Mentalni programi

“Služite Gospodu sa strahom i radujte se s trepetom”

(iz jedne Svete Knjige)

Kada se uvodilo hrišćanstvo, oko neke 980.g. na prostorima gdje je moj pra, pra, pradjed živjeo, on je vjerovatno već tada imao neki svoj pogled na stvarnost, duhovnost, odnosno, religiju i kakav god da je on bio, to je bilo nešto u šta je on vjerovao, odnosno, nevjerovao, što bi se reklo - njegova privatna stvar.

S obzirom, da se ta religija/novi program, u to vrijeme uvodila u krvi do koljena, tj. nije bilo na principu hoćeš-nećeš, nego moraš, on kada je vidio kako su prošle njegove komšije koje nisu htjele da ju prihvate, vjerovatno se odlučio da ju prihvati čisto iz razloga da sačuva svoju glavu i glave svoje porodice.

“Ili se prikloni - ili ćemo da te uklonimo”, stari je moto antropoida, koji kako vidimo i dan danas dobro funkcioniše. Tako se on priklonio, mada je vjerovatno i umro ne vjerujući u ono u šta je zvanično morao da vjeruje. Međutim, što se njegovog potomstva tiče, program je učinio svoje, te je tu došlo do tzv. “domino efekta”. Tako neki od njegovih potomaka ne samo da su ga prihvatili, nego čak i kao popovi i sveštenici dalje promovisali.

Kada su, dosta kasnije, oni koji su kreirali taj program odlučili da malo eksperimentišu s jednim novim programom (komunizmom), mom djedu koji je živjeo na istim prostorima, ta ideja se nije nimalo svidjela, jer je on tada bio tvrdokorni hrišćanin. Njegov program je imao i jaku “anti-virusnu komponentu” koja je sprečavala ne samo deprogramiranje, nego i – reprogramiranje. Kada su opet milioni onih koji nisu htjeli da prihvate novi program počeli gubiti glavu, on nije postupio kao njegov pra, pra, pradjed te odmah prihvatio novi program, nego je odlučio da bježi na prostore koji tim novim programom tada još uvijek nisu bili zahvaćeni (u ovom slučaju iz Rusije u Srbiju). Nije se priklonio, znači, nego se - uklonio.

Tako je on umro privržen Microsoft Hrišćanstvu dok njegov sin, odnosno moj otac, nije uspio da izbjegne novi program, kojeg sam i ja svojevremeno trebao da prihvatim. Naravno, Microsoft Komunizam se isto tako vrlo lako, kao i sve ostalo što nam je bivalo nametnuto, mogao racionalizovati. Neki su išli čak dotle da su i u Komunističkom Manifestu otkrivali i neku dublju simbologiju.

S obzirom da su i škole uvijek morale da prate trendove, odnosno, najnovije masovne programe, vjeronauk je izbačen a marksizam ubačen. Umjesto ikona i svetaca Ms Hrišćanstva, sada su nas sa zidova motrili simboli i sveci Ms Komunizma, Marks, Engels i ostala kompanija.

Na nama je bilo samo da racionalizujemo kako imamo posla s nečim najboljim koje je do tada smišljeno za naše dobro. Ko je bolje, u ovom smislu racionalizovao i pratio taj program, bolje je kotirao u društvu. Naravno, nikakva kritika negativne vrste nije bila nimalo uputna. Neki iz moje šire familije ne samo da su vjerovali u ovaj program nego su ga kao partijski sveštenici čak i promovisali sa istim žarom kao i oni moji preci koji su svojevremeno promovisali Ms Hrišćanstvo. Stvar sa Ms Komunizmom krenula je tako žestoko i s jednom takvom ozbiljnošću da se računalo kako je nemoguće da ova posljednja riječ ljudske filozofije ikada propadne. Koliko je ljudskih života koštao taj eksperimentalni program ne može se sa sigurnošću utvrditi.

Onda je neko rekao kako je s eksperimentom završeno, “stoko nazad u stare torove”. “Puj pike propalo - ne važi više”. Izbaciše marksizam iz škola, skinuše slike marksističkih svetaca sa zidova, vratiše vjeronauk u škole zajedno sa svecima Ms Hrišćanstva. Ko se nije odmah reprogramirao, tj. zaboravio Ms Komunizam, kad je to bilo naloženo, automatski se počeo smatrati - neprilagođenim. Čovjek se inače najlakše programira – kad ga dobro isprepadaš. Naravno, ni ovo nije moglo da prođe bez žrtava, jer je ovaj put valjalo i obaviti transfer “narodne imovine” i prirodnih bogastava u ruke onih koji su na hijerarhijskoj ljestvici odmah do onih koji programe izmišljaju. Stari podprogrami su prekonoći osvježeni i aktivirani, tako da je došlo do nastavka tradicionalne bitke između “onih koji Ga ljube u dupe”, “onih koji su Mu se naguzili” i “onih koji Mu ga puše”.

Oni što Mu ga puše zauzeli su jedan čvrst stav: “ko nije sa nama taj je protiv nas”. Isti stav zauzeli su i oni što su Mu se naguzili i oni što Ga ljube u dupe. Ovdje, naravno, govorimo o subprogramima jednog te istog programa. Razlika između njih bila bi analogna razlici između Ms Windows 98, Ms Windows 2000 i Ms Windows XP (kako vidimo, - proizvođać tih programa je isti).

S druge strane, oni koji se nisu mogli priključiti ni jednoj od ovih grupa s različitim pristupom entitetu koji se kroz zadnjih par hiljada godina naše istorije predstavlja pod imenom Jehova, Allah ili Hrkljuš, morali su hitno da se izmjeste, ukoliko su imali vremena za to, pa tako i ja. Ja se tako ne priklonih, nego se uklonih. Kasnije, vrzmajući se po ovoj planeti jedino što sam mogao primjetiti, to su bili – u sustini isti ljudi, samo – različito programirani. Religija je bila do sada jedan od najbitnijih programa jer veže čovjekovu svijest na specifičan način praveći ga poniznim podanikom, daje mu osjećaj pripadnosti (svom stadu) i stalni strah od nekog entiteta koji motri odozgo i sudi. Religijom je čovjekova svijest pa time i percepcija – zatvorena, a duh (još uvijek naučno nepriznat) zarobljen.

Čovjek je stavljen u ulogu sljedbenika a sljedbenik koristi svoj um samo za slijeđenje nekoga ili - nečega.

Vanzemaljci i međuljudski sukobi

Izvod iz uvoda knjige The Gods of Eden, William Bramley:

“Kad sam prvi put počeo istraživati porijeklo i uzroke međuljudskih sukoba, sigurno poslednja stvar koja mi je mogla pasti na pamet bili su neidentifikovani leteći objekti, bolje poznati kao NLO-i...”

Kasnije on kaže kako je evidentno da je u mnogim sukobima između dvije grupe ljudi, jedna treća strana uvijek igrala značajnu ulogu (Makijaveli), pa dodaje:

”Zaintrigiran tim konceptom, odlučio sam se da izvedem jednu studiju kako bih odredio koliko je taj faktor treće strane bio bitan u ljudskoj istoriji. Želio sam da otkrijem da li postoji išta zajedničko između tih uticaja treće strane, kroz našu istoriju. Ja sam se nadao kako će ta moja studija ponuditi neke dodatne uvide u vezi toga kako i od čije strane je naša istorija krojena....Ono što je proizašlo iz ovog skromnog cilja bila je jedna od najnevjerovatnijih odiseja koje sam ikada poduzeo. Moja istraga krivudala je kroz jedan kompleksan labirint satkan od značajnih činjenica, zapanjujućih teorija i svega između toga. Što sam dublje kopao, jedna zajednička nit počela je sve više i više da se pojavljuje. Na moju žalost, ta nit je bila toliko bizarna da sam dva puta morao da prekidam ovo svoje istraživanje, jer mi se sve to zgadilo.

Kada sam razmišljao o toj neprilici u koju sam zapao, shvatio sam nešto veoma važno: Racionalni umovi imaju tendenciju da traže racionalne uzroke kako bi objasnili ljudske probleme. Što sam dublje kopao, dolazio sam sve više i više na ideju da bi uzroci nekih problema čovječanstva mogli da potiču iz nekih najbizarnijih realiteta, koji se mogu zamisliti. Iz razloga što ti realiteti nisu zvanično priznati, a pogotovo razumljivi, njima se niko ni ne bavi. Kao rezultat toga, problemi koji potiču iz tih realiteta se veoma rijetko rješavaju, te tako se čini da svijet srlja iz jedne katastrofe u drugu. Moram da priznam da prije nego što sam počeo sa svojim istraživanjem već sam imao neke predrasude o tome šta ću najvjerovatnije otkriti: - profit, kao glavni razlog za onu zajedničku nit koja povezuje te razne uticaje treće strane kroz istoriju nasilja između ljudskih bića.

Umjesto toga, ono na šta sam naišao, bili su NLO-i. Ne postoji ništa što sam manje želio”.

Percepcija

Postoji jedna stara indijska priča koje kaže kako je nekada davno jedan kralj naredio da mu dovedu pet ljudi koji su od rođenja bili slijepi. Kada su ih našli i doveli u njegov dvorac, kralj ih je skupio i rekao im kako će sada imati priliku da opipaju nešto što se zove - slon, a nakon toga će morati podrobno da mu opišu kako taj slon izgleda. Međutim, kralj je udesio tako da se svakom od ovih pet sljepaca dozvoli da opipa samo jedan dio slona, tako da je prvi opipao surlu, drugi - glavu i kljove, treći - noge, četvrti - lijevu stranu slonovog tijela, a peti sljepac opipao je samo - rep. Onda ih je kralj opet okupio i zamolio da mu opisu kako slon izgleda. Nije prošlo dugo, ovih pet sljepaca su se počeli već toliko da svađaju da umalo nije došlo i do tuče. Prvi je tvrdio da je slon sličan zmiji sa hrapavom kožom, drugi se odmah usprotivio tvrdeći kako slon nema nikakve veze sa zmijom nego je to nešto zaobljeno i veliko sa dva povinuta koplja koja iz toga vire, treći je tvrdio kako ova dvojica nemaju pojma, jer slon izgleda kao četiri debela kolca zabijena u zemlju itd. itd…Svaki od sljepaca tvrdio je da slon izgleda upravo onako kako ga je on opipao, a nikome nije palo na pament da predloži, da svako od njih opiše ono što je opipao – pa će tako svi biti u stanju da sklope sliku slona i saznati kako on izgleda.

~***~

Naravno, slon u ovoj priči simbolizuje istinu a priča lijepo oslikava i naš pristup diskusiji na ovu temu. Međutim, da li mi uopšte imamo sposobnost za percepciju Istine, odnosno, objektivne realnosti?

Jedan veoma interesantan eksperiment uz pomoć hipnoze izveden je na sljedeći način. U prostoriji su sjedjele za stolom 3 osobe. Osoba A je hipnotisala osobu B i sugerisala joj da je osoba C iznenada nestala. Kad su osobu B povratili iz hipnotičkog stanja, ona je i dalje vidjela osobu C, jer njen sistem vjerovanja ne dozvoljava mogućnost da čovjek može da nestane. Eksperiment je ponovljen s tim da je osoba A saopštila osobi B, koja je bila pod hipnozom, da su osobu C iznenada pozvali te da ova morala hitno da napusti prostoriju. Osoba C je ustala, otišla do vrata praveći se kako izlazi napolje, otvorila i zatvorila vrata a onda se vratila tamo gdje je prije sjedila. Kad je osoba A povratila osobu B iz hipnotičkog sna, osoba B nije više primjećivala osobu C. Međutim kad je osoba C uzela svoju šoljicu sa kafom, osoba B je na svoje zaprepaštenje vidjela kako se šoljica kreće sama od sebe kroz vazduh!? Šta je osoba B smatrala “objektivnom” činjenicom, nakon što je povraćena iz hipnoze?! Da se u prostoriji nalaze samo ona i osoba A. Dva čovjeka! Ne moram ni da naglašavam da bi osoba B stavila na sto sve što je imala kao ulog u opkladu da se u prostoriji nalaze samo 2 čovjeka.

To “parcijalno sljepilo”, dovoljno da iskrivi percepciju objektivne realnosti u njenu suprotnost, čini se da je osobina većine ljudskih bića. S druge strane percepcija i stanje svijesti su takođe u direktnoj medusobnoj vezi.

Na ovo bih još dodao i pitanje, da li je moguće da je sa nama u istoj “prostoriji” i “treći čovjek” kojeg mi nismo u stanju da primjetimo?!?

Šta bi to bila objektivna percepcija i šta bi bila objektivna istina u realitetu u kome mi živimo?
Da li bi čovjek mogao očuvati svoj integritet (ostati “normalan”) kad bi se suočio sa istinskom slikom realnosti?

Prema Kastanedi čovjek ni ne može percipirati objektivnu istinu jer njegov samo-trankvilizacioni sistem (sistem za smirenje) neće propustiti ništa što bi ovome moglo bitnije da naruši njegov realitet tj. iluziju u kojoj živi. Većina onih koji postavljaju pitanja očekuju da se odgovori treba samo da uklope u njihove već prekoncipirane stavove i ideje. Oni nisu u stanju ni da primjete istinski odgovor, jer istinski odgovori u većini slučajeva nisu u domenu onoga što dotična osoba koja je postavila pitanje smatra mogućim ili poželjnim. Oni mahom nisu u domenu njenog sistema vjerovanja niti percepcije.

Tako, većina ljudi nikada ne izlazi iz tzv. koncenzus realiteta koji je veoma vješto uspostavljen od strane kontrolnog sistema matriksa.

Kako napolje? Kako do Istine?

Kako se čini, "samo nas ona može osloboditi".

Novinarstvo

Na jednoj ceremoniji priređenoj prije više od 100 godina, prilikom njegovog odlaska u penziju, J.Swinton, tada čuveni američki novinar, izjavio je sljedeće:

“U ovoj fazi svjetske istorije, u Americi ne postoji jedna takva stvar kao što je nezavisna štampa. Vi to znate i ja to znam. Među vama nema ni jednog koji se usuđuje da napiše svoje iskreno mišljenje, i kad bi ga napisao, već unaprijed bi znao da se to nikada neće pojaviti u štampi. Ja dobijam redovno svoju platu kako bih držao svoje iskreno mišljenje izvan novina za koje radim. Mnogi od vas su takođe slično plaćeni za slične stvari, i bilo ko od vas ko bi bio toliko lud da piše ono što iskreno misli, našao bi se napolju, na ulici, u potrazi za nekim drugim poslom. Da sam ja dozvolio da se moje pravo mišljenje pojavi samo u jednom izdanju novina za koje radim, dobio bih otkaz s posla za manje od 24 časa.

“Posao novinara je da uništava istinu, da laže, da izopači, da kleveta, da se ulaguje monstrumu ispred čijih nogu leži, da prodaje ovu državu i njen narod za svoju dnevnu porciju kruha. Vi to znate isto kao što i ja to znam, i zar onda nazdravljanje nekom nezavisnom novinarstvu nije ništa drugo do jedna budalaština? Mi smo one lutke na kanapu, oni vuku kanap a mi igramo. Naš talenat, naši potencijali i naši životi su svojina drugih ljudi.

“Mi smo intelektualne prostitutke.”

John Swinton, New York 1890.

(Kako vidimo, do danas se nije ništa promjenilo.)

Metafizika znanja

Pokušajmo zamisliti nešto, što ne posjeduje nikakvo znanje, bilo to svjesno ili ne. Bez znanja mi bi bili niko i ništa; mi jednostavno ne bi mogli egzistirati. Sama egzistencija po svojoj definiciji podrazumijeva i određeni nivo znanja. Znanje je ključ naše egzistencije. Tip znanja i njegova količina, koju sadržimo u sebi, određuje našu egzistenciju. Dok egzistenciju možemo definisati kao “ono što jeste”, takođe je moguće da postoje različiti nivoi te egzistencije, odnosno, različiti nivoi “onoga što jeste”. Odatle bi se moglo reći da postoje i različiti nivoi realnosti. Manje znanja bi onda podrazumijevalo manje egzistencije a iluzorno znanje bi označavalo jednu iluziju, ili jednu nestvarnu egzistenciju. Realnost se označava znanjem, odnosno, vrstom i količinom znanja koja postoji u toj realnosti. Ukoliko bi neko bio u stanju da kontroliše tu količinu i kvalitet znanja u određenom realitetu, kao oblasti postojanja, onda bi on kontrolisao taj realitet kao i bića u njemu, čija je egzistencija definisana znanjem.

Ovdje ispod navodimo neke veoma interesantne komentare Gurđijeva na tu temu:

Uspenski pita Gurđijeva (iz knjige - U Potrazi za Čudesnim; P.D. Uspenski):

"Zašto, ako su prastara znanja sačuvana, uopšteno govoreći, i ako postoji jedno znanje različito od onoga koje je karakteristično za našu nauku i filozofiju, koje ono čak možda daleko i prevazilazi, zašto je ono tako pažljivo sakriveno tj. zašto se ono nije učinilo dostupnim svima nama u smislu zajedničke imovine? Zašto oni koji posjeduju ta znanja ne žele da ih puste u javni opticaj u ime jedne uspješnije borbe protiv prevare, zla i ignorancije?"
Gurđijev je odgovorio: "postoje dva odgovora na to. Na prvom mjestu, to znanje nije sakriveno; a na drugom mjestu, ono ne može po samoj svojoj prirodi postati zajednička imovina. Prvo ćemo uzeti u obzir ovu drugu tvrdnju.

Vi ovo ne razumijete, jer ne razumijete to da je znanje, kao i sve ostalo u ovom svijetu, materijalne prirode a materija je ograničena. Znači, ukoliko je znanje materijalno, to podrazumijeva da postoji jedna određena količina znanja koja nam je dostupna. Ako se ono preuzme u većim količinama na određenom mjestu, recimo od strane jednog čovjeka ili manje grupe ljudi, onda ono može da proizvede dobre rezultate; ukoliko se ono uzme u jednoj manjoj količini (tj. od strane svakog čovjeka u nekoj većoj grupi), onda od njega nema nikakve koristi; ili ono onda čak može da donese negativne rezultate, što je obrnuto od onoga što se očekivalo. Stoga, ako se jedna određena količina znanja raspodijeli između miliona ljudi, svaki od njih će dobiti veoma malo, i ta mala količina znanja koju je dobio neće promijeniti ništa ni u njegovom životu niti u njegovom poimanju stvari. "Međutim, ako su, na suprot tome, velike količine znanja koncentrisane u malom broju ljudi, onda će to znanje dati veoma velike rezultate. S te tačke gledišta mnogo više prednosti je u tome ukoliko se znanje čuva između malog broja ljudi a ne da se ono raspršava po masama.

Kad bi znanje bilo dato svima, onda niko ne bi dobio ništa od njega. Ukoliko se ono čuva među malim brojem ljudi, onda će svaki od njih dobiti dovoljno njega, ne samo da ga čuva, nego i da poveća ono što je dobio. "Na prvi pogled ova teorija se čini nepravednom, jer se situacija u kojoj se nalaze oni kojima se to znanje uskraćuje, da bi ga drugi više dobili, čini veoma tužnom i nezasluženo težom, nego što bi ona trebala biti. Međutim, u suštini, to uopšte nije tako; i u raspodjeli znanja nema ni najmanje nepravde. "Činjenica je da ogromna većina ljudi ne želi da ima bilo kakvo znanje; oni odbijaju svoj dio tog znanja, pa čak ne uzimaju ni onu porciju koja im je dodijeljena za životne potrebe.”

Iz ovog gornjeg navoda možemo razumjeti da na ovoj planeti postoje najmanje dvije različite grupe ljudi, sa veoma različitom unutrašnjom orjentacijom. Kao što Gurđijev reče: "ogromna većina" odbacuje i ono malo istine što im je dostupno. Ova oblast postojanja je kontrolisana od strane onih koji kontrolišu znanje koje sačinjava realnost ovoga svijeta. Neki ljudi žele ovu ovakvu ograničenu i iluzornu realnost koja im se prezentira; drugi teže ka jednom potpunijem razumijevanju istine. Ova druga grupa je trenutno, kako se čini, u velikoj manjini. Oni koji se nalaze u potrazi za objektivnom istinom ne mogu se oslanjati na izvlačenje nekih zaključaka iz riječi i ponašanja većine onih, koji su sasvim sretni sa svojim životom u iluziji. Prvi korak na svom pohodu ka istini, čovjek mora napraviti sam. Nakon što sami krenemo tim putem, onda možemo potražiti društvo onih koji se takođe nalaze na istom putu. Mi ne možemo tražiti svoj spas izvan nas samih, nego samo uz pomoć okretanja samom sebi. Naravno, ono što se podrazumijeva, to je da imamo u sebi jednu duboku želju da saznamo istinu. Ukoliko smatramo da se ona nalazi izvan nas, onda počinjemo svoju potragu za stvarnim i istinskim u vanjskom svijetu.

Ovo je pogotovo očigledno u vremenima masovnog ludila kao što su ratovi, revolucije i slično, kada se čini da ljudi iznenada izgube i ono malo zdravog razuma kojeg su imali te se preobraćaju u mašine, masovno se predajući sveobuhvatnim rušilačkim aktivnostima, drugim riječima, gubeći čak i instikt za samo-održanjem. Zahvaljujući tome, ogromne količine znanja, da tako kažemo, ostaju bez potražnje i mogu se podijeliti među onima koji shvataju njegovu vrijednost. "U svemu ovome nema ništa nepošteno, jer oni koji su prihvatili znanje nisu uzeli ništa što je pripadalo nekome drugom, oni nisu nikoga ni za šta oštetili; oni uzimaju samo ono što su drugi odbacili kao beskorisno i što bi u svakom slučaju bilo izgubljeno, da oni to nisu uzeli. "Skupljanje znanja od strane jednih zavisi od odbacivanja znanja od strane drugih. "Postoje periodi u životu čovječanstva, koji se generalno podudaraju sa počecima i propašću ljudskih kultura i civilizacija, kada mase bespovratno gube racionalnost i počinju da uništavaju sve što je bilo stvoreno tokom vijekova i milenijuma ljudske kulture. Takvi periodi masovnog ludila, obično praćeni sa geološkim kataklizmama, klimatskim promjenama, i sličnim fenomenima planetarnog karaktera, otpuštaju ogromne količine materije znanja. Sve ovo, stvara jednu potrebu da se počne raditi na skupljanju tog znanja, koje bi u svakom drugom slučaju bilo izgubljeno. Tako, ovaj posao na skupljanju razbacane materije znanja često se podudara sa početkom uništenja i propasti ljudskih kultura i civilizacija.

Čini se da je Gurđijev veoma dobro znao posljedice dejstva globalnih poremećaja, - na večinu čovječanstva, koja se čvrsto drži iluzije. Kada se nađu suočeni sa jednim procjepom koji se stalno širi između realnosti koja im se prezentira i činjenica koje im se nalaze ispred očiju, u jednom momentu kada nisu više u stanju da izmire to dvoje, oni koji su se do tada grčevito držali laži, počinju da lude. Sada imamo priliku da vidimo kako uz pomoć ovog “rata protiv terorizma”, američka i izraelska vlada pokušavaju da izlude ljude u svijetu, držeći ih u jednom stalnom stanju napetosti i straha od “ludih arapskih terorista” i opasnosti koju oni predstavljaju po sve nas. Mossad, izraelska obavještajna služba, navjerovatnije je odgovororna ne samo za rušenje STC-a, nego i za podmetanje eksploziva u Madridu, kao i onaj teroristički akt u Rusiji, kako bi se posijao strah među Evropljanima. Izgleda da je Gurđijev svojevremeno dobro razumjeo da takav jedan strah i opšte ludilo predstavlja priliku za one koji traže istinu, da je napokon vide i upoznaju. Mi ne možemo ignorisati činjenicu da su sve prilike da se ova naša sadašnja civilizacija trenutno nalazi na ivici jedne provalije. Na jedan prirodan način, to se može smatrati i “pozivom na buđenje” onih koji imaju jednu duboku unutrašnju želju da saznaju istinu.

"Ovaj aspekt tog pitanja je prilično jasan. Gomile ne žele niti traže znanje, a vođe te gomile, iz svog vlastitog interesa, pokušavaju da pojačaju njihov strah i otpor prema svemu što je novo ili nepoznato. Ropstvo u kome čovječanstvo trenutno živi, bazirano je na ovom strahu. Mi čak nismo u stanju ni zamisliti sav užas ovakvog ropstva. Mi ne možemo da shvatimo koliko ljudi gube. Međutim, da bi se razumjeli uzroci ovog ropstva dovoljno je vidjeti kako ljudi žive, šta predstavlja cilj njihove egzistencije, objekat njihovih želja, njihove strasti, težnje, ono što oni misle, o čemu oni pričaju, koga služe i kome se klanjaju. Uzmimo samo u obzir ono na šta oni kulturniji ljudi iz današnjeg društva troše pare, čak ako izuzmemo ratove, šta im odvlači najviše novca; gdje je najveća gužva. Ukoliko na trenutak razmislimo o ovim pitanjima, postaje nam jasno da čovječanstvo, ovakvo kakvo je ono sada, sa interesima koje trenutno ima, ne može ni očekivati da ima nešto drugačije od onoga što ono trenutno ima.

Koliko ima u svemu ovome istine, možemo upravo da vidimo u trenutnom stanju na ovoj planeti. Čini se da sama istina nikada nije ni bila jedno područje u kojem su ljudi obitavali. Još od praskozorja ove moderne civilizacije, istina se skriva i koristi više za svrhu kontrole nego oslobođenja. U ovom momentu mi živimo na pred samim krajem jedne vijekovne prevare grandioznih razmjera. Sada, kada se ovaj naš svijet nalazi na rubu jednog opšteg rata i kataklizmičkog uništenja, mase i dalje nastavljaju sa izvođenjem jedne komplikovane mentalne gimnastike, kako bi obezbjedile nastavak svojih iluzija, kako o sebi samima, tako i o svijetu u kome žive. One će vjerovati u bilo šta, pod uslovom da se ne radi upravo o ovoj realnosti čija egzistencija trenutno visi o koncu. Na kraju krajeva, ipak se ne može reći da pravda neće biti zadovoljena, jer šta to može biti pravilnije, nego kad neko dobije ono što je tražio? Kao rezultat ovog svog apetita za iluzijom, vrlo je vjerovatno da će uspavane mase, uljuljkane iluzijom, dobiti upravo ono šta su tražile – one će postati žrtvom najveće prevare od strane onih kojima su uprkos svake logike poklonile svoje povjerenje.

Zamislite da se cijelom čovječanstvu dodjeljuje svake godine pola kilograma znanja. Ukoliko se to znanje pravilno raspodijeli među svima, svako će dobiti toliko malo da će ostati budala kao što je i prije bio. Međutim, zahvaljujući činjenici da je veoma malo onih koji žele da imaju to znanje, oni koji ga žele i uzmu, dobiće dovoljno, čime će steći mogućnost da postanu inteligentniji. Svi ne mogu postati inteligentni, čak i kad bi htjeli. Čak i kada bi to uspjeli, stvar se ne bi promijenila. Postoji jedan opšti ekvilibrijum koji se ne može narušavati. "To je jedan aspekt. Drugi se, kako smo već rekli, sastoji od činjenice da niko ništa ne sakriva; tu nema nikave misterije.
Jedni mogu pokušavati da pomognu drugima u razumijevanju osnovnih elemenata objektivne realnosti, ali sve do jedne određene granice. Tragaoc je taj na kome leži odgovornost za poduzimanje vlastitih koraka u razumjevanju onoga sto je odlučio da potraži. Ukoliko odlučimo da se upustimo u potragu za znanjem, onda moramo sami nešto RADITI, a ne očekivati da će nam znanje biti servirano na tanjuru, dok je s naše strane dovoljno to što pokazujemo jedno određeno interesovanje.

Međutim, sticanje ili prenos istinskog znanja zahtjeva ulaganje jednog velikog rada i velikog napora od strane obojice, tj. kako od onoga koji ga prihvata, tako i od onoga koji ga predaje. Oni koji posjeduju to znanje činiće sve što je u njihovoj moći da ga prenesu na što veći broj ljudi, da pomognu ljudima da mu se približe, kao i da ih pripreme na to da saznaju istinu.
"Onaj koji želi znanje mora sam poduzeti napore u pronalaženju izvora znanja i približavanju njemu, kako bi iskoristio pomoć i smjernice koje su date svima ali koje ljudi, kao po nekom pravilu, ne žele da vide ili prepoznaju. Znanje ne može da stigne do čovjeka ukoliko on ne poduzme određene napore sa svoje strane. Mada postoje teorije prema kojima znanje može da stigne do čovjeka bez njegovog ličnog truda, u smislu da ga čovjek može steći i kada spava. Samo postojanja ovakvih teorija predstavlja još jedno dodatno objašnjenje zašto znanje ne može samo stići do ljudi.

Upravo je to ono što moramo naglasiti. U ovom univerzumu nema “besplatnog obroka” – ako mislite da ima, onda rizikujete da sami postanete nečiji “obrok”. Kakva je svrha vašeg postojanja ako ste voljni da se odreknete i odbacite sposobnosti koje imate? Kakva je vaša svrha u tom slučaju? Da li neko drugi treba da razumije ovu realnost umjesto vas? Naš cilj je da budemo od koristi u ovoj kreaciji, da stvaramo, da se uskladimo sa onim što je istinsko, da odbacujemo laži i prevare na svakom svom koraku, uključujući i one koje dolaze iz dubina našeg ličnog bića.

~***~

Ljudi koji vjeruju u iluziju i u laži, istovremeno se izjašnjavaju ovome životu, istinskom i objektivnom univerzumu, da ne žele da žive u njemu. Dok u mnogim slučajevima mi ne dobijamo od života ono što želimo, možemo biti sigurni da ćemo na kraju dobiti nazad sve ono što smo mi njemu dali. Tako će svi oni od nas koji su se svrstali na stranu iluzije, na stranu onoga što nije istinsko, i sami postati upravo to isto - "jedan san iz prošlosti." Oni koji poklanjaju striktnu pažnju na objektivnu realnost sa svoje lijeve i desne strane, postaće realnost ‘Budućnosti’.

Nikotin, vanzemaljci i Novi svjetski poredak

U ovo doba kada nas intenzivno truju tonama raznoraznih otrovnih i kancerogenih materija, preko vode, zemlje, hrane i vazduha, naše vlade su se naglo i intenzivno zabrinule za zdravlje pušaća, kao i onih koji se nalaze u njihovoj blizini!?!

---------------------------------

[ evo par izvoda iz svjetske štampe: NYC Smoking Ban Debuts NEW YORK, March 30, 2003 (AP) In a smoke-choked Manhattan tavern, Cynthia Candiotti asked a neighbor for a light and took a deep drag on her cigarette, savoring a last barstool puff before the city outlawed smoking in bars and nightclubs. Ireland Bans Smoking In Pubs March 28, 2004 By Health Talk Staff Ireland is set to ban smoking in the country's pubs as of midnight Sunday. The move to ban smoking in Irish pubs is being viewed as a test case for the rest of Europe. Montenegro bans smoking in public By Matt Prodger BBC, Belgrade Monday, 2 August, 2004 The parliament in Montenegro, which has one of the highest rates of smoking in Europe, has passed a law banning smoking in public places. Smoking ban in Portugal moves closer Thursday, August 12, 2004 Plans to ban smoking in all closed public areas, including bars and offices, in Portugal could be in place by October, after parliament agreed to consider new proposals aimed at protecting passive smokers. The move follows a petition presented by the Humanitarian Union of Patients with Cancer (UHDC) in April. The Commission for Work and Social Affairs analysed the UHDC recommendations and concluded that “existing legislation in Portugal is insufficient from the point of view of protecting non-smokers – it fails to recognise their rights, with grave consequences for their health.” Councils push for London smoking ban Hélène Mulholland Friday August 13, 2004 London council leaders may seek powers from Westminster to ban smoking in the capital, it emerged today. The move to ban smoking in public places in the capital is one of several ideas being mooted by the Association of London Government (ALG) before a private parliamentary bill is drawn up this autumn. Provost backs ban on smoking in public places in Scotland BRIAN FERGUSON CITY COUNCIL REPORTER Thu 12 Aug 2004 EDINBURGH’S Lord Provost today threw her weight behind demands for a nationwide ban on smoking in all public places. Lesley Hinds, head of Scotland’s national health promotions agency and the Capital’s civic leader, called on the Scottish Executive to take the "brave" decision to introduce legislation as soon as possible. State's cities could light the way to wider smoking ban (Nebraska, USA) OMAHA (AP) - Having Nebraska's largest cities discuss bans on smoking in restaurants, bars and other workplaces could pave the way to a statewide ban, some activists say. "All states ultimately will go smoke free," said Dave Holmquist, director of government relations for the American Cancer Society in Nebraska. Mum gets jail term for smoking near her kids WASHINGTON - A Virginia mother has been sentenced to 10 days in jail for defying a court order not to smoke in front of her children.]

-------------------------------


Izlaganje ljudi cijeloj jednoj paleti elektromagnetnih talasa različitih frekvencija od kojih neke takođe mogu da budu izuzetno štetne po zdravlje čovjeka, nećemo ovaj put pominjati, jer to ne spada u zagađivanje prirodne okoline. Svi znamo da pušenje može da bude štetno po ljudsko zdravlje, međutim, onima koji prate trenutna zbivanja otvorenih očiju, sve više se čini da i ovdje nešto žestoko smrdi. Šta god da je pozadina ove akcije na svjetskom nivou, teško da se radi o nečijem pokušaju da poboljša zdravlje ljudi. U ovoj “zoni sumraka” svemu se daje suprotno značenje. Na osnovu svega što smo vidjeli i imamo priliku vidjeti, ljudsko zdravlje je posljednje što je na pameti manipulatorima realnosti u kojoj živimo. Vlade većine zemalja u svijetu nedavno su dobili naredbu ‘odozgo’ da počnu sa zabranjivanjem pušenja na javnim mjestima a definicija ‘javnih mjesta’ postaje iz dana u dan sve šira. Istovremeno, proizvodnja i distribucija heroina iz Avganistana ponovo doživljava svoj vrhunac, otkako je ta država potpala pod američku kontrolu!? Tako se trenutno u svijetu jedna mnogo žešća kampanja vodi protiv pušaća, nego protiv droge, čija potrošnja nimalo ne opada, nego je čak i u porastu. (nestašna CIA) Mnogi još uvijek ne znaju ni kako da izađu na kraj sa posljedicama uvođenja demokratije uz pomoć osiromašenog uranijuma, jer kako se čini, u njegovim blagodetima (rak, deformacije kod novorođenčadi…itd.) moraćemo uživati idućih nekoliko desetina godina (tj. ko preživi). Za sada se taj problem rješava tako što se novinarima ne dozvoljava da ga pominju u javnim glasilima (da se narod ne bi uznemirio). Kako već znamo, većina ljudi misli da ukoliko nešto nije bilo na radiju, u novinama ili na televiziji, onda se nije ni dogodilo, niti postoji. Oružja za masovnu destrukciju se proizvode sve više i više, i upotrebljavaju sve češće i češće, našu planetu smo doveli na rub ekološkog kolapsa, a ono gdje mi treba da obratimo našu pažnju i čemu treba odlučno da se suprostavimo, to je – pušenje!?! Živimo u vrijeme kada ljudska hipokrizija doživljava svoj vrhunac.

Jedan od primjera je, recimo, ova vijest: Twelve countries seek exemption to ozone-depleting chemical ban MONTREAL (AFP) Mar 24, 2004 The United States, Japan, Canada, France and eight other rich countries asked a UN environmental body Tuesday for permission to extend use of a toxic pesticide that damages Earth's ozone layer. Methyl bromide is highly toxic to humans and damages the ozone layer, a stratospheric shield against the sun's ultra-violet rays, which cause skin cancer and cataracts. It is used to fumigate high-value crops, for pest control and in quarantine treatment of agricultural exports.

Drugim riječima, dvanaest najbogatijih država odbija da smanji korištenje veoma toksičnog metil-bromida. Istovremeno su to i države koje su pokrenule najžešću kampanju protiv pušaća, iz razloga smanjenja zagađivanja prirodne okoline!? Blago nama! Šta to ima u duvanu što smeta onima “gore”? Za sada postoje tri potencijalna odgovora na to pitanje.

Prva Teorija: Novi Svjetski Poredak podrazumjeva zombificiranu i mikročipovanu populaciju. Pojam – “zombificiran” – podrazumjeva čovjeka koji radi ono što mu se kaže da treba da radi, ponaša se onako kako mu se kaže da treba da se ponaša, a u širem smislu – misli ono što mu se kaže da treba da misli; i vjeruje u ono što mu se kaže da treba da vjeruje. Znači, neko kritičko razmišljanje ni u kom slučaju nije dobrodošlo. Bez obzira na to to što su religija, medija, obrazovni sistem i hemijske supstance kao npr. fluor u vodi, zubnim pastama i zraku, već odradile prilično dobar posao u tom pravcu, smatra se da to još uvijek nije dovoljno, čak ako se uzmu u obzir i efekti subliminalnih audio-vizuelnih poruka koje se propagiraju preko sredstava javnog informisanja i tornjeva za mobilnu telefoniju, tj. elektromagnetnih talasa ekstremno niskih frekvencija (ELF). Kakva to svojstva ima nikotin, da se on toliko zamjerio tvorcima Novog Svetskog poretka? Nalazi naučnih eksperimenata izvedenih od strane Laboratorije za Biomagnetna Istraživanja u Seattle-u, USA, u kojima su izlagali pacove djelovanju elektromagnetnih radiofrekvencija (ERF), kako bi se proučilo djelovanje tornjeva za mobilnu telefoniju, mobilnih telefona i pejđera na acetilholin, najvažniju hemijsku supstancu odgovornu za prenos nervnih impulsa (neurotransmiter). Rezulati su pokazali su da je izlaganje pacova ERF u toku od 20 - 45 minuta izaziva poremećaje u vezi aktivnosti acetilholina. Acetilholin igra veoma važnu ulogu u mozgu, pogotovo njegovim dijelovima kao što su prednji dio moždane kore i hippocampus, te ima uticaja kako na čovjekovu memoriju i sposobnost kognicije, tako i na njegovo ponašanje. Od svih supstanci koje se nalaze u dimu cigare, nikotin je jedina supstanca koja nije kancerogene prirode. On ima tu osobinu da oponaša dejstvo acetilholina koji omogućava prenos informacija između nervnih ćelija međusobno ili sa nervnih na mišićne ćelije. (Dokazano je da pomaže kod Alchajmerove i Parkinsonove bolesti.) Acetil-holin je jedna od glavni hemikalija koje su čovjeku potrebne za kritičko razmišljanje. U našem tijelu postoje dvije vrste acetilholinskih receptora – nikotinski i muskarinski. Muskarinski acetilholinski receptori mogu da vežu za sebe muskarin i acetilholin, i ove supstance imaju sposobnost da mijenjaju, odnosno, kontrolišu metabolizam. Acetilholin djeluje tako što vezanjem za acetilholinske receptore otvara kanale u ćelijskoj memebrani za prolaz određenih jona (atoma sa električnim nabojem) što dalje uzrokuje stvaranje jedne elektične struje koja opet omogućava odigravanje nekih drugih fizioloških procesa u ćelijama i prenos informacija sa jedne ćelije na drugu. Nikotinski acetilholinski receptori se mogu naći u cijelom tijelu čovjeka ali su najviše zastupljeni u centralnom nervnom sistemu (mozak, kičmena moždina i ostale nerve ćelije u tijelu). Tako nikotin, slično kao acetilholin, aktivira ćelijske receptore kada se veže za njih. S obzirom na ta svoja svojstva, ove dvije supstance se nazivaju agonistima, za razliku od onih supstanci koje sprečavaju aktiviranje ćelije nakon što se vežu za njene receptore (tzv. antagonisti). Npr. ukoliko se neka takva supstanca veže za nikotinske acetilholinske receptore na mišićima, ona može da pruzrokuje paralizu mišića pa tako i smrt, kao što je to slučaj sa nekim zmijskim otrovima. Stoga, acetilholin je veoma bitna supstanca kada se o pravilnom radu tjelesnih ćelija radi. Koncentracija acetilholina u pojedinim dijelovima mozga kao što su prednji dio moždane kore, veoma je bitna kod učenja, odnosno, pamćenja i razmišljanja. Sada samo treba zamisliti šta se dešava ukoliko nivo acetilholina kao i njegova pravilna ‘raspodjela’ u našem CNSu može da se naruši ili manipuliše elektromagnetnim talasima određenih frekvencija!?! Oni imaju sposobnost da mijenjaju našu sposobnost pamćenja, raspoloženje, osjećanja, pa tako i način našeg razmišljanja.

Druga teorija ima dosta veze sa prvom, jer Novi Svjetski Poredak takođe podrazumjeva i drastičnu redukciju populacije ove planete. Da bi se to efikasno obavilo, čini se da ratovi planirani pod plaštom ‘bitke protiv terorizma’ neće biti dovoljni, te se podrazumjeva da će se eliminacija suvišnog stanovništva većim dijelom obaviti uz pomoć nekog genetički modifikovanog “turbo-virusa”, tipa onog koji je još davno (“pobjegao” iz jedne američke laboratorije, i tako) prouzrokovao epidemiju tzv. “španske groznice”. Nedavna generalna proba uz pomoć SARS-a neprijatno je iznenadila njegove tvorce jer je primjećeno da pušaći nisu bili skloni ovom oboljenju. Nikotin, navodno, ima još jednu nezvanično priznatu osobinu a to je da pojačava imuni sistem organizma. To onda dovodi u pitanje i efikasnost kemtrejlsa koje neki smatraju za glavni metod buduće disperzije patogenih mikroorganizama. Stalna testiranja imunološkog statusa stanovništva uz pomoć raspršivanja bioloških i drugih patoloških supstanci iz vazduha uz pomoć kemtrejlsa pokazala su da pušaći nisu toliko skloni respiratornim oboljenjima te vrste. Da li je njihov organizam otporniji ili su njihova pluća svakodnevnom ‘vježbom’ samo malo bolje naviknuta na svakojaka iznenađenja, još uvijek ostaje misterija?!?

Treća, malo drastičnija teorija u vezi duvana već zalazi na polje metafizike, pa možda čak i u tzv. “zonu sumraka”. Tako neki metafizičari tvrde da je problem u tome što vanzemaljci koji treba da nas posjete uskoro, javno i u jednom većem broju, podrazumjevaju ljudetinu “nečistom”, ukoliko je ona bila izložena duvanskom dimu, iznutra ili iz vana, nešto slično kao što Jevreji i Muslimani gledaju na svinjetinu. Da li iz vjerskih ili nekih drugih razloga, činjenica je da oni takvu ljudetinu neće (ili ne mogu?) da konzumiraju, te su svojim predstavnicima na našoj planeti striktno naložili da poduzmu određene mjere u tom pravcu, prije nego što oni stignu.

(Ruku na srce, ni mi ne dimimo meso duvanskim dimom, nego ložimo grab ili bukvu). [Napomena: Za nepušaće, dobra vijest je ta što Drahomonidi navodno ne vole ni one od nas koji jedu bijeli luk. Navodno, ne prilaze ni blizu individuama sa zadahom bjelog luka iz usta, a pogotovo ako je on u kombinaciji sa šljivovicom. Jos uvijek nije poznato šta je razlog za ovo?! S obzirom da se on ne može nikako zabraniti, pogotovo ne na balkanskim prostorima, iznenadna vještaćka nestašica ovog prehrambenog proizvoda na tržištu, jasno će ukazivati na skorašnji početak njihove invazije. Stoga, bitno je obezbjediti se sa odgovarajućim zalihama. (Još jedna napomena: na žalost, ne postoje naučni podaci koji dokazuju da bijeli luk pomaže i kod – kritičkog razmišljanja).] S obzirom da ove informacije ne dolazi od strane zvaničnih sredstava informisanja, trebalo bi ih uzeti sasvim ozbiljno. Jedini fenomen u svemu ovome je taj što vanzemaljci ne prave nikakvu razliku između Srba, Hrvata, Muslimana, Katolika, Pravoslavaca, Adventista, Protestanata, Budista, Jehovinih svjedoka, Amerikanaca, Iračana, Engleza, Njemaca, masona, rozenkrojcera, teozofista, ateista itd.itd., kada su gladni, tj. kada se o njihovoj vlastitoj ishrani radi. Izgleda da ove podjele važe samo za nas dok smo ovdje na ovoj planeti, tj. - sve dok se oni ne pojave?! Znači, pred njima smo svi isti, mada između sebe nismo. Zar to nije fenomen!?! Uostalom, kad smo mi to pravili neku razliku između ovaca?! Nije nas nikada bilo briga kako su se one međusobno dijelile i u šta su vjerovale dok su bile žive, tj. prije nego što su stigle na ražanj, odnosno, na našu trpezu. Doduše, dobra jagnjetina jeste ukusnija od ovčetine, ali ovca je - ovca. Ukoliko je sve ovo tačno, onda je da dobra vijest ta - što se uskoro nećemo morati više međusobno dijeliti, mrziti i tući, jer za tako nešto neće više biti ni vremena niti potrebe. One koji su se ponadali kako dolazi vrijeme kad ćemo se napokon moći prsa u prsa obračunati sa ‘drako’-vanzemaljcima i greys-ima, moraću razočarati, jer postoje pouzdani podaci da su ovi odlučili da se ne pojavljuju ovdje sve dok većina nas ne bude u jednom propisno dubokom transu, kako bi oni izbjegli veće gubitke u svojim redovima. Znači, ona prva “teorija masovne zombifikacije i mentalne anestezije” i dalje važi. Bilo kako bilo, mi smo u tom transu već sada i ukoliko se uskoro ne probudimo, postoje velike šanse da ćemo ga, svi zajednički, pušiti, isto kao što ga sada pušimo; i kao što smo ga do sada pušili. A možda čak i više!?

Pozdrav!

P.S. Ovo je naravno bila šala (što ne znači da nema veze s istinom!?). U svakom slučaju, odoh da zapalim jednu.