Viteški Pohod

Ovo što slijedi je izvod iz materijala iz knjige Tajna Istorija Svijeta (The Secret History of the World, Laura Knight Jadczyk - http://qfgpublishing.com/

To je – istinska Gnostika. Mislim da će oni koji razumiju suštinu onoga što je ovdje rečeno, ujedno naći i odgovore na neka bitna pitanja gnostičke prirode ili bar informacije koje bi možda trebalo uzeti u obzir u vlastitom istraživanju objektivne realnosti.

Oni koji razumiju stvar, moći će razumjeti i prepoznate mnoge od lažnih elemenata koji se danas perfidno promovišu od strane raznih “ezoteričnih”, “gnostičkih”, religijskih i drugih društava.

Sam proces istraživanja objektivne realnosti podrazumjeva skupljanje informacija, izdvajanje onih koje bi mogle da budu bitne ukoliko su tačne, njihovu analizu, provjeravanje, proučavanje itd.
Tako se stiže do istinskog Znanja od kojeg opet nema nikakve koristi ukoliko se ono i ne primjenjuje.

Viteški Pohod

Određeni ontološki problemi koji su posebno u vezi sa kvantnom teorijom sugerišu nam da bi možda trebali uzeti u obzir jednog “posmatrača” (J. A. Wheeler-ovo “Oko” – ili Mi iz Budućnosti), koji posmatra ovaj univerzum u smislu “da bi ga stvarao.” To nam sugeriše potrebu za proširenjem obima onoga što danas podrazumijevamo pod pojmom - “fizički entiteti”. Odgovor na pitanje “mogućnosti opservacije paralelnih univerzuma” možda bi trebao uključiti i ovakvo jedno proširenje.

Sada, uzmimo u obzir mogućnost da postoji nekoliko – možda čak bezbroj – “vjerovatnih vas iz budućnosti” kao posmatrača. To bi onda bilo predstavljeno uz pomoć mnogih “očiju” koje bi sve konvergirale na jednu jedinu tačku na repu – ovaj “sadašnji” momentat kojeg mi percepiramo, koji je ujedno i momenat “izbora”. Upravo iz tih vjerovatnih ili mogućih budućnosti od beskonačnog potencijala – iz “misaonih centara” – projicira se naša realnost. Ljudska bića su ta kroz koje se te energije transduciraju i postaju “istinite” ili “realne”.
Vi u ovdje i sada – na presječnoj tački svih tih vjerovatnoća koje se takmiče jedna s drugom da bi postale “stvarne” – nemate nikakvu mogućnost “stvaranja” bilo čega u ovoj realnosti odavde “odozdo”, da tako kažem. Realnosti – stvaralački potencijali – su jedna projekcija sa viših nivoa denziteta. Vi ste prijemnik, transduktor, jedan reflektor pogleda onog oka koje gleda VAS, ništa drugo.

Ove misli se direktno odnose na fenomen hiperdimenzionalnih realiteta u kojima se mentalne energije ili energije svijesti amplificiraju i gdje one mogu biti interaktivne sa prirodnom sredinom: tehnologija koja sugeriše ne samo sposobnost transporta koji je djelomično fizičke a djelomično “eteričke” prirode; komunikacije koje su djelomično fizičke i djelomično eteričke prirode, kao i moć “manifestacije” koja se nama može činiti nemogućom s našim sadašnjim razvojnim stepenom tehnologije. Sve ove osobine stvarno pripadaju hiperdimenzionalnoj egzistenciji, a takvo jedno stanje bića se označava kroz milenijume kao “oblast bogova,” uključujući Zmajeve i Serpente (zmije, prim. prev.) i svakojaka druga stvorenja.
Ukoliko mi ove oblasti matematički predstavimo i damo im fizičku realnost, kako je to sugerisao Dirac, onda mi takođe moramo uzeti u obzir hipotezu da bi one mogle biti nastanjene. Da li su naši “Bogovi” stanovnici te oblasti?
Kako će vam i mnogi fizičari reći, sve što stvarno postoji, to su “talasne forme”, mi smo talasne forme u ovom realitetu a naša svijest je nešto što “čita talase”. Mi dajemo oblik i strukturu tim talasima koje “očitavamo” prema određenim dogovorenim ili usaglašenim konvencionalnim normama.

Tako mi određene entitete koji nastanjuju hiperdimenzionalni prostor “očitavamo” kao “reptile” jer je to “suština” njihovog bića, frekvencija njihove “talasne forme”. Mi ih nazivamo Vrhovnim Gospodarima Entropije. Oni ne moraju da budu isključivo fizičke prirode u smislu kako mi razumijemo taj pojam, niti se trebaju smatrati “vanzemaljcima”, takođe u onom smislu šta mi pod tim podrazumijevamo. Mi smatramo da je percepcija tih nivoa realnosti i njihovih “jedinki svijesti” upravo ono što stoji iza mnogih religijskih koncepata i mitoloških predstavljanja “bogova i boginja,” kao i drugih svakojakih stvorenja.

U ovom ovakvom kontekstu Matriksa i uz razumijevanje da jedno ezoterično znanje mnogih velikih učenja misterija koja su bila prezentirana kroz vijekove ukazuje na isti ovaj ili sličan koncept, došla sam do sadašnjih pogleda na ove fenomene i interakcije u našem današnjem svijetu. Takav jedan pogled sigurno daje rezultate u sticanju “slobode” od kontrolnog sistema ovog Matriksa, tako da mogu da kažem da u smislu jednog eksperimenta, on daje rezultate koji se mogu ponoviti. Međutim, kako je Morpheus objasnio Neu u tom filmu:
Matriks je jedan sistem, Neo. Taj sistem je nas neprijatelj. Međutim, kad si unutra i kad gledaš oko sebe; šta ti vidiš? Poslovne ljude, učitelje, advokate, stolare. Umove upravo onih ljudi koje pokušavamo osloboditi. Međutim, sve dok mi to ne uspijemo, ovi ljudi će biti dio tog sistema, i to će ih činiti našim neprijateljima. Moraš da razumiješ; većina ovih ljudi nisu spremni da budu iskopčani. A mnogi od njih su toliko oguglali, toliko beznadežno zavisni od tog sistema, da će se oni boriti kako bi ga zaštitili. Da li me slušaš, Neo, ili gledaš onu plavu ženu u crvenoj haljini? Oni će se boriti da bi ga zaštitili...

Mi ovo možemo malo prepraviti i reći: Kad ste u Matriksu i gledate oko sebe, vidjećete Hrišćane, Jevreje, Muslimane, Mormone, Zoroastrijance, Mađioničare... većina tih ljudi nisu spremni da budu iskopčani... oni su toliko beznadežno oguglali, toliko beznadežno ovisni od sistema tako da će se oni boriti kako bi ga zaštitili. Da li slušate mene ili slušate onog Cionistu, Baptistu, Protestanta, ili, onoga što promoviše magiju i ostali mambo džambo?

Morpheus je takođe naglasio Neu da bilo koje ljudsko biće koje je uključeno u taj sistem, može biti korišteno kao jedan “agent” uz pomoć nečeg sličnog kompjuterskom programu koji se može daunlodirati i koji je dizajniran tako da se može aktivirati na određeni način. Čini se da se slične stvari događaju i u ovoj našoj realnosti, gdje Kontrolori djeluju iz jednog hiperdimenzionalnog prostora, kojeg smo mi veoma malo svjesni i kojem imamo još manje pristupa.

Ona opcija koja je nama, kako se čini, stvarno realno dostupna, to je da se uskladimo i da se pripremimo za one emanacije koje se kreću “odozgo” prema “dole,” kako bi ih bolje prihvatili. To je ujedno bila i suštinska poenta Kastanedinog Don Huna kad je rekao:
Jedan od najvećih uspjeha vidovnjaka iz vremena osvajanja bilo je ostvarenje koje je nazvano trofaznim napredovanjem. Razumjevajući prirodu čovjeka oni su mogli da dođu do neospornog zaključka da ukoliko vidovnjaci pri susretu sa sitnim mučiteljima mogu da vladaju sobom, oni sigurno mogu da se bez loših posljedica suoče sa nepoznatim, i tada čak mogu da podnesu postojanje nesaznajnog.

“Reakcija običnog čovjeka je da misli da taj iskaz treba obrnuti, nastavio je. “Vidovnjak koji može da ostane priseban pred licem nepoznatog, može zasigurno da se suoči sa sitnim mučiteljima. Ali, nije tako. Ta pretpostavka je bila ono što je uništilo vidovnjake starih vremena. Danas mi znamo više. Znamo da ništa ne može tako da prekali duh ratnika kao izazov susreta sa nemogućim ljudima koji su na takvom položaju da imaju moć. Samo u takvim uslovima ratnici mogu da steknu trezvenost i spokojstvo da mogu da podnesu pritisak nesaznajnog.” [21]

Svuda oko nas mi možemo vidjeti rezultate te greške tj. mišljenja da mi možemo nametati našu volju ili da uz pomoć našeg glasa možemo promijeniti nešto što se nalazi “iznad” nas, kako bi promijenili stanje u našoj realnosti. Ta ideja se nalazi u korijenu svih rituala, molitvi, vizualizacija, itd. Ljudi koji misle da se “meditiranjem na temu sažaljenja,” ili “osjećanjem osjećanja svih bića,” može postići rezultat u smislu “sonične harmonizacije srčanog ritma [bića] upletenog u jedan složeniji i koherentniji uzorak,” što nadalje može pomoći čovjeku da “stvori jedno neuništivo dijamantno tijelo koje će koristiti kao vozilo za podučavanje ovdje dole na zemlji (aluzija autora na besmislice koje se promovišu kroz “nju-ejdž” učenje, prim. prev.), potpuno su promašili stvar. Poređenje ovakvih ideja sa istinskim radom jednog Tragaoca za Uskrsnućem, jednostavno je ignorantno.

Ono što se čini istinitim to je da prije nego što tragalac za Prosvjetljenjem (ili Uskrsnućem) ikako dođe do one tačke kad će bar za jedan momenat moći da pomisli o “jedinstvu svih bića”, ” ili “osjećanjima svih bića,” ili da ostvari jednu “super-svjesnost,” on ili ona će prvo morati provesti mnogo, mnogo godina u bitci sa “suočavanjem sitnih mučitelja,” odnosno, moraće potpuno shvatiti objektivnu realnost u jednom “korak-po-korak” procesu koji takođe podrazumijeva i određeno dejstvovanje u skladu s tim razumijevanjem.

Oni će se stalno morati izlagati mnogim “neugodnim iskustvima” boreći se da ovladaju svojim emocijama, željama i fizikalnošću. Tu se radi o jednom radu na osposobljavanju fizičkog vozila “ovdje dole” da ono postane prijemčivo za ono s čim neko odluči da se uskladi “tamo gore”, što je suprotno od pokušavanja da se na silu promijeni nešto “tamo gore” kako bi mogli to imati “ovdje dole”. Taj proces ima mnogo veze s nečim što je poznato kao “pronicljivost” ili “razboritost”.
Veliki Sufi učitelj, Shaykh Ibn al-’Arabi objašnjava da ‘ne-perfekcija’ postoji u Kreaciji zato što “ako ne bi bilo ‘ne-perfekcije’, sama perfekcija egzistencije ne bi mogla biti perfektna”. S tačke gledišta Čistog Bića, ne postoji ništa, do – dobro. Međutim, Beskrajni Potencijal da se BIVSTVUJE (ili da se BUDE) uključuje – po samoj definiciji riječi “beskrajno” – i potencijal da se ne bude. I tako se taj Beskrajni Potencijal “cijepa” na Misaone Centre Kreacije i Misaone Centre ne-bivstvovanja. Može se reći da je Beskrajni Potencijal u svojoj osnovi Binarne prirode – ‘ukjučeno’ ili ‘isključeno’ – biti ili ne biti. To je tzv. prva “podjela”.

S obzirom da je apsolutno nebivstvovanje (ili ne-bitak) jedan nemogući paradoks u smislu Beskrajnog Potencijala Bitka, (bivstvovanja), polovina svijesti Beskrajnog Potencijala koja sačinjava MISLI/IDEJE o ne-bitku – za svaku misao o manifestaciji, postoji odgovarajuća misao da se taj dio ili stvar kreacije ne manifestuje – “pada u san,” da tako kažemo u nedostatku boljeg izraza. Njegova “samo-opservacija” je zasnovana na jednoj svijesti koja može samo “oponašati” smrt. Svijest koja oponaša smrt onda “pada dolje” i postaje Primarna Materija. Ono što to znači je - da se “Ja koje posmatra sebe” na nivou Gospodara Univerzuma sastoji od inicijalnog odjeljka između Bitka i ne-bitka koji su, opet, samo jedna inicijalna podjela na - ‘uključeno’/’isključeno’, da/ne – ove kreacije. Ovdje možete zamisliti kako jedno otvoreno oko posmatra zatvoreno oko. To je bilo predstavljano kroz milenijume uz pomoć jin/jang simbola, koji čak i na onoj svojoj crnoj strani koja predstavlja “uspavanu svijest tj. materiju”, ima jednu bijelu tačku “bitka/bivstvovanja” koja nam predočava da apsolutna ne-egzistencija nije moguća. Postoji samo “relativna” ne-egzistencija.

Ove “misli o bitku i ne-bitku” ulaze u jednu međusobnu interakciju jedna s drugom, - posmatrač i posmatrani – kao kad se neko posmatra u ogledalu. Kreacija se manifestuje izmedu posmatrača i ogledala. Ona je istovremeno istinita – jer se sastoji od materije koja je informisana od strane svijesti – i neistinita, zato što se ona u svojoj suštini sastoji samo od svijesti koja djeluje na svijest.

Na našem nivou postojanja, tumačenje da ništa nije realno (da je sve iluzija), kako se to promoviše od strane mnogih gurua i duhovnih učitelja kroz cijelu našu istoriju, beskorisno je kao i kad bi rekli da “gravitacija ne postoji”. Takve interpretacije su korisne samo u smislu proširenja percepcije. One nisu korisne za neku praktičnu aplikaciju s obzirom da se energije stvaranja očigledno transduciraju kroz nekoliko “nivoa” prije nego što se sretnu na sredini, da tako kažemo, u realnosti trećeg denziteta. Organski život se odvija na jednoj “raskrsnici” od živopisnih ideja ili misaonih centara bitka i ne-bitka. Kao takve, one imaju sposobnost da transduciraju energije “gore” ili “dole” zavisno od “energetskih upravljača svijesti” određene jedinke. Dakle, opet, postoje dva jasna šira odjela: usmjerenost prema bitku/posmatranju, ili usmjerenost prema ne-bitku/odrazu u ogledalu. Ta podjela se manifestuje kroz sve nivoe organskog života, uključujući i ljudska bića. Ljudska bića egzistiraju da bi transducirali stvaralačke kosmičke energije preko organskog života. Naši “viši Ja” su upravljači tih kosmičkih energija a pravac u kome ta energija “teće” određen je aktivnostima tih viših Ja. Opzicione sile teže da “zarobe” energiju svijesti i uvedu je u stanje “sna ne-bitka”, što u određenom smislu ima gravitacionu prirodu, dok sile svijesti teže tome da “informišu” materiju uz pomoć buđenja samo-svjesnosti kod onih organskih jedinki na zemlji koje su u stanju da pruže otpor gravitaciji ne-bitka.

Kao samo-svjesna “transduktivna jedinka,” ljudsko biće ima potencijal da se kreće u oba pravca – prema intenzifikaciji bitka, ili prema intenzifikaciji ne-bitka. U tom smislu, čovjek takođe djeluje slično jednoj leći ili objektivu u teleskopu koji se može “podešavati”. On se može podesiti tako da odredi širinu polja osmatranja, koje može biti udaljeno i tako uključivati više “prostora/vremena,” ili može biti skraćeno kako bi se vidjelo samo ono što je blizu i što je evidentno u ovom materijalnom svijetu. Drugim riječima, naša prva i fundamentalna odluka leži u izboru onoga šta hoćemo da VIDIMO.

Kad se odlučimo šta hoćemo da VIDIMO – ovdje ne mislimo na gledanje fizičkim očima niti na neko vidovnjaštvo, nego na jedan mnogo uključiviji pojam koji sugeriše da li smo ili nismo sposobni da budemo objektivni ili subjektivni – mi onda počinjemo da primamo impresije ili utiske. Te impresije se, ukoliko se one asimiliraju, mogu pretvoriti u znanje. Znanje vodi do svjesnosti. Znanje i svjesnost nadalje upravljaju emocijama, koje onda napajaju energijom naše djelovanje u organskom svijetu. To podrazumijeva jedan proces transduciranja energija Kosmičkih Misaonih Centara.

Ibn al-’Arabi nam kaže – Dobrota je Biće/bivstvovanje; kojem pripada sve što je pozitivno i najljepše osobine ili “Božja imena”. Zlo je nedostatak dobra, tako ono predstavlja “ne-egzistenciju”. Drugim riječima, u svom korijenu Bivstvovanje boravi u “ne-egzistenciji” koja je zlo. Tu se radi o jednoj začkoljici, odnosno, stvari koja se često izostavlja iz većine učenja o “metodama ascenzije”. Na našem nivou postojanja, ljudska bića se nalaze na jednoj raskrsnici Misli o Bitku i Misli o Ne-Bitku, - Dobra i Zla. Čovječanstvo je stvoreno u obliku Božjih imena – onih od Bitka i onih od Ne-Bitka. Preuzimanje karakternih crta tih Imena podrazumjeva i manifestaciju tih njihovih osobina. Nauka o Ascenziji podrazumijeva skupljanje znanja o svim tim Imenima i njihovim istinskim osobinama, visokom i niskom, prijatnom i užasnom, svijetlošću i tami, u svim njihovim raznovrsnim nijansama, tako da se onda bude u stanju IZABRATI koje osobne crte će se primiti na sebe. Jedino uz pomoć jednog cjelokupnog vidnog polja čovjek može da otkrije da li ono što on subjektivno misli da je dobro, stvarno jeste dobro i vodi ga ka Bitku, ili se radi o jednoj prevari koja pretendira da inducira Ne-Bitak.

Bog je korijen SVIH Imena, plemenitih i prostih. Zadatak za tragaoca podrazumjeva to da on treba oživjeti Plemenite osobne crte iz jednog latentnog stanja a onda otkriti sve mogućnosti njihove pozitivne aplikacije – čak i ako ta aplikacija podrazumijeva ‘nadvladavanje’ ili transmutaciju. Shaykh nam kaže “plemenite osobne crte su samo one koje su u vezi sa interakcijom s drugima.” Drugim riječima: Dejstvovanje. Ukoliko vi VIDITE iluziju separacije, to je sigurno prva stvar. Međutim, tu je prokrijumčarena jedna laž koja sugeriše da je to sve što je potrebno, ukoliko vi to “samo vidite” za vas će se sve promijeniti.

Bog stvara dobro i zlo, ružno i lijepo, pravedno i nepravedno, moralno i nemoralno. Između ovih osobina leže višestruke opasnosti na putu tragaoca za Istinom. Mnogi savremeni “duhovni učitelji” i “gurui” nam kažu: “S obzirom da postoji samo Jedno Biće koje prožima sve stvari, sve što mi treba da radimo to je da vidimo sve kao samo jednu svjetlost”, i to će onda transmutirati tamu a mi ćemo tako “stvoriti našu vlastitu realnost od svjetlosti”. Takve tvrdnje ignorišu činjenicu da tvrdnja “Bog je Jedan” opisuje realitet koji je na jednom višem nivou od ovog, s kojeg se manifestuje naše vlastito “mješovito biće”. Čovjek koji pretpostavlja da on može postati sličan Bogu na ovom nivou, tako što će samo razmišljati o tome, ignoriše onu činjenicu – Bitak vs Ne-bitak, koja zrači sa “Bog je Jedan” nivoa egzistencije, koji se jasno nalazi nekoliko nivoa iznad ovog našeg.

Zlo stvarno POSTOJI na svom vlastitom nivou, a čovjekov zadatak je da navigira u Kosmičkom Lavirintu tako da ne bude poražen od strane Zla, koje se takođe nalazi unutra. To je korijen Slobodne Volje. Čovjek se tu suočava sa jednom nezgodom koja je STVARNA kao i on sam: on se tu tjera da izabere – koristeći svoje znanje njegovom primjenom – između ispravnog puta koji vodi ka Bitku i varljivih puteva koji vode ka Ne-Bitku. Od ljudskih bića se zahtijeva sposobnost razlikovanja između dobra i zla – upravljača energije svijesti – u svakoj fazi svoje egzistencije u ovom realitetu. Zboga toga što oni, u stvari, moraju razumjeti da je Bog - svijest i da je Bog - materija. Bog je dobro, a Bog je i zlo. Ova Kreacija preuzima na sebe sve one različite osobine svih onih “Imena Božjih”. Ovaj Kosmos je pun Davanja-života i Ubijanja, Oproštavanja i Osvećivanja, Veličanja i Ponižavanja, Upućivanja i Varanja. Pokušavanje zauzimanja božje tačke gledišta i “miješanje svega”, rezultira u OSTAJANJU na ovom nivou. Odatle, ljudska bića moraju uvijek odvajati božju tačku gledišta od svoje vlastite tačke gledišta kao i činjenicu da je cjelokupna kreacija primila na sebe sva božanska Imena i Osobne Karakteristike.