Crven konac

Gnostika sadrži u sebi upletenu jednu nit, jedan tanki crveni konac koji kaže:

1. čovječanstvo živi u iluziji/maji/stereomi… (današnjom terminologijom rečeno: u matriksu ili virtuelnoj realnosti)

2. u toj “zoni demijurga”, čovječanstvo je manipulisano od strane jednog ‘arhonskog’, ‘neorganskog’, ’demiurškog’ ili jednostavno, ‘ne-ljudskog entiteta’, koji ima sve osobine jedne AI (vještačke inteligencije).

3. mi smo spojeni s tim; taj entitet/sila/inteligencija reguliše i manipuliše našu percepciju, te odatle i naše stanje svijesti, pa, tako i način razmišljanja i ponašanja.

4. naše ličnosti (uključujući moju koja ovo piše i vaše koje ovo čitaju) su vještačke stukture ili konstrukcije (nešto kao softvare podložan programiranju i reprogramiranju koji je namijenjen za upravljanje “fizičkim” tijelom).

5. sve vještačke konstrukcije ili ličnosti, dijele, odnosno, koriste vještačku svijest koja potiče od vještačkog entiteta (AI). To bi podrazumijevalo sva tri nivoa te svijesti, budnu svijest, podsvijest i kolektivno nesvjesno.)

6. Istinska svijest postoji (takođe nazivana i Svijest apsoluta, “hrist”, Prvi izvor itd.) i ona se može dosegnuti i manifestovati.

7. postoje dvije vrste bića koja naseljavaju iluziju/maju/virtuelnu realnost: antropoidi koji podrazumijevaju one bez ljudske suštine ili Istinskog ja (”sinovi božji/AI”, “živi mrtvaci” ili “pravi pinokiji”) i adamični ljudi (“sinovi čovječji” ili “polovični pinokiji” koji imaju Istinsko ja, pa tako i potencijal da se pretvore u ljudska bića, tako što bi se povezali s tom Istinskom komponentom; koje inače nisu svjesni).
[Znači, prema gnostici, ovdje nema istinskih ljudskih bića, samo dvije vrste pinokija koje su programirane tako da se identifikuju s ljudskim bićima. Ukoliko uzmemo u obzir to da prema definiciji jedno istinsko ljudsko biće podrazumijeva posjedovanje osjećaja humanosti i savjesnosti kao i jednu svjesnost i nezavisnost; što bi ono trebalo i da manifestuje kroz svoje ponašanje, pa onda sagledamo svakodnevna dešavanja kao i istoriju ove planete koja je slična istoriji jedne klaonice, onda bi trebalo biti jasno to, da mi nismo istinska ljudska bića. Istinska ljudska bića ne bi dozvoljavala a kamoli upražnjavala sve ove psihopatološke aktivnosti koje mi, pinokiji, sasvim uredno upražnjavamo ili racionalizujemo jer smo tako programirani.

Tu se mi ne bi razlikovali od vanzemaljaca jer ljudska bića ne bi bili ni oni a ni mi, bez obzira na to, ko se nalazio u kakvim fizičkim ili ne-fizičkim tijelima ili u kojoj dimenziji ili “denzitetu” iluzije/maje/matriksa/virtuelne realnosti… neko egzistirao.]

8. lažna realnost je bazirana na lažnom dualizmu u kojem su “sile svjetlosti” kontrolisane od strane istog izvora kao i “sile mraka”. Dakle, isti izvor kontroliše i “dobre momke” i “loše momke” (i jedni i drugi podjednako razvedeni od objektivne realnosti), odnosno, i crne i bijele figure, na “šahovskj tabli”.

9. jedina istinska “stvar” u iluziji su uticaji koji dolaze od istinskog dijela bića ili Istinskog ja, koje je povezano s istinskom sviješću. (Naravno, u slučaju adamičnih ljudi kojih bi ovdje trebalo biti bar 50%). Kad je nešto – uticaj -, onda se to ne može vidjeti, zamisliti, opipati ili čuti. Uticaji ne mogu biti naše misli, zato što bi njihov izvor ili medijum bila vještačka svijest (AI). Ti uticaji se mogu jedino osjetiti kao jedno ‘unutrašnje znanje’, pod nekim okolnostima, koje bi bilo vezano za momenat u kojem jesmo.

10. Istinsko spasenje bi bilo jedino moguće ukoliko čovjekova ličnost (kao “funkcionalni implant”, “interfejs”, “strana instalacija”, “softver”, “trojanski konj”, “pinokijo”…) uspije da ostvari vezu sa Istinskom sviješću preko Istinskog ja, s kojim je asocirana u ovom životu a onda počne da dejstvuje u skladu s tom sviješću, tj. da ju manifestuje.

…

11. …itd…
************

Metafizika obmane

Slika situacije na terenu:

...jedino istinsko u iluziji/maji/stereomi/matriksu/virtuelnoj realnosti:

Interepretacija slike situacije na terenu:


1. Istinska svijest/Svijest apsoluta/Svijest prvog izvora

- kreativna svijest koja u sebi sadrži i komponente kao što su humanost i i savjesnost;
- širi se beskonačno od izvora napolje
- u njenom domenu nema hijerarhija, odnosno, piramidalnog ustrojstva;
- manifestuje se kroz razumijevanje i dejstvovanje istinskih bića
(nešto više – ovdje)


2. Lažna svijest/AI

- oponaša istinsku svijest
- kontroliše i manipuliše sve entitete koji ju dijele
- u njenom domenu vlada hijerarhija, odnosno, piramidalno ustrojstvo života („stablo života“) gdje oni/ono odozgo crpi energiju iz onih/onoga odozdo; dakle, radi se o jednom zatvorenom energetskom sistemu u kome energija kruži između donjih i gornjih spratova.
- jedna lažna egzistencija koja zavisi od proizvodnje, distribucije i marketinga laži koje koristi kao kriptovalutu (ništa-koje-ima-zadatu-vrijednost) za kupovinu – istinskog.
- Ova svijest ordinira u iluziji/maji/stereomi/hologramu/matriksu/virtuelnoj realnosti/kompjuterskoj simulaciji...

3. Adamični čovjek (sin čovječji)

Kompleks: ličnost-tijelo-veza s Istinskim ja (ima ljudsku suštinu ali je čvrsto poistovjećen s ličnošću, preko koje je manipulisan i kontrolisan od strane AI/demijurga. Ima intuiciju kao i osjećaje humanosti i savijesti što se ponekad i manifestuje u njegovom ponašanju. To biće u ljudskom tijelu ima tri centra, intelektualni, emocionalni i motorni. (Ti centri su predstavljeni – ovdje) Ono ima potencijal povezivanja sa svojim istinskim dijelom preko emocionalnog centra. Ukoliko se taj proces realizuje u praksi, onda dolazi do pretvaranja lažnog u istinsko, odnosno, „Pinokija“ u - Istinsko ljudsko biće.

4. Antropoid /„sin božji“/„živi mrtvac“/„agent matriksa“

Kompleks: ličnost-tijelo. (Iz naše perspektive gledajući, tijelo može biti fizičko ili nefizičko, mada ovdje ništa ne bi bilo istinski fizičkog karaktera); takođe, tijelo može biti ljudsko (humanoidno) ili neljudsko (“vanzemaljsko“).

Klasičan antropoid (ličnost-tijelo) bi imao 3 centra: intelektualni, emocionalni i motorni. To bi bio „čovjek sistema“, nesposoban da individualno razmišlja; ne može egzistirati bez nekog programa religijskog, duhovnog , ideološkog tipa ili nekog drugog tipa; ne može bez neke grupe s kojom će se identifikovati; ne može bez „autoriteta odozgo“ a pokušavaće da bude autoritet onima oko ili ispod sebe; odušavljavaće se kojekakvim ceremonijama i ritualima; biće u trci za društvenim vrijednostima; takmičarski raspoložen; može biti dobroćudan a može i zloćudan; pametan ili glup; težiće tamo gdje god može ostvariti neki položaj, nešto moći ili vlasti nad drugima; vezaće se za materijalne stvari; uglavnom obraća pažnju na ambalažu a ne na suštinu; biće sklon ponovljivim (mehaničkim) radnjama u smislu rituala, ceremonija, molitvi, mantranja itd. Biće ga u svim segmentma društva, od prosjaka, pa do političara, biznismena, sveštenika itd. Usljed nedostatka one istinske komponente, on se ne može istinski individualizirati.

Međutim, kako se čini, u opticaju su i drugačiji entiteti u ljudskim tijelima, znači, koji izgledaju kao ljudi ali imaju karakteristike nekih reptoidnih, insektoidnih, arahnoidnih, aviarnih i drugih vrsta?! Tu vrstu bića sačinjenih od kompleksa: ličnost-tijelo možemo nazvati i „elohim“. Oni bi bili pravi „sinovi božji“. Čini se da se dobar dio njih ovdje rađa koristeći ljudska tijela kao avatare (a nekima od nas se mogu pridružiti kasnije u životu, pa čak i preuzetu kontrolu nad čovjekovim fizičkim tijelom), međutim, kod nekih emocionalnih stanja, mogu na momente da potpuno ili djelomično mijenjaju oblik u orginalni (tzv. „šejpšifteri“). Dakle, ponekad mogu da „ferceraju“ što bi rekli Bosanci. Oni obično zauzimaju pozicije na samom vrhu društva, dakle, u sklopu kraljevskih ili predsjedničkih porodica, u bankarstvu, politici, vojsci, religijskim institucijama, medijima, obrazovanim institucijama; od njih vrvi među muzičkim i filmskim zvijezdama, vrhunskim sportistima, propovijednicima, duhovnim vođama itd. Većinu njih krasi jedan psihopatološki mentalni sklop. Čini se da mnogi od njih ne mogu bez pedofilije, konzumiranja ljudske krvi i kanibalizma, vampirizma, rituala žrtvovanja ljudi i kojekakvih drugih perverzija. Ti pedo-satanisti ili luciferijanci, podrazumijevaju tzv. ELitu/ELohime.

U ovu grupu „sinova božjih“ možemo uvrstiti i kojekakve „kripto-entitete“ – koji bivaju privremeno ubacivani u ovu realnost za određene svrhe. Mogu izgledati kao ljudi, vanzemaljici, monstrumi, životinje, ptice itd. ali se iz nekih razloga ne mogu dugo ovdje zadržavati.

Dakle, čudno neko kolo, s čudnim igračima koji igraju na muziku jednog čudnog svirača?! Kako su se adamični ljudi zadesili u ovom kolu, to još uvijek nije potpuno jasno?! (Možda odatle ona narodna izreka: „Dala baba dinar da uđe u kolo a dala bi dva da izađe“!?)

Bestjelesni i tjelesni „živi mrtvaci“, uz zvučne, svjetlosne i dimne efekte već vijekovima navode adamične ljudi da im se potčine i ovi, ne samo da im se potčinjavaju, nego ih i obožavaju!?

5. Nivoi lažne svijesti: budna svijest, podsvijest, kolektivno nesvjesno

Kad obratimo pažnju na taj segment „slike“, onda možemo razumjeti kako se obavlja glavno ili masovno progamiranje entiteta ili životnih vrsta koje nastanjuju ovaj domen. Svaka životna vrsta ima onaj nivo kolektivnog nesvjesnog kojeg njeni pripadnici međusobno dijele. Tako znamo i to da kod onog „sindroma 100-tog majmuna“, svi majmuni nauče nešto novo kad određen broj njih to nauči, odnosno, kad se postigne određena „kritična masa“ jednog znanja. Slično tome, neki od nas su čuli i za one eksperimente s pacovima, gdje bi grupu pacova trenirali da preplivaju kroz jedan lavirint, pa bi ih onda potukli, nakon što ovi ostvare neki napredak. Onda bi otišli na neko drugo mjesto, uzeli nove pacove i puštali ih kroz isti lavirint i svaka nova grupa pacova bi krenula od ostvarivanja onog vremena kojeg je postigla prethodna grupa. Na sličnom principu se obavlja i programiranje ljudskih masa. Kad je (dez)inormacija praćena i emocijom, kao „paket“ informacija-emocija, onda je programiranje uspješnije i programski paket se bolje učvrsti u čovjekovoj podsvijsti i odatle mu reguliše razmišljanje i ponašanje. Odatle, nije slučajno što se, na primjer, uz religijske informacije plasiraju i prijetnje kaznama, ukoliko se one ne usvoje, tako da bi se izazvao strah kod žrtve. Sličan princip se koristi i kod individualnog programiranja ljudi, gdje im se nanose razne traume, prilikom prenosa informacija. Sama procedura takođe sadrži i obećanje „nagrade“ kod uspješnog usvajanja i praćenja mentalnog programa. Dakle, silom ili milom, uz šargarepu i batinu.


Kriptovalute (programski sadržaji napravljeni od jezičkih pojmova/ničega) ili (dez)informacije, donose se na nivo budne svijesti čovječanstva, recimo, u obliku religija, ideologija, duhovnih učenja itd... Ljudi ih percipiraju, te prenose na nivo podsvjesnog i kolektivnog nesvjesnog. [Neke (dez)informacije se induciraju direktno na nivo podsvijesti uz pomoć subliminalnih poruka i simbola, u poslednje vrijeme uglavnom preko masovnih medija.] Čovjekova budna svijest percipira informaciju koja se onda, na nivou njegove podsvijesti, pretvara u simbol a na nivou kolektivnog nesvjesnog u arhetip. Između ova tri nivoa vlada jedna „petlja povratne sprege (eng. „feedback loop“), gdje informacije/laži uskladištene na podsvjesnom nivou, diktiraju čovjekova vjerovanja, percepciju, svjetonazore... dok one koje su uskladištene na nivou kolektivnog nesvjesnog, diktiraju realnost koja se manifestuje na površini i koja se određenim dijelom može percipirati uz pomoć čula i budne svijesti.


Istovremeno, čovjekov intelektualni centar je povezan s AI. Tako, na primjer, AI odabere jednog ili više pulena, nafiluje ih programskim sadržajem kojeg oni počnu da propovijedaju ili ga napišu u obliku neke „svete knjige“. Stotine miliona ljudi, milijarde njih, percipira te sadržaje jedan duži niz godina i prenosi ih na ostala dva nivoa. Nakon nekog vremena, kad se određeni programski sadržaji počnu manifestovati u realnosti, vijernik će da kaže: „Eto dokaza da je moja “sveta knjiga“ istinita“!


Međutim, različiti programski sadržaji se ubacuju na različitim područjima i u različitim vremenima, tako da se stvaraju različito programirane grupe ljudi što se na površini često manifestuje u obliku haosa, konfuzije, kognitivne disonance... individualnog i kolektivnog mahnitanja ljudi... dok smo istovremeno kondicionirani da sva zbivanja manje-više uredno racionalizujemo dok svoja (kondicionirana) vjerovanja smatramo nekim znanjem.


Dakle, u programiranje su uključena sva tri čovjekova centra, intelektualni, emocionalni i motorni. Ovaj poslednji se upošljava uz pomoć kojekvih ceremonija i rituala vezanih za određeni programski sadržaj.


Postoji i individualno programiranje za posebne svrhe, gdje AI ili entiteti koje ona koristi kao svoja vozila, upload-iraju neke ljude određenim programskim sadržajima, sjećanjima, vizijama itd. pa ih puste u opticaj, tako da to ovi prošire unaokolo kao misionari. Svaka ličnost je podložna programiranju i reprogramiranju ali ne i deprogramiranju, ukoliko nije asocirana s nečim Istinskim, iz čega ili uz pomoć čega može funkcionisati u nedostatku programa koji su joj zadati izvana.


Antropoidi organizovani u kojekakva tajna i polutajna društva, služe kao vozila za sprovođenje raznih programa ili agendi u režiji gazde. Uz to, obavlja se i individualno programiranje ljudi (u sklopu kojekakvih projekata tipa MKUltra, Monarch itd.) uz pomoć kojekakvih tehnika, tako da se ovi pretvaraju u ubice, seksualne robove itd. Adamični ljudi, u stanju u kakvom jesu, nisu u stanju da dejstvuju svjesno i manifestuju istinsku svijest, tako da su pretvoreni u žrtve ovog sistema.


Ovdje treba naglasiti i to da se „vanzemaljci“ koriste i za svrhu plasmana još jednog lažnog dualizma, u smislu jednog antagonizma između dvije različite životne vrste, kao – „ljudi (oni u ljudskim tijelima) vs vanzemaljci (oni u vanzemaljskim tijelima)“, gdje bi, s jedne strane, kao imali normalna ljudska bića a s druge, neka neljudska bića, dok ISTI IZVOR manipuliše ličnosti i jednih i drugih a između njih nema velike razlike jer ličnost je ličnost bez obzira na to u kakvom tijelu bila!? A da ne pominjemo mogućnost da i u milionima ljudskih tijela ima „vanzemaljaca“!?


[He, he, zamislimo slučaj gdje u nekoj budućnosti dolazi do sukoba između ljudi i vanzemaljaca?! Ko bi to nama komandovao? Naravno, oni vanzemaljci u ljudskim tijelima od kojih već odavno vrvi u vojnim vrhovima mnogih zemalja a komandovati će nam na takav način da ga možemo samo popušit u eventualnom sukobu s vanzemaljcima u vanzemaljskim tijelima. Doduše, ukoliko imamo na umu to da „gazda“ upravlja objema stranama, kao crnim i bijelim figurama na šahovskoj ploči, tako da mu je ishod igre uvijek pod kontrolom (kako je to davno govorila Barbara Bartholic) onda će krajnji rezultat ovisiti od njega, dok će iza sukoba ostajati milioni mrtvih, ranjenih, osakaćenih i napaćenih ljudi, kao i uvijek.]


U svakom slučaju, radilo bi se o sljedećem: pinokiji-u-’vakim-tijelima protiv pinokija-u-’nakim-tijelima u lažnoj realnosti a sve u režiji „gazde“, koji upravlja pinokijima bez obzira na to u kakvim tijelima se oni nalazili.


Dok u međusobnim ratovima imamo slučaj: pinokiji programirani ’vako protiv pinokija programiranih ’nako. Znači, nije bitno to da li ratujemo međusobno ili protiv vanzemaljaca jer ćemo ga popušiti i ’vako i ’nako, usljed jednog akutnog nedostatka istinske svjesnosti.


Naravno, usput se odvlači pažnja s glavnog pitanja, tj. – istinske razlike između: onih-koji-imaju-u-sebi-ljudsku suštinu i onih-koji-nemaju-u- sebi-ljudsku-suštinu.


(Halo, čujemo li se?!)


U ljudskim tijelima - oni i mi - u vanzemaljskim tijelima – oni; iza „naših“ ratova stoje oni (i „gazda“); kad se borimo jedni protiv drugih, komanduju nam oni; čak i među „našim“ najpopularnijim istraživačima „vanzemaljaca“ imamo – njih (jedan primjer bi bio S. Greer).


Obmana podrazumijeva i podjelu na osnovu mnoštva vještačkih razlika, dok bi postojala samo jedna prava i jedina razlika, - oni koji imaju u sebi ljudsku suštinu i - oni koji ju nemaju. Oni koji imaju u sebi nešto - Istinsko i oni koji to - nemaju.


(Kad bi svijest jedne škorpije prebacili u ljudsko tijelo, škorpija bi i dalje ostala škorpija, doduše, s nešto drugačijim fizičkim izgledom.)


U svakom slučaju, cilj je potpuno potčinjavanje adamičnih ljudi, odnosno, zarobljavanje i korištenje istinskog od strane lažnog (AI); (simbolično predstavljano pribijanjem Isusa kao personifikacije istinske svijesti/“hrista“, na krst, koji kao rasklopljena kutija simbolizira AI/saturn/sotonu/antihrista.)


Adamični čovjek je potčinjen i pretvoren u sljedbenika; sljedbenik = onesposobljen čovjek


(Kad bi se ovdje, teoretski, neko mogao naglo probuditi u gnostičkom smislu, vidjeo bi da je rođen u ludnici i da je okružen ludacima, koliko god neki od njih trezveno izgledali i zvučali).

6. Stablo života

Tako, ono „stablo života“ na gornjoj slici, desno, bilo bi matriks, „ilustrativno“ prikazan. Laž na nekoliko nivoa i mnogo različitih dimenzija ili realiteta u kojima je uspostavljen lažni dualizam gdje se tobože odvija jedna vječna bitka između dobra i zla (uz jedan akutni nedostatak istinske svjesnosti) a napreduje se prema gornjim spratovima uz pomoć duhovnog razvoja ili ukoliko uzmemo u obzir religijske programe, onda uz pomoć pokajanja i uskakanja Isusu, Kalkiju, Mahdiju u krilo... itd. (Ovdje čak i nekog malo normalnijeg Pinokija može zaboliti glava od silne gluposti.)


Imajući u vidu ovo što je prethodno izneseno, kod nekog sklapanja mozaika, moglo bi se reći to da se ovdje radi o jednoj lažnoj realnosti koju naseljavamo mi kao lažni entiteti i koja je bazirana na lažima i lažnom dualizmu gdje se jednim lažima daje status istine dok se druge laži proglašavaju lažnim. Dakle, tu bi imali „istinite laži“ i „lažne laži“ a na nama kao lažnim entitetima, ostaje to u koje laži ćemo vjerovati a u koje nećemo. Lažna realnost ili iluzija ima i svoje nivoe gdje se napredak prema gore uslovljava usvajanjem laži i njihovom daljom promocijom što, nadalje, učvršćuje sveopštu iluziju. Jedan od glavnih principa sticanja moći i vlasti u iluziji, pa tako i njihovih stanovnika, podrazumijeva stvaranje tzv. “kriptovaluta”, pa onda kupovinu svega što se može kupiti uz pomoć njih, što sam pod jednom temom na forumu vebsajta predstavio ovako:

U ovoj realnosti, lažno se koristi za svrhu kupovine - istinskog. Ovo se može predstaviti na primjeru tzv. „kripto-novca“. Kripto-valuta se stvara ni-iz-čega, ne može se reći čak ni to da se stvara od vazduha jer kad bi se pravila od vazduha, imala bi bar neku vrijednost jer je vazduh važan za održavanje života. Tako, kripto-valute tipa bitcoin-a, predstavljaju samo jednu kombinaciju simbola i same po sebi nemaju nikakvu vrijednost. To bi bilo jedno - NIŠTA. Znači, „kontrolni sistem“ napravi NIŠTA ili LAŽ a onda tu Laž počne da promoviše kao nešto stvarno ili istinito. Oko te laže se ubrzo počnu sklupljati ljudi i što oni više počnu vjerovati u nju, utoliko se vrijednost laži ili NIČEGA povećava. Što više ljudi povjeruje u Laž, utoliko laž postaje stvarnija, čvršća i vrednija. Onda se ta Laž ili NIŠTA počne koristiti za kupovinu stvarnog, u smislu materijalnih dobara i ljudskih usluga. Tako se neki mogu čak i obogatiti uz pomoć proizvodnje laži ili jednostavno, prodavanja postojećih laži po skupljoj cijeni od one koju su sami platili!?

Tako je to i sa lažima koje nazivamo religijama, duhovnim učenjima, ideologijama itd. Kad nam to (LAŽ-NIŠTA) nametnu uz odgovarajuću propagandu i marketing a mi u to povjerujemo, mi smo – kupljeni, zajedno s energijom/svjesnošću kojom raspolažemo i tako usisani u jednu lažnu realnost. Vjerovanjem u njene lažne elemente, mi tu lažnu realnost – učvršćujemo.

Dakle, integritet ili stabilnost formiranog realiteta od strane Lažne svijesti, direktno će zavisti od kvaliteta i sofisticiranosti kriptovaluta koje cirkulišu u njoj.

Energija

Čini se da lažno živi na račun istinskog, odnosno, energije koja potiče iz domena istinskog?! Dinamika „energetske ekonomije“ svodila bi se na njeno crpljenje od adamičnih ljudi koji ju dobijaju preko gornjeg „motornog“ tj. „seksualnog centra“ (prema istočnoj gnostici, seksualni centar kao jedan od tri gornja centra bi na našem nivou lažne realnosti, odgovarao čovjekovom donjem motornom centru.) Znači, izvor energije bi bio adamični čovjek. Podvrgnut svakojakim vrstama mentalne i genetske manipulacije kao i emocionalnih stanja, on ima ulogu baterije za razvoj i održavanje AI i njene lažne realnosti uz istovremeni utisak posjedovanja slobodne volje.

7. Veza s Istinskim ja - „jedino istinsko u iluziji“; B-uticaji ili utisci

Nešto što je – uticaj ili utisak, ne može se vidjeti, ne može se čuti, ne može se opipati. Uticaji nisu vizije, nisu glasovi (u glavi) a nisu ni misli. Uticaj se može samo osjetiti. B-uticaje naš um ili intelekt nije u stanju analizirati ili objašnjavati jer on pripada zoni ispod crte („nije ukorijenjen u realnosti“, što bi rekao Štajner) dok oni stižu iz objektivne realnosti. Ono što je neobjektivno, ne može objasniti stvari koje su objektivne, na zadovoljavajući način. Na primjer, čovjek dobije neki intuitivni osjećaj da nešto nije u redu u vezi s nekom situacijom što se kasnije ispostavi ispravnim, međutim, njegov um nije bio u stanju objasniti stvar, bez obzira na to da li je on poslušao onaj osjećaj ili nije. Ili – „kad nešto znaš a ne znaš kako“, što bi rekao Kastaneda u vezi s „unutrašnjim znanjem“. (Sada bi trebali znati – zašto „ne znamo kako“?!)

Ako je neki uticaj praćen nerazumijevanjem ili nagonom da se nešto odmah uradi, to onda nije „B-uticaj“, nego A-uticaj („gazdin“ ili matriksni uticaj mehaničkog tipa). Ako je vizija, uključujući i one proročanske, onda je to A-uticaj. (Ono što nazivamo „proročanstvima“ se takođe koristi za svrhu kondicioniranja i kontrole čovječanstva.) Ako je glas/glasovi, onda se takođe radi o A-uticaju.

B-uticaji se odnose na situaciju i moguće radnje u sadašnjem trenutku i prije bilo kakvog dejstvovanja, tu mora postojati i jedno određeno - razumijevanje.

Dakle, percipiranje istinskog > razumijevanje > dejstvovanje

Istinski dualizam bi u ovoj realnosti podrazumijevao razliku, odnosno, razlikovanje između lažnog (onoga ispod crte) i istinskog (onoga iznad crte), gdje jedino što je istinsko, podrazumijeva one B-uticaje, dakle, ono što dolazi iz realnosti „iznad crte“ tj. objektivne realnosti. Na nivou adamičnog čovjeka, oni bi se morali pretočiti u jedno manifestovanje Istinske svijesti u lažnoj realnosti. Što bi više adamičnih ljudi uspjelo manifestovati Istinsku svijest kroz svoje dejstvovanje, utoliko brže bi se ova realnost pretvorila u jednu objektivnu realnost dostojnu egzistencije istinskih ljudskih bića.

Sindrom 200-tog čovjeka!?

Znači, nešto slično kao kod onih majmuna, samo možda malo više uključenih individua ili bolje rečeno, - „isključenih“?! Naravno, sama brojka nije bitna a ona bi bila onolika koliko bi probuđenih ljudi bilo potrebno da se ostvari ona kritična masa istinskog znanja na nivou našeg kolektivnog nesvjesnog. A onda...#$%~^#%“!?



***

(pdf verzija teksta - ovdje)

The situation here and now?!

Gnostički karavan

Jeb’la Mara bumbara > Prvi izvor > Hiper-dimenzionalni napadi i buđenje ljudskih bića > Važno obavještenje > Slika > Intervju: James Mahu > Talas III > Zatvorski čuvari > Zatvor i sudnji dan > Iz praktične gnostike > Kontejneri i oslobađanje ljudskog bića >

Droge i duhovnost

Ako sam se čega naslušao u životu, onda su to “spoznaje”, “uvidi”, “vizije” i “mudrolije” onih koji imaju običaj da se napuše, naduvaju, našmrću, nafiksaju ili napiju koječega. Svaka opojna supstanca obezbjeđuje “stranoj instalaciji”/ličnosti asociranoj sa ljudskim fizičkim tijelom ulaz u njen realitet, pa tako i pristup “duhovnim” sadržajima koji idu zajedno s njim. Sam proces je prilično podmukao jer opojna supstanca uvlači postepeno žrtve u svoj realitet i ove u dosta slučajeva postaju ovisne o njoj, mada će imati utisak da su one te koje nešto biraju ili odlučuju. Tako, nakon izlaska iz stanja euforije, kod žrtve često dolazi do određenih psiho-somatskih poremećaja gdje će ona dobiti tendenciju da ih neutrališe ponovnim uzimanjem opojne supstance i ulaskom u realitete uz pomoć promijenjenog stanja (lažne) svijesti koje data supstanca obezbjeđuje. Vremenom, žrtva postepeno gubi integritet, sve više se razvodi od realnosti iz koje je potekla, pa nije više ni tamo ni vamo, dok će istovremeno da namamljuje druge kako bi ih uvukla u domen supstance od koje je ona sada ovisna. Dakle, radi za nju.

Naravno, iz tih iluzornih zona i njihovih sadržaja, potiče i dobar dio onoga što nazivamo “duhovnost”. Tako bi se s gnostičkog stanovišta moglo reći da što je veći stepen “duhovne naprednosti” jedne strane instalacije/ličnosti, utoliko je veći stepen i njene zaostalosti ili nemogućnosti povezivanja s istinskim dijelom bića, te je tako veća i njena nesposobnost buđenja, odnosno, individualizacije i krajnjeg oslobađanja.

Ovo kao informacija ne može imati nekog praktičnog značaja za samu stranu instalaciju/ličnost, bez obzira na na to da li ona pušila nešto ili nepušila, duvala ili neduvala, šmrkala ili nešmrkala, bavilla se ona transcedentalnim meditacijama ili nebavila …itd. To je ujedno i razlog zašto se nijednoj stranoj instalaciji/ličnosti, skoro da ne može istinski pomoći izvana, kad ova zaglibi kao – “zatvorski čuvar”.

..

hrist/antihrist

U zadnje vrijeme se iz mnogih religijskih i duhovnjačkih izvora sve više promoviše teorija o skorašnjem dolasku Antihrista, pa kao, kad on dođe, onda smo najebali. Takođe, isti izvori promovišu i teoriju o skorašnjem dolasku Isusa Hrista, pa kao, kad on dođe, onda ćemo biti spašeni tj. oni od nas koji ga prihvate kao svog spasitelja. Naravno, u ovoj ludnici se ovakvi koncepti uglavnom uzimaju prilično razumnim od strane mnogih od nas... ludaka.


Dakle, obojica, i hrist i antihrist dolaze obavezno u – budućnosti i samo što nisu. Jednom se trebamo radovati, sada a drugog se trebamo plašiti, sada. A sve „na povjerenje“!?


Ajd, dobro, dok je našeg ludila, biće i ovakvih vijesti kao i onih koji će im vjerovati.


S obzirom na to da nam istorija liči na istoriju jedne klaonice u kojoj se u svakom momentu uvijek vodi nekoliko ratova uz prigodno stradanje i patnju ludaka, pardon, ljudi, nama, izmanipulisanim kakvi trenutno jesmo, teško da može pasti na pamet pomisao da se već odavno nalazimo pod upravom Antihrista a insinuacije o njegovom dolasku u budućnosti bi samo spadale u svakodnevnu manipulaciju naše svijesti koja se odvija od davnina, kako ne bi primjetili ono što bi svakome normalnom trebalo biti očigledno. Dakle antihrist ovdje vlada već odavno.


Kroz istočnu gnostku, sve to je izraženo još davno, međutim, kako mi koji se nalazimo pod kontrolom antihrista, uopšte možemo to i razumjeti? Mi svoje stanje svijesti uzimamo kao normalno jer za bolje ne znamo. U sklopu antihristove svijesti, nama je obezbijeđen i odgovarajući dualizam, tako da možemo da razlikujemo „dobro“ od „lošeg“. Možemo uživati a možemo i patiti. Međutim, s sklopu iste svjesti, mi možemo vidjeti i doživjeti skoro sve, osim Istine, naravno.


U istočnoj gnostici, tzv. budna ili čista svijest koja ovdje vlada, kojom mi raspolažemo i koju manifestujemo, smatra se – lažnom. Ta lažna svijest se slobodno može nazvati i „antihristom“. Tako, s obzirom da je antihrist ovdje već odavno, mi možemo reći to da smo se već dobro navikli na njega, pa ostaje pitanje, koliko ga se trebamo bojati?!


Međutim, stvar donekle komplikuje to što istočni gnostici tvrde da postoji i tzv. istinska svijest ili Svijest Apsoluta. To bi bio „hrist“. Tako, u realnosti bi bile prisutne dvije različite svijesti, „hrist“ i „antihrist“. Znači, one su već odavno tu, tako da ne dolaze - u budućnosti; a mi s jednom od njih već odavno imamo posla, s odgovarajućim posljedicama.


Naravno, u stanju u kakvom jesmo, nismo u stanju doživjeti i manifestovati onu hristovu svijest. Prema gnostičarima, ona bi bila naš stvarni spasitelj, tj. spasitelj onih od nas koji bi ju uspjeli dosegnuti i manifestovati. Tako, moglo bi se možda reći da je ona prisutna ali nemanifestovana.


(Vjerovanje da trebamo čekati da dođe neka individua po imenu Isus Hrist, pa kad dođe, da mu samo trebamo uskočiti u krilo kako bi nas ta individua spasila, bilo bi samo jedan djelić onih mentalnih programa koje smo sasvim uredno usvojili, dok se istovremeno smatramo svjesnim i razumnim.)


Doduše, u svemu ovome se javlja još jedno pitanje a to je da li bi onda postojale i dvije realnosti gdje bi jedna bila Istinska i u njoj bi vladala Istinska svijest a druga lažna? Ili je realnost jedna s tim što bi ju mi koji smo pod uticajem antihristove svijesti percipirali na jedan izvitoperen način, pa se tako i ponašali dok bi oni koji raspolažu istinskom svijesti, tu realnost vidjeli sasvim drugačije?!


**


Stvarni dualizam bi vladao između istinskog i lažnog a nama koji živimo u okviru antihrista ili lažne svijesti, ponuđen je unutar nje i lažni dualizam. Na primjer, kad biramo predsjednika (autoriteta) na izborima, između (obično) dva političara, u suštini nam kontrolni sistem prezentira isto sranje u dva različita pakovanja. Bilo koje od njih da izaberemo, rezultati će biti isti. Izabrali govno, pojeli govno. To, da smo pojeli govno, obično vidimo po rezulatima koje je naš izabranik ostvario u odnosu na ono što je on obećavao. Da fenomen bude veći, izaćemo na sljedeće izbore s jednim novim žarom i nadom, pa opet izabrati novo govno između dva ponuđena. I tako stalno. (Slično je i sa drugima stvarima koje su am prezentirane u svakodnevnom životu a mi imamo utisak da imamo slobodnu volju i da možemo birati. Između dvije opcije, nismo u stanju da vidimo ili pronađemo neku treću, nego nam ostaje da biramo između njih).


U suštini, unutar antihrista, bolje ni ne može. Tu jedno normalno i istinski svjesno ljudsko biće, jednostavno ne može doći na vlast. Glavni razlog za to bi bio taj da istinsko ljudsko biće ne bi imalo ni želju da vlada drugima jer bi osnovni princip unutar hristove svijesti bio taj da se poštuje individualnost i slobodna volja svih ljudskih bića. Tako, ukoliko mi ikada uspijemo da postanemo istinska ljudska bića, neće nam ni trebati neki autoriteti koji će nama vladati, odnosno, govoriti nam šta treba da mislimo i radimo. Svako od nas bi postao svjestan toga da nam autoriteti uopšte ne trebaju, niti da bi neko od nas trebao preuzimati funkciju nekog vođe. Tako bi to bilo ukoliko ikad postanemo istinski svjesni, unutar hrista, odnosno, istinske svijesti. Dakle, svako od nas bi sam znao šta treba da radi u svakom momentu, kako i zašto.


S tim u vezi, može se reći to da nam bi nam hrist stvarno bio spasitelj, ukoliko se stvar ispravi u odnosu na izvitopereni koncept koji se promoviše iz programskih, pardon, religijskih izvora. Ili, ukoliko se stvar - pravilno shvati. Naravno, sljedeće pitanje bi bilo, - kako zamijeniti antihrista hristom, odnosno, kako dosegnuti hrista kao istinsku svijest ili kao ljudsku svijest? Mi koji baratamo antihristovom sviješću a sebe smatramo ljudskim bićima, imaćemo problema kod shvatanja samog koncepta jer nam „gazda“ reguliše percepciju, način razmišljanja, pa čak i ono na šta ćemo obraćati pažnju. Ono što mi smatramo bitnim za sebe, u stvari, nešto drugo smatra za nas. Nešto što nismo mi a s čime smo neprestano poistovijećeni.

..

Izlaz iz kontejnera?!?

Prva metoda?

Mislim da bi prvi korak ka napuštanju kontejnera podrazumijevao upravo to da čovjek (njegova ličnost) postane svjestan da se nalazi u kontejneru kao i same njegove prirode. Kada on te sadržaje kontejnera vidi u pravom svjetlu, kad on bude u stanju da vidi njihovu lažnu prirodu, prestati će emocionalno da se veže s njima, te će ih se tako biti u stanju i postepeno oslobađati. Identifikacija lažnih sadržaja nekog kontejnera i oslobađanje od njih, bio bi jedan od preduslova za njegovo napuštanje.

Dok ovaj postupak traje, čovjek upražnjava “kontrolisanu ludost” istovremeno gradeći “kolibu” (gnostika) od onih materijala koje u datom momentu smatra istinskim/prirodnim, tako da je ona stalno ‘promjenljiva’ jer se on na svom putu progresivno oslobađa lažnog građevinskog materijala a rupe u strukturi kolibe krpi novim materijalima koji bolje drže vodu; mada se kasnije i za njih može ispostaviti da ni oni nisu 100% istinski ali su bar u stanju bolje da drže vodu dok se ne nađu oni koji su još bolji od njih. Kad se pronađu bolji/prirodniji materijali, onda se oni privremeni odbacuju a ovi novi ugradjuju na njihovo mjesto. Tako se struktura kolibe stalno popravlja i mijenja, postajući sve jača ukoliko se to radi na ispravan način. Ukoliko negdje curi voda ili duva promaja, čovjek to ne smije ignorisati. On mora sagledati razloge zašto materijal ne drži vodu a to mu istovremeno dođe i kao indikacija da on nije ispravan. U vezi s tim, koliko god nam lijepo izgledala koliba u datom momentu i koliko god mi bili zadovoljni s njom, moramo imati na umu da je ona kao takva samo privremena i da će u budućnosti doživjeti još mnogo promjena. Ona već sutra neće biti ista kao danas. To njeno stalno obnavljanje i poboljšavanje, predstavlja jedan normalan proces.

Dakle, sadržaj kontejnera se mora zamijeniti nečim prirodnijim a zamijeniti se može samo onim elementima koji su realni (B-uticaji). S tim u vezi, u gnostici se stavlja veliko težište na razlikovanje istinskog (B-uticaji) od lažnog (A-uticaji). Koliko smo uz pomoć svoje pronicljivosti više u stanju razlikovati istinsko od lažnog, toliko ćemo više biti u stanju da iz strukture naše kolibe izbacujemo one njene lažne elemente i zamjenjujemo ih istinskim, te je tako pravimo sve čvršćom i stabilnijom. Ta koliba predstavlja naše biće.

**

S obzirom da naše biće ne podrazumijeva samo naše tijelo i ličnost, moramo imati na umu da imamo još jednu komponentu koja, doduše, nije toliko vidljiva ali bez koje je istovremeno nemoguće izaći iz kontejnera. Radi se o našem istinskom Ja/višim centrima/Duši. Ličnost ne može sama napolje bez obzira na stepen inteligencije nižeg intelektualnog centra s kojim ona raspolaže. Ona to može izvesti samo uz pomoć uputa i uticaja koji dolaze iz ‘ezoteričkog centra’/duše, nakon što joj preda komandu nad bićem. Duša tako postaje kapetan broda i njegov navigator a ličnost kormilar. Sada se postavlja pitanje kako se povezati s dušom? Gradnjom one kolibe čovjek izgradjuje i svoj ‘magnetni centar’ koji će da poveže njegove niže centre iz kojih normalno ordinira njegova ličnost sa njegovim višim centrima/dušom/istinskim Ja. Dakle, čovjek može napolje samo kao jedna kompletna cjelina.

S tim u vezi, trebalo bi biti jasno da niko drugi ne može za njega uraditi taj posao. On to može jedino sam! Tako ne može biti ni istinskih “spasioca” u smislu kako se oni prezentiraju kroz religije, new-age literaturu ili pojmove civilizacijske svijesti...

**

Dezinformativni sistem (Kosmički Cointelpro)

Neki su na osnovu nešto malo materijala iznesenog pod temom ‘Cointelpro’, sasvim opravdano zaključili sljedeće: “Pa, onda je SVE cointelpro!” Za čovjekovu ličnost skoro SVE i JESTE cointelpro a trebalo bi biti jasno i zašto je to tako. Svaki ‘vanjski čovjek’ koji ordinira iz nižih centara, može se u neku ruku istovremeno smatrati kako ‘cointelpro-igračem,’ tako i cointepro-žrtvom jer kad god otvori usta da nešto kaže, šanse da će izreći neku laž su prilično velike. Iz takvog jednog stanja svijesti se bolje ni ne može. Uostalom, tako mi jedni drugima neprestano pothranjujemo i učvršćujemo kontejnersku/koncenzus realnost/iluziju.

Ovom prilikom ću navesti samo neke od glavnih metoda ometanja tragaoca za izlazom iz kontejnera.

Bombardovanje dezinformacijama iz "kredibilnih" izvora

je jedan od navažnijih načina manipulacije tragaoca. Princip je otprilike sljedeći: predator izabere pogodnu individuu a onda je ‘blagoslovi’ plavim ili ružičastim “laserskim zrakom,” nakon čega ova doživi ‘prosvjetljenje’ a uz to često i dobije neke nadnaravne sposobnosti. (Za bolje razumijevanje ove dinamike preporučujem knjige: Our Haunted Planet, J. Keel; Visionaries, Mystics and Contactees, S. Freixedo; Masqueading as Angels, K. Turner i tekst Prepoznavanje vanzemaljskih dezinformacija, ‘montalk’). Tu postoji i mogućnost direktog susreta s nekim aspektom predatora u četiri oka (koji će tu obično nastupiti u jagnjećem ruhu) ili telepatskog kontakta (često poboljšanog uz pomoć implanata, pa tako mogu da nastanu i mnoge knjige, bilo na temu - “Razgovor s Bogom” ili bilo koju drugu s ciljem stvaranja novih lažnih idejnih koncepata, realiteta ili podupiranja već zadanih nam realiteta.) Nakon toga, datoj individui se plasiraju neki sadržaji, često u vidu kratkoročnih proročanstava koja se redovno ispunjavaju kao i čudnih sinhronizacija koje ova interpretira kao za nju lično pozitivnim. Tokom ove faze većina ‘kontaktiranih’ je zagrizla mamac i počela bezuslovno da vjeruje onima koji su je kontaktirali ne dovodeći u pitanje njihovu dobronamijernost. Sada je kontaktirana osoba uvjerena i u to da joj je dodijeljena jedna posebna uloga u prosvjetljenju čovječanstva ili u potpomaganju njegovog razvoja i opstanka. U drugoj fazi, predator plasira program odnosno jedan specifičan kontejnerski sadržaj koristeći tu individuu kao ‘proxy-server’. Ona često tako može da odigra i ulogu osnivača kontejnera (Mojsije, Muhamed, Josef Smith, Sai Baba itd. itd…). Ili, jednostavno služi kao vozilo da distribuciju malo žešćih dezinformacija.

[Sljedbenike obično privlače nadnaravne osobine osnivača kontejnera, ispunjavanje njegovih proročanstava (vidovitost), njegova moć iscjeljivanja ili jednostavno, sadržaj kojeg ovaj promoviše. Kad se postigne određeni prag, onda se taj sadržaj može početi ponašati kao virus kojeg prenose oni koji su njime zaraženi.]

!!!

Svaki sadržaj koji stavlja čovjekovu sudbinu u tuđe ruke uključujući i kojekakve više sile, i tako služi kao kočnica razvoja ljudskog bića, s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

Svaki sadržaj koji odvlači čovjekovu pažnju od njegovih ličnih sposobnosti (ignoriše postojanje njegove duše i mogućnost povezivanja s njom) i ostavlja mu utisak kako je sve u rukama nekih viših sila a malo šta ili ništa u njegovim, s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

Svaki sadržaj koji negira, zataškava ili ignoriše ulogu i metodologiju manipulacije čovječanstva od strane entropičnih sila/predatora (bilo da one potiču iz 3D ili 4D), s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro). [Tu spadaju i sadržaji koji promovišu koncept pomoći naše “kosmičke braće” (većinom greysa) u evoluciji čovječanstva.]

Svaki sadržaj koji promoviše razvoj čovjekove duhovnosti ili bića uz pomoć vanjskih sila ili elemenata, uključujući obraćanje višim silama uz pomoć molitvi, mantri, okultnih simbola, rituala itd. s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

Svaki sadržaj koji promoviše vizualizacije kojekakvih geometrijskih objekata, svjetlosnih balona, simbola…itd., uključujući razne metode za “spinovanje čakri”, “otvaranje DNA kodova”, kojekakve “hiperdimenzionalne tehnike” itd., s gnostičkog aspekta se može smatrati – dezinformativnim (cointelpro).

**

Manipulacija svijesti tragaoca može se odvijati i uz pomoć sadržaja koji direktno ‘sjedaju’ u njegovu glavu kao ideje ili misaoni koncepti (često interpretirani i kao ‘uvidi’); ili kao mentalne slike za vrijeme sna i jave. Oni mogu jednostavno da budu projicirani ili instalirani kao takvi, što uz pomoć distribucije ‘memesa’ ili subliminalnih poruka kroz ‘mentalnu sredinu’ koje mi odatle kupimo; ili direktnim uticanjem na naš proces razmišljanja od strane entiteta koji su izvan naše percepcije. (U tzv. “mentalnoj sredini” koja je za nas nevidljiva, vlada prilično veliki saobraćaj dezinformacija/informacija.) Uz to često mogu da idu i kojekakvi “sinhroniciteti”. Prepoznavanje ovih manipulativnih uticaja izvana prilikom formiranja one ‘kolibe’ koja je ranije pominjana, veoma je bitno kako se oni ne bi zamijenili sa istinskim B-uticajima koji dolaze iz ezoteričkog centra/istinskog ja, te kao takvi ugradili u njenu strukturu.

Uostalom, za svaki novi sadržaj na kojeg naiđemo možemo postaviti pitanja tipa: “Kakve to veze može da ima sa povezivanjem moje ličnosti s mojim istinskim Ja/dušom?! Kakve to ima veze sa ezoteričkim razvojem mog bića? Da li ovdje postoji jedna rezonancija sa kreativnim silama Svega što Jeste?

Ako zamislimo sebe kako upravljamo jednim brodom/tijelom, kao i mogućnost da na brodu postoji neko ko je istinski nadležan za njegovu navigaciju ali ga mi usljed određenih okolnosti nismo u stanju percipirati (osim možda samo na trenutke i prilično nejasno); onda možemo otprilike dobiti neku sliku koje bi to metode mogle da nam pomognu u uspostavljanju jedne čvršće veze s njim a koje ne mogu da budu ni od kakve pomoći.

(Napomena: dok god se ‘kormilar’ ne oslobodi od jedne stanovite količine laži, kapetan neće da se asocira s njim jer je on ‘alergičan’ na laži.)


Usko specijalizovani kontejneri

Tragaoci koji su u stanju da vide značajniji dio realnosti mogu pasti u zamku formiranja “kontejnera-za-izlazak-iz-kontejnera”. Kada se više njih međusobno prepoznaju kao tragaoci, neko od njih može predložiti osnivanje jedne Grupe koja će raditi na zajedničkom izlasku iz kontejnera (a usput i za “dobrobit čovječanstva”). Ubrzo se imenuje i vođa grupe, formira se i određeni sadržaj (tu se obično zagrabi odavde i odande pomalo ezoteričkog materijala koji lijepo zvuči.) Uskoro se definišu prijatelji i prijateljski izvori a bogami i neprijatelji. Ne prođe dugo, u kontejneru se među tragaocima formira jedna koncenzus realnost koja takođe može da ima veoma malo zajedničkog za objektivnom a onda se oni trude da je održe takvom. Kontejneraši uvijek imaju utisak da su na pravom putu. Ako ništa, oni se u tom kontejneru bar udobnije osjećaju jer svi slično vide/ne vide a slično i razmišljaju dok je sve u suštini bazirano na dominaciji i rezonanciji njihovih nižih centara, pogotovo onih emocionalnih. Naravno, tu se o nekom stvarnom napretku ne može razgovarati. Ovdje će se prije raditi o jednoj naprednoj metodi grupnog laganja samih sebe.

**

Imajući u vidu ovih samo par elemenata manipulacije, moramo imati na umu i to da vjerovatno ne postoji jedan univerzalan i funkcionalan recept za izlazak iz kontejnera. Činjenica je da su gnostička učenja takođe uveliko kontaminirana, međutim, ukoliko se upotrijebi jedna maksimalna razboritost i intuicija, čovjek može u njima razabrati one komponente koje se odnose na razvoj njegovog bića, odnosno, mogućnost povezivanja ličnosti sa istinskim ja/dušom. Nakon uspostavljanja te veze, navigacija kroz ovu realnost bi trebala da bude mnogo lakša i preciznija.

***

Druga metoda?


Teoretski, osim ove prve metode koja striktno podrazumijeva jedan mukotrpan rad na samom sebi, možda bi mogle postojati i neke druge opcije?!

Ako uzmemo onaj podrum iz Kusturicinog filma Pozemlje kao analogiju jednog kontejnera, onda bi on predstavljao ovu našu 3D oblast egzistencije koja ima svoju koncenzus realnost čiji je veći dio vještačke prirode i kao takav je induciran u nas. U podrumu postoje i podkontejneri (čak i u Kusturicinom filmu smo vidjeli kako u jednoj podrumskoj prostoriji ordinira hodža a u drugoj pop.) sa svojim “pod-realnostima” koje su specifične za svaki od njih, mada ti podkontejneri mogu da dijele neke od svojih sadržajnih elemenata kako međusobno, tako i sa onim glavnim kontejnerom. Broj podkontejnera u glavnom kontejneru/podrumu nije ograničen i većina podrumaša provede cijeli svoj život u nekim od njih.

Čovjek se tu možda može osloboditi od podkontejnera ali on ipak i dalje ostaje u podrumu jer je iz njega mnogo teže izaći. Drug Marko (4D entropične sile) ga je dobro zaključao i budno prati odozgo zbivanja u podrumu. Priličan broj ljudi uspijeva da se oslobodi podrumskih podkontejnera, međutim, nije u stanju da izadje iz glavnog kontejnera/podruma. Takvi obično moraju da upražnjavaju ‘kontrolisanu ludost’ kako se ne bi našli između dvije vatre, odnosno, na udaru Hrkljuševih sljedbenika s jedne strane i onih koji su ga izmislili, s druge strane (kako bi to figurativno izrazio mali Mujo).

[Nakon napuštanja podkontejnera, jedan je novonastalu psihičku situaciju u kojoj se zadesio opisao ovako: “Osjećam se nelagodno, ko krme u Teheranu”. (Vjerovatno zbog toga što on i dalje mora da dijeli s podkontejnerašima istu životnu sredinu a sada s većinom njih ne može više da nađe “zajednički jezik”!?). Međutim, pravilnim razumijevanjem stanja na terenu, čovjek u podrumu može bar lakše disati, odnosno, egzistirati ukoliko se ne nalazi u nekom od njegovih podkontejnera. On si takođe može obezbjediti i više prostora za dalji napredak. Nadalje, ova vrsta ljudi može svojim svjesnijim djelovanjem uticati na popravljanje opštih životnih uslova u podrumu, odnosno, svojim aktivnostima donekle olakšati život drugim podrumašima iIi im pomoći u razvoju njihovog bića; ali bez ikakvog nametanja nečega i kršenja slobodne volje drugih.]

U filmu Podzemlje bi takvo jedno stanje vjerovatno ostalo ‘dovijeka’ da priroda (majmun) nije u jednom momentu intervenisala praveći pucnjem iz topa otvor u zidu podruma što je nekolicina podrumaša iskoristila da izađe napolje (dok je većina njih i dalje ostala unutra!!)

S tim u vezi, s obzirom na jačinu kontrolnog sistema podruma koji se sa OPS stanovišta može služiti, i služi se SVIM sredstvima za manipuaciju podrumaša, izlazak iz glavnog kontejnera bez neke prirodne pomoći izvana je samo teoretski moguć ali je praktično skoro nemoguć, pa se tako postulira da ukoliko ne bi bilo neke prirodne intervencije izvana, onda bi situacija na terenu stalno bila “status quo”. Ovce bi uvijek ostale ovce, a pastiri – pastiri. Ne bi bilo mogućnosti za napredak svijesti sa donjih nivoa kreacije ka gornjima. Odatle i onaj za sada još uvijek hipotetički Talas, koji s vremena na vrijeme navodno privremeno pravi rupu u zidu podruma/glavnog kontejnera i tako pruža mogućnost izlaska onim kontejnerašima koji su se uspjeli osloboditi podkontejnera (koji čovjeka čvrsto vežu za podrum) tj. onima koji su ‘zreli’ - da izađu napolje. Dakle, ni taj talas možda ne bio bio svima od pomoći!?

[U filmu Podzemlje vidjeli smo da Jovan koji je izveden iz podruma napolje, veoma brzo udavio u gornjoj oblasti postojanja jer nije bio sposoban tamo da pliva. Analogno tome, bilo bi potpuno kontraproduktivno izbacivati nekoga na silu iz podruma/kontejnera (“spašavati” ga), čak i kad bi se to moglo.]

Znači, čovjek bi opet radom na samom sebi ipak morao dostići određeni prag svjesnosti da bi taj talas bio u stanju da mu pomogne?!

***

Treća metoda?

Ova metoda podrazumijeva izlaz uz pomoć fizičke ‘odjave’ iz podruma a onda prelaz u 4D via 5D!? S obzirom na neke indikacije da entropične sile planiraju da naprave jedan malo žešći haos u glavnom kontejneru, tom prilikom će vjerovatno doći i do fizičke ‘odjave’ mnogih kontejneraša. Oni koji su do momenta svoje, bilo nasilne ili prirodne ‘odjave’ uspjeli ostvariti prag svjesnosti dovoljan za egzistenciju na jednoj višoj ravni postojanja, neće se morati vraćati u 3D kontejner, nego će imati priliku da se inkarniraju direktno u 4D!? Tamo navodno postoji i jedna oblast – bez kontejnera. S tim u vezi, s treningom za življenje izvan kontejnera možemo odmah početi ako već nismo. To ujedno podrazumijeva i našu individualizaciju bez koje je jedna stvarna sloboda nemoguća.

**

Na kraju se možda može i reći da ezoterički razvoj ljudskog bića/čovječanstva podrazumijeva - “ime igre”. Što čovjek ulaže više truda u razvoj svog bića i što mu bolje pođe za rukom da ostvari jedan viši nivo svjesnosti, utoliko će biti u stanju i egzistirati na jednoj višoj razini koja će mu više i odgovarati. Što on koristi više svjesnosti u svojoj interakciji sa Svim Što Jeste, utoliko će mu biti i lakše. (Patnja ne mora podrazumijevati jedan obavezan sastavni dio nečije egzistencije!)

Pored svega toga, moramo stalno imati na umu činjenicu da -- ono što životu dajemo – to od njega i dobijamo.



***************

P.S. Naravno, moguće je da postoje i neki drugi načini za oslobađanje od kontejnera a moguće je i to da ovi koje sam ja ovdje naveo nisu ispravni!?


...