Psihopatija

Psihopatija, kao mentalni poremećaj, igra veliku ulogu u manipulaciji ljudskih bića od strane onih koji pate od ovog ‘oboljenja’; i to mnogo veću ulogu, nego što su mnogi od nas u stanju to zamisliti. Ukratko rečeno, mnogi normalni ljudi svakodnevno postaju žrtve psihopata.

S tim u vezi, bilo bi veoma uputno da se pozabavimo ovim ‘fenomenom’ sa naučne tačke gledišta, tj. uz pomoć dostupnih nam saznanja sa polja psihologije i psihijatrije.

Danas postoji sasvim dovoljno naučnih podataka na temu psihopatije, mada se oni iz nekih “čudnih” razloga ne populariziraju a dobre knjige na tu temu nisu lako dostupne. Koji bi to razlozi mogli biti, vidjećemo kasnije. Pri svemu tome moramo imati na umu da psihopatija ima i neke osobine “zaraznog” oboljenja, tako da će i normalni ljudi moći u sebi prepoznati neke “simptome” karakteristične za psihopatiju. Naravno, ovdje se ne radi o prenosu “uzročnika”, nego određenih ‘simptoma’ u smislu karakternih crta, osobina, načina razmišljanja i ponašanja, od strane psihopata na druge ljude. Sam mehanizam “prenošenja” bolesti je takođe interesantan, (mediji igraju u tome veliku ulogu!), tako da se može čak metaforično reći da većina nas u sebi nosi taj “virus”, odnosno, neke njegove ‘varijante,’ ali da od našeg imunog sistema uveliko zavisi da li će se i u kojoj mjeri to oboljenje manifestovati, a isto tako da li ćemo ga uspjeti kompletno iskorijeniti iz našeg mentalnog sistema. Od našeg poznavanja ove problematike i lične volje, zavisiće to koliko će nas zaštitni sistem biti jak, odnosno, u stanju da se uspješno bori protiv protiv ove vrste pošasti.

Većini ljudi kad čuje pojam – psihopata, odmah na pamet pada neki serijski ubica tipa Hanibala Lectora iz filma Silence of the Lambs. Međutim, čini se da kad se o ovom problemu radi, stvar nije baš tako jednostavna. Psihopate su često inteligentni ljudi koji ne dolaze u sukob sa zakonom. Oni mogu čak i da ga pišu a mogu da budu i predsjednici država, generali, doktori, sveštenici, advokati, sudije, sportisti, glumci itd.

U generalnom smislu, možemo reći da je jedna od glavnih psihopatskih osobina opsesija za nametanjem svoje volje, stavova, ideja ili iluzija drugima, s ciljem da bi se oni kontrolisali. S obzirom da se radi o individuama koje su opsjednute sticanjem vlastite moći i kontrolom drugih, ne bi trebalo biti nikakvo čudo što će se mnogi od njih odlučiti na to da se bave politikom, religijom ili drugim djelatnostima uz pomoć kojih mogu ostvariti tako nešto. Isto tako, kao individue bez savijesti a često prilično inteligentne, oni su veoma prodorni na svim društvenim hijerarhijskim ljestvicama, ukljucujući i one religijske, naravno. To su ljudi koji teže ostvarenju svog cilja po SVAKU CIJENU.

Nakon što uspiju da se popnu na vrh piramide vlasti, oni se okružuju sa sebi sličnima koji su im istovremeno lojalni, što podrazumijeva jedan proces – negativne selekcije kadrova. Neke psihopate tokom naše istorije dolazili su i još uvijek dolaze na prijesto država po samom pravu naslijeđa, kao što je to u slučaju “kraljevskih loza’ (koje možda kao “plava krv” nisu slučajno instalirane) jer koliko je poznato, psihopatija je mahom nasljedno oboljenje, dok drugi, opsjednuti vlašću, bezobzirno gaze sve na svom putu nje.

Tako, često imamo slučaj da na čelo država dođu ljudi koji u suštini pate od jednog mentalnog poremećaja kojeg nije lako dijagnosticirati ali koji je kao oboljenje već od davnina poznat u nauci, odnosno, psihijatriji i psihologiji. Kako sam već rekao, te individue onda sprovode tzv. “negativnu selekciju kadrova” što podrazumijeva okruživanje individuama sličnim sebi i njihovo postavljanje na sve ključne funkcije u državi (uprava, informativni mediji, ekonomija, bankarstvo, vojska, policija, obrazovanje itd. itd.)

Stvar komplikuje to što usljed tendencije običnog čovjeka da se identificira sa svojim vođama, uskoro započinje proces ‘psihopatizacije’ naroda, koji je uveliko potpomognut uz pomoć medija, koja su pod njihovom kontrolom. Tako običan čovjek nakon određenog vremena izložen mentalnoj indoktrinaciji (ispiranje mozga i programiranje svijesti) poprima nove osobine, te mijenja način rezonovanja i ponašanja.

Mi danas već uveliko igramo na muziku koju nam psihopate sviraju, a o dirigentima i kompozitorima nećemo ovom prilikom.

Klasičan primjer za proučavanje same dinamike ove pojave i razvoja ovog ‘fenomena’ je nacistička Njemačka, mada, na žalost, sličnih primjera može se naći bezbroj, kako kroz cijelu našu istoriju, tako i dan danas. Naravno, za područje Balkana ovaj ‘fenomen’ je takođe prilično karakterističan, tako da neki mogu lakše da ga razumiju u kontekstu proučavanja istorijskih događanja na tom području.

Naravno, nisu sve psihopate oni koji su na vlasti, niti su svi koji su na vlasti psihopate. Mnogi od onih koji pate od ovog mentalnog poremećaja su obični ljudi, članovi naše familije, kolege s posla ili prijatelji i poznanici koje mi često volimo da nazovemo “ekscentricima”. (Čini se da je ovaj pojam smišljen jer ljepse zvuči od pojma – psihopata).

Doduše, odnedavno je pojam – psihopata - izbačen iz zvanične upotrebe i zamijenjen pojmom - sociopata. Prema najnovijoj terminologiji, psihopate danas nazivaju i osobama sa ‘anti-socijalnim poremećajem ličnosti’. Interesantna definicija koja nema mnogo veze sa realnošću, jer psihopate u većini slučajeva nisu “anti-socijalni,” čak nasuprot. Čini se da neki danas u svijetu ulazu velike napore da se odvrati pažnja ljudi sa ove problematike, odnosno, da se na ovom polju unese što veća konfuzija ili stvar zataška koliko je to god moguće.

Istovremeno, psihopatski psihološki profil i način ponašanja, propagira se na jedan veoma vješt način uz pomoć medija, kao - “cool”!!!

***

Klasični psihopata odlikuje se - potpunim odsustvom savijesti - kao jedne važne osobine koju posjeduju normalni ljudi. On će se služiti svim sredstvima da ostvari svoje ciljeve. Radi se o ljudima koji su većinom - po samoj svojoj suštini – zli. Normalnim ljudima savijest na neki način služi kao kočnica, tako da će oni većinu svojih postupaka ‘vagati’, težeći tome da ne povrijede druge prilikom ostvarenja svojih ciljeva, međutim, nemajući savijest u sklopu svog bića, psihopata se nalazi u jednoj situaciji u kojoj on ima veliku ‘prednost’ nad normalnim čovjekom. Njega ništa ne može da koči, osim možda onih pravila uspostavljenih u okviru pravnog sistema društva.

Ovdje ću se poslužiti nekim navodima iz knjige - The Mask of Sanity, Checkley:

"Oni mogu biti simpatični," "Šarmantni," "Inteligentni," "Oprezni," "Impresivni," "Mogu da ostavljaju utisak nekoga u koga se čovjek može pouzdati," i "imaju mnogo uspjeha u zavođenju žena":
Međutim, “oni su neodgovorni,” “rušilački nastrojeni” i slično.
Veliku konfuziju pravi to što psihopate imaju dosta osobina koje mnogi normalni ljudi smatraju poželjnim ili zavidnim. Na primjer, oni često ostavljaju utisak jednog nevjerovatno čvrstog samo-pouzdanja. U mnogim slučajevima ispoljavaju jednu “nadprirodnu magnetičnu privlačnost za pripadnike suprotnog pola”.

Prema Dr. Cleckley-u, psihopate boluju od jedne stvarne mentalne bolesti koju on označava kao – potpuni i neizlječivi nedostatak osjećanja. Ukoliko psihopata uopšte nešto osjeća, onda su to emocije najpliće vrste. On čini bizarne i samo-destruktivne stvari zato što je potpuno imun na konsekvence koje bi normalnog čovjeka ispunile osjećanjima srama i griže savjesti. Ono što bi drugi u tom smislu smatrali katastofom, za njega predstavlja samo jednu malu nezgodu ili “čistu sitnicu”.

Cleckley navodi da je psihopatija sasvim uobičajena u ljudskom društvu. On navodi mnogo slučajeva psihopata koji normalno rade kao biznismeni, doktori pa čak i – psihijatri!
On sugeriše da oni izgledaju u svakom pogledu kao normalni ljudi, - samo što im nedostaje duša.
Taj nedostatak karakteristika duše, njih čini veoma efikasnim “mašinama”. Oni mogu biti briljantni, mogu da pišu naučne radove, mogu da IMITIRAJU riječi pune emocija (veoma su uspješni glumci), međutim, vremenom postaje sve jasnije i jasnije da te njihove riječi nisu u skladu s njihovim ponašanjem. Oni su tip čovjeka koji će u jednom momentu tvrditi kako je strahovito pogođen bolom usljed smrti nekog bliskog prijatelja ili člana porodice, a u sljedećem momentu će otići na neku žurku ili u disko klub - “da bi to zaboravio”. Čini se da oni to STVARNO zaborave.

S obzirom da su veoma efikasne mašine, kao kompjuteri, u stanju su da obavljaju veoma kompleksne radnje koje su zamišljene tako da izazovu druge da im ovi daju svoju podršku za ono što oni žele. Na taj način mnoge psihopate su u stanju da dostignu visoke pozicije u društvu. Tek nakon dužeg vremena njihove kolege i saradnici postaju svjesni činjenice da je njihov uspjeh i napredak zasnovan na kršenju prava drugih.

Iako su potpuno indiferentni što se prava drugih tiče, oni često kod drugih ljudi veoma spretno inspirišu osjećanje iskrenog povjerenja.

Psihopata nikada ne smatra da s njegovom psihom nešto nije u redu, te tako ne osjeća ni potrebu da treba nešto da mijenja u vezi svog ponašanja.

Osim što su egocentrični, oni su često i narcisoidni. Narcisoidnost je samo jedna od njihovih karakternih crta. Rijetko kad dolaze u sukob sa zakonom, dok istovremeno čine strahovite štete članovima svojih porodica, prijateljima i kolegama s posla.

Psihopate se najčešće druže samo s onima od kojih mogu imati neke koristi. Za psihopatu je najvažnija jedino njegova “glad,” a sve ostalo je za njega ‘tamo negdje daleko’, osim ukoliko se to ne može apsorbovati s njegove strane u smislu neke vrste “hrane”. Za njega postoji samo jedno pitanje: “Da li se to može na neki način iskoristiti” ili – “da li ja mogu nešto od toga dobiti,” a sve ostalo je od strane njegovih nagona rangirano kao manje vrijedno.

Ukratko, psihopata je jedan – predator ili grabljivac. On se kamuflira uz pomoć jedne “maske trezvenosti,” a onda slično grabljivim životinjama tiho i neprimjetno prati svoju žrtvu, izdvaja je iz stada, približava joj se i krši njen otpor.

Dobri su stratezi i veoma dobro se maskiraju koristeći sve vrste riječi, gestova laži i manipulacija – kako bi uvukli žrtvu u svoju zamku. U mnogim slučajevima oni će prethodno skupiti što je moguće više informacija o svojim žrtvama, saznati sve njihove vrline, slabosti i mane, te će igrati na te karte koliko god je to moguće i kako im to odgovara.

Iako nemaju osjećaj savjesti, oni će još u svojoj mladosti primjetiti tu “čudnu” osobinu kod drugih, te će taj problem prilično brzo intelektualno premostiti, a onda će svoje žrtve često manipulisati tako što će se oslanjati ili apelovati na - NJIHOVU savjest.

***

Ovdje slijedi jedan kraći izvod iz knjige The Sociopath Next Door, Martha Stout, Ph.D.:
Zamislite – ako možete – da nemate savjesti, nimalo; nemate osjećaja krivice, žaljenja ili griže savjesti bez obzira na to šta radite; nemate onaj obzir za dobrostanje drugih, bilo da se radi o strancima, prijateljima ili čak članovima vaše porodice. Zamislite da se uopšte ne morate da bakćete sa stidom, da se niste čak nikada u svom životu imali priliku postidjeti, bez obzira na sve vaše sebične gestove ili ružne stvari koje ste drugima činili.

Zamislite takođe da je pojam – odgovornost, vama potpuno nepoznat, osim kao jedan suvišan teret kojeg drugi nose na svojim leđima, kao neke obične budale.

Sada ovoj čudnoj fantaziji dodajte i jednu svoju sposobnost da sakrijete od drugih ljudi činjenicu da je vaš mentalni sklop potpuno drugačiji od njihovog. S obzirom da svako jednostavno pretpostavlja da je savjest stvar koja je univerzalna među svim ljudskim bićima, skrivanje činjenice da je vi uopšte nemate, vama će biti veoma lako.

Osjećaj krivice ili stid ne može da vas odvrati od bilo koje vaše želje, jer ga nemate, a drugi vam se nikada nisu otvoreno suprostavili zbog te vaše hladnokrvnosti. Ledena voda koja teče kroz vaše vene je toliko bizarna, toliko izvan vaših ličnih iskustava, da rijetko kome pada na pamet da posumnja u vaše psihičko stanje.

Drugim riječima, vi ste potpuno oslobođeni od svih unutrašnjih smetnji, tako da vas ništa ne ometa da radite sve upravo onako kako se to vama sviđa, bez ikakvih ‘napada’ griže savjesti, a što je najzgodnije u svemu, vanjski svijet to nije u stanju kod vas da primjeti.
Vi možete da radite šta hoćete a pored svega toga ta vaša čudna prednost nad većinom drugih ljudi koje njihova savjest drži na uzdi, s njihove strane najvjerovatnije neće biti otkrivena.
Kako ćete vi da živite svoj život?

Šta ćete da uradite sa ovom svojom tajnim ‘adutom’, svjesni da su drugi ljudi hendikepirani, što se toga tiče (jer imaju savjest)?

Odgovor će uveliko zavisiti od toga kakve su to želje koje vi imate, jer nisu svi ljudi isti. Čak ni oni koji su potpuno beskrupulozni nisu svi isti. Neki ljudi – bilo da imaju savjest ili ne, - vise vole miran život, dok su drugi ispunjeni snovima i divljim ambicijama. Neka ljudska bića su veoma pametna i talentovana, druga su glupa, a većina, sa savješću ili bez nje, nalazi se negdje u sredini. Postoje nasilni ljudi i mirni ljudi, postoje individue koje motiviše njihova glad za krvlju a postoje i oni koji nemaju takav apetit. [...]

Ukoliko vas nikakva sila ne zaustavlja, onda možete da radite šta hoćete.
Ukoliko ste rođeni u pravo vrijeme, sa pristupom nekom porodičnom nasljedsvu i ako imate specijalni talenat za raspaljivanje mržnje kod drugih ljudi ili da ih lišavate njihove imovine, onda takođe možete da organizujete i likvidaciju velikog broja ljudi koji tako nešto ne mogu ni da naslute. Sa mnogo para vi to možete ostvariti sa velike udaljenosti, a onda se lijepo zavaliti u svoju fotelju i uživati u svom zadovoljstvu. [...]

Prema zvaničnim podacima, 4% ljudske populacije na našoj planeti ‘boluje’ od psihopatije (ili sociopatije).... Dakle, radi se o 4 čovjeka na stotinu. Ta cifra uopšte nije mala!
Nedavno je američki Centar za Kontrolu i Preventivu Bolesti digao uzbunu jer je rak debelog crijeva dostigao alarmantnu stopu od 40 ljudi na sto hiljada. Dakle, bez obzira što se tu radi o bolesti koja je deset puta manje zastupljena od psihopatije, čini se da kad je pandemija psihopatije u pitanju, onda – NEMA razloga za uzbunu.

Znači, kad je psihopatija u pitanju, SVE JE U REDU!?! Interesantno, zar ne?!

I ne samo to, psihopatija se uopšte zvanično ni ne pominje kao neki problem!? Zašto?
Pa, možda zato što bi se u tom slučaju trebalo nešto – PODUZETI! Danas, postoje sasvim pouzdane metode za dijagnostiku ovog oboljenja. Psihopate su veoma opasne po ljudsko društvo, pogotovo kad se nalaze na pozicijama vlasti, kao npr. na mjestu predsjednika države, ili na drugim pozicijama vlasti s kojih se upravlja životom u nekoj državi ili na ovoj planeti.
U jednom naprednom humanom društvu psihopatama se ne bi moglo dozvoliti da obavljaju funkcije i drže pozicije sa kojih mogu ugrožavati živote i dobrostanje drugih ljudskih bića.
[Ironije radi, na vrhuncu cijele ove današnje hipokrizije i širenja magle, - pušaći su ti koji su zvanično proglašeni onima koji ugrožavaju svoje i tuđe živote!? Mentalno kontuzovani ljudi racionalizuju sve što im psihopate serviraju ‘odozgo’ preko kontrolisanih medija. Istovremeno, klasičnim psihopatama tipa G. Busha, Sharona i drugih dozvoljava se da neometano zavijaju u crno milione ljudskih bića!? ]

Sada bi se trebali zapitati da li bi velike ljudske katastrofe mogle biti spriječene da su psihopati koji su ih režirali i sprovodili bili na vrijeme identifikovani i izolovani? Samo od ‘novijih’ pomenućemo Hitlera i one oko njega koji su pokrenuli nacistički pokret u Njemačkoj, što je vodilo kasnije do svjetskog rata ogromnih razmjera.

Kada bi se posvetila veća pažnja ovom problemu, njegovo rješenje vjerovatno bi bilo u tome da se bar političari, vojne starješine i ljudi koji trebaju da zauzmu ključne državne pozicije, podvrgavaju obaveznom psihičkom pregledu, prije nego što uopšte dođu na pozicije vlasti ili komande u vojsci!?

Pitam se, da li bi uopšte došlo do onog nedavnog krvoprolića na Baklanu, da su oni naši nacionalni lideri na vrijeme bili podvrgnuti psihičkom pregledu? Da li bi ijedan od njih prošao jedan pošten psihički pregled?!

Mi smo već odavno žrtve ovih mentalno poremećenih entiteta a bićemo njihove žrtve sve do tada dok ništa ne poduzimamo u vezi svoje zaštite od njih. Stoga je danas od životne važnosti za svakoga od nas, da se hitno posveti pažnja proučavanju svih aspekata ovog patološkog stanja ljudske svijesti, kako bi se poduzele adekvatne mjere preventive i zaštite!

Znanje štiti!




P.S. Par korisnih linkova:


tekst: Psihopatija i politika


knjiga (eng): The Mask of Sanity, Checkley

http://www.cassiopaea.org/cass/sanity_1.PdF

Veoma dobar vebsajt koji se bavi ovom tematikom (eng.):

Psychopathic Personality Disorder

Kao i sljedeći tekstovi (eng. jezik):


"Official Culture" in America: A Natural State of Psychopathy?

http://www.cassiopaea.org/cass/official_culture.htm

Political Ponerology: A Science on The Nature of Evil adjusted for Political Purposes

http://www.cassiopaea.org/cass/political_ponerology_lobaczewski.htm