Psihopatija – načini zaštite

Bez obzira što psihopate imaju neke zajedničke generalne osobine, svaki slučaj je na neki način specifičan, te ga tako treba i posmatrati. Generalno, s obzirom da se od psihopate ne može očekivati nikakvo dobro, onda je potrebno poduzeti određene mjere zaštite i te mjere moraju biti bazirane na znanju, odnosno, razumijevanju tog mentalnog poremećaja i cijele problematike u vezi toga.

Uopšteno govoreći, postoje 3 metode, mada granice između njih ponekad nisu potpuno jasne.

Prva metoda podrazumijeva presjecanje svih veza, druga, držanje psihopate na distanci a treća je da ulazak u direktan sukob. Za ovu posljednju metodu potrebno je veliko znanje i razboritost.

***

Problem je u tome što psihopatija ima i svoju ‘metafizičku’ pozadinu, odnosno, postoje tu neke stvari koje su naoko nevidljive ali se događaju kod interakcije sa psihopatom. Ja bih to ‘slikovito’ opisao kao formiranje jedne “eterične” veze između psihopate i žrtve. Radi se o nečemu sličnom jednom nevidljivom “crijevu” koje on “zakači” za žrtvu i kroz koje je u stanju da crpi energiju iz nje, odnosno, djeluje na nju čak i kad nisu u fizičkom kontaktu (mada, kako se čini, ta energija ne završava kod njega). S tim u vezi, nije slučajno što ih neki nazivaju “energetskim vampirima”. Dakle, oni su takođe u stanju da utiču na čovjeka, mijenjaju njegovo psihičko stanje i raspoloženje sa distance, za šta ću možda navesti neke primjere u nekoj od sljedećih poruka na ovu temu.

Prva i najvažnija stvar koja mora biti jasna je ta da normalni ljudi imaju tendenciju da vjeruju kako su svi ljudi u suštini dobri i da je u onima koji se zločudno ponašaju moguće “probuditi onu dobrotu u njima”. To je prva ZABLUDA koje se moramo otarasiti. Psihopatu ne možeš nikad promijeniti u normalnog čovjeka! Isto tako, za opravdavanje ili racionalizaciju njihovih postupaka ne treba trošiti energiju. Kad se to shvati, shvatiće se i to koliko je cijela situacija u kojoj se nalazimo u suštini - tragična. Neki će se možda čak i sažaliti na njih, jer nisu oni krivi što su kao takvi rođeni (ili kasnije doživjeli odredena oštećenja na mozgu koja su dovela do te ‘karakteropatije’).

Istovremeno, u svom normalnom stanju, psihopata djeluje kao PREDATOR!

Dakle, na kraju se sve svodi na to - kao da je neko stavio u arenu normalnog čovjeka i psihopatu gdje su oni na neki način osuđeni da vode bitku “na život i smrt”. Što je najgore, normalan čovjek često nije ni svjestan gdje se nalazi nalazi i s kim, a o poznavanju nekih efikasnih metoda odbrane, da ne pričamo!?

S obzirom da se tu često radi radi o spašavanju “žive glave” odnosno “razuma” ili integriteta čovjekovog bića, prva metoda je ono što se najčešće preporučuje. Dakle, presijecanje svih veza. Međutim, nekada to nije lako, pogotovo ukoliko shvatimo da neki član naše porodice, odnosno, rodbine potpada pod tu kategoriju. Istovremeno, činjenica je da ukoliko je npr. čovjekov bračni partner psihopata, taj čovjek nema šanse za bilo kakav napredak u životu. Ako zamislimo da u takvom braku ima i djece, onda je komplikovanost situacije jasna. Istovremeno, jedino rješenje podrazumijeva prekid veze ukoliko se nastoji sačuvati lični integritet.

Naravno, ukoliko je neko od rodbine psihopata, u lakšim slučajevima može se preduzeti strategija koju je Gurdžijev nazvao “igranje uloge”. Na primjer, ukoliko te ta osoba posjeti, onda igraš ulogu dobrog domaćina čisto da bi olakšao život i sebi i drugima. Istovremeno znaš da je stvar privremena i težiš da izbjegneš svaki konflikt. Kod konverzacije se držiš tema koje su bliske toj osobi i ne zalaziš nigdje duboko. To je vrsta konverzacije koju je čini mi se takođe Gurdžijev nazivao “namakanje graha”. Recimo, ako je punica ili svekrva u pitanju, priče o metodama kuvanja pasulja, kiseljenja kupusa, sušenja slanine … itd. mogu se pokazati sasvim korisnim. Naravno, i to može da traži dosta energije, međutim, mnogo manje od one koja bi se utrošila u slučaju izbijanja konflikta. (Ovdje ne moram ni naglašavati da situaciju da ti se ista osoba zastalno useli u kuću, odnosno, neki zajednički život - treba po svaku cijenu izbjeći!)

Druga metoda se može koristiti, na primjer, ukoliko ti je neki kolega s posla psihopata, odnosno, neko iz tvoje okoline s kim ne možeš prekinuti sve veze tj. moraš ulaziti u neku vrstu interakcije. To podrazumijeva da čovjek mora povući liniju preko koje ga ne smije pustati a istovremeno uspostaviti određeni vid ko-egzistencije. Ova metoda traži malo veće znanje i lični integritet jer je potrebno psihopati dati na znanje da si ga ‘pročitao’, odnosno, da imaš tu sposobnost da mu se efikasno suprostaviš, ukoliko se za tako nešto ukaže potreba a na njemu je to da se potrudi da se ta potreba ne ukaže. Radi se o nekoj vrsti verbalnog ili prećutnog “dogovora” da jedan ne zalazi na područje drugog. Istovremeno, tu moramo biti na jednom stalnom oprezu. Mi ćemo primjetiti kako on manipuliše druge ali nećemo direktno intervenisati ukoliko on te druge ne pokušava da okreće, odnosno, koristi protiv nas.

U prethodnom izvodu iz materijala kojeg je napisao Lobacevski, pomenuto je da je određeni procenat ljudi “prijemčiv” za psiho-patološki materijal i da oni lako postaju žrtve psihopata, odnosno, marionete u njihovim rukama. Na žalost, prema nekim procjenama tu se radi o otprilike 20% ljudi, što je prilično veliki procenat! (Moguće je da je ovaj procenat i mnogo veći?!) S obzirom na njihovo mentalno stanje, njima se takođe ne može pomoći, niti to treba pokušavati. Takvog, kad bi i uspjeo na silu odljepiti od psihopate on bi se zaljepio za tebe. Njima treba vođa, neko ko će im govoriti šta da misle i šta da rade.

U vezi toga koliko je bitno ne dozvoliti psihopati da pređe ni za “centimetar” određenu granicu koju smo zacrtali, moramo imati na umu neke bitne karakteristike njihovog ponašanja.

“Kamilizacija čovjeka”

Ono što se tu zbiva metaforično je prikazano u sljedećoj paraboli:

Jednom davno spremio se jedan Arap da pređe preko velike pustinje. Tako, prije nego što je krenuo na put on je dobro napojio i nahranio svoju kamilu, uzeo je sve što mu je trebalo za put a onda su krenuli. Već prvog popodneva počela je pješćana oluja. Arap je brzo postavio šator i zavukao se unutra da se zaštiti od oluje. Ubrzo zatim, kamila mu je rekla: “Gospodaru, pusti me da gurnem nos unutra jer mi pijesak ulazi u njega. Ukoliko se udavim, onda te neću moći prenjeti preko pustinje. Tako je Arap pustio kamilu da gurne nos u šator. Kratko nakon toga, kamila je rekla: “Gospodaru, dopusti mi da sklonim oči pod šator, pijesak mi ulazi u oči, ako osljepim onda neću te moći prenjeti preko pustinje.” Tako je Arap pustio kamilu da skloni oči ispod šatora.” Malo zatim, kamila je opet progovorila: “Gospodaru, pusti me da sklonim uši ispod šatora, …itd.” Na kraju, kamila je naravno istjerala Arapa iz šatora, tako da se on sada našao napolju izložen oluji.

***

Ovaj proces “kamilizacije” je tipičan za psihopatu. Ukoliko mu počnemo popuštati tj. puštati ga na naš “teren”, on se neće smiriti sve dok ga potpuno ne preuzme. Dakle, čovjek ni u kom slučaju ne smije dopustiti da bude “kamiliziran”. Kamila će pri svemu tome rado da igra na kartu njegove savijesti, dok je ona, istovremeno, – NEMA!

Ovdje se mora biti odlučan i beskompromisan!!!

Treća metoda

Ova metoda je prilično opasna. Nju može primjeniti samo onaj koji poznaje suštinu problematike, kao i sve moguće konsekvence sukoba s jednim psihopatom, pogotvo onih “većeg kalibra”. Tu se radi o ulasku u direktan konfikt sa njim, odnosno, njegovom raskrinkavanju što podrazumijeva uništenje njegove piramide koju je on uporno i mukotrpno stvarao. Psihopata će se ovdje boriti SVIM sredstvima da održi svoj položaj i kontrolu. Ovdje normalan čovjek mora istovremeno raditi na odbrani i napadu. Ovo se primjenjuje kad čovjek odredi na osnovu lične percepcije da je neki psihopata “prevršio svaku mjeru”. Tu se mora imati na umu da sve to može ići čak dotle da psihopata neće prezati ni od toga da fizički likvidira ‘napadača’ a istovremeno psihopata kojem je srušena njegova piramida često ima tendenciju da izvrši samoubistvo jer mu tada život postaje besmislen. Stvar je po svojoj suštini tragična.

***

Prateći ovu tematiku na nekim stranim forumima, na nekoliko mjesta sam naišao na jedan prilično tačan metaforički opis onoga šta se zbiva kad se normalan čovjek nade u direktnoj interakciji sa klasičnim psihopatom: - “caught as a deer in headlights”.

Kad se u noći, na nekom putu, jelen ili srna nadu uhvaćeni u snopu automobilskih svjetala, oni se momentalno paralizuju kao da su hipnotisani i tako nisu u stanju da reaguju, te obično bivaju pregaženi. Isto tako, normalni ljudi, nesvjesni ove problematike, obično bivaju “pregaženi” od strane psihopata a da nisu bili ni svjesni šta im se desilo.

Psihopate na internetu takođe nisu nimalo naivan problem. Ukoliko nemaju svoj vlastiti forum, prilikom svog rada na drugim forumima oni će ulaziti u interakciju sa članovima na dva nivoa, vidljivom i nevidljivom. Ovaj prvi podrazumijeva javne poruke koje svako može da vidi a drugi podrazumijeva ‘regrutaciju’ kadrova koju oni obavljaju uz pomoć privatnih poruka upućenih osobama koje smatraju pogodnim. Naravno, te poruke vide samo oni koji ih primaju (oni mahom nisu svjesni da ih ovaj šalje i mnogim drugima!?). I sada samo trebamo zamisliti šta se zbiva kad jedan inteligentniji psihopata vrbuje 20% članova nekog foruma!? Ne samo što on onda počinje da manipuliše njihovu svijest i percepciju, nego ih koristi i kao ‘proksije,’ te tako pokušava da manipuše i cijeli forum.

***

I na kraju, buđenje podrazumijeva jedan Put koji vodi kroz objektivnu realnost a psihopatija, kao stanje svijesti određenih individua i kao čest izvor zla - čini jedan njen vema značajan dio.

Kad se o manipulaciji ljudskih bića radi, psihopate nisu ništa manje značajni ili opasni od zločudnih vanzemaljaca. I jedni i drugi rade na sličnim ‘frekvencijama,’ te tako mogu da budu pogubni po ljudsko biće. Tragikomično je to što danas postoji sve više onih koji tvrde da “znaju skoro sve” o vanzemaljcima, dok isti ti ne znaju gotovo ništa o psihopatiji!? Znači, većina njih nije u stanju da prepozna psihopate i da izađe na kraj s njima, dok su istovremeno uvjereni da su “hiperdimenzionalne tehnike” kojima raspolažu efikasne protiv vanzemaljaca, mentalnih programa i ko zna čega sve ne!? Kuriozitet, zar ne?!

Ignorisanje psihopatije kao važnog dijela objektivne realnosti, čini čovjeka slijepim, ranjivim i lakom žrtvom tih individua.



______________________
Znanje spašava - ali samo one koji su u stanju da ga – primjene!