Prijetnja

Izvod iz knjige The Threat – Dr David Jacobs


Plan vanzemaljaca

Svi dokazi ukazuju na to da je krajnji cilj vanzemaljaca njihova integracija u ljudsko društvo. Tako su svi njihovi napori i aktivnosti usmjereni ka potpunoj kontroli čovječanstva na Zemlji. Možemo reći i to da oni koje oni otimaju već odavno žive pod teretom posjeta vanzemaljaca i njihove manipulacije.

Sada se već mogu razlikovati najmanje četiri posebna programa koje vanzemaljci sprovode kako bi ostvarili taj njihov cilj:

1. Program Otmica. Vanzemaljci su prvo odabrali ljudske žrtve širom svijeta a onda uspostavili proceduru da neopaženo uzimaju te ljude iz njihove životne sredine, zajedno s njihovim potomstvom.

2. Rasplodni Program (uzgoj i razmnožavanje). Vanzemaljci skupljaju ljudsku spermu i jajne ćelije, genetički mijenjaju oplođeni embrio, inkubiraju fetuse u ljudskim domaćinima (ženama) i tjeraju ljude da ulaze u mentalnu i fizičku interakciju s njihovim potomstvom kako bi se ti hibridi pravilno razvijali.

3. Program hibridizacije. Vanzemaljci popravljaju karakteristike hibrida njihovim stalnim izmjenama i ukrštanjem s ljudima kroz generacije kako bi oni što više ličili na ljude a istovremeno zadržavali glavne karakteristike vanzemaljaca. Vjerovatno i ljude postepeno mijenjaju kako bi stekli karakteristike vanzemaljaca.

4. Program integracije. Vanzemaljci pripremaju one ljude koje otimaju za buduće događaje. Na kraju, ovi hibridi ili vanzemaljci sami, integriraju se u ljudsko društvo i preuzimaju kontrolu. [Čini mi se da su oni tu kontrolu već odavno preuzeli, prim.prev.]

Vanzemaljci kažu da vrijeme kada će se ovaj njihov program završiti nije daleko i oni će ostvariti svoj cilj. Mnogo ljudi koje oni redovno otimaju osjeća da će se “nešto uskoro dogoditi” i da vanzemaljci smatraju da je ostvarenje njihovog cilja na domaku. Klaudiji Negron je rečeno da se tu radi o jednom kratkom vremenu:

Jedan od njih mi nešto govori. Šta kaže?
On kaže da sam im ja mnogo pomogla i da bih ja trebala da se ponosim time. Oni su zadovoljni sa mnom i sa mojom pomoći. Kažu da oni trebaju to da čine, oni moraju to da rade i da bih ja trebala biti sretna zbog toga što sam dio svega toga. Oni meni ne mogu da kažu sada o čemu se tačno radi, ali će mi reći kasnije. Reći će mi neki drugi put.
Oni će ti reći o čemu se radi?
Oni će mi reći o čemu se radi i sve će mi pokazati. Oni će me odvesti tamo i pokazati mi, ali oni ne mogu sada to da učine. To je skoro završeno ali još uvijek nije potpuno. Ima još nekih stvari koje oni moraju da obave...
Znači, on kaže da je stvar skoro gotova, ali još uvijek ne potpuno, i da ima još nekih stvari koje moraju da urade?...
Pa dobro, koliko razumijem on priča o budućnosti i govori o njima, o - svoj rasi. Oni moraju dobro da čuvaju tu tajnu. To mora da bude tako jer u drugom slučaju to im nikada ne bi uspjelo.

Pam Martin na osnovu svojih interakcija s njima misli da se ovaj program vanzemaljaca sastoji iz tri faze: — postepena, ubrzana, i – iznenadna. Njoj su vanzemaljci nagovijestili da se sada odvija ubrzana faza i ona kaže: “sve to će se dogoditi mnogo brže nego što ljudi misle.” Vanzemaljci su generalno neodređeni kad se o datumima radi, međutim, većina njih implicira da će se Izmjena dogoditi a kada ih je Claudia Negron u 1997. godini pitala - kada tačno, oni su joj odgovorili: “Uskoro. Veoma uskoro”.

Postoje neke indikacije da bi to moglo značiti u okviru idućih pet godina ili sljedeće dvije generacije. Zabrinjavajuće je to što su ovi vanzemaljci prvenstveno zainteresovani za našu planetu, a ne za ljudska bića; oni ne razmatraju pitanja očuvanja života i svih vrijednosti čovječanstva i naših institucija. Oni tvrde da žele da naprave jedan bolji svijet, međutim oni nikada ne pominju neku saradnju sa ljudima, mirnu koegzistenciju, jednakost. Resmi Kamal je rečeno da će nakon Promjene biti samo jedna vlada: insektoidni vanzemaljci će imati potpunu kontrolu. Neće više biti potrebe za očuvanjem nacionalnih vlada. Biće samo “jedan sistem” i “jedan cilj”.

Kad pričaju o svom planu, vanzemaljci nikad ne kažu ono što bi mnogi od ljudi koje otimaju i istraživaća željeli od njih da čuju: "Mi ćemo uskorio otići. Naš program je skoro završen. Hvala vam za vašu pomoć. Kad napustimo ove prostore niko neće biti ni svjestan da smo mi ikada bili ovdje."
Tako nešto oni nikada nisu rekli. Ovi vanzemaljci vežu svoju budućnost i budućnost njihovih hibrida za planetu Zemlju. Oni ne pominju nikavu drugu mogućnost.
Postoji još jedan uznemiravajući aspekt u njihovom pogledu na budućnost. Kada govore o “ljudima”, oni misle samo na one ljude koje redovno otimaju. Budućnost svih ostalih ljudskih bića veoma rijetko razmatraju. Resmi Kamal su rekli će jedna mala grupa drugih ljudi biti zadržana kako bi im poslužila kao izvor gena za slučaj da dođe do nekih nepredviđenih komplikacija sa programom hibridizacije. Allison Reed je uvjerena da će ljudi koje nisu otimali biti namijenjeni za “jednokratnu upotrebu”. Postoji mnogo dokaza koji sugerišu da će budućnost biti rezervisana prvenstveno za ove vanzemaljce, hibride i one ljude koje oni redovno otimaju. Normalni ljudi će imati podređenu ulogu ukoliko budu imali ikakvu ulogu. Taj Novi Poredak će podrazumijevati da će na vlasti biti ovi insektoidni vanzemaljci, dok će ispod njih biti drugi vanzemaljci, hibridi, ljudi koje su otimali, i na kraju, normalni ljudi.

Šta se može učiniti?

Sva ova tajnovitost koja obavija fenomen otmica ljudi od strane vanzemaljaca ukazuje nam na to da su ovi vanzemaljci poduzeli opsežne mjere kako bi se spriječilo njihovo otkrivanje. Stoga, njihovo otkrivanje je možda ono što ih najviše čini ranjivim. Ako je to tako, onda možda još uvijek imamo neke šanse da intervenišemo.
Međutim, kako se čini, svi naši pokušaji da nešto poduzmemo u smislu njihovog sprečavanja nisu bili djelotvorni. Eksperimenti da se zaustave otmice u smislu korištenja kamera i drugih elektronskih uredaja u većini slučajeva nisu ih mogli zaustaviti, mada su u nekim slučajevima smanjili njihovo ponavljanje. Što je još gore, ljudi koje vanzemaljci redovno otimaju tvrde da je učestalost njihovih otmica u poslednje vrijeme drastično povećana. Da li je to možda znak da ljudsko društvo postaje sve svjesnije ovog fenomena? O čemu god da se radi, zataškivanje otmica – kao i njihovih posljedica, sada se ne čini nimalo mudrim. Dugotrajnost ovog programa, komentari vanzemaljaca da se on bliži svom kraju, i nesvjesnost ljudskog društva o negovom postojanju—sve to navodi na zaključak da će do njegove realizacije doći prije neko što javnost shvati težinu situacije.
Ja ne gajim iluziju da neko apelovanje na naučnu zajednicu da se ona ozbiljnije pozabavi ovim fenomenom može uroditi plodom. Njih su istraživaći NLO fenomena molili za to još od kasnih 40.-tih godina, međutim, sve to je bilo uzaludno. Sasvim je jasno to da ukoliko ne dođe do jednog dramatičnog i nepobitnog javnog incidenta, naučna zajednica se vjerovatno neće baviti NLO-fenomenom—bez obzira na to koliko je važna ova tema. Čak ako bi sada naučnici i odlučili da se sprovedu neko opsežnije istraživanje, čini se da je za tako nešto već odavno kasno.

Prihvatanje Neprihvatljivog

Ja sam proveo skoro čitav svoj život u akademskoj zajednici i oduvjek sam vjerovao u nadmoćnost čistog rezonovanja i logike. Moje proučavanje ovog fenomena otmica činilo se mojim kolegama i dugogodišnjim prijateljima nelogičnim i izvan kontakta sa “realnošću." Sada se nalazim u jednoj veoma neugodnoj situaciji da moram da opovrgavam ovo njihovo mišljenje, ne samo zato što sam otkrio da je taj fenomen otmica “stvaran”, nego i zbog toga što sam stekao jednu apokaliptičnu sliku u vezi njegovog cilja. Došao sam do zaključka da je ljudska civilizacija izložena jednom procesu ubrzane i vjerovatno, katastrofalne, - promjene, a mi nismo ti koji su zamislili tu promjenu. Ono zbog čega se još neugodnije osjećam je to što se ovdje radi o jednoj promjeni koja je najmanje prihvatljiva za ljudsko društvo, tu se radi o — integraciji vanzemaljaca.

Ja smatram da ovaj moj zaključak da će ova integracija vanzemaljaca uskoro izazvati dramatične društvene promjene nema nikakve veze sa nekim drugim poznatim apokaliptičkim vizijama. On nema religioznu podlogu kao sto je to stvar sa ponovnom pojavom Hrista, nema ni tehnološku osnovu na bazi neke nuklearne katastrofe ili prekomijernog zagađenja životne okoline. Bilo koji od ovih elemenata sigurno bi dao ovom mom zaključku nešto više kredibiliteta. Ja sam takođe svjestan da ovo što tvrdim može da podsjeti na neke kulturalne koncepte kao što je naučna fantastika ili milenijalizam, međutim, dokazi ne upućuju na vezu s tako čim. Ovaj moj zaključak je baziran na mom znanju o aktivnostima koje su izvan naše kontrole, i podataka koji su uz pomoć žrtava otmica stigli do mene. Priče o doživljajima ovih ljudi današnje društvo smatra znakovima njihove mentalne poremećenosti.
U ovom društvu postoje i oni koji će “prihvatiti mogućnost” da fenomen otmica postoji, međutim, većina njih nisu u poziciji da utiću na mišljenje naučnika ili javnosti. U vakumu koji je nastao usljed nedostatka neke prihvatljive naučne paradigme, medija su iskoristila priliku da na ovoj temi proizvedu veliki profit, stvar je rijetko tretirana na pošten način te je postala samo jedna od tema tabloida, gdje se natjeće za pozornost čovjeka zajedno sa mnogim drugim bizarnim i izvanrednim događajima koji su u stanju da privuku pažnju javnosti.
Naši susreti sa ovim fenomenom otmica često dolaze kroz jednu izmaglicu sastavljanu od ćaskanja, čanelinga, i nepouzdanih sjećanja zabilježenih od strane neiskusnih i nekompetentnih istraživaća. Kada jedno kompetentno istraživanje otkrije ovaj fenomen, to otkrovenje izgleda toliko fantastično da ga je intelektualno i emocionalno nemoguće prihvatiti. Ono toliko razara našu kulturalnu fantaziju i psihogenezu tako da se barijere naseg prihvaćanja ove realnosti čine nepremostivim.

I opet, ja sam uvjeren da je taj fenomen otmica ljudi stvaran. Kao rezultat toga moja intelektualna sigurnosna mreža s kojom sam se služio tokom mnogo godina sada je nestala. Ja sam sada isto toliko ranjiv kao i svaka žrtva ovih otmica. Znam da bi trebao “znati bolje od toga”, međutim, ja sada prihvatam stvarnim jedan scenario koji je istovremeno i sramotan i težak za opravdavanje. Uprkos toga, ja moram da idem tamo gdje me vode dokazi. Došao sam do jedne situacije u kojoj gledam na taj fenomen abdukcije ljudi od strane vanzemaljaca kao na jedan asteroid koji juri ka Zemlji— i koji je prekasno otkriven da bi se moglo bilo nešto poduzeti. Mi možemo sada samo da pratimo njegovo napredovanje a istovremeno smo potpuno nesposobni da spriječimo njegov sudar sa Zemljom. Koliko god želim da budem optimističan, nalazimo veoma malo toga što bi moglo podstaći moju nadu u budućnost. Na neki način, ponekad poželim da budem kao oni istraživaći-pozitivci, koji egzistiraju u jednoj naivnoj ali sretnoj zemlji snova, čekajući na dolazak Ovih Dobroćudnih Vanzemaljaca koji će nam pružiti ljubav i zaštitu. Ovakva pozitivistička vjerovanja, isprepletena sa njihovim odgovarajućim oblikom duhovnosti, proizilaze iz jedne Utopijske vizije koja kod mene nedostaje.

Izazov i razumijevanje pojave NLO-a koji su privukli toliko moje pažnje i vremena, kada sam počeo sa ovim svojim istraživanjem, sada su samo jedna daleka uspomena u mojoj memoriji. U to vrijeme smatrao sam ovaj fenomen jednom ogromnom ukrštenicom, ne shvatajući da bi jedna potpuna slika mogla biti veoma tužna za razliku od svog onog optimizma i uzbuđenja koje sam imao kad sam počeo da je sastavljam. Kad je svaki djelić te slike sjeo na svoje mjesto, mene je počeo da obuhvata nemir. U početku sam mislio da se fenomen NLO-a sastojao samo od njihove fizičke pojave i da to diktira uslove pod kojim ćemo ga proučavati. Nisam shvatao da naša nemogućnost da proučavamo ovaj fenomen spada u dio ovog vješto sračunatog programa kako bi se sakrilo njegovo sprovođenje i njegovi ciljevi.

Mnogobrojne informacije koje sam skupio u vezi tog fenomena prouzrokovale su u meni jedan šok, isti kao onaj kojeg su doživjeli i ljudi koje oni otimaju, kad shvate šta se s njima zbiva. Ja sada imam uvid u djelovanje i motivacu vanzemaljaca. Misterije u vezi NLO-a koji ganjaju aute, nestanci, čudni ožiljci na tijelima ljudi, itd. – to su sve rutinski elementi procesa abdukcije. Ono što istraživaći čuju od onih koji su imali takva iskustva, to su samo obični fragmenti njihovog sjećanja, često iskrivljeni i uvijek nepotpuni. Uz pomoć jedne kompetentne hipnoze, ono što sam čuo od bezbrojnih ljudi koji su bili oteti i odvedeni u te NLO-e, bila su kompleksna, podudarajuća, detaljna sjećanja koja su sva vodila ka neizbježno zabrinjavajućim zaključcima.

Kada sam prvi put čuo o određenim procedurama vanzemaljaca, sve to mi je zvučalo iracionalno i nelogično, međutim, kada sam saznao šta su ciljevi ovih vanzemaljaca, onda se sve to ispostavilo kao obratno. Sve što vanzemaljci rade je logično, racionalno, i orjentisano ka njihovom cilju. Uz pomoć korištenja superiorne tehnologije fizičke i biološke prirode, oni sprovode jednu sistematsku, podmuklu i tajnu fiziološku eksploataciju, i možda promjenu ljudskih bića u svrhu prenošenja njihovih osobina na potomstvo koje će se onda integrisati u ljudsko društvo, i bez ikakve sumnje, kontrolisati ga.
Njihov plan je orjenitisan ka njima samima a ne prema ljudima, kao što bi se očekivalo od jednog programa kojem je cilj reprodukcija. Na kraju, postoji mogućnost da će tu biti i neke koristi za nas, ali ako preživimo sve to kao ljudska vrsta; cijena za ovo milosrđe će biti naše odricanje od slobode da upravljamo svojom vlastitom sudbinom a najvjerovatnije i odricanje od naše lične slobode. Uz pomoć jednog kompetentnog istraživanja mnoge nepoznanice i misterije fenomena otmica su riješene. Međutim, tu se sa kristalnom jasnoćom pojavio i jedan od njegovih aspekata. Vanzemaljci su nas prevarili. Oni su nas uspavali, uveli su nas u jedan trans opšte nevjerice i samozadovoljstva, još od početka njihovog prisustva. Tako smo bili nesposobni da razumijemo dimenzije ove prijetnje koju nam oni predstavljaju kao i da im se adekvatno suprostavimo.
Sada je vjerovatno prekasno. Moja lično samozadovoljstvo je već odavno nestalo, i ono je sada zamijenjeno jednim dubokim osjećajem odbojnosti pa čak i jeze. Mi znamo šta ovakvo njihovo ponašanje znači, a sada je imperativ da se upitamo kakve će biti posljedice takvog njihovog ponašanja za buduće generacije čovječanstva. Odgovor na to pitanje vjerovatno nećemo saznati sve dok oni ne ispune svoj plan, a ja mislim da na njega nećemo morati dugo čekati. Trebalo nam je više od 50 godina, i na kraju smo napokon saznali zašto su NLO-i ovdje. Mi sada znamo alarmantnu dimenziju planova vanzemaljaca i njihovih ciljeva. Nisam nikada mogao zamisliti da će to ispasti na taj način. Ja očajno želim da sve ovo nije istina. Ne gledam više sa mnogo nade na našu budućnost. Kada sam bio dijete gledao sam na budućnost sa mnogo nade. Kada sam bio dijete ja sam se radovao budućnosti. Sada se bojim za budućnost moje djece…



Dr. David M. Jacobs
Department of History
Temple University
Philadelphia, PA 19122
ili:
Djacobs@VM.Temple.edu