Meteori, komete, asteroidi...

Piše: Henry See

http://www.signs-of-the-times.org/signs/signs.php






















Ortodoksna naučna zajednica godinama nas kljuka teorijama da mi ovdje dole na zemlji nemamo razloga da se brinemo u vezi udara nekog većeg meteora jer se takve stvari dešavaju samo jednom u nekih 500,000 do 1,000,000 godina. Sada, jedna mala grupa naučnika dovodi u pitanje takve tvrdnje: Naučnici iz te grupe tvrde da su dokazi za takve udare tokom poslednjih 10000 godina, što je poznato kao holocenska epoha, dovoljno jaki da obore trenutne procjene u vezi toga koliko često zemlja doživi silan udarac jačine eksplozije od nekih 10-megatona. Umjesto jednom u 500,000 do 1 milion godina, kako astronomi sada kalkulišu, katastrofalni udari se mogu dešavati svakih par hiljada godina. Uz pomoć satelitskih snimaka na ‘Google Earth’, oni nalaze mnogobrojne kratere nastale od udara meteora koji prije nisu bili otkriveni. Ovi naučnici, koje možemo nazvati Grupa holocenskog udara, pronašli su mnoge kratere gdje su meteori udarili u zemlju u poslednjih 10 hiljada godina. (…)

Vebsajt Signs of the Times prati najnovije pojave vatrenih lopti. Posljednjih godina, primjetili smo porast broja izvještaja o tome, uključujući jedan nedavni iz Njemačke, gdje je jedna kuća izgorjela nakon što je u nju udario jedan mali meteor, kao i jedan iz New Orleansa, od prije par godina, kad je meteor napravio rupu u krovu jedne kuće.

Vec duže vrijeme mi upozoravamo naše čitaoce u vezi mogućnosti kosmičkog bombardovanja. Ne možemo vam reći tačan datum jer nismo vidovnjaci. Međutim, naše istraživanje ukazuje na to da se to bombardovanje odigrava u vremenskim ciklusima. Jedan od njih traje oko 3600 godina. Postoje takođe i neki drugi ciklusi koji bi mogli uključiti udar koji se dogodio 2800. godine p.n.e., kao i onaj 540. godine, koji je uništio veliki dio Evrope i doveo do onoga što nazivamo Mračnim Dobom. Nešto više o tom udaru možete saznati iz knjige Mike Bailliea, ‘Exodus to Arthur’.

Mehanizam ovih ciklusa je opisan u članku Laure Knight-Jadczyk Independence Day.


Ukratko, naše sunce je dio sistema od dvije zvijezde. Sunčev kompanjon je jedna zvijezda poznata kao ‘smeđi patuljak’ s orbitom od oko 27 miliona godina. Kada se ta smeđa zvijezda primiče svojoj najbližoj tački od sunca, ona prolazi kroz Ortov oblak, pojas asteroida koji kruže daleko iza orbite Plutona. Posljedica ovog bliskog prolaska podrazumijeva smanjenje sunčeve aktivnosti, u jednu ruku, a u drugu, pokretanje novog ciklusa udara kometa u našem sunčevom sistemu jer dolazi do njihovog izbijanja iz velikog oblaka stijenja i ostalog materijala u pravcu unutrašnjosti sunčevog sistema.

Prije 25 godina Jupiter je imao 13 mjeseca a Saturn 10. Danas, Jupiter ima 63 mjeseca a Saturn 56! Jupiter has 63 and Saturn 56! Mnogi od njih su samo komadi stijenja čiji prečnik nije veći od 2-3 kilometra.

Jedno od objašnjenja je to da su se teleskopi u međuvremenu popravili tako da smo sada u stanju da vidimo mnogo manje satelite koji kruže oko pojedinih planeta. Druga mogućnost je da ti novi “mjeseci” predstavljaju dijelove tog kosmičkog oblaka koji su uhvaćeni od strane polja gravitacije tih dvaju velikih planeta dok se taj oblak kreće ka unutrašnjosti sunčevog sistema.

Između 1645 i 1715 godine, zemlja je prošla kroz jedan veoma hladan period solarne aktivnosti sunca koji je poznat kao Maunder Minimum. Taj produženi ‘minimum’ je zbunjivao naučnike, jer oni nisu bili u stanju da objasne kako je do njega došlo. Blizak prolazak ‘tamnog ortaka’ (smeđe zvijezde, prim. prev.) bi mogao objasniti takvo jedno smanjenje aktivnosti.

Moramo priznati da taj podatak ne predstavlja nikakav dokaz da se jedna razorna gomila kosmičkog stijenja nalazi na sudarnoj putanji sa zemljom. On, takođe, ni na koji način ne potvrđuje onu hipotezu o ciklusu dugom 3600 g. međutim, to predstavlja prilično jak činjenični materijal za podržavanje ove sadašnje radne hipoteze. S obzirom da se, prema ovoj hipotezi, poslednji događaj ciklusa od 3600 godina završio erupcijom vulkana Mt Tera na ostrvu Santorini, što je ujedno i događaj koji je povezan s krajem Bronzanog Doba, postoji dobar razlog za pretpostavku da nam se sada sprema jedna nova katastrofa. Ukoliko je hipoteza o smeđoj zvijezdi i njenom bliskom primicanju u poslednjih 300 godina tačna, onda bi onaj događaj sa Terom bio poslednji u prošlom ciklusu, dok bi ova katastrofa koja bi sada trebala uslijediti, bila prva u novom ciklusu, tj. razaranje će biti mnogo veće.

U tom kontekstu gledajući, trenutna politička scena onda dobija jednu sasvim drugačiju boju. Ovaj šokantan nedostatak pažnje za našu planetu i prirodnu okolinu od strane naših lidera, kako onih izabranih, tako i onih neizabranih, može lako da bude u uskoj vezi sa jednim posebnim znanjem o stvarima koje će uslijediti. Ukoliko će ovo društvo, onakvo kakvim ga mi poznajemo, da ne pominjemo sam fizički krajolik, doživjeti radikalne promjene, zašto se onda brinuti u vezi globalnog otopljavanja, ozonskog omotača ili pražnjenja prirodnih zaliha? Ono što će za patokrate biti važno, to je da se pobrinu za svoje lično preživljavanje te velike tragedije, tako da njihova djeca budu oni koji će naslijediti zemlju.

Masivni podzemni kompleksi koje je izgradila armija za svrhu zaštite vlada, kao i kojekavih biznismena, bankara i drugih “lidera”, dobija jedan novi i otužan zadah kod ovakvog scenarija. Ovaj rat protiv terorizma je onda jedna sporedna predstava koja treba odvuči našu pažnju sa pravog neprijatelja, dok se opravdavaju represivne mjere koje će biti potrebne kad se ljudi sa ove planete probude i postanu svjesni prave opasnosti kao i činjenice da njihovi lideri nisu ništa poduzeli s ciljem njihove zaštite. Za razliku od nedavno snimljenih filmova koji pokazuju kako zabrinuta vlada šalje holivudske junake u orbitu da bi ovi nulearnim eksplozijama zaustavili dolazeće komete i meteore, naše stvarne lidere apsolutno nije briga šta će se s nama desiti. Oni vjeruju da je njihova budućnost sigurna. Mi ćemo biti ti koji će biti ostavljeni da trpe posljedice masivnih mega-tsunamija, vulkana, zemljotresa, i “nuklearne zime” koja će nastati usljed blokiranja sunčevih zraka i tako napraviti od ove planete jedan veliki zamrzivač.

Takva je naša budućnost ukoliko mitove koji su nam ostavili naši pretci razumijemo kao upozorenja, ukoliko se potvrdi ova hipoteza koju smo postavili na osnovu podataka skupljenih i upoređenih od strane naučnika i ako se na ove užasne događaje koji se opravdaju kao “rat protiv terorizma”, gleda u tom kontekstu.

Odatle, postoji mogućnost da će većina stanovnika ove planete umrijeti, možda za samo par godina. Oni koji prežive, biće orjentisani na život u pećinama, dok će patokrate nastaviti da vladaju iz njihovih ‘podzemnih gradova’, živeći u udobnosti na koju su navikli i odakle će planirati jednu novu rundu “civilizacije”.

Kakve bi bile posljedice kad bi jedno takvo znanje postalo svima dostupno? Kako bi ljudi s ove planete reagovali kad bi znali da će se uskoro suočiti sa svojom vlastitom smrtnošću? Sa smrtnošću njihove djece? S krajem svega onoga što su do sada znali?

Jasno je to da se nikada ne može dozvoliti da se jedno takvo znanje proširi. To bi predstavljalo prijetnju egzistenciji elite koja se ustoličila na vlasti, prijetnju patološkim individuama koje su nas do sada vodile. Oni bi morali da uvode represivne mjere kako bi držali “ljude” tamo gdje im je mjesto. Oni bi se trudili da podstaknu nove sukobe i ratove između različitih grupa koliko god je to moguće, kako bi spriječili ljude da se ujedine protiv njihovog zajedničkog neprijatelja, - patokratije. Ukratko rečeno, oni bi radili upravo ono što danas rade.

U vezi s onim šta mi možemo raditi suočeni s jednim ovakvim hipotetičnim scenarijem, mi jedino možemo sugerisati našim čitaocima da prate nove informacije u vezi s porastom pojave ‘vatrenih lopti’ na nebu i neobjašnjivih 'soničnih eksplozija', pojačanje aktivnosti vulkana, kao i broja zemljotresa, vjerovatno usljed pojačanog gravitacionog uticaja na planetu od strane dolazećeg oblaka. Moguće je da dođe i do par manjih udara. Takvi događaji će biti praćeni uvjeravanjima iz zvaničnih izvora da je opasnost prošla, da mi to možemo slobodno zaboraviti jer ‘grom ne udara dvaput na isto mjesto’.

Međutim, ako je naša hipoteza ispravna, to će onda biti samo par kapi kiše, pred pravu oluju.


-