Auto-trankvilizacija (dopunjeno!)

Pokušaću malo bolje da objasnim pojam “auto-trankvilizacija”, na osnovu ove poruke na forumu: http://www.galaksija.com/forum/index.php u vezi izvoda iz knjige the Threat (Prijetnja, Dr D. Jacobs):

“Naravno ne treba zanemariti i to da je sam Jacobs prvih 30 stranica svoje knjige posvetio samo tome kolko je materijal takvog tipa mozebitno upitan te koje su sve teskoce u prikupljanju informacija od otetih ljudi. Dalje i sam u jednom momentu kaze parafraziram ga... "Naravno ipak to treba uzet sa rezervom". Takoder ukupni broj puta kolko su spomenuti reptili od strane otetih je nula. Takoder kao sefovi u tom dijelu hijerarhije spominju se insektiodi. Dakle doslovce oko 2 metra visoki mravi koji ce zamijeniti stanovnistvo na zemlji sa hibridima. Ono sta me buni ako netko moze pojasniti je ako maknu tolko stanovnistva sa zemlje ne znaci li to da ce imati manje hrane?”

~***~

Čovjek pročita npr. knjigu the Threat i u njoj nađe neke informacije koje su za njega ne samo nove, nego i uznemiravajuće. One ne samo da ga uznemire, nego počinju da ruše temelje na kojoj je on zasnovao svoju ličnost, kao i temelje onoga što je on do tada smatrao objektivnom realnošću.

Tada se u čovjeku automatski uključuje “sistem za autotrankvilizaciju” (Moravjev), i on pokušava da nađe ‘slabe tačke’ kako bi ‘raskrinkao’ autora odnosno, doveo u pitanje ili negirao njegove zaključke. Zajedno s tim počinje i jedna vrsta iracionalnog ponašanja. Taj ‘fenomen’ sam već pomenuo u jednoj prethodnoj poruci kao “sindrom crnih gusaka,” (koji je u bliskoj vezi sa “sindromom što je babi milo, to joj se i snilo” a ovaj s našim - pogledom na realnost).

Da krenemo iz početka. Gurdjijev pominje “odbojnike” a neki govore o “filterima”. Mnogi od onih koji podsvjesno traže istinu nalijeću na nju stalno ali nisu u stanju da je vide zbog toga što im ovaj “zaštitni mehanizam” radi punom parom. Oni očekuju da se istina treba samo uklopiti u njihove prekoncipirane stavove, predubjeđenja ili nagađanja kako bi ona trebala da izgleda.

U većini slučajeva događa se da ljudi neće ni naići na materijale, ljude ili izvore koji sadrže veću dozu istine, jer oni nisu spremni za nju ili je ni ne traže. Oni koji ju traže, sreću se s ovom drugom vrstom problema, tj. - da je nisu u stanju da vide. Čak i ako vide neki njen dio, oni ga odmah odbace kao nemogućim uz koliko je god to potrebno “racionalnih argumenata”.

Meni se, naravno, isto to događalo. Na primjer, kada sam prvi put čitao knjigu Bringers of the Dawn, nisam vidjeo ključne stvari jer mi to moji “filteri” nisu dozvolili. Knjiga je inače pisana tako da se na jedan pristojan način i lijepo upakovano, reklo mnogo toga u vezi objektivne realnosti a da se kod čitaoca ne prouzrokuje osjećaj opšte panike. Rečenice, ‘da se mi nalazimo pod kontrolom Lizarda’ i da smo ‘manje-više svi implantirani’ primjetio sam tek kad sam je čitao drugi puta, nakon godinu dana. U međuvremenu sam proširio svijest dovoljno da bih ovako nešto mogao akomodirati. Čak mislim da sam razumjeo i zašto je u toj knjizi na jednom mjestu rečeno da ‘kad bi bili u stanju da vidimo objektivnu realnost – razbježali bi se na sve strane’ (vjerovatno uz vrisku), naravno, ukoliko bi preživjeli
to iskustvo
U jednoj od poruka na ovom blogu vidimo da je W. Bramley počeo sa istraživanjem međuljudskih sukoba, pa je na kraju stigao do vanzemaljaca. On sam kaže da je nekoliko puta prekidao svoje istraživanje kad je vidjeo gdje ga put vodi. Međutim, na kraju je prebrodio krizu i napisao jednu od, po meni, najznačajnijih knjiga koje su ikada objavljene. Koliko je ljudi ostalo na pola puta iz razloga što stvar nije izgledala onako kako su oni to mislili ili željeli?!?

Sada, šta se događa u slučaju kad pročitamo neku knjigu kao što je the Threat, The Gods of Eden, Taken itd.? Mnogo toga smo vidjeli, dosta toga oni naši filteri nisu uspjeli zaustaviti i te informacije sada prijete da naruše iluziju u kojoj živimo?! A ne možemo ih ignorisati?! Mi smo prethodno u našoj iluziji možda dozvolili mogućnost da vanzemaljci postoje, ali s tim što su oni toliko daleko da nema šanse da prema zakonima naše fizike ikako stignu do nas. (Lijepe li nam fizike!) Drugi će u svojoj iluziji dozvoliti postojanje vanzemaljaca ali će oni obavezno biti dobroćudni i pomagaće nam u evolutivnom razvoju. Oni koji su svoju iluziju tj. sliku o objektivnoj realnosti stekli uz pomoć rozenkrojcerskih i drugih sličnih ezoteričnih učenja, biće sigurni da vanzemaljci mogu biti samo figment naše imaginacije i ništa drugo, te će puhati kao na vruću čorbu na sve indikacije da bi objektivna realnost mogla biti drugačija. Oni koji su svoja saznanja stekli iz izvora tipa Biblije, Kurana, Muhameda Isa Davuda itd., neće uzimati u obzir ništa što nije u rezonanciji s njima. Stoga, svi će, bilo kojoj grupi da pripadaju, na svoj način racionalizovati zaštitu svoje iluzije, a tu je izgleda – sve dozvoljeno, pa čak i “niski udarci”.

Sada ćemo primjeniti malo “razmišljanja s čekićem”. Odstranićemo ono što mi ne bi voljeli, željeli, emocije, nagađanja, predrasude itd. i pogledati knjigu Prijetnja, Dr D. Jacobsa. Ukoliko smo uspjeli zauzeti koliko toliko objektivan stav, tu možemo primjetiti nekoliko činjenica:

Činjenica br. 1

Na primjer, ako uzmemo u obzir da čovjek koji je doktorirao istoriju i koji je profesor na univerzitetu odluči da bez ikakvih predrasuda istraži određeni fenomen, odnosno, da razjasni njegovu pozadinu, onda možemo reći da je taj čovjek kompetentan za jedno takvo istraživanje.

Činjenica br. 2

Kao pripadniku akademske zajednice, njemu su poznate sve metode naučnog istraživanja, skupljanja podataka, njihove analize, upoređivanja, nalaženja zajedničkih elemenata, te izvođenje zaključaka.

Činjenica br. 3

Taj naučnik se ne bi služio nepouzdanim metodama niti bi na osnovu njih izvlačio ikakve zaključke. On je svjestan da bi time samo rizikovao svoju reputaciju i kredibilitet u akademskoj zajednici.

Činjenica br. 4

Zaključci do kojih takav naučnik dode na osnovu godina istraživanja određenog fenomena trebaju se uzeti ozbiljno.

Činjenica br. 5

Čovjek koji se nije sam posvetio imalo ozbiljnijem proučavanju ove problematike nije u stanju da objektivno naruši kako kredibilitet datog naučnika i vjerodostojnost iznesenih informacija, tako ni da dovede u pitanje njegove zaključke, bez obzira koliko se trudio. On to radi na osnovu svojih vjerovanja a ne znanja. On nema dovoljno objektivnih elemenata, argumenata, odnosno, znanja koje je potrebno za tako nešto.

Činjenica br. 6

Pored svega ovoga ne mora da znači da svaki zaključak koji je dotični naučnik donjeo mora da bude potpuno istinit jer uvijek postoji mogućnost za grešku.

~***~

Naravno, moglo bi se tu ići i dalje, međutim, ukoliko bi išli na to da dokažemo gdje je greška, odnosno, šta je od svega ovoga dubiozno, onda bi to zahtijevalo dalje i dublje proučavanje ove problematike s naše strane. Znači, poznavanje materije.
Sve ostalo bi bila samo nagađanja, odnosno, pokušaji samo-trankvilizacije ili laganja samog sebe, što u suštini nema nikakve praktične koristi ni za onoga koji je njihov izvor niti za one kojima je to prezentirano u smislu “kritičkog mišljenja”.

Ili ako nam se ne sviđa pismo koje smo dobili, - trebamo li ubiti poštara?!

Da li je onda čudno što će većina ljudi prihvatiti “objašnjenja” da su krugovi u žitu napravljeni uz pomoć balvana od strane jedne male grupe ljudi? Da li je čudno što će se pad NLO-a bez ikakvih problema “objasniti” narodu padom metereološkog balona?! Kontrolni sistem veoma dobro zna kako mi “razmišljamo” i kako da nam ubrizga sedative. Mi žudimo za njima. Mi smo sada u situaciji da smo, kako se čini, ovisni od tih sedativa. Mi svesrdno radimo na zaštiti svoje lične iluzije a često i na zaštiti iluzije drugih. Mi smo ovce koje same sebe čuvaju.

Postoji još nešto tragikomično, što sam primjetio na mnogim internet forumima. Neko započne temu NLO-a, čisto egzotike radi, postavljajući je na principu “mor’ bit bidne – mor’ bit ne bidne” (što bi reko mali Mujo) a kad dobiju informacije kojima se nisu nadali, onda odmah pocnu da pusu na njih kao na vrucu corbu, pogotovo ako one potiću iz kredibilnih izvora, ograđuju se i iracionalno se ponašaju, bez ikakvih pokušaja neke koliko-toliko racionalne diskusije.
Sve u smislu: “Ja mislim da vanzemaljci ne postoje i ko god kaže da oni postoje – ne može da bude u pravu, e, - ajmo sad diskutovati.” Oni “širokogrudi”, dozvoljavaju vanzemaljcima da postoje – ali tamo negdje daleko. Oni “otvorene svijesti” uzimaju u obzir mogućnost da nam ovi čak pomažu u našem evolutivnom razvoju, međutim, nikakve druge mogućnosti – apsolutno ne dolaze u obzir. Koliko god da je interesantan fenomen NLO-a, ništa manje nije interesantna čovjekova ignorantnost.
Naravno, razlozi za ovo bi već trebali biti poznati.

I na kraju, opet se postavlja pitanje – šta se to zbiva s našom percepcijom? Kako do objektivne realnosti sa ovakvim stanjem naše svijesti?!? Do kad ćemo vjerovati u vjerovanja i pokušavati uvjeravati jedni druge u ta naša lična vjerovanja, bez ikakvog pokušavanja da poduzmemo jedno nepristrasno istraživanje kako njihove pozadine, tako i objektivne realnosti, ma kakva ona bila?!

~***~

sljedeća poruka:

“Galaksija, ipak mislim da treba napraviti jednu distinkciju. Jedna stvar je kad netko ne želi ili želi prihvatiti neku informaciju (postoje profili ljudi koji pašu određenim vjerovanjima), a druga kad je uzima sa skepsom. Evo primjer ovog Jacobsa. To je knjiga koja obvezuje na radikalnu promjenu života. Obvezuje na akciju. Obvezuje na odricanje od svega što smo dotad planirali. Koliko doktora piše knjige i kakve su sve? (Ja to ne znam i ne vjerujem da ću ikad poduzeti takvo istraživanje.) Koliko je lažnih mesija bilo u povijesti i najava apokalipse? (Jednom sam slučajno naletio na pregled glavnih židovskih lažnih mesija i zaprepastio sam se. Preporučujem svakome da to pogleda.) Tako stvari izgledaju. Treba biti skeptičan, pogotovo ako su te stvari daleko od mojih očiju i neposredne stvarnosti. Koliko god sam nesklon mijenjati svoj životni stil, toliko bih jednako volio da postoje neki očiti neprijatelji i posao koji se ima napraviti. Sve u svemu, prigovaram tvojoj nomenklaturi. Vjerujem da samotrankvilizacija nije ispravan pojam u ovom slučaju.”

~***~

S ovim ‘fenomenom’ otmica i vanzemaljaca, ja sam već odavno načisto. Nakon mnogo godina proučavanja, hrpe knjige, hiljada fajlova, korespodencije i razgovora kako sa otimanim tako i sa istraživaćima, već odavno sam došao do istih zaključaka i bez Dr Jacobsa. U ovoj knjizi Dr Jacobs pominje samo jedan aspekt tog “fenomena”, dok on sam po sebi ima i druge aspekte koji nisu nista manje značajni.
Jedna od stvari koji idu zajedno s njim je i mentalna kontrola ljudskih bića, što je posebna tema. Kad dobiješ sliku, onda se postavlja pitanje da li uopšte o tome ikome pričati, jer ti je istovremeno postalo veoma jasno koliko je beznadežno stanje svijesti većine ljudi, kao i razlozi za to.

U prošloj poruci sam pisao u vezi auto-tranvilizacije a pod Činjenicu br. 1, mogao sam staviti da – autor NIJE potrošio prvih 30 strana na temu nepouzdanosti metoda istraživanja, mada se mora priznati da “30” može da bolje zvuči, kako bi se doveli u pitanje njegovi zaključci. Lijepo se vidi da on od prve do petnaeste strane daje podatke o pozadini svog istraživanja sa par istorijskih detalja tog fenomena, u poglavlju Shadows of the Mind on počinje da govori o pouzdanosti i nepouzdanosti tih metoda a na 38 strani u poglavlju pod naslovom:

Are Abductions Believable? – on jasno i nedvosmisleno kaže:

“S obzirom na ove probleme kod memorije i njene interpretacije, da li je moguće da je fenomen otmica baziran na fiziološki proizvedenoj fantaziji? Odgovor je ne, zbog činjenice sto dokazi fenomena otmica nisu bazirani na pamćenju i sjećanjima pod hipnozom. Postoje takode fizički dokazi. Kad oteti ljudi fizički nedostaju iz njihove normalne životne sredine, - poziva se policija, ljudi organizuju potrage, očajni roditelji...”

Jos bih samo napomenuo da se ovdje ne radi ni o kakvom istraživanju istorije na osnovu dubioznih istorijskih dokumenata, niti o istraživanju religije na osnovu još dubioznijih ‘svetih’ spisa, pa pisanju knjige na osnovu tih “saznanja”, odnosno, autorovih - vjerovanja. Isto je i sa ideologijama.

Ovdje se radi o sprovođenju jednog nepristrasnog istraživanja i radu sa ŽIVIM ljudima, OVDJE I SADA!!! (Još jedna – Činjenica?!).

(Uostalom, već sam pisao na temu “kalibracije” naše percepcije, pa ko je razumio, razumio je.)

Na primjer, postoji i određeni video materijal, kojeg slučajno imam, gdje šaman plemena Zulu, Kredo Mutwa, govori nekih 6 sati na temu interakcije vanzemaljaca sa ljudima u Africi, o manipulaciji ljudi s njihove strane, impregniranju žena, odstranjivanju fetusa, otmicama itd. itd. Znači, i bez ove knjige Dr Jacobsa sve ovo je poznato onima koji obraćaju pažnju na objektivnu realnost širom ove planete. Naravno, i Kreda Mutvu možemo lako diskreditovati jer kako sam već rekao, kad je samo-trankvilizacija u pitanju, sve je dozvoljeno, pa čak i niski udarci.

Kažeš da ovo ukoliko je tačno, nagoni čovjeka na djelovanje? Na žalost, svi oni koji su objektivno proučili i razumjeli ovaj fenomen, kao i mentalno stanje današnjeg prosjećnog čovjeka, slažu se u tome da je sada za neko djelovanje u smislu sprečavanja ovog plana i manipulacije čovječanstva – KASNO.

Mislim da bi na osnovu ovoga što je rečeno u ovoj seansi neke stvari trebale biti jasnije:

July 25, 1998

Freddie, Ark, Laura

Q (Question - Pitanje): Zdravo.
A:(Answer - Odgovor): Zdravo.
Q: Koga imamo sa nama večeras?
A: Waybon.
Q: A preko čega vršite prenos?
A: Kasiopeja.
Q: (L) Čitala sam knjigu Dr. Davida Jacobsa, profesora istorije na Temple Univerzitetu, u vezi njegovog istraživanja fenomena otmica. Dr Jacobs kaže da sada, nakon svih tih godina provedenih na istraživanju tog fenomena, on ZNA zašto su vanzemaljci ovdje i da se boji. David Jacobs kaže da je stvaranje njihovog potomstva primarni cilj koji stoji iza fenomena otmica. Da je to stvarno tako?
A: Djelomično, ali to nije “cijela stvar.”
Q: (L) postoji li neki drugi dominantan razlog?
A: Zamjena.
Q: (L) Zamjena čega?
A: Vas.
Q: (L) Kako to mislite? Da li stvaraju jednu rasu koja će zamijeniti ljudska bića, ili otimaju pojedine ljude kako bi ih zamijenili klonovima, ili nešto drugo?
A: Uglavnom ono prvo. Vidite, ako neko želi da stvori jednu novu rasu, ništa bolje nego masovno hibridizirati a onda masovno reinkarnirati. Pogotovo kad je domaćinska rasa van svakih granica ignorantna, kontrolisana i antropocentrična. Kako lijepa sredina za jedno potpuno uništenje, osvajanje i zamjenu...zar ne?
Q: (L) Dobro, to je bio odgovor na moje pitanje u vezi njihovog cilja. Ovdje, u ovoj knjizi, Dr Jacobs kaže da se te otmice događaju stalno u okviru određenih porodica. Navod: “Osim zaštite fetusa, postoje i drugi razlozi za tajnovitost. Ukoliko su ove otmice, kako nam sve činjenice govore, jedan intergeneracijski fenomen u kome su djeca otetih takođe žrtve otmica, onda je jedan od ciljeva vanzemaljaca proizvođenje još više onih koje će otimati. Da li su sva djeca otimanih uključena u taj fenomen? Činjenice nam ukazuju da jesu. Ukoliko jedan od onih koje otimaju ima djecu sa nekim koga ne otimaju, sve su prilike da će njihova djeca takođe postati žrtve otmica. To znači da će kroz normalno povećanje populacije, razvode, ponovne brakove itd. broj otimanih brzo porasti kroz nekoliko generacija. Kada ta djeca odrastu, stupe u brak i dobiju stvoju djecu, sva njihova djeca, bez obzira da li se oženili ili udali za onog kojeg vanzemaljci otimaju ili ne, biće žrtve otmica. Da bi se zaštitila intergeneracijska priroda ovog programa razmnožavanja, to se mora držati u tajnosti od ljudi koje otimaju, tako da oni nastave da imaju djecu. Kada bi žrtve otmica ZNALE da je ovaj program intergeneracijski, oni bi mogli da se odluče da nemaju djecu. To bi onda moglo dovesti kritičnu fazu tog programa do zastoja, što vanzemaljci ne mogu sebi dozvoliti. Najvažniji razlog za ovu tajnovitost je da bi se proširio program razmnožavanja i da bi se on lateralno integrisao u društvo, tako da vanzemaljci moraju osigurati da oni koje otimaju ulaze u polne odnose sa onima koje ne otimaju i začinju djecu koja će biti žrtve tih otmica.”

Ovo bi moglo da sugeriše da postoji neka posebna porodična loza koja je prijemčiva za...
A: Mi smo vam već jednom rekli: ono iskustvo sa nacistima je bila samo “generalna proba”, sada već vidite neke sličnosti, zar ne?
Q: (L) Da, sada vidim...
A: Mi smo vam takođe rekli da ono što su evropljani uradili “američkim domorocima” može da predstavlja jedan predznak na nivou mikrokosmosa. Takođe, kao malo “hrane za razmišljanje” može poslužiti i ovo što vi kao zemljani 3-ćeg denziteta činite žiteljima 2-gog denziteta (biljkama i životinjama, prim.prev.) Drugim riječima, vi ni po čemu niste posebni, uprkos tome što mislite da jeste, zar ne? Takođe smo vas upozorili da se Orion stvorenja, 4-tog denziteta i njihovi saveznici, nadaju da će vas kontrolisati i nakon vašeg prelaska u 4-ti denzitet. Sada kad saberite sve ovo, šta imate? Do sada bi bar trebali da znate da je duša ono što je bitno, a ne tijelo. Vas su drugi manipulisali/projektovali na genetički, duhovni i fizički način da budete bodicentrični (orjentisani na ili zaokupljeni tijelom, prim prev.). Interesenatno je da bez obzira na sve napore od strane 4-tog pa do 6-tog denziteta, taj “veo je ostao neoštećen”.
Q: (L) Sada se postavlja pitanje šta mi treba da RADIMO s ovom informacijom?
A: Kao i sa svim ostalim, nije do toga šta vi treba da radite s njom, radi se samo o tome da je imate.
Q: (L) Da li postoji neka mogućnost da se osujeti plan entiteta iz 4D u vezi ovog projekta?
A: Da li je postojala ikakva mogućnost da se poraze španski konkvistadori, engleski, francuski, holandski i njemački “kolonijalisti”?
Q: (F) Da li oni to kažu ono što ja mislim da su rekli? (L) Da. To je neizrecivo deprimirajuće.
A: A jeste li vi to očekivali Baštu s Ružama?
Q: (L) Ako je to sve stvarno tako, onda je najbolje da se pridružimo kultu Nebeska Vrata (the Heaven's Gate cult, prim. prev.) i počinimo kolektivno samoubistvo, pa da ne moramo da se bakćemo sa svim tim stvarima?!
A: Vi ste sami odlučili da se “pozabavite time”, zar niste?
Q: (L) Pa dobro, jesam li ja bila tada trijezna, ili sam bila dobro popila?
A: Nema pića u 5-tom denzitetu!
Q: (L) Dobro, imala sam jednu prepisku sa Carlom McCarty koja je kanalizirala Ra. Ona kaže da mi ne treba ništa da RADIMO, mi samo treba da BUDEMO, ono što treba da BUDEMO je samo da puštamo ljubav da protiče kroz nas, da volimo vanzemaljce i sve ostale, tj. nešto kao da sjednemo među tulipane i opustimo se, pa kad nas oni porobe, mi i to takođe treba da VOLIMO. Nekako mi se ovo ne sviđa...
A: Sve što postoji to su lekcije!!
Q: (L) Ali ne vidim svrhe?
A: Vaša iskustva se nikada ne završavaju, nego se transformišu. Bodicentričnost se ne treba primjenjivati.
Q: (L) Dobro, jednom ste rekli da kad pređemo u 4-ti denzitet onda ćemo biti ravnopravni, na istom terenu. Onda, ljudi će se probuditi pa će doći do bitke između ljudskih bića i vanzemaljaca...
A: Da.
Q: (L) Znači, tu ćemo onda biti na istom nivou s njima, a ne kao oni Asteci ili američki domoroci protiv evropljana i...
A: Pogrešno, sve što se događalo u toj drami bilo je u 3-ćem denzitetu. Zečevi, pacovi, psi itd. nisu ravnopravni s vama na istom bojištu!
Q: (L) Da li vanzemaljci znaju o skorašnjem dolasku kometa i svim tim stvarima?
A: Da.
Q: (L) I oni misle da ono sto oni rade, ta rasa koju stvaraju, da ce ona opstati nakon tih kataklizmičkih događaja?
A: Naravno.
Q: (L) Da li to ‘naravno’ znači da će oni stvarno preživjeti ili da ovi samo misle da će oni preživjeti?
A: Oboje.
Q: (L) Dobro, jednom ste rekli da je sve to nešto kao jedna “bitka kosmičkih proporcija”. Da će ovaj ciklus stvoriti balans itd. Ja pokušavam da razumijem to sve. Ako je to slučaj, onda u tome ima mnogo više nego što je ono – španski osvajaći protiv Asteka i evropljani protiv američkih indijanaca; da se u određenom momentu priča mijenja – da oni koji su bili potlačeni počinju da uzvraćaju udarce, - pokušavam da dovedem ovu alegoriju u jedan razumljiviji okvir. Da li znate na šta mislim?
A: Ne.
Q: (L) Pa dobro, to je zato što sam zbunjena. Ono što pokušavam da pitam to je: kakve šanse mi imamo da bilo šta učinimo?
A: Zar još uvijek ne vidite “širu sliku”?
Q: (L) Šta je ta šira slika?
A: Vaše duše, vaša svijest.
Q: (L) Znači, drugim riječima, mi smo odlučili da dođemo upravo na ovu tačku u vremenu kako bi iskusili ovo masovno osvajanje naše planete, poraz i uništenje ljudske rase, čisto da bi imali jedno takvo iskustvo, a onda se ‘odjavili’ pa reinkarnirali?
A: Ne.
Q: (L) Pa dobro, meni se sve to tako čini! Vi kažete da je jedina stvar koja se računa – naša duša, naša svijest, tako ako budemo pazili nasu dušu a naša tijela se ‘odjave’ odavde, onda je odgovor očigledno a) reinkarnirarti se, ili b) preći na viši denzitet pa se tamo reinkatnirati. Postoji li tu neka druga opcija?
A: Koliko dugo si očekivala da “živiš?"
Q: (L) Dobro, u najboljim uslovima, optimistički rečeno, od 70 do 80 godina.
A: I da li je to dugo?
Q: (L) Ne, nije dugo. Po kosmičkim standardima to je samo jedan bljesak. Na šta ste vi to mislili?
A: Razmislite o tome? Da li imate neke svoje savremenike koji su izvršili tranziciju u 5-ti denzitet?
Q: (L) Da.
A: Kako to? Kako je tako nešto moguće?
Q: (L) Zato što su oni umrli. Tijelo je umrlo.
A: Zašto?
Q: (L) Zato što je to ono što se dešava sa tijelima.
A: A da li je to “fer?”
Q: (L) Da li je fer?! Pa bilo bi, ukoliko je to ono što su oni odlučili.
A: I...
Q: (L) Ne znam kuda sve ovo vodi!
A: Čini se da vi imate utisak da su samo dobra iskustva prihvatljiva.
Q: (L) Ne, ja nisam pod utiskom da su samo dobra iskustva prihvatljiva, ali me sve ovo buni jer sam mislila da razgovaramo sa ljudima koji bi trebali biti ‘mi’ iz budućnosti. Sada se nalazimo u jednom periodu na ovoj planeti kada se stvari nalaze u jednom veoma čudnom stanju. Odvija se neka vrsta ogromne tranzicije i ja se pitam kakva je svrha svega toga? Zašto mi uopšte razgovaramo s vama?
A: To je jedna lekcija. Zar još uvijek ne razumijete? Ta lekcija, i sve lekcije, to je sve što postoji. Sve one su od neprocjenjljive vrijednosti.
Q: (L) Dobro, mi dobijamo te lekcije. Vi ste nam rekli šta se događa. Vi vidite kako se to događa oko nas. Ja sam sigurna da je ono što ste nam rekli stvarno tako, jer postoji MNOGO drugih okolnosti i dokaza kao i istraživanja drugih koji su stigli do istih zaključaka, I PROKLETO BILO, SVE JE TO TOLIKO RUŽNO! DA LI ME RAZUMIJETE?! TO JE VEOMA RUŽNO!
A: Govoreći iz vaše perspektive.
Q: (L) Pa dobro, Chloe nas je pitala telefonom prije par dana za šta mi to treba da se probudimo? Da li bi mi trebali da se probudimo u jedno stanje u kome možemo da VIDIMO sve ove stvari koje se događaju?
A: Da.
Q: (L) Da li je u tom buđenju i viđenju tih stvari, cijela stvar? Dobro, kada se jednom probudimo i VIDIMO to, zašto onda ne treba jednostavno da se ‘odjavimo’ odavdje u tom momentu? Ako znate kakav je scenario nekog filma, onda ne morate da gledate taj film!
A: Da, ali onda ćete propustiti to iskustvo.
Q: (L) Znači, mi smo ovdje da iskusimo kako nas neko žvaće i gricka...
A: Ne.
Q: (L) Porobljeni, kontrolisani, tretirani kao pacovi u kavezu neke laboratorije...
A: Ekstaza, sjećaš li se?
Q: (L) Ekstaza?! DOVRAGA S NJOM! Pa ne moramo valjda svi da GORIMO NA LOMAČI! Ja razumijem da bi tako nešto moglo da bude jedno PRILIČNO EKSTATIČNO iskustvo! Sigurna sam da se William Wallace osjećao perfektno ekstatično kada su ga kastrirali, pa mu izvadili crijeva i sagorili ih na vatri ispred njegovih očiju!
A: Ne tako davno, tvoja glava je udarila u pločnik...
Q: (L) Da li je to bilo jedno ekstatično iskustvo?
A: Da.
Q: (L) Znači, kad kazemo ‘ekstatično’ to onda može da podrazumijeva i da se čovjek baci kroz prozor i rikne?! Vi treba da razumijete nas i ovu našu situaciju ovdje u 3D! Mi nemamo glave za njihovo lupanje o pločnike!
A: Niti ćete imati/vi/mi.
Q: (A) Kažete da znanje štiti. Ono nas štiti protiv ČEGA?
A: Mnogih stvari. Jedan primjer: post transformativna trauma i konfuzija.
Q: (L) Tako, znanje će nas zaštititi od post-transformativne traume i konfuzije. Hoćete da kažete da će ta tranzicija u 4-ti denzitet biti traumatična i zbunjujuća? Da li mislite na transformaciju iz 3-ćeg u 4-ti denzitet, ili iz 3-ćeg u 5-ti denzitet, tj. smrt?
A: Oboje.
Q: (L) Znači, ukoliko se neko ne šokira ili istraumira, onda će taj tamo bolje funkcionisati?
A: Da.
Q: (L) Dobro, ukoliko čovjek napravi tranziciju direktno iz 3-ćeg u 4-ti denzitet bez pretodnog svraćanja u 5-ti denziteti uz pomoć smrti, to bi impliciralo da čovjek može preći iz 3-ćeg u 4-ti denzitet bez smrti. Da li je to tačno?
A: Da.
Q: (L) Kako se to doživljava? Kakvo je to iskustvo...
A: Alisa prolazi kroz ogledalo.
Q: (A) Dobro, oni kažu da bi nas to znanje trebalo zaštititi od traume i konfuzije. U drugu ruku, sve su to lekcije, pa je i trauma jedna lekcija. Zašto bi mi trebali raditi na tome da izbjegnemo tu lekciju?
A: U pravu ste, to jeste jedna lekcija, međutim, ako imate predznanje onda vi tu lekciju naučite ranije i na jedan drugačiji način.
Q: (L) Znači, ako naučimo tu lekciju na drugačiji način, da li to onda ublažava potrebu ili način učenja te lekcije za vrijeme tranzicije?
A: Da. Bude lakše.
Q: (L) Ja moram da priznam da razmišljanje o svemu ovome, i nemogućnost da bilo šta poduzmem u vezi toga i nemogućnost da kažem drugim ljudima o tome, jer mi neće vjerovati, to je sigurno mnogo bolnije od onog šoka kojeg bi doživjela kad...
A: Ne.
Q: (L) Dobro, da li kažete da ja MOGU reći drugima ovakve stvari?
A: Možeš ih prenjeti, ali savjetujemo da se to učini na jedan suptilan način.
Q: (L) Pa dobro, koliko suptilno bi to trebalo da bude?! Hoću da kažem, pa ne mogu im reći 'hej narode, jeste li vi čuli za ono - njam, njam, mljac, mljac…?!?'
A: To nije sve baš tako a ti to već znaš! Većinu vas ne jedu, nego samo manipulišu. Znanje štiti na najnevjerovatnije načine. Matematika se “podučava” u vašoj oblasti na takav način da samo nekolicina odabranih mogu da je nauče. A matematika je jezik cijele kreacije. Na primjer, napredne matematičke grane, kao što je algebra, pružaju ključeve za otključavanje vrata između univerzuma od materije i univezuma od antimaterije. Preporučili bi onima koji su prisutni da uče algebru, ukoliko već nisu.
Q: (L) Dobro, savjetujete nas da učimo algebru...
A: One koji trebaju.
Q: (L) Da li kažete da mi možemo otključati vrata između univerzuma od materije i antimaterije? Da li na to mislite?
A: Možda...
Q: (L) Ja u svakom slučaju ne mislim da se zadržavam na ovoj planeti nakon što je vanzemaljci preuzmu, i kad počnu da grickaju ljude!
A: Grickaju? Molim te!!
Q: (A) Ja bih želio da podsjetim na onu prošlu seansu kad ste govorili o teoriji ujedinjenih polja i kad ste rekli da treba da se vratim u 1969. godinu. Pokušavao sam da se sjetim o kakvoj se to raskrsnici radilo u 1969.g.? Nisam se mogao ničega sjetiti. Može te li mi malo pomoći: šta je to bilo? Koji mjesec?
A: Avgust.
Q: (A) Da li je to bilo u Wroclawu?
A: Da. Lođ.
Q: (A) U tom gradu živi moj brat. Možda, da... bio sam tamo u 1969.g. Da to je tačno. Želio bih da znam nešto više o onoj vašoj primjedbi “Rus u srcu?”
A: Ti si to studirao i bio si u intereakciji sa nevjerovatnim ljudima... Hamburg...
Q: (A) Da to je tačno, ali zašto je to bitno?
A: Vrata otkrovenja se otvaraju uz pomoć kontemplacije prošlosti koja je u stvari sadašnjost.
Q: (A) Dobro, da li je to pominjanje Rusa i odlazak u Hamburg u vezi sa onim istraživanjima koja sam obavljao u Hamburgu?
A: Čitanje ruskih knjiga u vezi značajnih teoretskih i hipotetičkih principa? Hamburg? Istraživanje? Da, ali to je samo jedan nagovještaj koji ti sada možemo dati, da ne bi propustio priliku da otkriješ nešto što je istinski važno.
Q: (L) Dobro, radićemo na tome.
A: Staza kraj svjetlosnihpolova, Arkadijus…Laku noć.

Kraj seanse


Sada samo treba uzeti, čisto vježbe radi, kao jednu “radnu hipotezu,” - da čovjek sve ovo objektivno sazna i vidi svojim očima. Znači da je sve ovo što je gore implicirano - istina. Šta bi on mogao sada da uradi?!?

Ukoliko on počne da zvoni na uzbunu, “spavaći” iz njegove neposredne okoline će ga prvo opomenuti da im ne kvari san a ukoliko on ostane uporan, oni će ga, u najboljem slučaju, proglasiti ludim i zatvoriti u ludnicu. (Ovdje moram napomenuti da su već mnogi od onih koji su zvonili na uzbunu – fizički likvidirani.)

Ove informacije možemo samo izbaciti na internet i ostaviti ih tu da se posluži ko hoće i da radi s njima šta hoće.

S druge strane, onaj koji stvarno razumije stvar, razumjeće i to da ćemo imati onakvu kolektivnu sudbinu kakvu smo ovakvim svojim kolektivnim ponašanjem i zaslužili. Ne možemo se ponašati kao ignorantne ‘ovce’ a istovremeno očekivati da živimo kao ‘lavovi’, koji uz sve to imaju i jednu svijetlu budućnost.

Stanje svijesti je “ime” cijele ove “igre”. To je jedino na čemu se još uvijek može raditi, ako ne na kolektivnom, onda bar na - individualnom nivou.

Što se kolektivnog nivoa, odnosno, nas kao čovječanstva tiče, mislim da se sada sasvim objektivno može reći -- da smo ga dobro popušili. Popušili smo ga toliko, da ćemo vjerovatno po tom osnovu zauzeti prvo mjesto u Ginisovoj Knjizi Rekorda Ovog Univerzuma.