Thursday, June 22, 2006

Knjiga: Igra Sna i Jave, Ans i Eva Jargi


Knjiga se može daunlodirati odavdje:

http://www.galaksija.com/literatura/IGRA_SNA_I_JAVE.pdf


***

Komentar


Interesantna tema i interesantna knjiga. Moram priznati da me je stvarno zaintrigiralo kad sam na samom početku knjige pročitao:

“Svrha ove knjige je da svojom formom i sadržinom, skrivenim kodom i otvorenim porukama, kod čitaoca izvrši reprogramiranje, odnosno, svojevrsnu transformaciju svijesti…”

Meni inače pojam “reprogramiranje” nimalo ne leži jer on podrazumijeva zamjenjivanje jednog programa drugim, a koliko znamo, program je - program. (Ko je programer?!) Ono o čemu volim da pričam je de-programiranje.

Dalje slijedi: “…u pravcu pripremanja za “kvantni skok” u zabačene i zaboravljene predjele iza barikada Jastva, sakrivene iza čvrstih okova Jave – u rajske dimenzije sna.”

Ne zvuči loše: - Rajske dimenzije sna…!?

Međutim, pitanje je koliko sve to ima ikakve veze s objektivnom realnošću?! Mislim da će ‘Jastva’ u nekom obliku biti sve dok ima individualnosti a Jastvo zadržavamo čak i kad sanjamo.

S druge strane, prema gnostičarima, mi već odavno spavamo! Naravno, to čiji snovi imaju “rajske dimenzije”, čiji “paklene” ili neke druge, prilično je individualna stvar. Neki kažu da se iz sna čovjek može samo probuditi a možda stvarno postoji i mogućnost da on svoj sadašnji san još više - produbi!? Ili da u njemu sanja i neki ‘san u snu’!? Ako je to stvarno tako, onda bi se očekivalo da neki možda požele i da se napokon probude!? Isto tako, možda možemo uzeti u obzir i mogućnost da je Gurdjijev bio u pravu kad je tvrdio da ljudi mogu čak i da sanjaju da se bude, pored one njegove tvrdnje da - većina ljudi cijeli svoj život proživi u jednom snu u kojem se neki od njih bave i naukom, a neki čak pišu i knjige!?
Ko zna?! Ili je možda stvar ipak individualna?!

***

He, he, ne znam zašto, ali kod ovog “pretvaranja jave u san” (ili obratno) prva asocijacija koja mi je pala na pamet bio je film U ustima ludila, gdje je ključna rečenica: 'Kada ljudi počnu da gube sposobnost da shvate razliku između mašte i stvarnosti, stari (Drako) mogu da počnu svoje putovanje nazad (na ovaj svet, da vladaju). Što više ljudi veruju, putovanje će biti brže.”

Naravno, to je samo jedan film i ne moramo ga uzimati ozbiljno.

***

U suštini, veoma sam skeptičan u vezi skupljanja saznanja a pogotovo u vezi sa bilo kakvim istinskim spoznajama uz pomoć promijenjenih stanja svijesti a čini se da to postaje sve više popularno. (Doduše, možda sam ja malo zaostao?!) Ili se možda radi o namijernom favorizovanju onih stanja svijesti gdje dolazi do distorzije čovjekove percepcije?! Istovremeno, u istočnoj gnostici se stalno naglašava važnost ostajanja “pri sebi i u sebi”, s punom koncentracijom i pažnjom. Da li je to slučajno?!

Ovdje ću morati ponoviti onu Parabolu o kočiji u kojoj se čovjek poredi sa jednom kočijom, odnosno, konjskom zapregom, gdje sama kočija ili kola, simbolizira čovjekovo fizičko tijelo, konji predstavljaju njegove emocije, osjećanja i strasti; kočijaš predstavlja jedan intelektualni sklop koji je sposoban da rezonuje, tj. - ličnost a u kočiji se nalazi i jedan putnik, koji je ujedno i njen gospodar. To je njegova suština, duša ili istinsko Ja.

U svom normalnom stanju, cijeli taj sistem je u jednom besprekorno skladnom odnosu i on perfektno funkcioniše – kočijaš drži uzde čvrsto u svojim rukama i upravlja konjima i kočijom u pravcu i na način koji mu gospodar nalaže. Međutim, sve bi to trebalo da bude tako ali u većini slučajeva nije. Prvo, kočijaš je iz nekih razloga prestao biti svjestan postojanja svog gospodara, te je preuzeo upravljanje kočijom u svoje ruke. Moglo bi se reći da je on usljed nekih vanjskih uticaja pao u neku vrstu sna ili transa.

Tako, danas većina kočijaša spava a njihovim kočijama prijeti opasnost da se sunovrate u provaliju.

S tim u vezi, jedini spas bi bio da se kočijaš PROBUDI, poveže se s dušom i prepusti njoj ‘navigaciju’.

Međutim, iz nekih razloga ovaj koncept nije nimalo popularan, vjerovatno zato što on počiva na stanovištu da se tako nešto NE može ostvariti kroz snove, transcedentalne meditacije, hiperdimenzionalne vježbe, rituale i sve ostalo što podrazumijeva PROMIJENJENO stanje svijesti. U suštini, tu se radi o jednom mukotrpnom radu na samom sebi.

Da tragikomika bude veća, kako stvari stoje, još malo pa ćemo ta promijenjena stanja svijesti tretirati istinskim, ili – budnim, ako već nismo počeli?! (U ovoj ‘Zoni Demijurga’ sve je moguće, tako da se pojmovi i njihova značenja redovno obrću - naopako!)

***

Dakle, kočijaši spavaju a oni koji spavaju često i sanjaju. Čovjek može sanjati ‘vako, a može i - ‘nako. Snove možemo uzeti kao dio naše realnosti, međutim, moramo imati na umu da ta iskustva interpretira ‘kočijaš’ u skladu s njegovim stanjem svijesti. Snovi mogu biti projekcija nekog dijela čovjekovog bića, mogu biti njegova reflekcija a bogami mogu se i manipulisati “sa strane” od strane entiteta koji postoje ili zvanično ne postoje a da toga sanjač nije ni svjestan. Koliko je sanjač u stanju da vidi realnost objektivno? Mislim da on to nije u stanju, mada će on smatrati svoje doživljaje objektivnim ili će tvrditi da objektivna realnost ni ne postoji.

Recimo, oni koji su čitali nešto na temu američkih vojnih istraživanja na području “remote viewing” mogli su primjetiti da su tu korištene procedure u kojima su oni koji su “putovali” kroz vrijeme/prostor bili prvo obučavani da što je moguće pravilnije opišu percipirane stvari ali - bez ikakve lične interpretacije. Da li je to slučajno?! Ili im je možda još davno bilo jasno da interpretacije posmatrača/ličnosti u većini slučajeva nemaju nikakve veze sa objektivnom realnošću.

Istovremeno, kad su snovi u pitanju, isto kao i kod nekih vrsta meditacije, praktikanti često proklamuju da se tu čovjek treba postaviti samo kao posmatrač, međutim, prema opisu njihovih iskustava, jasno je vidljivo da oni čine upravo obratno. Oni uzimaju aktivno učešće u tim iskustvima ali naravno, sa pozicije ličnosti ili kočijaša, odakle dolaze i sve interpretacije tih iskustava a često slijede i definitivni zaključci. Na kraju se ispostavlja da tu o nekom ‘neutralnom’ posmatranju nema ni govora.

Kuriozitet je takođe to što u svemu tome tzv. “wishful thinking” igra jednu važnu ulogu, tako da čovjek počinje interpretirati realnost (tj. ono malo što je u stanju da vidi) sa platforme - “što je babi milo, to joj se i snilo”. U gnostici se to naziva i samo-trankvilizacija a ona se najčešće obavlja uz pomoć jednog konstantnog, intenzivnog i bespoštednog – laganja-samog-sebe.

Nadalje, tačno je to da je Kastaneda pridavao veliku važnost snovima, međutim, kod ljudi koji su ga čitali primjetio sam neku “čudnu” tendenciju da ignorišu ono čemu je on pridao još veću važnost i što je čak nazivao TEMOM NAD TEMAMA!? Dakle, - predatora. Pogotovo ako uzmemo u obzir ono što je on tvrdio u smislu da se nama bez predatora malo sta dogada. Ili, bolje receno, da skoro sve što nam se dešava, dešava nam se ‘u režiji’ ili pod kontrolom istog. Ja lično smatram da je i to takođe blizu istine. Da li su snovi područje gdje smo imuni na ‘stranu instalaciju’, odnosno, izvan njenog uticaja?! Čisto sumnjam. Međutim, mi ćemo predatora izbaciti iz jednačine (jer ružno zvuči!), a od onoga što nam je ostalo sklapaćemo cijelu sliku, i po mogućnosti - sa što više ružičaste boje. Ništa ljepše za one koje ignorišemo, tj. koji zvanično ne postoje, odnosno, one koje smo izostavili u našim snovima!? Za njih vjerovatno nema lakšeg i slađeg zalogaja od ‘ovce-u-nirvani’. Doduše, Kastaneda nam je odgovorio i na pitanje zašto ljudi ignorišu predatora.

***

Nadalje, tendencija da se iz samo jednog ugla interpretira kompletna struktura i mehanizam rada univerzuma je svuda prisutna. Nedavno sam npr. čitao knjigu čiji je autor ostavljao utisak da je proniknuo u većinu tajni i to preko ničeg drugog do – krvnih grupa!? Pipamo samo rep a mislimo da vidimo cijelog slona!?

U svojoj poslednjoj knjizi David Icke je slično opisao svoja iskustva koja je doživjeo uz pomoć pripravka od biljke ajahuasca. Kad je uz pomoć ovog ‘čarobnog napitka’ dospio u jednu oblast postojanja izvan ovog našeg ‘matriksa’ i od tamo sagledao situaciju, on nam poručuje da “ništa ne brinemo, ljubav je sve što postoji, sve ostalo je – iluzija”. (Odmah mi je laknulo!)

Generalno se može reći da je sve iluzija, hologram, da smo svi jedno,'ti si ja', 'ja sam ti' i napraviti cijeli niz preturbacija na tutemu, i to je možda tako gledajući sa nekog višeg aspektapostojanja.

Međutim, relativno za ovaj 'podrum' (aludirajući na Kusturicin film Podzemlje) u kojem se mi nalazimo, mislim da postoji i jedna odgovarajuća 'podrumska-objektivna-realnost' koje većina nas nije svjesna i neće da bude svjesna. Bez obzira na to što su neki od nas u podrumu na ovaj ili onaj način saznali za gorenavedene duhovne i univerzalne istine, kad udarimo glavom u zid podruma, glava će nas zaboliti i odmah ćemo zaboraviti na to "da je ljubav sve što postoji a sve ostalo iluzija". Često je dovoljno da nas samo zaboli zub. Čak nećemo biti u stanju ni izaći napolje iz podruma, nego ćemo se dole ponašati onako kako nam drug Marko ‘odozgo’ nalaže. Istovremeno, jedni podrumaši će sanjati ‘vako, a drugi ‘nako. Jedni će interpetirati svoje snove vako, a drugi nako. Oni koji se smatraju prosvjetljenima gledaće sa visine i s prezirom na one koje smatraju neprosvjetljenima, ili će ih samo smatrati – neinformisanima.

Ja bih ovdje postavio pitanje, da li je i drug Marko, koji kontroliše podrumaše s gornjeg sprata, - stvarno toliko loše informisan?! Da li je moguće da njemu nisu poznate duhovne istine koje su čak i nama dostupne, - u smislu da je on mi, da smo mi on, da smo svi jedno, da je sve skupa jedna velika iluzija, da je ljubav sve što jeste… itd?!

I pored svega toga, drug Marko neumorno širi dezinformacije ‘odozgo’ koje kroje koncenzus-realnost u podrumu. Naravno, mnoge od tih dezinformacija lijepo zvuče, pa su rado prihvaćene od strane ‘podrumaša’. (“Jao Marko što ti lepo lažeš” – govorila je često drugarica Natalija; ali lako je bilo njoj jer je ona vidjela malo više objektivne realnosti od onih podrumaša.)

Ili je možda cijela slika ipak malo ‘šira’?!?

Šta da kažemo o onim “snovima” gdje ‘entiteti koji zvanično ne postoje’ organizuju za sanjača “turistički paket-aranžman” po galaksiji i okolini, kroz vrijeme i prostor?! Neki sanjači nakon tih iskustava pišu čak i knjige, uvjereni da se sve što su doživjeli stvarno dogodilo. Naravno, njih usput uvjere i u to da su oni na neki način specijalni, tj. da nije nimalo slučajno to što su upravo oni bili “izvučeni”. Međutim, ukoliko se podvrgnu regresivnoj terapiji i ukoliko je terapeut dovoljno stručan da probije tzv. “paravan memoriju” (“fiktivni doživljaj”), redovno se ispostavlja da je stvar bila mnogo banalnija i bizarnija. Njemu su njegova ‘sjećanja’ bila ‘dounlodirana’ dok je on ležao na nekom stolu ko zna gdje, priključen na kojekave prilično sofisticirane uređaje od strane naše “kosmičke braće”.

Šta da kažemo o onim ‘snovima’ koji uslijede nakon prvih znakova interakcije s našom “kosmičkom braćom,” kad kod nekih ljudi ‘automatski’ dođe do disasocijacije mentalnog tijela od ostalih, te se oni “astralno projiciraju” ili “lucidno sanjaju” kako bi izbjegli traumu (a pri tome se ispostavlja da je ono što oni dožive kod ‘astralne projekcije’ prilično drugačije od onoga što dožive njihove duše i tijela!?).

Dakle, pitanje je kako ovu vrstu ‘snova’ trebamo interpretirati? Ili je možda najbolje da i ovo ignorišemo, odnosno, da to ne uklapamo u svoje lične - Snove?!

***

Mislim da čovjek ne mora biti potpuno budan da bi primjetio da svako od nas ovdje ima svoje individualne lekcije koje će mu se ponavljati u raznim oblicima sve dok ih ne nauči. Možda i kao čovječanstvo imamo neke zajedničke lekcije?! Kad ja udarim glavom u zid usljed svoje nesmotrenosti ili neznanja, onda glava boli mene a ne nekog drugog bez obzira na to što smo ja i taj drugi – jedno (neko će možda reći da ja tu činjenicu nisam dovoljno duboko – spoznao!?) To je i sasvim pošteno. Prilično sam siguran u to da kad sam spavao najčvršćim snom, najviše sam se i patio. Moja ignorantnost me je često skupo koštala, tako da sada lično preferiram ‘prisebnost’, oči širom otvorene, aktivno razmišljanje svojom glavom i djelovanje u skladu sa stečenim znanjem, mada, ne kažem da se i iz snova ne može nešto naučiti. U suštini, kad se o našim snovima radi, mislim da ih trebamo uzimati ozbiljno i analizirati ih koliko god je to moguće objektivno, imajući na umu SVE mogućnosti a istovremeno izbacujući svako predubjeđenje i “wishful thinking”.

***

Postoje i neke indikacije da se čovječanstvo približava onome što je Gurdjijev nazvao “raskrsnicom” i da određenim silama veoma bitno da na njoj ne skrenemo na pravi put. Naravno, da bi se stvar osigurala, njima je bitno da se u ovim vremenima što više ovaca nalazi u stanju transa koji, naravno, nema nikakve veze sa objektivnom realnošću. Kvalitet percepcije čovjeka u snu ili transu ne moramo ni diskutovati.

Povećanjem nivoa svijesti/svjesnosti na osnovu sticanja istinskog znanja približavamo se i objektivnoj percepciji realnosti, što nadalje ‘optimizira’ i naše DJELOVANJE, odnosno, AKTIVNO učešće u kreaciji. Sve je to povezano.

Suprotno tome, ‘sindrom ovce-u-nirvani’ stavlja čovjeka u ‘off-modalitet’ i on je kao takav ‘isključen,’ te može samo da ‘vegetira’ u nekom stanju ‘virtualne-animacije’. Takvo jedno stanje možda može da vodi i ka ‘ne-bivstvovanju’, kako je to predstavljeno u tekstovima Viteški Pohod i Drvo Života. Stoga, podrazumijeva se to da svako od nas ima ličnu odgovornost za samog sebe, odnosno, svoju navigaciju kroz ‘Drvo Života’ ili ‘Sve Što Jeste’.

Da li će neko ići kroz sve to kao “sanjač” ili “tragač”, vjerovatno je stvar suštine te individue.

***

Vraćajući se na Kastanedu, može se reći da bi njegov pojam ratnika odgovarao pojmu tragaoca u gnostici, a činjenica jeste da on navodi da i “sanjači” mogu izaći iz ‘podruma’, međutim, u oba slučaja sama ‘metodologija’ kao i stepen svjesnosti čovjeka, vjerovatno igraju ključnu ulogu, tako da se to ne bi trebalo izvlačiti i izolovati iz konteksta cijelog njegovog djela a onda stizati do klasičnih new-age paradigmi o funkcionisanju univerzuma, koje lijepo zvuče a sam Kastaneda ih nikada nije pominjao.

U slučaju da čovjek ide kao “sanjač,” mislim da on takođe prvo mora da se probudi, a tek onda - ‘svjesno da sanja’ u smislu otvaranja “portala” izmedu dimenzija ili denziteta, kao i kretanja kroz njih. Dakle, stanje svijesti je “ime igre” a ono istovremeno određuje i mogućnost stvarnog razumijevanja suštine ove problematike. Međutim, možda tu vrstu ‘svjesnog sanjanja’ moramo razlikovati od onih običnih subjektivnih snova kočijaša/ličnosti, kao i ovog ‘sna’/transa u kojem se trenutno svi manje više nalazimo i iz njega pokušavamo nešto da tumačimo.

Stoga, kod sagledavanja ove tematike preko Kastanede, mislim da iz njegovog učenja ne bi trebali izostavljati one elemente koji nam se ne sviđaju ili koji ne zvuče lijepo za uho a onda krpiti rupe u mozaiku s onim što nam se sviđa. Činjenica jeste da mi jesmo multidimenzionalna bića i da možemo boraviti na raznim ravnima postojanja ali prvenstveno moramo imati na umu da je sve to u prilično uskoj vezi sa razvojnim stepenom svijesti određene individue.

***

S druge strane, u gnostici se govori o povezivanju sa ‘gospodarom’, ‘suštinom’, ‘istinskim Ja’ ili Dušom, što je preduslov za prelaz na jedan viši nivo postojanja. Rad na tome podrazumijeva i prestanak čovjeka da laže prvenstveno samog sebe, što podrazumijeva jedan od težih dijelova cijelog tog posla. Ostaje pitanje da li kočijaš može ostvariti tako nešto spavajući i sanjajući?!

Uostalom, u izvještajima onih koji aktivno istražuju onu ‘rajsku dimenziju’ snova, nisam imao priliku vidjeti da se tako nesto uopšte i pominje!? Čini mi se da ipak negdje nešto ne štima, ali nisam siguran šta?!

Možda je najbolje da svako to sam prosudi!?

***

Naravno, kod samog prosuđivanja možda ne bi bilo loše imati na umu i ovo što je rečeno u tekstu Viteški Pohod:

“Na našem nivou postojanja, tumačenje da ništa nije realno (da je sve iluzija), kako se to promoviše od strane mnogih gurua i duhovnih učitelja kroz cijelu našu istoriju, beskorisno je isto kao i kad bi rekli da “gravitacija ne postoji”.


Takve interpretacije su korisne samo u smislu proširenja percepcije. One nisu korisne za neku praktičnu aplikaciju s obzirom da se energije stvaranja očigledno transduciraju kroz nekoliko “nivoa” prije nego što se sretnu na sredini, da tako kažemo, u realnosti trećeg denziteta. Organski život se odvija na jednoj “raskrsnici” od živopisnih ideja ili misaonih centara bitka i ne-bitka. Kao takve, one imaju sposobnost da transduciraju energije “gore” ili “dole,” zavisno od “energetskih upravljača svijesti” određene jedinke. Dakle, opet, postoje dva jasna šira odjela: usmjerenost prema bitku/posmatranju, ili usmjerenost prema ne-bitku/odrazu u ogledalu. Ta podjela se manifestuje kroz sve nivoe organskog života, uključujući i ljudska bića. Ljudska bića egzistiraju da bi transducirali stvaralačke kosmičke energije preko organskog života. Naši “viši Ja” su upravljači tih kosmičkih energija a pravac u kome ta energija “teče” određen je aktivnostima tih viših Ja.


Opozicione sile teže da “zarobe” energiju svijesti i uvedu je u stanje “sna ne-bitka”, što u određenom smislu ima gravitacionu prirodu, dok sile svijesti teže tome da “informišu” materiju uz pomoć buđenja samo-svjesnosti kod onih organskih jedinki na zemlji koje su u stanju da pruže otpor gravitaciji ne-bitka.
Kao samo-svjesna “transduktivna jedinka,” ljudsko biće ima potencijal da se kreće u oba pravca – prema intenzifikaciji bitka, ili prema intenzifikaciji ne-bitka. U tom smislu, čovjek takođe djeluje slično jednoj leći ili objektivu u teleskopu koji se može “podešavati”. On se može podesiti tako da odredi širinu polja osmatranja, koje može biti udaljeno i tako uključivati više “prostora/vremena,” ili može biti skraćeno kako bi se vidjelo samo ono što je blizu i što je evidentno u ovom materijalnom svijetu. Drugim riječima, naša prva i fundamentalna odluka leži u izboru onoga šta hoćemo da VIDIMO.


Kad se odlučimo šta hoćemo da VIDIMO – ovdje ne mislimo na gledanje fizičkim očima, niti na neko vidovnjaštvo, nego na jedan mnogo uključiviji pojam koji sugeriše da li smo ili nismo sposobni da budemo objektivni ili subjektivni – mi onda počinjemo da primamo impresije ili utiske. Te impresije se, ukoliko se one asimiliraju, mogu pretvoriti u znanje. Znanje vodi do svjesnosti. Znanje i svjesnost nadalje upravljaju emocijama, koje onda napajaju energijom naše DJELOVANJE u organskom svijetu. To podrazumijeva jedan proces transduciranja energija Kosmičkih Misaonih Centara.


Ibn al-’Arabi nam kaže – Dobrota je Biće/bitak/bivstvovanje; kojem pripada sve što je pozitivno i najljepše osobine, ili - “imena Božja”. Zlo je nedostatak dobra, tako ono predstavlja “ne-egzistenciju”. Drugim riječima, u svom korijenu Bivstvovanje boravi u “ne-egzistenciji” koja je zlo. Tu se radi o jednoj začkoljici, odnosno, stvari koja se često izostavlja iz većine učenja o “metodama ascenzije”. Na našem nivou postojanja, ljudska bića se nalaze na jednoj raskrsnici Misli o Bitku i Misli o Ne-Bitku, - Dobra i Zla. Čovječanstvo je stvoreno u obliku Božjih imena – onih od Bitka i onih od Ne-Bitka. Preuzimanje karakternih crta tih Imena podrazumjeva i manifestaciju tih njihovih osobina. Nauka o Ascenziji podrazumijeva skupljanje znanja o svim tim Imenima i njihovim istinskim osobinama, visokom i niskom, prijatnom i užasnom, svijetlošću i tami, u svim njihovim raznovrsnim nijansama, tako da se onda bude u stanju IZABRATI koje osobne crte će se poprimiti na sebe. Jedino uz pomoć jednog cjelokupnog vidnog polja, čovjek može da otkrije da li ono što on subjektivno misli da je dobro, stvarno JESTE dobro i vodi ga ka Bitku, ili se radi o jednoj prevari koja pretendira da inducira Ne-Bitak.


Bog je korijen SVIH Imena, plemenitih i prostih. Zadatak za tragaoca podrazumjeva to da on treba oživjeti Plemenite osobne crte iz jednog latentnog stanja a onda otkriti sve mogućnosti njihove pozitivne aplikacije – čak i ako ta aplikacija podrazumijeva ‘nadvladavanje’ ili transmutaciju.


Shaykh nam kaže - “plemenite osobne crte su samo one koje su u vezi sa interakcijom s drugima.” Drugim riječima: Dejstvovanje. Ukoliko vi VIDITE iluziju separacije, to je sigurno prva stvar. Međutim, tu je prokrijumčarena i jedna laž koja sugeriše da je to sve što je potrebno, ukoliko vi to “samo vidite” za vas će se sve promijeniti.


Bog stvara dobro i zlo, ružno i lijepo, pravedno i nepravedno, moralno i nemoralno. Između ovih osobina leže višestruke opasnosti na putu tragaoca za Istinom. Mnogi savremeni “duhovni učitelji” i “gurui” nam kažu: “S obzirom da postoji samo Jedno Biće koje prožima sve stvari, sve što mi treba da radimo to je da vidimo sve kao samo jednu svjetlost”, i to će onda transmutirati tamu a mi ćemo tako “stvoriti našu vlastitu realnost od svjetlosti”. Takve tvrdnje ignorišu činjenicu da tvrdnja “Bog je Jedan” opisuje realitet koji je na jednom višem nivou od ovog, s kojeg se manifestuje naše vlastito “mješovito biće”. Čovjek koji pretpostavlja da on može postati sličan Bogu na ovom nivou, tako što će samo razmišljati o tome, ignoriše onu činjenicu – Bitak vs Ne-bitak, koja zrači sa “Bog je Jedan” nivoa egzistencije, koji se jasno nalazi nekoliko nivoa iznad ovog našeg.


Zlo stvarno POSTOJI na svom vlastitom nivou, a čovjekov zadatak je da navigira u Kosmičkom Lavirintu tako da ne bude poražen od strane Zla, koje se takođe nalazi unutra. To je korijen Slobodne Volje. Čovjek se tu suočava sa jednom nezgodom koja je STVARNA kao i on sam: on se tu tjera da izabere – koristeći svoje znanje njegovom primjenom – između ispravnog puta koji vodi ka Bitku i varljivih puteva koji vode ka Ne-Bitku.


Od ljudskih bića se zahtijeva sposobnost razlikovanja između dobra i zla – upravljača energije svijesti – u svakoj fazi svoje egzistencije u ovom realitetu. Zboga toga, u stvari, oni moraju razumjeti da je Bog - svijest i da je Bog - materija. Bog je dobro, a Bog je i zlo. Ova Kreacija preuzima na sebe sve ove različite osobine svih onih “Imena Božjih”. Ovaj Kosmos je pun Davanja-života ali i Ubijanja, Oproštavanja i Osvećivanja, Veličanja i Ponižavanja, Upućivanja i Varanja. Pokušavanje zauzimanja božje tačke gledišta i “miješanje svega”, rezultira u OSTAJANJU na ovom nivou. Odatle, ljudska bića moraju uvijek odvajati božju tačku gledišta od svoje vlastite tačke gledišta, kao i činjenicu da je cjelokupna kreacija primila na sebe sva božanska Imena i Osobne Karakteristike.”


http://www.galaksija.com/metafizika/viteski_pohod.htm

Thursday, June 08, 2006

Sionski Priorat

“Tajno društvo” Sionski Priorat nije stvoreno davno, kako se to navodi u nekim dezinformativnim izvorima, nego prilično nedavno, tj. 50-tih godina prošlog vijeka, od strane jednog Francuza po imenu Pjer Plantard, mada se ne može reći da je on bio i jedini koji je odigrao ulogu u stvaranju tog društva.

Mada je ovo ‘društvo’ stvoreno nešto više od deset godina ranije, ono je prvi put postalo poznato široj svjetskoj javnosti tek sedamdesetih godina, nakon objavljivanja knjige Holy Blood, Holy Grail.
Kada su Lincoln Leigh i Baigent, pripremali dokumentarni film za BBC 1972. godine, na temu misterioznog francuskog sveštenika iz 19 vijeka, po imenu Berenger Sauniere, tada je otprilike počelo i njihovo istraživanje svetog grala i Sionskog Priorata, a svoje nalaze oni su objavili u knjizi Holy Blood, Holy Grail 1982. godine.

Radilo se o jednom svešteniku koji se navodno obogatio nakon što je 1890-tih godina otkrio i dešifrovao četiri pergamenta koji su bili skriveni u šupljini jednog stuba unutar njegove crkve u jednom planinskom mjestu po imenu Rennes-le-Chateau, u južnoj Francuskoj. Ovi spisi su navodno sadržavali neka do tada nepoznata jevandelja, porodična stabla i kojekave šifrovane poruke.

U gorenavedenoj knjizi, njeni autori tvrde da ti pergamenti ili faksimili, još uvijek postoje i da oni otkrivaju postojanje jednog tajnog društva po imenu Prieure de Sion, koje je osnovano u 11-tom vijeku na samom početku Krstaških ratova. Prema srednjevijekovnim legendama, svrha ovog društva je bila da čuvaju Sveti Gral, odnosno, čašu koju je koristio Isus za vrijeme Poslednje večere.

Autori ove knjige su tvrdili da je to društvo i dan danas aktivno a da su njegovi članovi, odnosno, “Veliki Majstori” u prošlosti bili Isaac Newton, Andre Malraux, Victor Hugo, Claude Debussy, Charles de Gaulle itd.

[Naravno, oni su već odavno bili prigodno mrtvi, tako da se nisu mogli buniti zbog ukazane im ‘časti’. Ovdje ćemo napomenuti da je ova praksa ‘post-mortem’ - ‘retroaktivnog’ uključivanja velikana iz prošlosti u svoje članstvo već prethodno bila ‘patentirana’ od strane nekih drugih okultnih i tajnih društava, kako bi si oni tako obezbjedili što veći kredibilitet.]

Prema autorima knjige, pojam Sveti Gral je pogrešan prijevod jednog starog francuskog izraza (Sang Raal) koji označava “kraljevsku krv” a istinska svrha postojanja Sionskog Priorata je da pružaju zaštitu navodnim Isusovim potomcima i da pripreme uslove za njihov dolazak na vlast.

[Ovdje moramo naglasiti da još jedna prilično jaka new-age-cointelpro grupa takođe u poslednje vrijeme na sličan način “priprema teren” da u sklopu Novog svjetskog poretka dovede na čelo čovječanstva individuu po imenu Maitreya, koji mu takođe dođe nešto kao “otjelotvorenje Isusovo”, s tim što ovaj potiče iz Azije. U svakom slučaju, ovo je samo još jedna iz palete tzv. cointelpro-igara-bez-granica, i o tome ćemo nešto više nekom drugom prilikom. Ako ništa, ne može se reći da se ovdje ne radi o jednoj prilično interesantnoj predstavi!?]

Kako bi poduprli svoje nalaze u vezi sa ovim društvom, autori gorenavedene knjige služe se cijelim jednim nizom podataka iz legendi, romansi, slikarskih dijela, raznih dokumenata i Biblije. S tim u vezi oni su navodno duboko proanalizirali i Novi Zavjet, nakon čega su došli do jedne hipoteze da je Isus stvarno polagao pravo na jevrejski kraljevski tron jer je bio potomak izraelitske kraljevske kuće kralja Davida. Nadalje, on se oženio Marijom Magdalenom s kojom je imao najmanje jedno dijete. On i njegovi simpatizeri su izrežirali Raspeće i Uskrsnuće a on sam je doživjeo duboku starost negdje izvan Svete Zemlje. Marija Magdalena i njeno potomstvo otišli su u južnu Francusku koja je tada bila pod rimskom upravom. Miješanjem te Isusove loze sa Franačkom, došlo je do nastanka Merovinđijanske dinastije u ranom srednjem vijeku. Ova loza se održala do dan danas a nju čine neke evropske plemićke porodice, tako da su, na našu ‘sreću’, ovi “Isusovi potomci” danas među nama.

S obzirom da je ova knjiga naišla na žestoke kritike autori su potencirali to da su njihovi zaključci proistekli ne samo na osnovu jednog dubljeg istraživanja te problematike, nego i uz pomoć nekih novih dokaza koji prije nisu bili dostupni. Odakle su poticali ti novi dokazi? Čini se da su im oni bili dostavljeni ni od koga drugog do samog “Sionskog Priorata”.

Prije pojave knjige, Holy Blood, Holy Grail ,većina podataka koji su u njoj navedeni već su bili objavljeni u nekim publikacijama u Francuskoj, koje su bile posvećene temi Rennes-le-Chateau.
Navodno, sve je počelo nakon objavljivanja knjige Le tresor maudit de Rennes (Ukleto Blago Renea) autora po imenu Gerard De Sede, koju je Lincoln pročitao kad je bio na odmoru u Francuskoj 1969. godine. De Sede je ujedno bio i osoba koja je ‘obezbjedila’ većinu informacija u vezi sveštenika Berengera Saunierea i ‘misterije’ iz mjesta Rennes-le-Chateau.

U Francuskoj postoji jedna ustanova po imenu Nacionalna Biblioteka (Bibliotheque Nationale) koja posjeduje u svojim arhivama kopiju svakog pisanog djela koje je objavljeno u toj državi, tako da se ona smatra jednom prilično pouzdanom arhivom. U njoj postoji i jedna zakonska procedura deponovanja dokumenata, tako da se na taj način može obezbjediti zaštita autorskih prava.

Međutim, prilikom deponovanja publikacija nije potrebno obezbjeđivati potvrdu da su one prethodno i javno objavljene. Na taj način, svako može da napiše nešto i deponuje svoj rukopis u Biblioteku, te tako da polaže pravo na zaštitu autorskih prava, mada to djelo ne mora biti objavljeno.

U jednoj svojoj istraživačkoj studiji objavljenoj pod naslovom Key to the Sacred Pattern, the Untold Story of Rennes-le-Chateau, Henry Lincoln priznaje da je misteriozni de Sede bio taj koji mu je sugerisao da posjeti Nacionalnu Biblioteku gdje je bila “deponovana značajna količina dokumentacije u vezi sa cijelom pričom o Renneu." Tako se de Sede pokazao od “velike pomoći” u istraživanju ove tematike.

Ovdje moramo napomenuti da se u Francuskoj negdje od 1956. godine počela pojavljivati cijela jedna serija knjiga, članaka i pamfleta na temu Berenger Sauniere-a i enigme iz mjesta Rennes-le-Chateau, tako da je na tu temu bila razvijena cijela jedna industrija. Oko svega se istovremeno pravio oblak misterije, kako bi se ostavio utisak da je u srži same enigme nešto od ogromne važnosti, odnosno, neka tajna monumentalnih proporcija. Međutim, sve što se pisalo vrtilo se oko jednog te istog kostura od orginalnog materijala na kojeg je svako dodavao i oduzimao kako mu je odgovaralo i pleo svoje vlastite mustre i intrige a istovremeno se sticao utisak da taj orginalni materijal dospjeo iz jednog jedinog izvora. Jasno je bilo to da je nekome bilo u velikom interesu da promoviše Rennes-le-Chateau, i da usmjerava pažnju javnosti na tu priču kako bi se nastavilo sa istraživanjima u tom pravcu i dovelo do uspostavljanja kredibiliteta za nešto posebno. Ko god je pokretao tu kampanju, trudio se da namami istraživaće da idu u jednom određenom pravcu i da oni dođu do određenih zaključaka, dok se taj istovremeno trudio da ostane po strani i u sjenci. Istraživaći su bili znalački vođeni (kao nevidljivom rukom) od jednog zaključka do drugog, kao da im je neko stalno držao šargarepu pred nosom.

***

U svemu ovome javlja se jedan fenomen (negativnog) sinhroniciteta koji nam na neki način ukazuje da postoje i neki hiperdimenzionalni aspekti realnosti u kojoj živimo. Radi se o jednoj seriji događaja ili koincidencija gdje istraživać nailazi ‘kao slučajno’ na ljude i ‘dokaze’ koji ga vode u jednom specifičnom pravcu i do jednog određenog zaključka. Većina istraživaća ovo shvata kao neko ‘božje proviđenje, ili kao da ih neka skrivena ‘božja ruka’ vodi do istine, te oni u tome vide samo jednu potvrdu da se nalaze na pravom putu. Međutim, čini se da se ovdje ne radi ni o kakvoj božjoj ruci, niti o nekom dobronamjernom izvoru ove vrste manipulacije. U vezi sa načinom djelovanja ovih sila, moglo bi se reći da one djeluju iz jedne druge oblasti postojanja, vjerovatno 4D, odakle imaju simultan pregled događaja u našem linearnom vremenu, te preko određenih individua na našem spratu koje se nalaze pod njihovom kontrolom, one režiraju i manipulišu zbivanja u našoj oblasti postojanja. Tako, u vezi načina djelovanja cointelpro kontrolnog sistema moramo imati na umu da je on hiperdimenzionalan. (O ovoj vrsti interakcije s nama i manipulacije čovječanstva od strane ovih entiteta dosta su pisali Jacques Vallee, K. Turner, J. Keel, E. Lorgen, Frank Edwars i drugi)

***

Gerard de Sede je napisao cijelu jednu seriju knjiga na temu Katara, Templara, Merovinske dinastije, Rozenkrojcera, Sauniera, i enigme u mjestu Rennes-le-Chateau za koje je on tvrdio da su na jedan način sva ta njegova djela povezana, da se kroz njih provlači neka tajna nit a uz sve to on je stalno ostavljao utisak čovjeka koji zna mnogo više nego što može ili smije da kaže. Kasnije se ispostavilo da je izvor njegovih informacija bila osoba po imenu Pierre Plantard.
U knjizi Holy Blood, Holy Grail, Henry Lincoln navodi da je de Sede bio taj od koga je prvi put čuo o postojanju tzv. “dokumenata Priorata” i da se njihova kopija može naći u Nacionalnoj Biblioteci, mada oni nisu bili zvanično objavljeni. Na najstarijem od tih dokumenta stajao je datum iz augusta 1965. godine i on se zvao Les descendants Merovingiens ou l'enigme du Razes Wisigoth, (Merovinsko Potomstvo ili enigma Raza od Vizigota) Njegov autor je bila Madeleine Blancasall, a navodno oni su bili prevedeni s njemačkog jezika od strane čovjeka po imenu Vincent Celse-Nazaire, a štampani od strane Grande Loge Alpina. Ime autora je izvedeno od Marije Magdalene koja je bila zaštitnica crkve u Reneu a prezime iz dvije obližnje rijeke, Blanque i Sals.

U tim dokumentima bilo je predstavljeno Merovinsko porodično stablo od njegovih, navodno, biblijskih početaka, pa sve do 20 vijeka, odnosno, do porodice Plantard. Osoba koja je potpisala ovu geneologiju bio je Henri Lobineau. U vezi Lobineaua, Lincoln je saznao od de Sedea da ga “treba traziti pod imenom Shildof”.

Nakon 9 mjeseci, od deponovanja ove interesantne geneologije, u maju 1966.g. u biblioteku je deponovan jedan drugi dokument pod nazivom Un tresor Merovingien a Rennes-le-Chateau, koji je takođe bio štampan od strane Grande Loge Alpina. (Ova švajcarska masonska loža je poricala da ima ikakve veze sa štampanjem ovih dokumenta). Autor je bio Antoine l'Ermite. Nedaleko od Renea nalazi se pećina Sv. Antonija Hermita, odakle je izvedeno ime autora dokumenta.

Jedan mjesec kasnije, u junu 1966, u Nacionalnu Biblioteku je deponovan još jedan dokument koji se zvao Pierres gravees du Languedoc.
Sljedeći dokument deponovan je u biblioteku u martu 1967. g. Njegov naslov je bio Le serpent rouge, a napisala su ga tri autora: Messieurs de Koker, Saint-Maxent i Feugere. Imena su pripadala trojici ljudi koji su u jedno kratkom periodu izvršili samoubistvo vješanjem, na različitim lokacijama. Ne samo da ovi ljudi nisu imali veze jedan s drugim, nego se nisu u svom životu ni interesovali za ovu tematiku. Čini se da je pravi autor dokumenta, vjerovatno saznavši iz novina za njihova imena i sudbinu, potpisujući ih kao autore dokumenta, cijeloj ‘enigmi’ htjeo da doda još jednu mističnu notu.

U knjizi Key to The Sacred Pattern: Henry Lincoln navodi jedan kuriozitet kod njegovog pokušaja da dođe u Nacionalnoj Biblioteci do dokumenta Antoine l’Ermitea, Un Tresor merovingien a Rennes-le-Chateau (Merovinsko Blago u Rennes-le-Chateau).
Tako on navodi da je u toj biblioteci bezbroj puta pokušavao da dođe do te knjige i da je na uvijek imala status ‘komunike’, što bi značilo da je neko trenutno čita.

Nakon nekoliko mjeseci bezuspješnih pokušaja, on je na kraju uz pomoć direktora biblioteke došao do tog naslova i tada se ispostavilo da se radi samo o jednom pamfletu od par stranica koji se sastojao od jednog poglavlja koje je prepisano iz knjige Roberta Charroux-a: Treasures of the world, gdje se pominje Rennes-le-Chateau. Lincoln nije uspjeo da nađe odgovor na pitanje zašto se neko toliko trudio da ovaj dokument učini nedostupnim i zašto se neko trudio da prepiše jedno nekompletno poglavlje iz neke već objavljene knjige?!

Naravno, kad se sve ovo uzme u obzir, trebalo bi biti jasno da je neko iz kulisao manevrisao ili manipulisao cijelu stvar.
U tom periodu u Nacionalnu Biblioteku deponovan je još jedan dokument pod naslovom Dossiers secrets (Tajni Dosijei). Lincoln za ovaj dokument kaže da se on sastojao od nekoliko omotnica u kojima je bilo svega i svačega – od isječaka iz novina, fotokopija nekih pisama, pamfleta, mnogobrojnih porodičnih stabala, pa do fotokopiranih stranica iz nekih knjiga. Neko bi s vremena na vrijeme odatle odstranjivao pojedine stranice ili dodavao nove, kao i neke bilješke olovkom na pojedinim dokumentima. Kasnije bi se stare stranice zamjenjivale novim koje su sadržavale i naknadno ubačeni materijal.

Glavni motiv ove misteriozne dokumentacije bio je ustoličenje individue po imenu Pierre Plantard de St.-Clair kao direktnog potomka Dagoberta II, na kojeg je navodno bio izvršen atentat u 679. godini.

Takođe, u međuvremenu se ispostavilo da je ime "Lobineau," izvedeno od Rue Lobineau, odnosno, jedne crkve u Parizu koja je igrala važnu ulogu u priči o svešteniku Berenger-u Sauniere-u.

U dokumentima Dossiers sugerisalo se da je Lobineau bio pseudonim jednog austrijskog istoričara koji se zvao Leo Schidlof, i koji je prethodne godine umro u Švajcarskoj. Međutim, naknadnim istraživanjem ispostavilo se da se Schidlof nikada nije bavio geneologijom, što je lično potvrdila i njegova kćerka. Dakle, i u ovom slučaju se koristilo ime mrtvog čovjeka da bi se nečemu dao kredibilitet.

Ko je u stvari bio Plantard?

Pierre Plantard de St-Clair, je započeo svoju karijeru u francuskom pokretu otpora uređujući jedan tajni magazin po imenu Vaincre. U oktobru 1943. godine on je bio uhapšen od strane Gestapoa a pušten je na slobodu krajem 1944.g. Neki istraživaći navode da on nije bio njemački zatvorenik nego kolaborator.

Od ostalih podataka o njemu, poznato je da je on 17. decembra 1953. godine osuđen na 6 mjheseci zatvora od strane suda zbog prevare i pronevjere novca.
Postoje neprovjereni podaci da je bio član izbornog štaba predsjednika De Gaulle.
Takođe su pronađeni podaci da je radio kao urednik jednog ‘magazina’ po imenu Circuit koji je predstavljen kao organ “Organizacije za Odbranu Prava i Slobodu Jeftinih Kuća.” (Interesantna neka organizacija!?). Taj magazin je navodno bio objavljivan s prekidima u periodu između sebtembra 1956. g. do 1959.g. kad je pretvoren u ‘magazin za kulturu Federacije Francuskih Snaga." Za adresu ovog magazina se ispostavilo da je bila lažna. (Naravno, u vezi svega ovoga ništa nas ne bi trebalo čuditi).

Kasnije se navodi da je Plantard vršio neka iskopavanja u svojoj privatnoj režiji oko dvorca Gisors, koji je imao neke veze sa Templarima i Katarima, zbog čega je jednom prilikom bio i pritvoren od strane lokalnih vlasti jer je to radio bez dozvole.

Otprilike u to vrijeme njegov prijatelj, Gerard de Sede, počinje sa pisanjem knjiga na osnovu informacija dobijenih od Pjera Plantarda. Prva njegova knjiga se zvala Templari su među nama. (Les Templiers sont parmi nous) U toj knjizi ovaj autor je sugerisao da je u jednoj podzemnoj kapeli u Gisorsu pronađeno blago Templara i da su oni još uvijek opstali u Francuskoj.
U svakom slučaju svi ovi dokumenti koji su potekli od Plantarda naveli su autore Lincolna, Leigh-a i Baigenta da zaključe kako od davnina postoji tajno društvo Sionski Priorat, a templari su samo bili njihova vojna i administrativna grana. Naravno, na celu društva Sionski Priorat bili su skoro svi najpoznatiji ljudi iz naše istorije.

Bez obzira na to što su Templari bili uništeni u periodu između 1307 i 1314 godine, to nije imalo nikakvog uticaja na Sionski Priorat koji je nastavio da postoji sve do danas i čiji je cilj restauracija Merovinske dinastije. Na čelu s kim?! Pa naravno, nikim drugim do Pjerom Plantardom, direktnim nasljednikom Dagoberta Drugog!

Ovdje moramo napomenuti da u istorijskim izvorima jedino mjesto gdje se pominje pojam Sion su zapisi Oca Vincenta iz 1698. godine u kojima se navodi da je 1099. godine u Jerusalemu na brežuljku Sion sagrađena opatija Notre Dame de Sion a za njeno čuvanje bilo joj je dodijeljeno nekoliko vitezova.

R. Rohricht, u svom djelu Regesta regni Hierosolymitani (Uloga vitezova u Jerusalemu), pisanom u 1893. g. (800 godina kasnije) citira dvije povelje, jednu Arnaldus-ovu iz 1116.g., i jednu iz 1125.g., gdje uz Arnauldsovo ime stoji i ime Hugues Payen, koji je navodno bio prvi Veliki Majstor Hrama (Grand Master of the Temple). Postojanje Sionske Opatije bar do neke 1281.g. potvrđeno je od strane E.-G. Rey-a u jednom dokumentu sa savjetovanja Francuskog Nacionalnog Staretinarskog Društva, 1887. godine, gdje je navedena i lista opata koji su upravljali samostanskom-opatijskom imovinom u Palestini.

Ovo su ujedno i jedini dokumenti koji impliciraju moguće postojanje nečega kao što je Sionski Priorat, dok sve ostale “publikacije” potiću iz Nacionalne Biblioteke, odnosno, Pjera Plantarda. Tako da nije bilo Gerarda de Sede, Lincoln vjerovatno ne bi nikada ni čuo za njih.
U Tajnim Dosijeima, (Dossiers secrets) nalazila se i lista tzv. Velikih Majstora Sionskog Priorata, na kojoj su bila sljedeća imena:

· Jean de Gisors 1188-1220
· Marie de Saint-Clair 1220-1266
· Guillaume de Gisors 1266-1307
· Edouard de Bar 1307- 1336
· Jeanne de Bar 1336-1351
· Jean de Saint-Clair 1351-1366
· Blanche d'Evreux 1366-1398
· Nicolas Flamel 1398-1418
· Rene d'Anjou 1418-1480
· Iolande de Bar 1480-1483
· Sandro Filipepe (Botticelli) 1483-1510
· Leonardo de Vinci 1510-1519
· Connetable de Bourbon 1519- 1527
· Ferdinand de Gonzague 1527- 1575
· Louis de Nevers 1575-1595
· Robert Fludd 1595-1637
· J. Valentin Andrea 1637-1654
· Robert Boyle 1654-1691
· Isaac Newton 1691-1727
· Charles Radclyffe 1727-1746
· Charles de Lorraine 1746-1780
· Maximilien de Lorraine 1780-1801
· Charles Nodier 1801-1844
· Victor Hugo 1844-1885
· Claude Debussy 1885-1918
· Jean Cocteau 1918-

Ovu listu su autori knjige Holy Blood, Holy Grail prihvatili kao validnu.
Moramo imati na umu da se ova organizacija takođe predstavlja skromnom i humanom, a diskretno se navodi i to da njeni pripadnici nisu nikakvi geniji, svetci, čarobnjaci, alhemičari itd. nego nešto kao sasvim normalni ljudi.

Međutim, kako vidimo, na listi je prisutno nekoliko ljudi za koje se sigurno zna da su se bavili alhemijom (Nicolas Flamel, Robert Fludd, J. Valentin Andrea, a poznato je da je čak i Isaka Nujtna ova tematika veoma interesovala). Charles Nodier bio je prominentan pisac i ‘Master Mason’, a igrao je i aktivnu ulogu u francuskoj revoluciji; Charles Radclyffe je bio nelegalni unuk Charles-a II. Rene d'Anjou je bio upetljan u zavjeru u vezi sa Jovankom Orleankom, a Andrea je bio jedan od tvoraca rozenkrojcerskih mitova. Druga imena pripadaju članovima evropskih plemičkih porodica.

U svakom slučaju, prema prirodnom slijedu događaja, prirodni nasljednik Velikog Majstora Jean-a Cocteau, koji je umro u 1963.g. bio je niko drugi do Pierre Plantard, koji je u međuvremenu svom imenu dodao ‘de Saint-Clair’, (da zvučalo - plemički!?).

Za njega se kaže da je jedno vrijeme živjeo prilično povućeno i asketski na šestom spratu jedne zgrade u 35. aveniji u Parizu. U sobi je imao samo nešto malo najnužnijeg namještaja. Onda je navodno u januaru 1973. godine napustio taj stan ‘zaboravljajući’ da plati veći dio stanarine. Malo čudno za čovjeka koji je bio Veliki Majstor jednog starog tajnog društva i kome su bile poznate mnoge velike tajne, koji je imao veze s nekim ljudima iz vladinih i obavještajnih krugova i koji je tvrdio da se blago Templara nalazi u posjedu Sionskog Priorata - da bježi iz stana ne plativši kiriju?!

Dok je živjeo na gorenavedenoj adresi, njega je redovno posjećivala osoba po imenu Philippe de Cherisey.

Ko je on bio?

Francuski pisac Jean-Luc Chaumeil, piše da je on rođen u jednoj prominentnoj porodici u Ardenima, da je jedno vrijeme radio kao novinar za belgijsku televiziju, onda je prešao u pozorišni biznis a kasnije u filmsku industriju praveći filmove sa Bourvilom, Zavatom i Francis Blanche-om. Njegova djela su: Gregoire et Amedee (1961), Circuit (1969), i nekoliko publikacija na temu afere Rennes-le-Chateau" (1976 i 1978).

Nekim slučajem, njegova novela Circuit zove se isto kao i oni pamfleti koje je uređivao i objavljivao Plantard 50-tih godina. Centralna tema u ovoj noveli je otkrivanje groba nekog starog Rimljanina, radnja se odvija u blizini mjesta Renne, a u rimljaninovom grobu pronađeno je nevjerovatno veliko bogatstvo.

U 1967.g Gerard de Sede pohranjuje još jedno svoje djelo na tu temu u Nacionalnu Biblioteku, tako da se na kraju lista sastojala od sljedećih ‘publikacija’:

August 1965 - Les descendants Merovingiens ou l'enigme du Razes Wisigoth
Maj 1966 - Un tresor Merovingien a Rennes-le-Chateau
Jun 1966 - Pierres gravees du Languedoc
Mart 1967 - Le serpent rouge
April 1967 - Le dossiers secrets
Oktobar 1967 - Au pays de la reine blanche
Novembar 1967 - Tresor au pays de la reine blanche

Bez obzira na sve ove publikacije na temu Rennes-le-Chateau, sveštenika Saunierea, iskopanih tajnih spisa, itd., u vezi svega toga na svjetlost dana nikada nije izašao nijedan dokaz.
Pierre Plantard je tvrdio da je Rennes-le-Chateau bilo mjesto gdje su živjeli njegovi pretci, među kojima i Giselle, koja je navodno bila kćerka Grofa od Raza.

To se to sasvim lako moglo doznati iz djela Gerarda de Sedea, koji ih je pisao na osnovu informacija dobijenih od - Plantarda. De Sede je ujedno bio i taj koji je pisao o ogromnom bogastvu sveštenika Saunierea i njegovom životnom stilu koji je koštao milione franaka, nakon što je on pronašao one tajne spise.

Međutim, nakon analize ovih informacija ispostavilo se da one nisu tačne. Čak i za “bogate” dekoracije crkve u koju je sveštenik navodno uložio velike pare ispostavilo se da se radi o jeftinim gipsanim statuama i reljefima koje je pravila i firma Ane of Letouzey, koja je inače radila slične statue i reljefe za sve crkve na tom području!

Kada je usljed jedne dublje istrage cijela ova priča počela da pada u vodu, oglasio se i Philippe de Cherisey, navodeći da:

- Nisu bila pronađena četiri spisa, nego tri.
- Oni su sadržavali porodične geneologije a ne krivotvorena jevanđelja.
- Jevanđelja koja su se pojavila bila su krivotvorena neposredno pred objavljivanje De Sedeove knjige i zamišljena su tako da bi zaintrigirala tog autora, međutim, stvar se otela kontroli i njihov uticaj na javnost je premašio sva očekivanja.
- Tekst Jesu medela vulnerum napisan od strane Saunierea na jednoj kamenoj ploči koja se nalazila u podnožju oltara, korišten je u onim pseudo-jevanđeljima s namjerom da mu se da oreol autentičnosti.

Dakle, Plantard i Cherisey su na kraju došli u situaciju da od cijele bajke spašavaju šta se spasiti može, koristeći De Sedea kao žrtvenog jarca a istovremeno zadržavajući opciju da su pronađene geneologije autentične.

Sredinom 80-tih došlo je do konflikta između Plantarda i francuskog pisca po imenu Jean-Luc Chaumeil, koji je potpuno raskrinkao Plantarda u svojoj knjizi the Statutes of the Alpha Galates, nakon čega se ovaj zvanično povukao u mirovinu, mada je nastavio i dalje tajno da se bavi svojim Sionskim Prioratom sve do početka devedestih godina, kad je u Francuskoj izbila afera u kojoj je Roger-Patrice Pelat bio optužen za pronevjeru velike sume novaca. Njega je u međuvremenu Plantard postavio za Velikog Majstora Sionskog Priorata, što je i potvrdio na jednom saslušanju na sudu.

Sudija Thierry Jean-Pierre je tada izdao nalog za pretres Plantardove kuće, prilikom čega je pronađena dokumentacija Sionskih Priora na osnovu koje se ‘jasno’ vidjelo da je Plantard bio “zakonski kralj Francuske”. On je nakon toga bio pritvoren nekih 48 sati, kada je bio i natjeran da svjedoci pod zakletvom. Tako je on u septembru 1993. godine priznao da je izmislio cijelu tu priču, nakon čega je dobio zvaničnu opomenu od suda da se više ne poigrava sa francuskim pravosuđem i da prestane sa javnom promocijom svojih fantazija u vezi sa Sionskim Prioratom. Tako se 1993. godina smatra i zvaničnim krajem postojanja Sionskog Priorata, mada je bajka o njegovom postojanju i dan danas aktuelna. Pjer Plantard, nepriznati kralj Francuske, umro je u 2000. godini.

***

http://priory-of-sion.com/
http://www.cassiopaea.org/cass/wave13b.htm

Friday, June 02, 2006

Intervju




(šira verzija intervjua objavljenog u australijskom izdanju magazina Žena 21
u martu 2006. godine)

Pripremio: Dragan Bombek

Internet sve više i više postaje veoma važno sredstvo za komunikaciju i jedan izvor informacija koji je ozbiljno počeo da predstavlja konkurenciju tzv. ‘mainstream’ ili zvaničnim medijima. Poslednjih godina pojavio se i cijeli niz tzv. alternativnih vebsajtova koji nude informacije na koje obično ne nailazimo u novinama i na televiziji. Boris Potapov je bivši Sarajlija, po zanimanju je veterinar i živi u Australiji od 1995.g. On je ujedno i osnivač jednog od takvih alternativnih vebsajtova na našem jeziku, www.galaksija.com koji u poslednje vrijeme privlači sve više pažnje.

Šta je bio osnovni razlog za osnivanje vebsajta?

Pa, još odavno sam primjetio da je razlika između objektivne realnosti i onoga što nam se u tom smislu prezentira zvaničnim kanalima informisanja prilično velika, tako da već neko vrijeme pokušavam da poduzmem nešto u vezi toga, kako bih omogućio onima koje to interesuje da vide i onu drugu stranu koja je često sakrivena. Smatram da su današnji mediji pod strogom kontrolom a novinarstvo sve više podsjeća na neku vrstu intelektualne prostitucije, tako da tu o nekom poštenom, nezavisnom i istraživačkom radu već odavno nema ni govora. Ukratko rečeno, postoji nešto što bi se moglo nazvati - objektivna realnost, koja se, kako se čini, mnogo razlikuje od ovoga što većina nas smatra realnošću ili što nam se pod tim prezentira. Tako bih radije ovo drugo nazvao – "koncenzus realnošću", koja je prilično daleko od one objektivne.

Šta te je podstaklo da se počneš baviti takvim istraživanjima?

Oduvijek sam imao jedan unutrašnji osjećaj da nešto nije u redu s tim zvaničnim istinama koje nam se redovno serviraju. Rodio sam se i odrastao u Bosni i sjećam se da sam još kao dijete bio veoma zbunjen kad sam prvi put saznao da kao ljudska bića "nismo svi isti" mada sam sve do tada smatrao da jesmo. Razlika među nama, djecom, bila je našim očima neprimjetna, niti ju je naša dječija svijest bila u stanju racionalizovati a da nismo isti saznavali smo od naših roditelja i starije djece. Naravno, u to doba nacionalno i vjersko podvajanje nije bio toliko izraženo, međutim, ta informacija mi je nekako bila od prvog momenta sumnjiva. Stalno sam imao jedan unutrašnji osjećaj da tu nešto nije u redu, mada moj um tada nije bio u stanju tačno da razabere šta je to. Čuo sam da postoji tamo neki Bog, koji "sve vidi sve čuje i sve zna," kojeg se mi trebamo bojati i kojem se trebamo moliti, a razlika između nas djece bila je u tome što su u tom pogledu naši roditelji imali različit pristup tom fiktivnom entitetu, koji nam je tokom naše istorije bio predstavljen u više verzija i kojeg ja danas nazivam - Hrkljuš. Djeca iz religioznih hrišćanskih porodica čak su imala priliku saznati da su griješni samim tim što su se rodili na ovoj planeti zbog toga što je tu, prije nekih 2000 godina, neko bio razapet na krstu. One koji su poštovali božja pravila ponašanja koja su se nalazila u nekim svetim knjigama očekuje život u raju, dok one druge čeka pakao kao neka vrsta kazne. Ovu vrstu logike nisam nikako mogao svariti, pogotovo kad čovjek uzme u obzir noviju istoriju naše planete i koliko je krvi u ime tog boga ili bogova bilo proliveno. O ljudskoj patnji i stradanjima da ne govorimo. Srećom, u ta vremena na području bivše Jugoslavije na religiju nije stavljan toliki naglasak kao danas, mada je i ona vrsta socijalizma u kojoj smo živjeli takođe bila neka vrsta religije koja je imala i svoje ikone, odnosno, svece koji su nas posmatrali sa zidova školskih učionica, kancelarija itd. Umjesto vjeronauke imali smo marksizam, čije teorije, isto kao i religijske, nisu imale mnogo neke veze sa objektivnom realnošću a takođe ih nije bilo uputno dovoditi u pitanje. Kasnije sam shvatio da se tu samo radi o najobičnijim mentalnim programima koji su nam servirani i instalirani ‘odozgo’ i ‘sa strane,’ kako bi se čovječanstvo lakše držalo u jednom mentalnom zatvoru.

Bosna je skoro oduvijek bila vruće područje za život. Pokojni putopisac, Zuko Džumhur, govorio je da čovjek koji tamo živi mora uvijek imati spakovana dva kofera u slučaju da mora bježati.

Da, to je stvarno tako ali sada smatram da sam imao veliku sreću što sam se rodio i odrastao u Bosni, mada s nekih viših aspekata gledajući, možda ništa nije slučajno. U svakom slučaju, život u nacionalno mješovitoj sredini mi je omogućio da vidim neke stvari mnogo bolje. Naravno, kad govorimo o mentalnim programima, onda se samo po sebi postavilo pitanje – a ko je programer?


U nekim gnostičkim učenjima postoje podaci da čovjek kreće u potragu za istinom kad doživi neku vrstu traume ili tzv. "bankrotstvo ličnosti", tj. kad prestane da se osjeća udobno u iluziji u kojoj živi?

Da, s obzirom da sam i ja prošao kroz to, mislim da je to u većini slučajeva vjerovatno tako, mada su tu možda potrebne i neke druge predispozicije. Ovaj nedavni rat je meni lično kao i mnogim drugim ljudima sa područja Balkana nanjeo jednu prilično veliku emocionalnu traumu, mada sam uspjeo izaći iz Bosne neposredno pred njegov početak. U stvari, radio sam u Hrvatskoj par godina sve dok tamo nije izbio rat i tek nakon par mjeseci uspio sam se domoći Bosne. Tih par mjeseci u Hrvatskoj bilo mi je dovoljno da vidim kako rat izgleda. Interesantno je to koliko je čovjek slijep za sve one znakove koji prethode nekoj katastrofi. U Hrvatskoj, oni su bili tu ali ja nisam htjeo da ih vidim ili sam ih interpretirao u skladu sa svojim ličnim željama. Stalno mi je na pameti bilo ono – pa, nisu ljudi valjda toliko ludi?! Neće valjda dozvoliti da ih izmanipulišu da se opet medusobno potuku!? Na kraju se ispostavilo da nisam bio u pravu. Čini mi se da je najopasnije za čovjeka da razmišlja u skladu sa svojim ličnim željama jer on tada ignoriše objektivnu realnost.

U svakom slučaju, poučen tim iskustvom, kada sam se vratio u Bosnu i primjetio iste znakove, ovaj put nisam čekao, nego sam izašao napolje. Otišao sam u Austriju i tamo sam proveo tri godine. Od tada sam se stalno pitao - da li je stvarno moralo tako biti i šta je stvarna pozadina te tamošnje međuljudske mržnje i sukoba?! I ne samo to, za vrijeme tog rata imao sam osjećaj da u svemu tome postoji mnogo više toga, nego što nam naša percepcija ili bolje rečeno, stanje svijesti, dozvoljava da primjetimo. Kasnije se ispostavilo da me taj osjećaj nije varao. Međutim, moramo imati na umu da je ono što se kod nas na Balkanu dešavalo i dešava, samo jedna reflekcija opšteg stanja stvari na ovoj našoj planeti.

Tako, nakon niza nekih ličnih trauma stekao sam utisak da sam došao u onu tzv. "stani ili pani" situaciju, što podrazumijeva ili se probudi ili pati. Tada sam se uhvatio posla pokušavajući da pronikem u pozadinu svih tih zbivanja.

Da li postoji neki specifičan postupak kad se o toj vrsti istraživanja radi?

U stvari, ono što je najteže prilikom istraživanja objektivne realnosti, to je onaj prvi preduslov koji podrazumijeva odricanje od svih svojih prethodnih predubjeđenja kojih se svaki čovjek drži "ko pijan plota" jer veoma emocionalno vezan za njih, mada ona s objektivnom realnošću nemaju mnogo veze. Mislim da od nekog istinskog istraživanja nema ništa ukoliko čovjek nije u stanju da se oslobodi svih svojih predrasuda. One u stvari, mahom i nisu naše, nego su nam instalirane odozgo i sa strane u smislu mentalnih programa.

Da li kontaktiraš s drugim ljudima koji se bave sličnom tematikom?

Moram priznati da sam u pravom momentu, tj. prije nešto više od 6 godina upoznao jednu Amerikanku koja se prethodno već duže vremena bavila istom tematikom i koja je svoja saznanja objavljivala na njenom vebsajtu http://www.cassiopaea.org Njena pomoć mi bila od neprocjenljivog značaja. Ona me je fascinirala po svojoj odlučnosti da uđe u srž te problematike, bez obzira na sve prepreke, kao i na to kako bi stvarna istina mogla izgledati. Ovom prilikom bih preporučio njenu knjigu the Secret History of the World, koju smatram jednom od najvažnijih knjiga koje su ikada objavljene u vezi ove tematike. Ta i druge njene veoma interesantne knjige mogu se nabaviti preko navedenog vebsajta. Nešto kasnije oko istog projekta formirala se i jedna grupa prilično obrazovanih ljudi iz cijelog svijeta koji su danas poznati kao Quantum Future Group. Ono što je tu interesantno, ta grupa je pristupila zajedničkom radu na istraživanju objektivne realnosti na principu jedne mreže a ne piramide, kako je to inače uobičajeno u bivšim i sadašnjim ezoteričkim grupama. Dakle, radi se o jednoj ravnopravnoj saradnji, razmjeni informacija i njihovoj analizi na principu kolinearnosti, – što se danas naziva - networking.

Šta bi to podrazumijevalo?

Tu se radi o jednoj horizontalnoj distribuciji informacija, odnosno, komunikaciji između ljudi na principu mreže, za razliku od vertikalne distribucije informacija, tj. odozgo prema dole. To je ovdje u 3D jedan prilično nov koncept i moram naglasiti da veoma dobro funkcioniše. Međutim, u poslednje vrijeme medijska dezinformativna mašinerija sve više pokušava da poveže pojam – mreža (network), sa načinom organizacije i komunikacije tzv. islamskih terorista. Dakle, tu se radi samo o još jednom pokušaju mentalne manipulacije ljudi u smislu asociranja pozitivnih pojmova s nečim negativnim, tj. davanju negativne konotacije nečemu što je po svojoj suštini pozitivno. Ova naša "zona demijurga" već odavno je poznata po tome što se u njoj sve pokušava okrenuti naopačke ili bar izvitoperiti.

U Gnostici se govori o nekoj vrsti napredovanja čovjeka u smislu ostvarenja jednog višeg nivoa svijesti što je istovremeno vezano sa sticanjem objektivne percepcije?

Da, u suštini, sve se svodi na rad na samom sebi kako bi čovjek povećao svoje vlastito biće, odnosno, proširio svoju svijest. U principu, tu se radi i o jednom procesu povezivanja čovjeka sa svojim višim centrima, 'istinskim Ja', suštinom ili dušom, da tako kažem.

Možeš li to malo pojasniti?

Postoji jedna gnostička Parabola o Kočiji, koja prilično dobro odražava situaciju u kojoj se današnji čovjek nalazi. Tu se on poredi sa jednom kočijom, odnosno, konjskom zapregom, gdje sama kočija ili kola, simbolizira čovjekovo fizičko tijelo, konji predstavljaju njegove emocije, osjećanja i strasti; kočijaš predstavlja jedan intelektualni sklop koji je sposoban da rezonuje, tj. - ličnost a u kočiji se nalazi i jedan putnik, koji je ujedno i njen gospodar. To je njegova - duša.

U svom normalnom stanju, cijeli taj sistem je u jednom besprekorno skladnom odnosu i on perfektno funkcioniše – kočijaš drži uzde čvrsto u svojim rukama i upravlja konjima i kočijom u pravcu i na način koji mu gospodar nalaže. Međutim, sve bi to trebalo da bude tako ali u većini slučajeva nije. Prvo, kočijaš je iz nekih razloga prestao biti svjestan postojanja svog gospodara, te je preuzeo upravljanje kočijom u svoje ruke. Moglo bi se reći da je on usljed nekih vanjskih uticaja pao u neku vrstu sna ili transa.

Tako, danas većina kočijaša spava a njihovim kočijama prijeti opasnost da se sunovrate u provaliju. S tim u vezi, čuveni ruski metafizičar Gurdžijev još davno je govorio: "Većina ljudi provede cijeli svoj život u jednom snu, neki se u tom snu bave i naukom a neki čak pišu i knjige". Ovakva jedna slika otprilike je najbliža opisu stanja u kome se većina nas trenutno nalazi i svako od nas bi se nad njom trebao malo dublje zamisliti.

Da li tu ima spasa?

Teoretski, jedini spas predstavlja to da se kočijaš probudi, postane svjestan svog gospodara, odnosno, duše, poveže se s njom i počne slušati njena uputstva u smislu gdje i kako da vozi. To je već malo duža priča, međutim, oni koje zanima ta tema, nešto više informacija mogu naći na metafizičkoj strani mog vebsajta, u tekstu - Gnostika.

Kada čovjek posjećuje tzv. alternativne vebsajtove, prva asocijacija mu je da se tu promovišu neke fantastične Teorije Zavjere.

Za mene lično nema ništa fantastičnije od ove zvanične teorije o pozadini terorističkog napada na Svjetski Trgovinski Centar i Pentagon, koja se već odavno promoviše preko zvaničnih sredstava informisanja. Svi mi manje više znamo kako "koncenzus realnost" izgleda, međutim, mislim da bi objektivna realnost mogla da bude fantastičnija od svake fantazije koju je većina "normalnih" ljudi uopšte u stanju zamisliti. Recimo, nedavno čitam knjigu američkog profesora istorije R. Dolana, UFOs and the National Security State, i vidim da i on tu, nakon jednog dugogodišnjeg istraživanja te problematike, tvrdi: "Misli o konspiraciji nisu nikakve deluzije ili paranoja. Sa istorijske tačke gledišta, JEDINA realnost je realnost konspiracije. Naša ‘sloboda’ je u jednoj velikoj mjeri samo jedna iluzija." I to stvarno jeste tako.

Evo i jedan banalan primjer. Ako danas upitamo nekoga da nam kaže nešto o piramidama, taj čovjek će vjerovatno odmah početi pričati o Egiptu, odnosno, Gizi, ili Južnoj Americi i Majama, međutim, činjenica je da se najveća piramida na površini zemlje nalazi u Kini, zove se Bijela piramida i visoka je oko 350 metara. Kina je takođe zemlja gdje se nalazi najviše piramida, na stotine njih. Postoje satelitski snimci i fotografije uz pomoć kojih se sve to lako može verifikovati. Isto tako, ista osoba kojoj smo postavili to pitanje, vrlo vjerovatno će odbaciti svaku pomisao na mogućnost da smo mi kao čovječanstvo žrtva neke zavjere. Hoću da kažem, ako se tolike piramide u mogu sakriti od očiju javnosti, šta to onda ne može?! Međutim, problem je u tome što je sve to možda samo dio jedne mnogo veće igre!?

Dobro, o kakvoj većoj igri bi tu moglo da se radi?

Prvo, ono čega bi trebali biti svjesni, to je da postoje i druge oblasti postojanja od kojih su neke, da tako kažem, iznad ove naše. Uostalom, Ajnštajn, Kaluza i neki drugi fizičari još davno su baratali sa petodimenzionalnim prostorom. U jednom svom naučnom radu Ajnštajn i Bergman su Kaluzinoj petoj dimenziji pripisali i fizičku realnost. Ukratko rečeno, uz pomoć pojmova iz naučne gnostike, može se sasvim lako pokazati da je naš prostor-vrijeme, kojeg smo normalno svjesni, "upleten" u jednoj višoj dimenziji koja istinski postoji i da naša oblast postojanja veoma lako može da predstavlja jedno "bojno polje" za stanovnike tog hiperdimenzionalnog prostora-vremena, kojeg su neki u našoj prošlosti nazivali i - oblastima bogova. Tu se, naravno, radi o postojbini stvarnih kontrolora ovog svijeta. Ova tvrdnja se danas još uvijek smatra opasnom isto kao i učenja gnostika i Katara, koja su sadržavala slične postavke i što je vjerovatno bio razlog zašto su ovi bili zbrisani s lica zemlje.

Da li mi tim bogovima onda dođemo nešto kao neke šahovske figure?

Da, to bi podrazumijevalo da mi između ostalog predstavljamo i "pijune" u velikim i tajnim igrama tih "bogova", i da naše djelovanje ili nedjelovanje, može da predstavlja poteze i manevre pomenutih entiteta koji nastanjuju taj hiperdimenzionalni prostor; i koji, kako se čini, očajno pokušavaju da nas spriječe u kolektivnom spoznavanju njihovog postojanja. Iz tih razloga oni ulažu velike napore da drže čovječanstvo u stalnoj mentalnoj konfuziji i neznanju.

Zašto im je toliko stalo da ne budemo svjesni njihovog postojanja?

To je jednostavno zbog toga što bi mi, ukoliko bi stvarno otkrili činjenice koje ukazuju na to njihovo prisustvo i ove njihove igre, - sigurno prestali da igramo u njima.
Dakle, ukratko, moglo bi se reći da mi živimo na trećem spratu jedne zgrade od sedam spratova, da se ne nalazimo na vrhu lanca ishrane i da nama vijekovima manipušu entiteti koji stanuju na spratu iznad našeg. Naravno, pojam sprata bi ovdje odgovarao ravnima postojanja sa odgovarajućim razvojnim stepenom svijesti individua koje ih nastanjuju.

To bi onda vjerovatno podrazumijevalo da biljke i životinje stanuju na spratu ispod našeg. A ko su oni koji žive na spratu iznad našeg?

Neki ih danas nazivaju vanzemaljcima mada to nije sasvim odgovarajući izraz. Ti entiteti su se nama kroz istoriju takođe predstavljali kao bog ili bogovi, vile i vilenjaci, anđeli, demoni, patuljci, zmajevi itd.itd. Diktirali su nam svete knjige uz kojekakve svjetlosne i druge efekte ili uz pomoć svojih "anđela izaslanika" i vršili razne druge intervencije, uključujući i genetičku manipulaciju, kako bi nas držali u jednom mentalnom zatvoru. Inače, oni imaju reptilsku fizionomiju, mada su za direktnu interakciju s nama stvorili kibernetičke sonde humanoidnog izgleda, koje su danas poznate i kao – greysi, ili sivi.

Šta je glavni razlog te manipulacije čovječanstva?

Isto kao što se mi hranimo sa donjeg sprata, tako se i oni hrane s našeg. U njihovom slučaju radi se o jednoj vrsti eteričke ishrane, da tako kažem, u vidu crpljenja naše emocionalne energije. Mi u tom smislu djelujemo kao neka vrsta baterije koja nabolje radi kad se nalazi u nekoj vrsti stresa, ili onog ‘transa,’ o kojem je Gurdžijev govorio. S tim u vezi, njima je bitno da čovjek živi u jednom stalnom neznanju, odnosno emocionalnom konfliktu, bilo unutrašnjem ili vanjskom. Ljudska bića u ratovima oslobađaju ogromnu energiju te vrste. Naravno, oni nam daju i periode za predah, tek toliko da uzmemo malo vazduha i nade. Ali uopšteno gledajući, sistem života na ovoj planeti je napravljen tako da čovjek, u mentalnom stanju kakvom jeste, treba stalno o nečemu da se brine. To nije nimalo slučajno.

Znači i fenomen NLO-a bi mogao biti u vezi sa svim tim?

Kad smo već kod toga, zar nije interesantno to što samo u SAD-u postoji preko 750 hiljada registrovanih svjedoka koji su vidjeli NLO-e ili vanzemaljce i to nije dovoljno da se njihovo postojanje i zvanično prizna!? Istovremeno, u istoj toj državi često su dovoljna samo dva svjedoka da bi se nekoga poslalo na električnu stolicu. Zar to nije jedan fenomen?! Inače, fenomeni sami po sebi ne postoje. Doduše, možda možemo reći da postoji samo jedan fenomen a to je fenomen realnosti. Naš svijet je obavijen jednim većim svijetom, čije funkcionisanje se nalazi izvan naših čula i nivoa svijesti, tako da kad se ponekad sretnemo s tim mehanizmima njihove manifestacije ili djelovanja - mi ih tretiramo kao paranormalne.

Da li su oni ti koji stoje u pozadini naših sukoba? Kako nas oni to manipulišu da se međusobno tučemo?

Jednostavno, podijeli, - pa vladaj. Prvo su nas podijelili na stotine kategorija, mentalno su nas programirali a onda nas podstaknu da se međusobom potučemo kad god to njima odgovara. Naravno, to se velikim dijelom obavlja preko njihovih proksija ili marioneta, odnosno, ljudi čiji je mentalni profil najbliže onome što podrazumijevamo pod psihopatijom. Ti ljudi se često nalaze na ključnim funkcijama u politici, vojsci i svim ostalim segmentima ljudskog društva.

Dakle, tvrdiš da smo mi kao ljudska bića mentalno programirani?

Da, skoro u svakom slučaju. Međutim, da bih objasnio tu problematiku moraću se poslužiti sa par podataka dobijenih uz pomoć eksperimenata sa hipnozom.

Jednom prilikom, je izveden i jedan eksperiment uz pomoć hipnoze, čiji je rezultat veoma interesantan. U prostoriji su sjedila za stolom tri čovjeka. Prvi je hipnotisao drugog i onda mu rekao kako je treći čovjek dobio iznenadan poziv, te će morati da ide. Treći čovjek je ustao, došao do vrata, otvorio ih i onda ih ponovo zatvorio ne izlazeći napolje. Nakon tih zvučnih efekata koje je proizveo otvarajući i zatvarajući vrata, on se vratio nazad za sto gdje su sjedjela ostala dvojica. Kada je drugi čovjek bio povraćen iz hipnotičkog transa, on više nije bio u stanju da vidi trećeg čovjeka, koji je sjedio u istoj prostoriji i za istim stolom s njima! Međutim, na svoje zaprepaštenje on je vidjeo kako se šoljica sa kafom kreće kroz vazduh, kada ju je treći čovjek prinjeo svojim ustima!

Sada bi se trebali zapitati, da li se i mi možda sada nalazimo u nekoj vrsti hipnotičkog transa u kome nismo u stanju da vidimo "trećeg čovjeka" i posljedice njegove interakcije s nama?

Pomenuću još jedan sličan eksperiment. Na jednom predavanju iz hipnoze predavač je hipnotisao jednu osobu iz publike a onda joj dao tzv. posthipnotičku sugestiju da ustane i kukurikne kad god se on uhvati za uho. Naravno, kad ju je povratio iz hipnoze ta osoba se vratila nazad u publiku ne sjećajući se ničega, predavanje se tako nastavilo, predavač se onda uhvatio za uho - a onaj iz publike je ustao i kukuriknuo. Tako se to ponovilo nekoliko puta. Onda su pitali osobu iz publike koja kukuriče, zašto to radi. Ona je nakon kraćeg razmišljanja odgovorila kako joj se učinilo da je atmosfera na predavanju bila nekako loša, pa je htjela da je malo popravi tim svojim gestom. Dakle, ljudska svijest ima tendenciju da interpretira odnosno racionalizuje svaki događaj i situaciju na osnovu do tada joj poznatih elemenata. Ona istovremeno ne dozvoljava mogućnost da samoj sebi prizna - da je njeno ponašanje rezultat kondicioniranja, odnosno, - programiranja od strane nekog drugog.

Kad mislimo da mislimo "svojom glavom" - mi većinom, u stvari, - samo racionalizujemo na osnovu spolja nam zadatih elemenata. Istovremeno, glavni preduslov za kontrolu svijesti čovjeka je kontrola informacija. U stvari, htjeo sam da kažem, ono što mi mahom radimo, mi – kukuričemo.

Znači, mi nemamo ispravnu percepciju?

Čovjekova percepcija je u direktnoj vezi sa stanjem ili razvojnim stepenom njegove svijesti. Znači, da bi vidjeli objektivnu realnost, mi moramo razviti našu svijest do adekvatnog nivoa, odnosno, osposobiti je da vidi. Da bi to ostvarili, prvo se moramo riješiti svih laži koje smo prihvatili kao istinu, bez obzira koliko drage nam one bile.

Dakle, ako vjerujemo u laži, onda smo na neki način slijepi?

Što čovjek dublje vjeruje u laž, utoliko mu je teže da spozna ili prihvati istinu. To bi se moglo objasniti ovako – isto kao što svaka ćelija u našem tijelu ima ograničen broj receptora za koje veže hemijske supstance u smislu informacija, koje nakon svog vezivanja za ćeliju izazivaju određene promjene u njoj i regulišu njene životne procese, tako i naša svijest ima određen broj “receptora,” alegorički rečeno.

Tokom dnevnih tjelesnih aktivnosti, u našem organizmu oslobađaju se određene količine adenozina, čije se molekule vežu na odgovarajuće receptore ćelije i tako joj donose informaciju da je vrijeme za odmor. U jednoj normalnoj situaciji, kada je većina njenih receptora okupirana od strane molekula adenozina, ćelija će ‘otići na spavanje’.

Međutim, šta se događa ako na prve znakove sanjivosti odgovorimo jednom jačom kafom?! Molekule kofeina nekim slučajem imaju istu konfiguraciju kao i molekule adenozina, te se vežu za one ćelijske receptore koji su namjenjeni za adenozin. S obzirom da molekule adenozina nemaju sada gdje da se vežu, ćelija nastavlja s radom ne znajući šta se zbiva i kada je pravo vrijeme za odmor.

Sada treba samo zamisliti da je adenozin – istina, a kofein – laž. S obzirom da su ćelije organizma okupirane lažima, one nisu više u stanju normalno da funkcionišu a istina nema gdje da se prihvati.

Isti slučaj je i sa našom sviješću. Ako smo prihvatili kao istinu mnoge lažne informacije koje su nam servirane od našeg rođenja, pa do dan danas, onda je većina onih receptora za istinu u našoj svijesti okupirana tim lažima, te one tako utiču na njen rad ili opšte stanje. Nadalje, istinite informacije ne možemo prepoznati niti se one imaju za šta vezati a samo istina može da utiče na njen pravilan ‘rad i razvoj’.

Tako, pored onih svakodnevnih doza laži, kojima smo stalno izloženi, a pogotovo onih laži koje se prenose kroz generacije, s koljena na koljeno, u smislu raznoraznih – "tradicija," naša svijest postaje toliko zatvorena, da ona ne može ni izbliza razumjeti ono na što je James Dresden mislio, kad je rekao:

"Kad se lijepo upakovana gomila laži uspije da proda narodnim masama polako i sistematski tokom nekoliko hiljada godina - onda se istina smatra totalnom besmislicom a onaj koji ju propovjeda - totalnim ludakom".

Naravno, samim tim ako su informacije alternativne, ne znači da su i tačne.

Upravo tako, svaku informaciju bez obzira iz kojeg izvora ona dolazila, moramo podvrgavati jednoj strogoj kritičkoj analizi. Isto tako i svako svoje vjerovanje. Jedino tako čovjek može da izoštri svoj um jer potraga za istinitim informacijama ujedno podrazumijeva izoštravanje lične razboritosti, odnosno, pronicljivosti. Moramo uvijek imati na umu da samo znanje čovjeka može da spasi, ali i to da je pogrešno znanje gore od neznanja. Veliki problem je to što su najbolje dezinformacije uvijek isprepletene s nekim elementima istine jer čovjek ima tendenciju da kad prepozna istinu, proguta sve zajedno, u paketu. Čini se da neki kuvaju naoko veoma lijepa jela, međutim, oni u njih stavljaju i par kapi otrova, što je sasvim dovoljno da otruje čovjeka. Mislim da su i tzv. "svete knjige" pisane po tom receptu isto kao i većina današnje new-age literature.
Ova vrsta info-dezinformacija je danas najzastupljenija i one pogubno djeluju po čovjekovu svijest.

Nedavno si objavio na internetu veoma interesantan tekst na temu psihopatije?

Postoji mnogo indikacija da je na našoj planeti zavladala pandemija psihopatije, međutim, taj mentalni poremećaj je toliko podmukao da čovjek koji je inficiran nije u stanju to da primjeti jer ta bolest mijenja njegovo stanje svijesti, pa odatle i percepciju, njegov način rasuđivanja i ponašanja.

Prema podacima koji su nam dostupni iz naučne literature, psihopatija se karakteriše potpunim odsustvom savjesti. Dok kod jednog normalnog čovjeka savjest služi kao kočnica u smislu da ne bi povređivao druge prilikom ostvarenja svojih ciljeva, psihopate nemaju nikakvih problema što se toga tiče. I ne samo to, te individue imaju jednu opsesivnu potrebu da nameću svoje stavove, ideje ili iluzije drugima, kako bi ih kontrolisali. Stoga nije nikakvo čudo što se oni u mnogim slučajevima opredjeljuju za politiku, religiju, vojsku itd. odakle mogu lakše upravljati drugima. Oni na nas gledaju kao na neku egzotičnu vrstu. Njima su komične naše prirodne osobine, odnosno osjećaji koji proističu iz naše savjesti, kao što je kajanje, osjećaj krivice, empatija i slično. Njih savjest ne može da grize jer je nemaju. Međutim, odlični su glumci i prilično brzo u svom životu nauče da oponašaju normalne ljude.

Kad čovjek čuje riječ psihopata, odmah mu na pamet pada neki masovni ubica?

Da, većina ljudi kad čuje riječ psihopata, odmah pomisli na nekog serijskog ubicu, međutim, to nije tako. Psihopate su često veoma inteligentni ljudi i ne dolaze baš toliko često u sukob sa zakonom. Moglo bi se čak reći da ih mnogi od njih i pišu. Da ne kažem da priličan broj njih danas upravlja glavnim zbivanjima na ovoj planeti. Sa pozicija vlasti oni danas sprovode jednu sveobuhvatnu operaciju "psihopatizacije" čovječanstva i to mahom uz pomoć medija.

Ako psihopate danas vladaju ovom planetom, to onda sigurno nije od juče?

Naravno da nije. Dovoljno je malo dublje proučiti tu problematiku i na osnovu poznavanja njihovih glavnih karakternih crta vidjećemo da je većina tzv. slavnih vladara i voskovođa, kako kroz našu istoriju, tako i danas, imala psihički profil jednog klasičnog psihopate. Interesantno je to što je jedan poljski psiholog, Dr A. Lobačevski, istražujući izvore, razvoj i prenos zla na ovoj planeti kroz istoriju, stigao do zaključka da su upravo psihopate ti koji su njegov najčešći izvor, kao i "transportno sredstvo".

Međutim, problem nastaje kad ti entiteti zaposjednu čelne funkcije u jednoj državi. Tako recimo, ako psihopata dođe na čelo neke države, onda započinje proces negativne selekcije kadrova gdje se on okružuje individuama sličnim sebi. Klasičan primjer te dinamike imali smo priliku vidjeti u nacističkoj Njemačkoj gdje se Hitler okružio psihopatama kao što su bili Hess, Himmler, Gebels i mnogi drugi, kojima je on dodijelio ključne funkcije u državnom aparatu. Isto to imamo i danas.

Te psihopate su nas tokom naše istorije, kao i dan danas, koštali milijarde ljudskih života, a o ljudskoj patnji i razaranjima da ne pričamo, međutim, mi se još uvijek ponašamo kao da ništa nismo naučili i kao da ta bolest nije nikakav problem.

Na primjer, nedavno je Američki Zavod za Zaštitu Zdravlja (FDA) digao uzbunu jer je stopa raka debelog crijeva dostigla 0.4%, dok prema zvaničnim podacima, klasične psihopate čine najmanje 4% čovječanstva, dakle, 10 puta više, međutim, to se iz nekih čudnih razloga ne smatra problemom, niti ko vidi neki razlog za uzbunu!?

Zašto?

Pa, vjerovatno zato što bio se u tom slučaju nešto moralo i preduzeti. Tu bi naravno imali veliki problem jer bi se vjerovatno ispostavilo da mnogi koji zauzimaju visoke pozicije u hijerahijama ljudskog društva, nisu baš toliko normalni koliko se to na prvi pogled čini.

Tako nas ne bi trebalo čuditi što nam oni stalno odvraćaju pažnju sa ovih suštinskih problema bombardujući nas svojim ‘paramoralizmom’ ili lažnom brigom za zdravlje i dobrobit čovječanstva, kao što je npr. ova sadašnja kampanja protiv pušenja, kao i uz pomoć sveg ostalog smeća kojim nas bombarduju preko medija.

Od onoga što na našoj planeti prolazi kao racionalno, ostatku našeg univerzuma diže se kosa na glavi. Ostvarili smo vrhunac hipokrizije. Zašto medija ne posvete pažnju činjenici da na našoj planeti svaka 24 sata umire od gladi preko 20 hiljada ljudskih bića, od kojih su većinom djeca a skoro trećina njih nema krova nad glavom a istovremeno se smatramo nekom naprednom i humanom civilizacijom?! Podjelili su nas na bezbroj grupa, dok u suštini postoje samo dvije vrste ljudi, oni koji imaju savjest i oni koje je nemaju, ili tačnije rečeno, ljudi s dušom - i ljudi bez duše. Činjenica jeste da je prisustvo duše teško odrediti, međutim, odsustvo savjesti u čovjeku se prilično lako može utvrditi.

Čini se da su oni koji nemaju savjesti prilično probitačni u današnjem hijerarhijskom sistemu ljudskog društva, jer nema šta da ih koči?

Da, oni ne prezaju da gaze druge kad je ostvarenje njihovih ličnih poriva i ciljeva u pitanju. Njihova standardna parola je - cilj opravdava sredstvo, a kad je ostvarenje njihovih ambicija u pitanju, oni će to raditi po svaku cijenu. Ali ne samo to. Oni imaju tendenciju da se međusobno prepoznaju i udružuju u kojekva tajna ili ezoterička društva. Onda jedan drugog protežiraju i tako se šire, slično ćelijama raka, kroz sve pore društvenog sistema. Ta njihova tajna društva predstavljaju jedan veoma moćan i prepreden način za osvajanje ključnih pozicija u ljudskom društvu, odakle kontrolišu i upravljaju životom na ovoj planeti.

U nacističkoj Njemačkoj neka ezoterička društva igrala su važnu ulogu?

Naravno. Dovoljno je samo uzeti za primjer društvo Thule koje je bilo jedan od izvora i pokretačka snaga fašizma i nacizma u Njemačkoj, čiji su članovi bili Hitler, Hess, Himmler, Eckardt, Rosenberg itd. gdje možemo vidjeti cijelu jednu plejadu psihopata. Danas isto to imamo sa Društvom Lobanje i Kostiju, u Americi, čiji su članovi Bush i mnogi drugi iz američke vlade, uključujući čak i Keery-ja i Gore-a, koji su igrali ulogu njegovih izazivača na izborima. Dakle, imamo jedno te isto društvo, samo pod drugim imenom, koje snabdjeva Bijelo Kuću, američku vladu, armiju, medije itd. personalom čiji je mentalni sklop veoma dubioznog karaktera. Da li je onda slučajno to što nam se istorija ponavlja? Postoji mnogo indikacija da je ono što se događalo u nacističkoj Njemačkoj bila samo jedna generalna proba za ono što su nam je ova patokratija spremila u bliskoj budućnosti. Normalan čovjek bi pomislio da ukoliko oni ne mogu doći pameti, mi bar možemo, međutim, čini se da za tako nešto postaje kasno.

Da li misliš na Novi Svjetski Poredak?

Ta njihova patološka opsesija za kontrolom svega i svačega trenutno doživljava svoju kulminaciju. Ljudske slobode se svakog momenta sve više smanjuju uz pomoć tzv. anti-terorističkih zakona i drugih mjera za kontrolu i nadzor čovjeka. Naravno, ljudima ne može pasti na pamet da bi isti oni koji nam nameću te zakone mogli biti glavi organizatori terorističkih djela. Radi se o klasičnom scenariju, problem-reakcija-solucija, gdje se ono što je namjereno sprovodi tako što se to predstavlja rješenjem za neki određen problem a napraviti neki određen problem za njih predstavlja čistu sitnicu.

Međutim, postoji mnogo indikacija da na ovoj planeti već odavno postoji jedna svjetska vlada i da su sva ta trvenja izmedu država samo jedna šarena laža, kako bi se održavala tenzija kod ljudi i kako bi se abnormalna količina para i prirodnih bogastava bacala u jednu rupu bez dna u smislu vojske i naoružanja. Uostalom, kraljevi, carevi, predsjednici država i elita na vlasti, uključujući čak i njihove porodice, rijetko kad ginu u ratovima!? Narod je taj koji služi kao topovska hrana. Istovremeno, kad se toliki novac ne bi ulagao za potrebe armije, ljudi bi morali manje i raditi, te bi tako imali mnogo više vremena za sebe. Izgleda da je to još jedna stvar koju nam patokratija na vlasti neće nikada dozvoliti.

Znači, ni svi ti ratovi možda nisu slučajni?

Smatram da se većina ratova mahom organizuje i održava po potrebi njihovih tzv. "svevišnjih gospodara". Na primjer, u slučaju Drugog Svjetskog Rata koji je to istoričar smio da stisne i postavi pitanje zašto nijedna bomba nije pala čak ni u blizini velikih njemačkih industrijskih postrojenja kao što je to npr. bio petro-hemijski kombinat IG Farben, fabrika optičkih uređaja Karl Zeiss, fabrike kugličnih ležajeva itd. Naravno, u tom slučaju Njemačka ne bi bila u stanju da vodi rat! Isto tako, ni bez kaučuka i nafte kojim su je snabdijevali Prescot Bush (djed G.W.Busha), Rockefeller i drugi iz SAD, tokom cijelog rata preko španskih luka i uz pomoć Onazisovih brodova. Prilično dobro je poznata i činjinica da je Wall Street finansirao Hitlera. Postoji mnogo toga što se krije od nas. Naravno, da mi kao ljudska bića nismo ignorantni kao što jesmo, sve to ne bi bilo moguće. Istovremeno, kukamo što nam se istorija ponavlja a niko da makne prstom i poduzme nešto u vezi toga.

Šta bi se sada moglo poduzeti?

Potrebno je ukazati pažnju ljudima na ovu pošast u obliku psihopatije koja danas hara našom planetom i rasvijetliti sve aspekte tog mentalnog poremećaja. Danas postoje prilično pouzdane metode dijagnostike ovog oboljenja bez obzira što su neki pokušali da ga maskiraju i unesu zabunu stvrstavajući ga u jednu širu kategoriju koju su označili kao anti-socijalni poremećaj ličnosti. Ukoliko želimo da spriječimo destrukciju ove planete i čovječanstva, mi moramo identifikovati ove individue i odstraniti ih sa svih onih pozicija u društvenom sistemu sa kojih su oni u stanju da ugrožavaju normalne ljude, kao i ovu našu planetu. Sada čak planiraju i to da oružje izmještaju u svemir. Poslednji je čas da se takođe uvedu zakonske mjere prema kojima bi svi oni koji namjeravaju da se bave politikom ili da prave karijeru npr. u armiji, prvo morali da se podvrgnu psihičkom pregledu kojeg bi naravno obavljala jedna grupa nezavisnih psihijatara i psihologa. Na primjer, da smo nekim slučajem svojevremeno podvrgli one naše nacionalne vođe, koji su doveli do ovog nedavnog krvoprolića na Balkanu, jednom poštenom psihičkom pregledu, mislim da ga niko od njih ne bi prošao. Dakle, ovakve zaštitne mjere biće neophodne, ukoliko mi stvarno želimo da živimo u jednom naprednom i humanom društvu.

Onu flaš-prezentaciju, Napad na Pentagon, takođe je vidjelo mnogo ljudi?

Da, to je Ahilova peta cijele te laži grandioznih proporcija u vezi pozadine napada na Svjetski Trgovinski Centar i Pentagon. Na osnovu tog videa jasno se može vidjeti da u Pentagon nije udario nikakav Boing 757. Naravno, prvo pitanje koje se tu postavlja je – šta se desilo s pravim avionom i putnicima iz njega? Činjenica jeste da su ostatke leševa putnika identificirali uz pomoć analize DNA a činjenica je takođe da taj avion nije udario u onu zgradu, niti je bio srušen!? Kuriozitet je i to da među identifikovanim putnicima iz tog aviona nije bilo nijednog Arapa. Običnom čovjeku ne može pasti na pamet da pomisli da su neki elementi iz američke vlade u stanju da izvrše takav masakr nad svojim vlastitim narodom. On će prije da vjeruje u teoriju da je sve to organizovala jedna individua iz neke skrivene pećine u avganistanskim brdima, samo zato što su mu kontrolisana medija nebrojeno puta ponovila tu laž. Ja lično smatram medije, odnosno, novinare, saučesnicima u ovim zločinima. Ne samo zbog ovoga što rade, nego i zbog onoga što ne rade, a po opisu svog poziva bi trebali. Hitler je svojevremeno često govorio da što je laž veća i što se više puta ponovi, narod je utoliko lakše prihvati kao istinu. Čini se da je to tačno.

Dobro, šta bi bio pravi razlog za taj napad?

Ovdje moramo imati na umu činjenicu da živimo u vremenima kada se na globalnom nivou ponavlja scenario iz nacističke Njemačke pred Drugi Svjetski Rat. Sjetimo se da je Hitler organizovao paljevinu njemačke Skupštine, Reichstaga, a onda za to optužio svoju opoziciju, pa donjeo antiterorističke zakone na osnovu kojih je likvidirao sve one koji se nisu slagali s njegovim režimom. Danas iste te sile pokušavaju da izvedu isti scenario na globalnom nivou uz pomoć rušenja Svjetskog Trgovinskog Centra i izvođenja drugih terorističkih napada kako bi se ulio ljudima strah u kosti a oni onda opravdali sve one mjere, kao što su tzv. antiteroristički zakoni, kojim se sputavaju ljudska prava i slobode, kao i ovaj "rat protiv terorizma", koji po samoj svojoj suštini predstavlja samo još jedan novi zločin protiv čovječanstva. Oni će sada intezivirati stvaranje haosa na ovoj planeti uz pomoć ratova, ekonomske krize itd. kako bi nas doveli do tačke u kojoj bi mi iste te trebali moliti da poduzmu nešto u vezi naše sigurnosti i spasenja.

Naravno, rješenje će biti u uspostavljanju Novog svjetskog poretka.

Taj poredak podrazumijeva jednu vladu, jednu valutu, jednu armiju, jednu religiju itd., kao i reduciranu, mikročipovanu i zombificiranu populaciju. Normalan čovjek razmišlja na normalan način, pa zato ne može ni zamisliti na šta je sve ova patokratija spremna, kako bi potpuno porobila čovječanstvo.

Mnogi danas pričaju o nekoj jevrejskoj zavjeri?

Ne postoji nikakva "jevrejska zavjera" u onom smislu u kome se to prezentira. Jevreji su narod koji je žrtva kao i svi drugi, možda čak i veća. Oni su izmanipulisani da potpišu specijalni ugovor sa fiktivnim entitetom poznatim kao Jehova, koji je u suštini personifikacija OPS entiteta sa gornjeg sprata. Ovdje bi se trebali podsjetiti na ono što sam rekao u vezi situacije kad zaljepimo laži na one receptore za istinu, pa nam onda te laži diktiraju kako ćemo razmišljati i kako ćemo se ponašati. Naime, tu se radi se o jednom klasičnom mentalnom programu. Uostalom, dovoljno je da uzmemo ček-listu američkog profesora Dr Roberta Hare-a za utvrđivanje psihopatije i primjenimo je na onaj psiho-patološki materijal koji je poznat pod imenom Stari Zavjet.

Mada, činjenica jeste da postoji jedna arijevska loza jake OPS frekvencije koji su preuzeli judaizam kada su kao Hazari živjeli u rejonu oko Kaspijskog mora i tako se u smislu trojanskog konja infiltrirala među semitske Jevreje. Ti arijevci danas takođe čine okosnicu cionističkog pokreta, nekih tajnih društava i organizacija a mnogi od njih drže važne pozicije u politici, religiji, bankarstvu itd. S te tačke gledišta, tragikomično je to što ako danas kritikuješ cioniste, oni te automatski proglašavaju anti-semitom, mada nemaju nikakve veze sa semitima.

Možeš li nam objasniti šta znači OPS frekvencija?

Čini se da postoje dva polariteta ili oblika postojanja u svemu što jeste. Jedan je orjentacija prema sebi (OPS), a drugi orjentacija prema drugima (OPD). Ovi prvi su materijalno orjentisani i sve što rade, rade samo za sebe. Oni nisu u stanju da vide onaj duhovni aspekt kreacije, pa su koncentrisani samo na ovaj materijalni. Radi se o specifičnom genetskom sklopu koji je u stanju da akomodira tu vrstu frekvencije i taj genom se smatra poželjnim od strane "kontrolnog sistema" s gornjeg sprata jer je veoma je podložan za manipulaciju. Oni su nešto kao ljudska manifestacija onih kosmičkih crnih rupa, te tako pokušavaju da usišu u sebe sve što mogu i što im se nađe na putu.

S tim u vezi, oni predstavljaju sile entropije za razliku od OPD entiteta koji predstavljaju sile kreacije. Dakle, tu se samo radi o onim klasičnim izražajnim oblicima sila mraka i sila svjetlosti. Na žalost, u ovom momentu u ovoj našoj oblasti postojanja, sile svjetlosti se nalaze u stanju dubokog sna. Isto tako, bitno je naglasiti da kod inkarnacije, duša mora biti u određenoj rezonanciji sa genetskim sklopom tijela. S tim u vezi, duše OPD frekvencija ne mogu se inkarnirati u tijelo čiji genetski sklop takođe nije u nekoj vrsti rezonancije s tom vrstom frekvencija.

Istovremeno, postoje neke indikacije da oni koji imaju tzv. semitske gene u svom genomu, imaju i veće šanse da se odupru mentalnoj kontroli, što bi se reklo, da razmišljaju svojom glavom, te tako i veće šanse da se oslobode i izađu iz ovog "podruma". Tako nas ne bi trebalo čuditi ukoliko ova arijevska komponenta u narednom periodu pokuša da eliminiše sa planete što više onih sa "nepoželjnom" genetikom. Sada oni stvaraju uslove za izbijanje jednog većeg sukoba na području Srednjeg Istoka koji bi prema njihovim planovima trebao biti nuklearnog karaktera i koji bi se odatle trebao proširiti. Arapi i Jevreji-semiti imaju sličan genom, samo su različito programirani, tako da će se, kao semiti, i jedni i drugi naći na meti arijevaca. Naravno, tu se radi samo o sprovođenju jedne “egzopolitike” koja se kroji na spratu iznad našeg.

Tekst na temu regresivne terapije izazvao je dosta interesovanja. O čemu se u stvari radi?

Pa, ukratko rečeno, mnogi problemi u ovom čovjekovom životu, pogotovo oni psihičke prirode, potiću od tzv. rezidua ili zaostataka od raznih trauma koje je on doživjeo u prošlosti, bilo da se radi o ovom životu, vremenu dok je bio u majčinoj utrobi, o periodu između života ili o nekom od njegovih prošlih života. Ovom vrstom terapije čovjek se vraća unatrag sve do onog momenta kada je usljedila trauma koja je uzrokovala njegov trenutni problem. Sagledavanjem cijelog događaja sa stanovišta njegove sadašnje svijesti, dolazi to tzv. poništenja ili rezolucije konflikta, te i prestanka simptoma psihičke ili fizičke prirode. Prema podacima koji dolaze od strane kliničkih psihologa i psihijatara koji se bave ovom vrstom terapije, evidentno je to da je ovo najefikasniji tretman mnogih psihičkih poremećaja.

Zašto ta vrsta tretmana nije više popularizovana?

Pa, vjerovatno zato što se na taj način može otkriti istinska duhovna priroda, odnosno, pozadina, ljudskih bića koja nema nikakve veze s onim što nam se vijekovima promoviše uz pomoć religija, obrazovnog sistema i moderne nauke. Na osnovu saznanja dobijenih tim putem, ispostavlja se da smo mi ljudi duhovna bića koja inkarnirajući se na ovoj planeti u ljudskim tijelima doživljavaju fizička iskustva i kako bi omogućili razvoj svog bića. Međutim, usljed mnogih faktora od kojih sam neke već naveo, mi nakon svoje inkarnacije na ovoj planeti brzo zaboravljamo svoju istinsku pozadinu i potencijale, te se počnemo ponašati kao muve bez glave.

Čini se da se velika bitka odvija i na području alternativne medicine?

Da, i na tom frontu trenutno prilično loše stojimo s obzirom da farmaceutsko-medicinski karteli već odavno diktiraju svoje "istine" u skladu s tim koliko profita im one donose. Zdravlje je takođe jedno od područja gdje se odvija jedna velika manipulacija ljudskih bića. Sjećam se da dok sam bio još dijete u novinama sam redovno čitao kako je pronađen jedan lijek protiv raka koji mnogo obećava i kako ćemo za pet godina moći da uživamo u njegovim blagodetima. Iste vijesti čitam i danas. Kada sam malo dublje istražio ovu problematiku saznao sam da su lijekovi i metode za liječenje raka davno otkriveni i sakriveni. Na primjer, Dr Royal Rife je još prije Drugog svjetskog rata imao 100% uspjeh u liječenju terminalnog oblika raka uz pomoć elektromagnetnih talasa određenih frekvencija. Još davno je otkriveno da vitamin B17 ili laetrile, kojeg nalazimo u sjemenkama, veoma pouzdan u preventivi raka a odlične rezultate daje i u njegovom liječenju.

Do tog saznanja se došlo čistom logikom jer je primjećeno da pripadnici nekih plemena koja koriste sjemenke kajsije i drugog voća u svojoj ishrani, nikada ne oboljevaju od raka. Međutim, sve se to sakriva od čovječanstva. Isto tako odlični rezultati u liječenju uzroka mnogih bolesti postižu se uz pomoć reiki energije, prane ili skalarne energije, koja još uvijek zvanično ne postoji, mada je, kao životna energija, poznata od pamtivijeka.

Sve ovo je takođe posebna tema o čemu se knjige mogu napisati. Današnja moderna medicinska industrija bazirana je na postulatu: Pacijent izlječen - potrošać izgubljen. Većina lijekova bazirana je na kontroli simptoma dok se sam uzrok bolesti ignoriše.

Recimo, mnogi su nedavno čuli preko medija o onoj dvojici australijanaca koji su ove godine dobili Nobelovu nagradu zato što su otkrili da čir na želucu uzrokuje jedna bakterija po imenu Helicobacter pilori. Dakle, čir na želucu se može izlječiti uz pomoć nekih antibiotika. Međutim, ono što nismo mogli čuti preko medija je podatak da su ova dva naučnika otkrili i dokazali to još prije nekih 15 godina!?

Zašto je bilo potrebno toliko dugo vremena da se ovo otkriće prihvati u zvaničnoj medicini?

Pa, vjerovatno zato što su najprodavaniji lijekovi do sada upravo bili antacidi, odnosno, sredstva za kontrolu kiseline u želucu i simptoma tog oboljenja. Zasto liječiti, kad se mogu samo kontrolisati simptomi? Zdravi ljudi ne kupuju lijekove. Sličnih primjera imamo bezbroj.
Istovremeno se vodi jedan opšti rat protiv alternativne medicine. Ismijavaju se i osporavaju alternativne metode liječenja dok se rijetko kad pominje podatak da je treći uzrok smrti ljudi u svijetu tzv. jatrogenični, tj. usljed greške doktora i posljedica štetnog dejstva ljekova. Većina današnjih lijekova ima više tzv. sporednih efekata od kojih se svaki slobodno može smatrati zasebnom bolešću. Tako je u nekim slučajevima potrebno uzimati nekoliko lijekova da bi se neutralisala štetna dejstva jednog lijeka, dok istovremeno i ti drugi lijekovi imaju svoja štetna dejstva. Međutim, mi smo već toliko mentalno kondicionirani da ovakve stvari prihvatamo kao savim normalne.

Danas se u opticaju nalazi mnogo opasnih lijekova?

Da, na primjer, prošle godine smo imali priliku čuti da je sa tržišta povučen jedan lijek po imenu Vioxx, za kojeg se tvrdilo da pomaže kod artritisa tj. oslobađa čovjeka od bolova u zglobovima, međutim, pokazalo se da je ovaj lijek imao samo polovičan efekat, tj. nije liječio artritis, nego je samo oslobađao ljude od bolova, tako što je kod njih izazivao smrt usljed infarkta, a kako znamo, - mrtvog čovjeka ništa ne boli. Naravno, tek kad je broj onih koji su preživjeli infarkt a nisu izlječili artitis toliko porastao da se više nije mogao ignorisati, taj lijek je povučen sa tržišta. Koliko takvih "lijekova" postoji danas na tržištu?

Čini se da i hrana danas postaje sve lošijeg kvaliteta i da dosta zdravstvenih problema dolazi odatle?

Da, ne samo hrana nego i voda a čini se da ni to, takođe, nije slučajno. Mislim da nam patokratija na vlasti danas namjerno zagađuje vodu fluorom, osim što nam ga naturaju u zubnim pastama, pod izgovorom da je “dobar za zdravlje zuba,” što nema nikakve veze sa istinom. Fluor ima strahovito štetno dejstvo na zdravlje čovjeka, čak kad se uzima i u tako malim količinama.

Međutim, čini se da opšte pogoršanje zdravlja nije glavni razlog za ovu sveobuhvatnu operaciju trovanja čovječanstva fluorom, nego se tu radi o pokušaju kontrole uma čovjeka. Poznato je to da je fluor svojevremeno koristio nacistički doktor Mengele, kojeg su zvali "Anđeo Smrti”, u vodi za piće, za kontrolu svijesti zatvorenika u koncentracionim logorima; jer fluor djelujući na hipofizu čini čovjeka apatičnim i lojalnim, zatvara mu svjest i sprečava kontakt sa višim aspektima svijesti.

Sada samo trebamo zamisliti scenario nekog filma strave i užasa gdje na vlast dolaze psihopate koji uz pomoć raznih hemijskih i drugih sredstava pokušavaju da drže normalnu populaciju pod totalnom kontrolom... e, pa to je upravo ono što se događa ovdje i sada. U idućoj fazi oni nas namjeravaju i mikročipovati, upravo kao što mi sada mikročipujemo životinje. Naravno, i to će biti sasvim lijepo racionalizovano, kao nešto što je za naše vlastito dobro.

Od mase kemikalija koje se stavljaju u hranu kao aditivi ovom prilikom ću samo pomenuti aspartam ili vještački šećer, koji se danas stavlja u gotovo sve dijetalne proizvode, mada on sa nekom dijetom nema nikakve veze. U suštini, tu se radi o jednom nervnom otrovu koji kod čovjeka može izazvati cijeli niz zdravstvenih poremećaja, od simptoma multiple skleroze, pa nadalje…

Šta nam možeš reći o kemtrejlsima?

Tu se o jednoj globalnoj operaciji zaprašivanja čovječanstva iz vazduha određenim kemijsko-biološkim agensima uz pomoć mlaznih aviona, koja traje godinama i koja se odvija ispred našeg nosa a većina nas iz nekih čudnih razloga nije u stanju to da primjeti.
Da li je to zato što kemtrejlsi izgledaju slično normalnim mlaznicama?
Normalne mlaznice nastaju na visinama preko 10000 metara usljed kondenzacije izduvnih gasova izbačenih iz turbina avionskih motora. One se obično ne zadržavaju u zraku duže od nekih dvadesetak minuta, međutim, ove hemijske mlaznice ostaju dugo da vise u zraku, polako se šire i formiraju tzv. cirus oblake.

Da li se tu možda radi o modifikaciji klime, odnosno, vremenskih prilika?

Ja bih prije rekao da bi to moglo biti samo jedno od njihovih sporednih dejstava ali naravno, u negativnom smislu, jer živim na jednom području gdje vlada hronična suša već duže od 5 godina a kemtrejlse vidam prilično često. Međutim, interesantno je to da ih ljudi mahom ne primjete iako iznad ovog područja ne postoje nikakvi koridori za redovan avionski saobraćaj. Tako sam čak počeo sumnjati da se istovremeno propagiraju i određene subliminalne poruke uz pomoć talasa ekstremno niskih frekvencija (ELF) za koje je dokazano da su u stanju da izmijene čovjekovu percepciju, odnosno, stanje svijesti. Postoji i jedna teorija da se uz pomoć sloja tih kemikalija, između stratosfere iz zemlje formira tzv. neutralna šupljina koja omogućava efikasan prijenos tih talasa u koje se mogu ‘upakovati’ svakojake poruke. Isto tako, mislim i da je ona druga teorija u smislu sprječavanja prekomijernog zagrijavanja planete uz pomoć sloja od mikronskih čestica aluminijuma i barijuma u atmosferi, takođe jedna dezinformacija jer bi se u tom slučaju one trebale redovno i ravnomijerno distribuirati po cijeloj našoj planeti što nije slučaj.

Nasuprot tome, njih najčešće viđamo iznad naseljenih područja što znači da šta god se u njima nalazilo, direktno je usmjereno protiv ljudskih bića. Ja lično mislim da se tu radi o još jednom zločinu protiv čovječanstva od strane patokratije na vlasti.

Šta se nalazi u tim kemijskim mlaznicama?

Prema nalazima nekih privatnih laboratorija, u njima je najviše zastupljen aluminijum i barijum zajedno sa nekim kancerogenim supstancama kao što je dibrometan i cijelim nizom patoloških bioloških agenasa, bakterija , virusa, mikoplazmi, gljivica, kvasaca, parazita itd... Činjenica je da se kod ljudi pojavljuju simptomi oboljenja disajnih puteva neposredno nakon zaprašivanja. Isto tako je činjenica da nema te sila koja ima prirodno pravo da tretira ljude bilo kakvim kemikalijama bez njihovog odobrenja. Na žalost, činjenica je i to da je stanje svijesti većine ljudi danas takvo da patokratija na vlasti može da nam radi šta hoće a da pri tome nikome ne mora da podnosi račune.

Ovo sve može nekome da zvuči prilično depresivno?

Možda može ali moramo imati na umu da nas samo istina može osloboditi, pa kakva god ona bila. Međutim, ukoliko neko usljed svega ovoga padne u depresiju, te u vezi toga ode kod doktora, velike su šanse da će mu biti prepisan jedan od antidepresiva SSRI tipa, koji nekim slučajem takođe u sebi sadrže fluor. Od nekih mogućih sporednih dejstava ovih sredstava, kao što je npr. Prozac ili fluoxetine, pomenuću samo ove: nagon ka samoubistvu, manična depresija, psihička nestabilnost, gubljenje pamćenja i koncentracije, nervoza, nemir, agresivnost, sklonost ka nasilju, ovisnost, seksualni problemi kao npr. nesposobnost doživljavanja orgazma, smetnje u probavi, odnosno, gastointerstinalni poremećaji itd.itd. Recimo, mnogi od onih suludih ubica koji su počinili masovna ubistva koristili su Prozac ili neke druge slične antidepresive. Neki od njih su čak tvrdili da su im glasovi koje su čuli u svoj glavi naredili da počine ta ubistva i da nisu imali izbora. Čini se da ta sredsva koja su u stanju da promijene stanje čovjekove svijesti, tako omogućavaju jednu lakšu njegovu mentalnu i fizičku kontrolu od strane OPS sila, bilo s našeg ili gornjeg sprata.

Protiv nas se već odavno vodi jedan hemijsko-biološki rat a da mi toga nismo ni svjesni.

Blago nama! Danas se dosta priča i o tzv. besplatnoj energiji?

Pa, trebalo bi već biti jasno da je i alternativna energija takođe davno otkrivena i sakrivena. Mnogima je npr. poznato da je Tesla još davno otkrio besplatnu energiju kao i načine njenog prenošenja ali i to je zataškano.

Naravno, ovdje se ne radi samo o profitu, nego besplatna energija bi mogla čovjeku pružiti priličan stepen slobode, međutim, to je ono što najmanje odgovara patokratiji na vlasti. Stoga, besplatna energija još uvijek zvanično ne postoji, mada se danas u svijetu sve više razvija tzv. "podzemna nauka" gdje mnogi pojedinci već uveliko koriste razne vidove te energije.

Čujemo da su u Bosni pronađene piramide?

Da, čini se da tamo postoji nekoliko piramida od kojih su najveće Piramida Sunca na brdu Visočica kod Visokog i Piramida Mjeseca na Plješevici. Semir Osmanagić, čovjek koji se već godinama bavi arheologijom i proučavanjem istinske istorije naše planete već je objavio jednu knjigu na tu temu. On inače živi u Hjustonu a prošle godine je vršio neka iskopavanja na Visočici gdje je otkrio dosta zanimljivih stvari. Ovaj njegov nalaz je u međuvremenu privukao dosta pažnje, tako da bi zvanična arheološka iskopavanja trebala otpočeti negdje u aprilu ove godine, mada se čini da se neki neki lokalni mediokriteti trude iz petnih žila kako bi se to spriječilo. Na Semirovom vebsajtu www.alternativnahistorija.com može se naći mnogo više podataka na tu temu kao i nekoliko njegovih interesantnih knjiga, koje se tamo mogu besplatno daunlodirati.

Da li to znači da će se istorija Bosne morati mijenjati?

Istorija Bosne i svijeta uopšte, neće se sigurno mijenjati ali ono što će se napokon morati promijeniti je tzv. zvanična istorija koja nam se odavno prezentira kroz obrazovni sistem i medije. Tako, ovdje dolazimo do još jedne od mnogih tajni koje se kriju od čovječanstva a to je da su u prošlosti na našoj planeti postojale mnoge civilizacije od kojih su neke bile daleko razvijenije od ove naše. Dakle, ne samo što se krije postojanje razvijenijih civilizacija u svemiru, odnosno, drugim oblastima postojanja, krije se i postojanje nekih ranijih civilizacija na ovoj paneti koje su bile razvijenije od ove naše. Kako im je to pošlo za rukom bez Biblije i Kurana, to će za nas ostati misterija, sve dok i mi ne dođemo pameti.

Znači, ono što smo vidjeli u filmu Matriks nije daleko od istine?

Da, u tom filmu stvar je metaforično prilično dobro predstavljena, mada je po meni to mnogo bolje urađeno uz pomoć onog podruma u filmu Pozemlje, Emira Kusturice. Problem je samo u tome što većina ljudi nije shvatila taj film jer su ga gledali iz svog podruma, kojeg oni smatraju objektivnom realnošću.

U svakom slučaju, poenta je u tome što se mi danas nalazimo u jednom sličnom podrumu, dok nas "drug Marko" kontroliše odozgo bombardujući nas cijelim jednim nizom dezinformacija koje mi smatramo istinitim i uklapamo ih u neki svoj koncept objektivne realnosti. Istovremeno, istinske informacije nam nisu dostupne. Mi smo danas svakodnevno zasuti tonama dezinformacija i psiho-patološkog materijala, mahom preko medija, koje u stanju svijesti u kakvom jesmo, nismo sposobni kao takve prepoznati, nego sve to sasvim racionalno prihvatamo kao jedan normalan sastavni dio realnosti u kojoj živimo. Interesantno je to da pažljivom promatraću neće promaći detalj da i drug Marko u filmu ima psihički profil klasičnog psihopate. Ti ljudi ne prezaju ni i od čega kako bi ostvarili svoje ciljeve.

Pa dobro, za kraj, da li ima ikakve svjetlosti na vidiku?

Postoji mnogo indikacija da danas sve više i više ljudi počinje da se budi. Za mnoge je to prilično bolan proces ali čini se da druga opcija ne postoji ukoliko stvarno ne želimo da završimo u ambisu. Mislim da je to na neki način vezano i sa čovjekovom suštinom ili dušom tj. da je stvar prilično individualne prirode. To su ona "vrata kroz koja mora svako sam da prođe” a proći će oni koji imaju preduslove za jedan takav podvig i koji na vrijeme shvate da nikakav drugi spasitelj ne postoji, do njih samih. Mislim, da ukoliko se u tom pogledu dostigne jedan određeni prag svjesnosti, to bi moglo da ima veliki uticaj na eventualno poboljšanje realnosti u kojoj živimo ili bar one realnosti u kojoj ćemo da živimo. Sve što radimo sada ima jedan momentalni odraz na našu budućnost. Posljednji je čas da preuzmemo na sebe odgovornost za našu vlastitu sudbinu i napokon počnemo razmišljati svojom glavom.


--