Friday, April 14, 2006

“Opčinioci”

Lobaczewski:

U pokušaju da pobliže sagledamo te psihološke procese i fenomene koji navode jednog čovjeka ili naciju da povređuje druge, odabraćemo neke fenomene koji su karakteristični za to, koliko god je to moguće. Vidjećemo da je učešće raznih patoloških faktora u tim procesima jedno pravilo; situacija u kojoj se to njihovo učešće ne primjeti bila bi izuzetna. U drugom poglavlju skicirana je uloga ljudskog instiktivnog substratuma u razvoju ličnosti, formiranje prirodnog pogleda na svijet, društvenih veza i struktura. Mi smo takođe indicirali da naši socijalni, psihološki i moralni koncepti, kao i naši prirodni načini reakcija nisu adekvatni u svakoj situaciji u kojoj se suočavamo sa životom. Mi ćemo generalno povrijediti nekoga ukoliko djelujemo na osnovu naših prirodnih koncepata i reaktivnih arhetipa u situacijama koje će nam se činiti odgovarajućim našim imaginacijama, mada su one u stvari suštinski drugačije. Ka jedno pravilo, te drugačije situacje dozvoljavaju pojavu para-odgovarajućih reakcija zbog ulaska u opštu sliku nekih patoloških faktora koje je teško razumjeti. Tako, praktična vrijednost našeg prirodnog pogleda na svijet generalno završava tamo gdje počinje psihopatologija. Dobro poznavanje ovih uobičajenih slabosti ljudske prirode i naivnosti normalnog čovjeka je dio specifičnog znanja kojeg nalazimo kod mnogih psihopata, kao i nekih karakteropata.

Opčinioci (Spellbinders, prim. prev.) raznih škola pokušavaju da izazovu te para-odgovarajuće reakcije kod drugih ljudi u ime nekih njihovih određenih ciljeva, ili u službi vladajućih ideologija. Ovaj težak-za-razumjeti patološki faktor je lociran unutar samog opčinioca. ... Da bi se razumjeli ovi ponerološki procesi zaražavanja, pogotovo oni koji djeluju u širem društvenom kontekstu, sada ćemo sagledati uloge i lične karakteristike individua koje ćemo nazvati “opčinioci” i koje su veoma aktivne na ovom području uprkos tome što je njihova statistička zastupljenost vema mala. Opčinioci su generalno nosioci raznih patoloških faktora, nekih karakterpatija i nekih nasljednih anomalija. Individue sa nakaznim personalitetima često igraju slične uloge, iako je njihov uticaj na socijalnoj razini mal i ne prelaze određene granice društvenih normi ponašanja.

Opčinioci se odlikuju jednim patološkim egoizmom. Takva osoba je prisiljena nekim unutarnjim razlozima da napravi jedan rani izbor između dvije stvari: prva je da prisili druge ljude da razmišljaju i gledaju na stvari na način sličan njihovom vlastitom; druga je jedan osjećaj usamljenosti i različitosti od drugih, jedna patološka neuklopljenost u društveni život. Njihov izbor ponekad podrazumijeva ili zmijsku-šarmantnost ili samoubistvo...

Opčinilac vjeruje da će uvijek naći one koje će preobratiti na svoju ideologiju, i u većini slučajeva, oni su u tome u pravu.

Međutim, oni se šokiraju (ili reaguju sa jednom paramoralnom indignacijom) kad se ispostavi da njihov uticaj obuhvata samo jednu ograničenu manjinu, dok je stav većine drugih ljudi prema njihovim aktivnostima kritičan, ili ih smatraju bolnim i poremećenim. Opčinilac se tako suočava s jednim izborom: ili se povući natrag u svoju prazninu ili pojačati svoju poziciju pojačavajući efikasnost svog djelovanja... U jedno zdravom društvu, aktivnosti opčinilaca nailaze na dovoljno efikasne kritike koje ih brzo zagušuju. Međutim, kad su njima prethodili uslovi koji destruktivno djeluju na zdrav razum i društveni poredak; kao što je društvena nepravda, kulturna zaostalost, ili intelektualno ograničeni vladari koji ponekad pokazuju patološke karakterne crte, aktivnosti opčinioca su vodile cjelokupna društva u ljudske tragedije ogromnih razmjera...

Takva individua će da peca u jednoj životnoj sredini ili društvu (kad je Lobačevski ovo pisao, nije bilo - interneta; prim. prev.) ljude koji prijemčivi za njen uticaj, produbljujući njihovu psihološku slabost sve dok se oni ne spoje zajedno u jednu ponerološku uniju. U drugu ruku, ljudi koji su uspjeli održati svoje kritičke osobine cjelokupnim, bazirane na njihovom zdravom razumu i moralnim kriterijumima, pokušavaju da se suprostave aktivnostima opčinilaca i njihovim posljedicama. To rezultra u jednoj polarizaciji društvenih stavova gdje svaka strana pravda sebe uz pomoć određenih moralnih kategorija. To je upravo i razlog zašto je takav jedan otpor na bazi zdravog razuma često povezan sa jednim osjećajem bespomoćnosti i nedostatka kriterijuma. ...

Karakterističan fenomen je i taj da jedan visok IQ (koeficient inteligencije) pomaže čovjeku da bude otporan na opčinilačke aktivnosti samo u jednom umjerenom stepenu. Stvarne razlike u formiranju ljudskih stavova prema uticajima takvih aktivnosti mogu se pripisati nekim drugim karakteristikama ljudske prirode. Najvarljiviji faktor u zauzimanju jednog kritičkog stava je dobra bazična inteligencija koja uslovljava našu percepciju psihološke realnosti. Mi takođe možemo posmatrati kako aktivnosti jednog opčinioca “kominjaju” prijemčive individue s jednom zaprepašćujućom pravilnošću...

Ranom fazom aktivnosti jedne ponerološke zajednice obično dominiraju karakteropatične, posebno, paranoidne individue, koje često igraju jednu inspirativnu ili opčinilačku ulogu u ovom procesu ponerizacije. Sjetimo se ovdje da moć jednog paranoidnog karakteropate leži u činjenici da oni lako pretvaraju u svoje robove manje kritički sposobne umove, tj. ljude sa drugim vrstama psiholoških nedostataka, ili one koji su bili žrtve individua sa poremećajem karaktera, a posebno, jedan veliki segment mladih ljudi...

Sasvim je uobičajen fenomen da jedna ponerološka zajednica ili grupa ima jednu svoju posebnu ideologiju koja uvijek opravdava njene aktivnosti i oprema njenu motivacionu propagandu. Čak i jedna omanja banda bitangi može da ima neku svoju melodramatičnu ideologiju i patološki romantizam. Ljudska priroda traži da zle stvari imaju oko sebe jedan naglašeni oreol mistike kako bi se nečija savjest mogla smiriti a svijest i kritičnost prevariti, bilo čovjeka samog ili tamo nekih drugih.

-