Treći Čovjek

Postoji jedan malo poznat podatak koji je naveden u sljedećoj priči:

Jednoj osobi pod hipnozom je bilo rečeno da kad se probudi, neće biti u stanju da vidi trećeg čovjeka (koji se takođe nalazio u istoj prostori s njom i hipnotizerom). Njoj je sugerisano da je taj čovjek postao nevidljiv. Sve sugestije su joj date na ‘propisan’ način, kao npr. “ti nećeš vidjeti njega itd. itd….” Kada se ta osoba probudila, gle čuda! Ova sugestija NIJE radila.
Zašto? Zato što je to bilo protiv njenog sistema vjerovanja. Ta osoba NIJE vjerovala da čovjek može da postane nevidljiv.

Tako je onda napravljen jedan drugi eksperiment. Tu osobu su ponovo hipnotizirali a onda su joj rekli kako treći čovjek mora da napusti tu prostoriju… da je dobio jedan iznenadan poziv i da mora da ide; opisano joj je kako on sada ustaje, oblači svoj kaput, stavlja šešir na glavu…vrata su bila otvorena, pa ponovo zatvorena, kako bi se napravio ‘zvučni efekat’, a onda je hipnotizirana osoba povraćena nazad iz transa.
Pogodite šta se desilo?

Ta osoba NIJE BILA U STANJU DA VIDI TREĆEG ČOVJEKA.

Zašto? Zato što je njena percepcija bila modifikovana prema njenim vjerovanjima. Određeni "cenzori" u njenom mozgu bili su aktivirani na takav način da je to bilo prihvatljivo za instikte za održanje njenog ega.

Sredstva i načini za obezbjeđivanje održavanja ega usađuju se prilično rano u životu kroz naše parentalno i socijalno programiranje. To kondicioniranje određuje šta JESTE a šta NIJE moguće; šta nam je “dozvoljeno” da vjerujemo da bi bili prihvaćeni od naše okoline. Mi to prvo učimo preko saznavanja šta čini naše roditelje zadovoljnima a kasnije mi modificiramo naša vjerovanja na osnovu toga šta odgovara našem društvu – ljudima iz naše neposredne okoline – da vjerujemo.

U svakom slučaju, da se opet vratimo na onu priču; onaj Treći Čovjek je onda počeo da šeta po sobi, podiže i spušta stvari i radi sve i svašta kako bi testirao svjesnost one osobe o svom prisustvu. Sada je ta osoba počela bivati histerična u vezi “anomalija” koje su se dešavale oko nje! Ona je mogla vidjeti kako se razni objekti kreću kroz vazduh, kako se vrata otvaraju i zatvaraju ali NIJE mogla vidjeti IZVOR tih aktivnosti jer nije vjerovala da se u sobi nalazi još jedan čovjek.

Tako, kakve su sada implikacije u vezi ovog faktora ljudske svijesti?

Jedna od prvih stvari koje možemo primjetiti je ta da svako ima različit sklop vjerovanja koja su bazirana na njegovom socijalnom i parentalnom kondicioniranju i ta vjerovanja određuju koliki dio OBJEKTIVNE realnosti je neko u stanju da vidi.

U gornjoj priči, objektivna realnost je ONO ŠTO JESTE, bilo da je ona je istinski objektivna, ili samo jedna koncenzus realnost. U ovoj priči, jasno je da postoji jedan veliki dio stvarnosti koji nije pristupačan onoj osobi zbog jedne cenzure u percepciji koja je bila aktivirana uz pomoć sugestija hipnotizera. To bi značilo, da ta osoba ima jedno jako vjerovanje koje je bazirano na njenom IZBORU u smislu kome ili čemu da vjeruje – hipnotizeru ili svojoj vlastitoj, nepomućenoj opservaciji stvarnosti. U ovom slučaju, navedena osoba je IZABRALA ili odlučila da vjeruje hipnotizeru a ne ono šta je mogala vidjeti u slučaju da je izostavila cenzuru u percepciji koju joj je inducirao hipnotizer aktivirajući njen “centar za vjerovanje” – mada je ta aktivacija bila bazirana na prevari.

A to je upravo i slučaj sa skoro svim ljudskim bićima: mi vjerujemo hipnotizeru – “zvaničnoj kulturi” – i tako smo u stanju da sa jednom podmuklom prepredenošću negiramo nešto što nam se često nalazi ispred vlastitog nosa. I kao što je slučaj sa onom osobom koja je bila podvrgnuta hipnozi – mi se tako potpuno prepuštamo na milost i nemilost “Nevidljivog Čovjeka,” zato što smo se odlučili ili izabrali onu opciju da ga ne vidimo.

Da budemo načisto: mi smo svi naučili kako da izbjegavamo neugodnu stvarnost. Ljudska bića – suočena sa neugodnim istinama o samim sebi ili o njihovoj stvarnosti – reaguju kao alkoholičari koji neće da priznaju u kakvom se stanju nalaze, ili kao čovjek koji neće da si prizna da ga žena vara, pa je on obično poslednji koji to sazna.


--
Ovo je bio izvod iz teksta Mass Mind Control, koji se može naći ovdje:
http://www.cassiopaea.org/cass/site_map_qfg.htm

Privatizacija na Balkanu u Završnoj Fazi

Na Balkanu proces privatizacije teče po planu i programu i sada se već nalazi u svojoj završnoj fazi. Transfer onoga što se nekad zvalo društvena imovina u ruke privatnika, uspješno je obavljen. Rudna bogastva, izvori čiste vode, profitabilni dio industrije, medija, telekomunikacije itd. prešli su u ruke multinacionalnih kompanija, dok su lokalni moćnici pokupovali ono što je iza njih ostalo, uz pomoć para (a bogami i bez njih) koje su, u mnogo slučajeva, dubioznog porijekla. Tako se Balkan se po cijenama proizvoda i usluga približio Evropi a što se plata i penzija tiče, one su još uvijek na Afričkom nivou.

Na Balkanu se malo po malo, ukida i voska. Ciljevi iz nedavnog rata su ostvareni, sve što je valjalo postalo vlasništvo stranaca, pa se sada izgubila i potreba za vojskom jer se nema više šta braniti niti od koga. Zašto da branimo tuđu imovinu? Bolje da radimo za njih, pa makar i za male pare, nego da ginemo zbog njih. Stranci ionako sada sve kontrolišu. Okupirali su nas, sada nek’ nas paze. Logika je logika! Uostalom, političari koji su pod njihovom kontrolom uvjereni su da će se ukidanjem vojske uštedjeti i mnogo para, a političara koji nisu pod njihovom kontrolom a nalaze se na vlasti, za sada nema a kako stvari stoje, neće ih ni biti. Neki vojni stratezi čak tvrde da će sa ukidanjem vojske i opštim razoružanjem na Balkanu, napokon prestati i naše međusobno klanje, jer nama ionako nikad nije ni bio potreban nekakav vanjski neprijatelj. Mi smo dovoljni sami sebi.

Međutim, pošten čovjek nema mnogo vremena da razmišlja o svemu ovome. Većina ljudi na Balkanu trenutno se bave umjetnošću – preživljavanja. Sa par stotina eura ili maraka mjesečno valja sastaviti kraj s krajem. Oni koji se bave umjetnošću preživljavanja nemaju vremena ni za kakvu politiku ili filozofiju a metafiziku pogotovo. Uostalom, i umjetnost je sasvim dovoljna.

~***~

A sada i jedan kuriozitet. Nedavno sam saznao za podatak da je nekoliko članova Predsjedništva jedne od balkanskih državica samo za troškove toalet papira, otpisalo za prošlu finansijsku godinu pola miliona dolara!? Mislim da je ovaj podatak dovoljan da čovjek dobije sliku - koliko ti ljudi seru!? (Naravno, ovaj problem je riješen tako što je osoba koja je objavila ove podatke odmah otpuštena s posla, tako da nas ona neće više moći uznemiravati ovakvim detaljima iz objektivne realnosti.)
Zar je onda nekakvo čudo što narod živi u govnima do grla?!

Međutim, narod se ne buni jer preko strogo kontrolisanih medija svakodnevno saznaje da je sve u redu i da nema razloga za nemir. Preko medija vidimo da ima i drugih koji pate, čak više od nas. A ima i muzike! Ima i filmova! Tako čovjek, ukoliko je živ, treba da bude sretan što je živ; a oni što nisu živi, treba da budu sretni što - nisu ovdje.

~***~

Business

Što se investicija tiče, čini se da se na Balkanu trenutno najviše ulaže u Hrkljuša, koji je prema mišljenjima mnogih, još uvijek – najisplativija investicija. Nova velelepna zdanja specijalizovana za molitvu Hrkljušu i Hrkljušu dž.š. izniću na sve strane i protežu se visoko u nebo. Ljudi još uvijek najviše računaju na Hrkljuša, jer na kraju krajeva, ko će nam pomoći ako neće on?! Uostalom, zar on to nije lijepo rekao u Pismu?! Tako, kako je krenulo, još malo pa će svako imati ispred svoje kuće crkvu ili džamiju, tako da će se moći moliti Hrkljušu do mile volje. Šta bi mi da nema Hrkljuša? Uhhh, sav se naježim kad pomislim na tako nešto. Činjenica jeste da smo u govnima do guše ali da nije Hrkljuša mi bi se sigurno već odavno udavili u njima. Čista logika!

Oni koji tvrde da religija nema nikakve veze s logikom, sada su vidjeli da ima!

U svakom slučaju, trenutno stanje na Balkanu je samo reflekcija onog starog ‘metafizičkog’ principa: Tražili ste – gledajte! Kako stvari stoje, u suštini, svi skupa smo ga dobro popušili ali srećom da većina nas nije svjesna ove činjenice, jer nije u stanju da vidi objektivnu realnost (usljed onog transa o kojem je Gurdžijev još davno govorio). S druge strane, kad bi mi bili u stanju da vidimo objektivnu realnost, onda bi objektivno i razmišljali, što bi vodilo jednom mnogo svjesnijem i odgovornijem ponašanju, te ga tako ne bi ni morali stalno pušiti (a možda smo već postali ovisni?!?).

Da li je onda čudno to što nam se istorija stalno ponavlja?!

Konspiracije - velike i male

R. Dolan (knjiga: UFOs and the National Security State) tvrdi: - “Misli o konspiraciji nisu nikakve deluzije ili paranoja. Sa istorijske tačke gledišta, JEDINA realnost je realnost konspiracije”.

Ako uzmemo samo kao jednu “radnu hipotezu” da je ovo tačno, onda bi to značilo da ukoliko jedna velika zavjera postoji kroz istoriju naše planete, to onda podrazumijeva da se sve bitne informacije koje imaju veze sa objektivnom realnošću (uključujući i tu ‘zavjeru’) još od davnih dana kontrolišu a uz pomoć kontrole i manipulacije informacijama kontroliše se i stanje svijesti skoro svakog ljudskog bića na ovoj planeti.

Individua čije je stanje svijesti rezultat mentalne kontrole razmišljajući na temu postojanja ili nepostojanja zavjere, normalno će imati tendenciju da zaključi kako konspiracija - ne postoji. Ona drugačije ni ne može zaključiti jer nema elemenata na osnovu kojih bi mogla dokazati da konspiracija postoji. Zašto ih nema? Pa, upravo zato što su informacije koje imaju veze sa objektivnom realnošću strogo kontrolisane.

Znači, postoji uskraćivanje informacija kao i širenje dezinformacija. Tako, bitne informacije čovjek nikada ne sazna, dok on istovremeno prihvata dezinformacije koje su mu servirane od strane ‘kontrolnog sistema’ kao istinu, te mu onda one određuju njegovo stanje svijesti, razmišljanje i ponašanje.

~***~

Da bi se objasnio princip rada dezinformacije tj. kako ona može da “reguliše” svijest čovjeka, poslužiću se jednim banalnim primjerom kao što je “teroristički” napad na STC i Pentagon. Veoma je malo ljudi koji su razmislili svojom glavom u vezi pozadine ovog slučaja a još manje onih koji su poduzeli jedno dublje istraživanje.
Dr. A. Pastore je jedan od nekolicine koji su detaljno proučili stvar. On je predstavio taj događaj tekstom pod naslovom Čudnije od Fantazije, i to na takav način da svako ko ima 2 funkcionalne i povezane nervne ćelije može prateći izneseni materijal, linkove i reference, doći do zaključka da zvanična verzija tog događaja nema nikakve veze sa objektivnom realnošću.

Moj susjed Brian W. samog sebe smatra veoma informisanim čovjekom jer svakog dana čita novine, sluša radio i gleda televiziju. Događaj 11 septembra 2001. g. ga je toliko bio zapanjio da on dugo vremena nije mogao doći sebi. Njegov pogled na muslimane i islamsku religiju prekonoći se promijenio. Već idući dan, nakon što je uz pomoć medija saznao sve detalje, njemu već nije bilo jasno zašto Buš nije odmah bacio nuklearnu bombu na Avganistan, jer se tamo krije bin Laden. Kad je uključio malo više “logike” došao je na ideju da bi najbolje bilo izvršiti nuklearni napad i na Irak, Iran i ostale islamske zemlje, jer su svi oni isti. Njima se ne može vjerovati. S kolegom s posla, koji je inače iz Pakistana, on je odmah prestao da priča, jer i on mora biti isti kao i oni teroristi. Sad ga se još i boji, jer taj kolega uvijek nosi na posao jednu poveću torbu u koju vrlo lako može da stavi bombu. Ko zna šta on ima u toj torbi…može nas dići sve u vazduh, kad god hoće, mislio je stalno Brian dok su mu žmarci išli niz kičmu. I onaj susjed koji stanuje u trećoj kući od njegove nekako sumnjivo izgleda. Ima tamnu kožu, mora da je Arap. Brian je počeo tri puta da provjerava da li je dobro zaključao vrata prije nego što je išao u krevet a kad god je nešto šušnulo u blizini on je skakao iz kreveta kao oparen računajući da mu se Arapi šunjaju oko kuće. Kad je uspjevao da zaspe, sanjao je kako ga onaj musliman, njegov kolega s posla, raznosi u paramparčad bombom. Tako je sa olakšanjem dočekao momenat kada su Amerikanci napali Avganistan, pa Irak… Što ih više pobiju, to bolje, razmišljao je Brian. Što manje muslimana to više sigurnosti za poštene hrišćane. Uhh, da sam bar malo mlađi, i ja bih otišao tamo da im pokažem svog boga, razmišljao je on. Čak je počeo i sanjati kako kosi Arape mitraljeskim rafalima. I tako on mjesecima.
Jednom prilikom nađemo se mi u društvu i on mene onako s neba pa u rebra priupita - šta ja mislim zašto se muslimanski svijet neće bar kolektivno izvinuti Amerikancima. Ja ga upitam – zašto?! Njemu opet ne bi jasno kako ja to ne znam na šta je on mislio. Pa zbog ovih terorističkih napada, reče on nestrpljivo u očekivanju mog odgovora. Ja mu kažem, pa vjerovatno zato što ih oni nisu ni počinili. A onda će on - Pa čitaš li ti novine, gledaš li ti televiziju, slušaš li ti radio!?! Ja mu kažem da ono što čitamo, slušamo i gledamo, pa čak i učimo u školi ne mora istovremeno da bude i istina.
Onda ga ja priupitam da li se on ikada potrudi da prouči nešto sam a ne da prihvata sve onako kako mu je servirano. S obzirom da on o takvoj jednoj varijanti nikada nije razmišljao, ja sam mu donio orginalnu verziju teksta Čudnije od Fantazije i predložio da pokuša uz pomoć ovog teksta, linkova i navedene literature sam da istraži stvar, pa da mi onda kaže sta je zaključio.

Nakon nekoliko dana vidim da mu nije lako. Brian se pati jer se ne može tek tako lako odreći one svoje slike u čije stvaranje je uložio toliko vremena, truda i energije a u tekstu kojeg je pročitao ima mnogo informacija koje prijete da je unište ili bar dobro uzdrmaju. Ne zna, jadan, ni kako bi sad oživjeo sve one Arape koje je u snu pobio. Sada na mene poprijeko gleda, kao na nekoga ko pokušava da ga nasamari. Nešto mu ipak nije jasno ali mu nije jasno šta mu nije jasno. Gdje je greška? Čak sam dobio utisak da je on sada i na mene ljut!?

Inače nije uputno razbijati tuđe iluzije, jer ljudi sa razbijenim iluzijama nemaju se više na šta “osloniti”, a s obzirom nemaju dovoljno stabilnih elemenata na osnovu kojih bi “operisali”, oni gube ravnotežu, postaju nervozni, bijesni na one koji su im “razbili” iluziju a često i agresivni.

Generalno je pravilo da ljude treba pustiti da se brčkaju u iluziji koliko god hoće. Sve drugo podrazumijeva kršenje njihove slobodne volje.

Za Briana konspiracije nisu postojale jer da su postojale, onda bi to sigurno on čuo preko TV ili pročitao u novinama.
Za Briana ni vanzemaljci ne postoje jer ih nije vidjeo, a osim toga, tako kažu i u medijima i u crkvi.
Koliko je ljudi danas u svijetu koji “razmišljaju” kao Brian?

Ovo je bio samo jedan kratak i banalan primjer manipulacije svijesti jednog prosječno programiranog čovjeka uz pomoć terorizma i medija.

Prosječan čovjek, kao Brian, nije u stanju primjetiti ni malu konspiraciju, a kamoli neku veliku.

Prosječan čovjek, kao Brian, nije naučio da razmišlja nezavisno, sa “svojom glavom”. On vjeruje u laži i smatra ih istinom. On vjeruje u vjerovanja a svoja vjerovanja smatra istinitim.

Međutim, sve ovo bi moglo da bude samo jedna “dječija igra” u poređenju s onom manipulacijom koja dolazi s “gornjeg sprata”.

Na kraju krajeva, ono u šta čovjek vjeruje ili ne vjeruje, rezultat je njegovog stanja svijesti, za koje je on sam odgovoran. Isto je i sa konspiracijama, vanzemaljcima, religijom, svim onim što on smatra mogućim, svim onim što on smatra nemogućim itd.

Koliko je čovjekova svijest razvijenija, utoliko veći dio objektivne realnosti je on u stanju da VIDI. Kad čovjek dođe u situaciju da vidi objektivnu realnost, onda će on biti u stanju i objektivno da rasuđuje. Tada će mu biti jasno zašto je Dolan rekao – da je sa istorijske tačke gledišta, JEDINA realnost - realnost konspiracije, a biće mu jasni i razlozi za to.

Kao što i svaki uzrok vodi ka posljedici, tako i stanje svijesti svakog pojedinca ima svoje konsekvence. Kakve god one bile, sigurno je to da su one uvijek – zaslužene. Znači, - sve je to povezano.

Pozdrav!