjerovatno će nam stajati na raspolaganju dvije različite “škole”, jedna će biti smještena u tzv. OPS zoni, a druga u OPD zoni. Ko će u kojoj školi da pohađa dalju nastavu, zavisiće od njegovih ličnih frekvencija ili polariteta, tj. suštine njegovog bića.

Znači, za vrijeme ovog našeg boravka u 3D, moramo imati na umu da tu svako od nas ima svoje individualne lekcije, koje su specijalno dizajnirane u skladu s njegovim bićem. (U tome, koliko će čije lekcije biti ‘teške’, karmički ‘efekti’ takode mogu igrati određenu ulogu). Oni koji ne savladaju svoje lekcije, moraće ponoviti razred.

Friday, April 14, 2006

“Opčinioci”

Lobaczewski:

U pokušaju da pobliže sagledamo te psihološke procese i fenomene koji navode jednog čovjeka ili naciju da povređuje druge, odabraćemo neke fenomene koji su karakteristični za to, koliko god je to moguće. Vidjećemo da je učešće raznih patoloških faktora u tim procesima jedno pravilo; situacija u kojoj se to njihovo učešće ne primjeti bila bi izuzetna. U drugom poglavlju skicirana je uloga ljudskog instiktivnog substratuma u razvoju ličnosti, formiranje prirodnog pogleda na svijet, društvenih veza i struktura. Mi smo takođe indicirali da naši socijalni, psihološki i moralni koncepti, kao i naši prirodni načini reakcija nisu adekvatni u svakoj situaciji u kojoj se suočavamo sa životom. Mi ćemo generalno povrijediti nekoga ukoliko djelujemo na osnovu naših prirodnih koncepata i reaktivnih arhetipa u situacijama koje će nam se činiti odgovarajućim našim imaginacijama, mada su one u stvari suštinski drugačije. Ka jedno pravilo, te drugačije situacje dozvoljavaju pojavu para-odgovarajućih reakcija zbog ulaska u opštu sliku nekih patoloških faktora koje je teško razumjeti. Tako, praktična vrijednost našeg prirodnog pogleda na svijet generalno završava tamo gdje počinje psihopatologija. Dobro poznavanje ovih uobičajenih slabosti ljudske prirode i naivnosti normalnog čovjeka je dio specifičnog znanja kojeg nalazimo kod mnogih psihopata, kao i nekih karakteropata.

Opčinioci (Spellbinders, prim. prev.) raznih škola pokušavaju da izazovu te para-odgovarajuće reakcije kod drugih ljudi u ime nekih njihovih određenih ciljeva, ili u službi vladajućih ideologija. Ovaj težak-za-razumjeti patološki faktor je lociran unutar samog opčinioca. ... Da bi se razumjeli ovi ponerološki procesi zaražavanja, pogotovo oni koji djeluju u širem društvenom kontekstu, sada ćemo sagledati uloge i lične karakteristike individua koje ćemo nazvati “opčinioci” i koje su veoma aktivne na ovom području uprkos tome što je njihova statistička zastupljenost vema mala. Opčinioci su generalno nosioci raznih patoloških faktora, nekih karakterpatija i nekih nasljednih anomalija. Individue sa nakaznim personalitetima često igraju slične uloge, iako je njihov uticaj na socijalnoj razini mal i ne prelaze određene granice društvenih normi ponašanja.

Opčinioci se odlikuju jednim patološkim egoizmom. Takva osoba je prisiljena nekim unutarnjim razlozima da napravi jedan rani izbor između dvije stvari: prva je da prisili druge ljude da razmišljaju i gledaju na stvari na način sličan njihovom vlastitom; druga je jedan osjećaj usamljenosti i različitosti od drugih, jedna patološka neuklopljenost u društveni život. Njihov izbor ponekad podrazumijeva ili zmijsku-šarmantnost ili samoubistvo...

Opčinilac vjeruje da će uvijek naći one koje će preobratiti na svoju ideologiju, i u većini slučajeva, oni su u tome u pravu.

Međutim, oni se šokiraju (ili reaguju sa jednom paramoralnom indignacijom) kad se ispostavi da njihov uticaj obuhvata samo jednu ograničenu manjinu, dok je stav većine drugih ljudi prema njihovim aktivnostima kritičan, ili ih smatraju bolnim i poremećenim. Opčinilac se tako suočava s jednim izborom: ili se povući natrag u svoju prazninu ili pojačati svoju poziciju pojačavajući efikasnost svog djelovanja... U jedno zdravom društvu, aktivnosti opčinilaca nailaze na dovoljno efikasne kritike koje ih brzo zagušuju. Međutim, kad su njima prethodili uslovi koji destruktivno djeluju na zdrav razum i društveni poredak; kao što je društvena nepravda, kulturna zaostalost, ili intelektualno ograničeni vladari koji ponekad pokazuju patološke karakterne crte, aktivnosti opčinioca su vodile cjelokupna društva u ljudske tragedije ogromnih razmjera...

Takva individua će da peca u jednoj životnoj sredini ili društvu (kad je Lobačevski ovo pisao, nije bilo - interneta; prim. prev.) ljude koji prijemčivi za njen uticaj, produbljujući njihovu psihološku slabost sve dok se oni ne spoje zajedno u jednu ponerološku uniju. U drugu ruku, ljudi koji su uspjeli održati svoje kritičke osobine cjelokupnim, bazirane na njihovom zdravom razumu i moralnim kriterijumima, pokušavaju da se suprostave aktivnostima opčinilaca i njihovim posljedicama. To rezultra u jednoj polarizaciji društvenih stavova gdje svaka strana pravda sebe uz pomoć određenih moralnih kategorija. To je upravo i razlog zašto je takav jedan otpor na bazi zdravog razuma često povezan sa jednim osjećajem bespomoćnosti i nedostatka kriterijuma. ...

Karakterističan fenomen je i taj da jedan visok IQ (koeficient inteligencije) pomaže čovjeku da bude otporan na opčinilačke aktivnosti samo u jednom umjerenom stepenu. Stvarne razlike u formiranju ljudskih stavova prema uticajima takvih aktivnosti mogu se pripisati nekim drugim karakteristikama ljudske prirode. Najvarljiviji faktor u zauzimanju jednog kritičkog stava je dobra bazična inteligencija koja uslovljava našu percepciju psihološke realnosti. Mi takođe možemo posmatrati kako aktivnosti jednog opčinioca “kominjaju” prijemčive individue s jednom zaprepašćujućom pravilnošću...

Ranom fazom aktivnosti jedne ponerološke zajednice obično dominiraju karakteropatične, posebno, paranoidne individue, koje često igraju jednu inspirativnu ili opčinilačku ulogu u ovom procesu ponerizacije. Sjetimo se ovdje da moć jednog paranoidnog karakteropate leži u činjenici da oni lako pretvaraju u svoje robove manje kritički sposobne umove, tj. ljude sa drugim vrstama psiholoških nedostataka, ili one koji su bili žrtve individua sa poremećajem karaktera, a posebno, jedan veliki segment mladih ljudi...

Sasvim je uobičajen fenomen da jedna ponerološka zajednica ili grupa ima jednu svoju posebnu ideologiju koja uvijek opravdava njene aktivnosti i oprema njenu motivacionu propagandu. Čak i jedna omanja banda bitangi može da ima neku svoju melodramatičnu ideologiju i patološki romantizam. Ljudska priroda traži da zle stvari imaju oko sebe jedan naglašeni oreol mistike kako bi se nečija savjest mogla smiriti a svijest i kritičnost prevariti, bilo čovjeka samog ili tamo nekih drugih.

-