Konspiracije - velike i male

R. Dolan (knjiga: UFOs and the National Security State) tvrdi: - “Misli o konspiraciji nisu nikakve deluzije ili paranoja. Sa istorijske tačke gledišta, JEDINA realnost je realnost konspiracije”.

Ako uzmemo samo kao jednu “radnu hipotezu” da je ovo tačno, onda bi to značilo da ukoliko jedna velika zavjera postoji kroz istoriju naše planete, to onda podrazumijeva da se sve bitne informacije koje imaju veze sa objektivnom realnošću (uključujući i tu ‘zavjeru’) još od davnih dana kontrolišu a uz pomoć kontrole i manipulacije informacijama kontroliše se i stanje svijesti skoro svakog ljudskog bića na ovoj planeti.

Individua čije je stanje svijesti rezultat mentalne kontrole razmišljajući na temu postojanja ili nepostojanja zavjere, normalno će imati tendenciju da zaključi kako konspiracija - ne postoji. Ona drugačije ni ne može zaključiti jer nema elemenata na osnovu kojih bi mogla dokazati da konspiracija postoji. Zašto ih nema? Pa, upravo zato što su informacije koje imaju veze sa objektivnom realnošću strogo kontrolisane.

Znači, postoji uskraćivanje informacija kao i širenje dezinformacija. Tako, bitne informacije čovjek nikada ne sazna, dok on istovremeno prihvata dezinformacije koje su mu servirane od strane ‘kontrolnog sistema’ kao istinu, te mu onda one određuju njegovo stanje svijesti, razmišljanje i ponašanje.

~***~

Da bi se objasnio princip rada dezinformacije tj. kako ona može da “reguliše” svijest čovjeka, poslužiću se jednim banalnim primjerom kao što je “teroristički” napad na STC i Pentagon. Veoma je malo ljudi koji su razmislili svojom glavom u vezi pozadine ovog slučaja a još manje onih koji su poduzeli jedno dublje istraživanje.
Dr. A. Pastore je jedan od nekolicine koji su detaljno proučili stvar. On je predstavio taj događaj tekstom pod naslovom Čudnije od Fantazije, i to na takav način da svako ko ima 2 funkcionalne i povezane nervne ćelije može prateći izneseni materijal, linkove i reference, doći do zaključka da zvanična verzija tog događaja nema nikakve veze sa objektivnom realnošću.

Moj susjed Brian W. samog sebe smatra veoma informisanim čovjekom jer svakog dana čita novine, sluša radio i gleda televiziju. Događaj 11 septembra 2001. g. ga je toliko bio zapanjio da on dugo vremena nije mogao doći sebi. Njegov pogled na muslimane i islamsku religiju prekonoći se promijenio. Već idući dan, nakon što je uz pomoć medija saznao sve detalje, njemu već nije bilo jasno zašto Buš nije odmah bacio nuklearnu bombu na Avganistan, jer se tamo krije bin Laden. Kad je uključio malo više “logike” došao je na ideju da bi najbolje bilo izvršiti nuklearni napad i na Irak, Iran i ostale islamske zemlje, jer su svi oni isti. Njima se ne može vjerovati. S kolegom s posla, koji je inače iz Pakistana, on je odmah prestao da priča, jer i on mora biti isti kao i oni teroristi. Sad ga se još i boji, jer taj kolega uvijek nosi na posao jednu poveću torbu u koju vrlo lako može da stavi bombu. Ko zna šta on ima u toj torbi…može nas dići sve u vazduh, kad god hoće, mislio je stalno Brian dok su mu žmarci išli niz kičmu. I onaj susjed koji stanuje u trećoj kući od njegove nekako sumnjivo izgleda. Ima tamnu kožu, mora da je Arap. Brian je počeo tri puta da provjerava da li je dobro zaključao vrata prije nego što je išao u krevet a kad god je nešto šušnulo u blizini on je skakao iz kreveta kao oparen računajući da mu se Arapi šunjaju oko kuće. Kad je uspjevao da zaspe, sanjao je kako ga onaj musliman, njegov kolega s posla, raznosi u paramparčad bombom. Tako je sa olakšanjem dočekao momenat kada su Amerikanci napali Avganistan, pa Irak… Što ih više pobiju, to bolje, razmišljao je Brian. Što manje muslimana to više sigurnosti za poštene hrišćane. Uhh, da sam bar malo mlađi, i ja bih otišao tamo da im pokažem svog boga, razmišljao je on. Čak je počeo i sanjati kako kosi Arape mitraljeskim rafalima. I tako on mjesecima.
Jednom prilikom nađemo se mi u društvu i on mene onako s neba pa u rebra priupita - šta ja mislim zašto se muslimanski svijet neće bar kolektivno izvinuti Amerikancima. Ja ga upitam – zašto?! Njemu opet ne bi jasno kako ja to ne znam na šta je on mislio. Pa zbog ovih terorističkih napada, reče on nestrpljivo u očekivanju mog odgovora. Ja mu kažem, pa vjerovatno zato što ih oni nisu ni počinili. A onda će on - Pa čitaš li ti novine, gledaš li ti televiziju, slušaš li ti radio!?! Ja mu kažem da ono što čitamo, slušamo i gledamo, pa čak i učimo u školi ne mora istovremeno da bude i istina.
Onda ga ja priupitam da li se on ikada potrudi da prouči nešto sam a ne da prihvata sve onako kako mu je servirano. S obzirom da on o takvoj jednoj varijanti nikada nije razmišljao, ja sam mu donio orginalnu verziju teksta Čudnije od Fantazije i predložio da pokuša uz pomoć ovog teksta, linkova i navedene literature sam da istraži stvar, pa da mi onda kaže sta je zaključio.

Nakon nekoliko dana vidim da mu nije lako. Brian se pati jer se ne može tek tako lako odreći one svoje slike u čije stvaranje je uložio toliko vremena, truda i energije a u tekstu kojeg je pročitao ima mnogo informacija koje prijete da je unište ili bar dobro uzdrmaju. Ne zna, jadan, ni kako bi sad oživjeo sve one Arape koje je u snu pobio. Sada na mene poprijeko gleda, kao na nekoga ko pokušava da ga nasamari. Nešto mu ipak nije jasno ali mu nije jasno šta mu nije jasno. Gdje je greška? Čak sam dobio utisak da je on sada i na mene ljut!?

Inače nije uputno razbijati tuđe iluzije, jer ljudi sa razbijenim iluzijama nemaju se više na šta “osloniti”, a s obzirom nemaju dovoljno stabilnih elemenata na osnovu kojih bi “operisali”, oni gube ravnotežu, postaju nervozni, bijesni na one koji su im “razbili” iluziju a često i agresivni.

Generalno je pravilo da ljude treba pustiti da se brčkaju u iluziji koliko god hoće. Sve drugo podrazumijeva kršenje njihove slobodne volje.

Za Briana konspiracije nisu postojale jer da su postojale, onda bi to sigurno on čuo preko TV ili pročitao u novinama.
Za Briana ni vanzemaljci ne postoje jer ih nije vidjeo, a osim toga, tako kažu i u medijima i u crkvi.
Koliko je ljudi danas u svijetu koji “razmišljaju” kao Brian?

Ovo je bio samo jedan kratak i banalan primjer manipulacije svijesti jednog prosječno programiranog čovjeka uz pomoć terorizma i medija.

Prosječan čovjek, kao Brian, nije u stanju primjetiti ni malu konspiraciju, a kamoli neku veliku.

Prosječan čovjek, kao Brian, nije naučio da razmišlja nezavisno, sa “svojom glavom”. On vjeruje u laži i smatra ih istinom. On vjeruje u vjerovanja a svoja vjerovanja smatra istinitim.

Međutim, sve ovo bi moglo da bude samo jedna “dječija igra” u poređenju s onom manipulacijom koja dolazi s “gornjeg sprata”.

Na kraju krajeva, ono u šta čovjek vjeruje ili ne vjeruje, rezultat je njegovog stanja svijesti, za koje je on sam odgovoran. Isto je i sa konspiracijama, vanzemaljcima, religijom, svim onim što on smatra mogućim, svim onim što on smatra nemogućim itd.

Koliko je čovjekova svijest razvijenija, utoliko veći dio objektivne realnosti je on u stanju da VIDI. Kad čovjek dođe u situaciju da vidi objektivnu realnost, onda će on biti u stanju i objektivno da rasuđuje. Tada će mu biti jasno zašto je Dolan rekao – da je sa istorijske tačke gledišta, JEDINA realnost - realnost konspiracije, a biće mu jasni i razlozi za to.

Kao što i svaki uzrok vodi ka posljedici, tako i stanje svijesti svakog pojedinca ima svoje konsekvence. Kakve god one bile, sigurno je to da su one uvijek – zaslužene. Znači, - sve je to povezano.

Pozdrav!