Prijetnja

Izvod iz knjige The Threat – Dr David Jacobs


Plan vanzemaljaca

Svi dokazi ukazuju na to da je krajnji cilj vanzemaljaca njihova integracija u ljudsko društvo. Tako su svi njihovi napori i aktivnosti usmjereni ka potpunoj kontroli čovječanstva na Zemlji. Možemo reći i to da oni koje oni otimaju već odavno žive pod teretom posjeta vanzemaljaca i njihove manipulacije.

Sada se već mogu razlikovati najmanje četiri posebna programa koje vanzemaljci sprovode kako bi ostvarili taj njihov cilj:

1. Program Otmica. Vanzemaljci su prvo odabrali ljudske žrtve širom svijeta a onda uspostavili proceduru da neopaženo uzimaju te ljude iz njihove životne sredine, zajedno s njihovim potomstvom.

2. Rasplodni Program (uzgoj i razmnožavanje). Vanzemaljci skupljaju ljudsku spermu i jajne ćelije, genetički mijenjaju oplođeni embrio, inkubiraju fetuse u ljudskim domaćinima (ženama) i tjeraju ljude da ulaze u mentalnu i fizičku interakciju s njihovim potomstvom kako bi se ti hibridi pravilno razvijali.

3. Program hibridizacije. Vanzemaljci popravljaju karakteristike hibrida njihovim stalnim izmjenama i ukrštanjem s ljudima kroz generacije kako bi oni što više ličili na ljude a istovremeno zadržavali glavne karakteristike vanzemaljaca. Vjerovatno i ljude postepeno mijenjaju kako bi stekli karakteristike vanzemaljaca.

4. Program integracije. Vanzemaljci pripremaju one ljude koje otimaju za buduće događaje. Na kraju, ovi hibridi ili vanzemaljci sami, integriraju se u ljudsko društvo i preuzimaju kontrolu. [Čini mi se da su oni tu kontrolu već odavno preuzeli, prim.prev.]

Vanzemaljci kažu da vrijeme kada će se ovaj njihov program završiti nije daleko i oni će ostvariti svoj cilj. Mnogo ljudi koje oni redovno otimaju osjeća da će se “nešto uskoro dogoditi” i da vanzemaljci smatraju da je ostvarenje njihovog cilja na domaku. Klaudiji Negron je rečeno da se tu radi o jednom kratkom vremenu:

Jedan od njih mi nešto govori. Šta kaže?
On kaže da sam im ja mnogo pomogla i da bih ja trebala da se ponosim time. Oni su zadovoljni sa mnom i sa mojom pomoći. Kažu da oni trebaju to da čine, oni moraju to da rade i da bih ja trebala biti sretna zbog toga što sam dio svega toga. Oni meni ne mogu da kažu sada o čemu se tačno radi, ali će mi reći kasnije. Reći će mi neki drugi put.
Oni će ti reći o čemu se radi?
Oni će mi reći o čemu se radi i sve će mi pokazati. Oni će me odvesti tamo i pokazati mi, ali oni ne mogu sada to da učine. To je skoro završeno ali još uvijek nije potpuno. Ima još nekih stvari koje oni moraju da obave...
Znači, on kaže da je stvar skoro gotova, ali još uvijek ne potpuno, i da ima još nekih stvari koje moraju da urade?...
Pa dobro, koliko razumijem on priča o budućnosti i govori o njima, o - svoj rasi. Oni moraju dobro da čuvaju tu tajnu. To mora da bude tako jer u drugom slučaju to im nikada ne bi uspjelo.

Pam Martin na osnovu svojih interakcija s njima misli da se ovaj program vanzemaljaca sastoji iz tri faze: — postepena, ubrzana, i – iznenadna. Njoj su vanzemaljci nagovijestili da se sada odvija ubrzana faza i ona kaže: “sve to će se dogoditi mnogo brže nego što ljudi misle.” Vanzemaljci su generalno neodređeni kad se o datumima radi, međutim, većina njih implicira da će se Izmjena dogoditi a kada ih je Claudia Negron u 1997. godini pitala - kada tačno, oni su joj odgovorili: “Uskoro. Veoma uskoro”.

Postoje neke indikacije da bi to moglo značiti u okviru idućih pet godina ili sljedeće dvije generacije. Zabrinjavajuće je to što su ovi vanzemaljci prvenstveno zainteresovani za našu planetu, a ne za ljudska bića; oni ne razmatraju pitanja očuvanja života i svih vrijednosti čovječanstva i naših institucija. Oni tvrde da žele da naprave jedan bolji svijet, međutim oni nikada ne pominju neku saradnju sa ljudima, mirnu koegzistenciju, jednakost. Resmi Kamal je rečeno da će nakon Promjene biti samo jedna vlada: insektoidni vanzemaljci će imati potpunu kontrolu. Neće više biti potrebe za očuvanjem nacionalnih vlada. Biće samo “jedan sistem” i “jedan cilj”.

Kad pričaju o svom planu, vanzemaljci nikad ne kažu ono što bi mnogi od ljudi koje otimaju i istraživaća željeli od njih da čuju: "Mi ćemo uskorio otići. Naš program je skoro završen. Hvala vam za vašu pomoć. Kad napustimo ove prostore niko neće biti ni svjestan da smo mi ikada bili ovdje."
Tako nešto oni nikada nisu rekli. Ovi vanzemaljci vežu svoju budućnost i budućnost njihovih hibrida za planetu Zemlju. Oni ne pominju nikavu drugu mogućnost.
Postoji još jedan uznemiravajući aspekt u njihovom pogledu na budućnost. Kada govore o “ljudima”, oni misle samo na one ljude koje redovno otimaju. Budućnost svih ostalih ljudskih bića veoma rijetko razmatraju. Resmi Kamal su rekli će jedna mala grupa drugih ljudi biti zadržana kako bi im poslužila kao izvor gena za slučaj da dođe do nekih nepredviđenih komplikacija sa programom hibridizacije. Allison Reed je uvjerena da će ljudi koje nisu otimali biti namijenjeni za “jednokratnu upotrebu”. Postoji mnogo dokaza koji sugerišu da će budućnost biti rezervisana prvenstveno za ove vanzemaljce, hibride i one ljude koje oni redovno otimaju. Normalni ljudi će imati podređenu ulogu ukoliko budu imali ikakvu ulogu. Taj Novi Poredak će podrazumijevati da će na vlasti biti ovi insektoidni vanzemaljci, dok će ispod njih biti drugi vanzemaljci, hibridi, ljudi koje su otimali, i na kraju, normalni ljudi.

Šta se može učiniti?

Sva ova tajnovitost koja obavija fenomen otmica ljudi od strane vanzemaljaca ukazuje nam na to da su ovi vanzemaljci poduzeli opsežne mjere kako bi se spriječilo njihovo otkrivanje. Stoga, njihovo otkrivanje je možda ono što ih najviše čini ranjivim. Ako je to tako, onda možda još uvijek imamo neke šanse da intervenišemo.
Međutim, kako se čini, svi naši pokušaji da nešto poduzmemo u smislu njihovog sprečavanja nisu bili djelotvorni. Eksperimenti da se zaustave otmice u smislu korištenja kamera i drugih elektronskih uredaja u većini slučajeva nisu ih mogli zaustaviti, mada su u nekim slučajevima smanjili njihovo ponavljanje. Što je još gore, ljudi koje vanzemaljci redovno otimaju tvrde da je učestalost njihovih otmica u poslednje vrijeme drastično povećana. Da li je to možda znak da ljudsko društvo postaje sve svjesnije ovog fenomena? O čemu god da se radi, zataškivanje otmica – kao i njihovih posljedica, sada se ne čini nimalo mudrim. Dugotrajnost ovog programa, komentari vanzemaljaca da se on bliži svom kraju, i nesvjesnost ljudskog društva o negovom postojanju—sve to navodi na zaključak da će do njegove realizacije doći prije neko što javnost shvati težinu situacije.
Ja ne gajim iluziju da neko apelovanje na naučnu zajednicu da se ona ozbiljnije pozabavi ovim fenomenom može uroditi plodom. Njih su istraživaći NLO fenomena molili za to još od kasnih 40.-tih godina, međutim, sve to je bilo uzaludno. Sasvim je jasno to da ukoliko ne dođe do jednog dramatičnog i nepobitnog javnog incidenta, naučna zajednica se vjerovatno neće baviti NLO-fenomenom—bez obzira na to koliko je važna ova tema. Čak ako bi sada naučnici i odlučili da se sprovedu neko opsežnije istraživanje, čini se da je za tako nešto već odavno kasno.

Prihvatanje Neprihvatljivog

Ja sam proveo skoro čitav svoj život u akademskoj zajednici i oduvjek sam vjerovao u nadmoćnost čistog rezonovanja i logike. Moje proučavanje ovog fenomena otmica činilo se mojim kolegama i dugogodišnjim prijateljima nelogičnim i izvan kontakta sa “realnošću." Sada se nalazim u jednoj veoma neugodnoj situaciji da moram da opovrgavam ovo njihovo mišljenje, ne samo zato što sam otkrio da je taj fenomen otmica “stvaran”, nego i zbog toga što sam stekao jednu apokaliptičnu sliku u vezi njegovog cilja. Došao sam do zaključka da je ljudska civilizacija izložena jednom procesu ubrzane i vjerovatno, katastrofalne, - promjene, a mi nismo ti koji su zamislili tu promjenu. Ono zbog čega se još neugodnije osjećam je to što se ovdje radi o jednoj promjeni koja je najmanje prihvatljiva za ljudsko društvo, tu se radi o — integraciji vanzemaljaca.

Ja smatram da ovaj moj zaključak da će ova integracija vanzemaljaca uskoro izazvati dramatične društvene promjene nema nikakve veze sa nekim drugim poznatim apokaliptičkim vizijama. On nema religioznu podlogu kao sto je to stvar sa ponovnom pojavom Hrista, nema ni tehnološku osnovu na bazi neke nuklearne katastrofe ili prekomijernog zagađenja životne okoline. Bilo koji od ovih elemenata sigurno bi dao ovom mom zaključku nešto više kredibiliteta. Ja sam takođe svjestan da ovo što tvrdim može da podsjeti na neke kulturalne koncepte kao što je naučna fantastika ili milenijalizam, međutim, dokazi ne upućuju na vezu s tako čim. Ovaj moj zaključak je baziran na mom znanju o aktivnostima koje su izvan naše kontrole, i podataka koji su uz pomoć žrtava otmica stigli do mene. Priče o doživljajima ovih ljudi današnje društvo smatra znakovima njihove mentalne poremećenosti.
U ovom društvu postoje i oni koji će “prihvatiti mogućnost” da fenomen otmica postoji, međutim, većina njih nisu u poziciji da utiću na mišljenje naučnika ili javnosti. U vakumu koji je nastao usljed nedostatka neke prihvatljive naučne paradigme, medija su iskoristila priliku da na ovoj temi proizvedu veliki profit, stvar je rijetko tretirana na pošten način te je postala samo jedna od tema tabloida, gdje se natjeće za pozornost čovjeka zajedno sa mnogim drugim bizarnim i izvanrednim događajima koji su u stanju da privuku pažnju javnosti.
Naši susreti sa ovim fenomenom otmica često dolaze kroz jednu izmaglicu sastavljanu od ćaskanja, čanelinga, i nepouzdanih sjećanja zabilježenih od strane neiskusnih i nekompetentnih istraživaća. Kada jedno kompetentno istraživanje otkrije ovaj fenomen, to otkrovenje izgleda toliko fantastično da ga je intelektualno i emocionalno nemoguće prihvatiti. Ono toliko razara našu kulturalnu fantaziju i psihogenezu tako da se barijere naseg prihvaćanja ove realnosti čine nepremostivim.

I opet, ja sam uvjeren da je taj fenomen otmica ljudi stvaran. Kao rezultat toga moja intelektualna sigurnosna mreža s kojom sam se služio tokom mnogo godina sada je nestala. Ja sam sada isto toliko ranjiv kao i svaka žrtva ovih otmica. Znam da bi trebao “znati bolje od toga”, međutim, ja sada prihvatam stvarnim jedan scenario koji je istovremeno i sramotan i težak za opravdavanje. Uprkos toga, ja moram da idem tamo gdje me vode dokazi. Došao sam do jedne situacije u kojoj gledam na taj fenomen abdukcije ljudi od strane vanzemaljaca kao na jedan asteroid koji juri ka Zemlji— i koji je prekasno otkriven da bi se moglo bilo nešto poduzeti. Mi možemo sada samo da pratimo njegovo napredovanje a istovremeno smo potpuno nesposobni da spriječimo njegov sudar sa Zemljom. Koliko god želim da budem optimističan, nalazimo veoma malo toga što bi moglo podstaći moju nadu u budućnost. Na neki način, ponekad poželim da budem kao oni istraživaći-pozitivci, koji egzistiraju u jednoj naivnoj ali sretnoj zemlji snova, čekajući na dolazak Ovih Dobroćudnih Vanzemaljaca koji će nam pružiti ljubav i zaštitu. Ovakva pozitivistička vjerovanja, isprepletena sa njihovim odgovarajućim oblikom duhovnosti, proizilaze iz jedne Utopijske vizije koja kod mene nedostaje.

Izazov i razumijevanje pojave NLO-a koji su privukli toliko moje pažnje i vremena, kada sam počeo sa ovim svojim istraživanjem, sada su samo jedna daleka uspomena u mojoj memoriji. U to vrijeme smatrao sam ovaj fenomen jednom ogromnom ukrštenicom, ne shvatajući da bi jedna potpuna slika mogla biti veoma tužna za razliku od svog onog optimizma i uzbuđenja koje sam imao kad sam počeo da je sastavljam. Kad je svaki djelić te slike sjeo na svoje mjesto, mene je počeo da obuhvata nemir. U početku sam mislio da se fenomen NLO-a sastojao samo od njihove fizičke pojave i da to diktira uslove pod kojim ćemo ga proučavati. Nisam shvatao da naša nemogućnost da proučavamo ovaj fenomen spada u dio ovog vješto sračunatog programa kako bi se sakrilo njegovo sprovođenje i njegovi ciljevi.

Mnogobrojne informacije koje sam skupio u vezi tog fenomena prouzrokovale su u meni jedan šok, isti kao onaj kojeg su doživjeli i ljudi koje oni otimaju, kad shvate šta se s njima zbiva. Ja sada imam uvid u djelovanje i motivacu vanzemaljaca. Misterije u vezi NLO-a koji ganjaju aute, nestanci, čudni ožiljci na tijelima ljudi, itd. – to su sve rutinski elementi procesa abdukcije. Ono što istraživaći čuju od onih koji su imali takva iskustva, to su samo obični fragmenti njihovog sjećanja, često iskrivljeni i uvijek nepotpuni. Uz pomoć jedne kompetentne hipnoze, ono što sam čuo od bezbrojnih ljudi koji su bili oteti i odvedeni u te NLO-e, bila su kompleksna, podudarajuća, detaljna sjećanja koja su sva vodila ka neizbježno zabrinjavajućim zaključcima.

Kada sam prvi put čuo o određenim procedurama vanzemaljaca, sve to mi je zvučalo iracionalno i nelogično, međutim, kada sam saznao šta su ciljevi ovih vanzemaljaca, onda se sve to ispostavilo kao obratno. Sve što vanzemaljci rade je logično, racionalno, i orjentisano ka njihovom cilju. Uz pomoć korištenja superiorne tehnologije fizičke i biološke prirode, oni sprovode jednu sistematsku, podmuklu i tajnu fiziološku eksploataciju, i možda promjenu ljudskih bića u svrhu prenošenja njihovih osobina na potomstvo koje će se onda integrisati u ljudsko društvo, i bez ikakve sumnje, kontrolisati ga.
Njihov plan je orjenitisan ka njima samima a ne prema ljudima, kao što bi se očekivalo od jednog programa kojem je cilj reprodukcija. Na kraju, postoji mogućnost da će tu biti i neke koristi za nas, ali ako preživimo sve to kao ljudska vrsta; cijena za ovo milosrđe će biti naše odricanje od slobode da upravljamo svojom vlastitom sudbinom a najvjerovatnije i odricanje od naše lične slobode. Uz pomoć jednog kompetentnog istraživanja mnoge nepoznanice i misterije fenomena otmica su riješene. Međutim, tu se sa kristalnom jasnoćom pojavio i jedan od njegovih aspekata. Vanzemaljci su nas prevarili. Oni su nas uspavali, uveli su nas u jedan trans opšte nevjerice i samozadovoljstva, još od početka njihovog prisustva. Tako smo bili nesposobni da razumijemo dimenzije ove prijetnje koju nam oni predstavljaju kao i da im se adekvatno suprostavimo.
Sada je vjerovatno prekasno. Moja lično samozadovoljstvo je već odavno nestalo, i ono je sada zamijenjeno jednim dubokim osjećajem odbojnosti pa čak i jeze. Mi znamo šta ovakvo njihovo ponašanje znači, a sada je imperativ da se upitamo kakve će biti posljedice takvog njihovog ponašanja za buduće generacije čovječanstva. Odgovor na to pitanje vjerovatno nećemo saznati sve dok oni ne ispune svoj plan, a ja mislim da na njega nećemo morati dugo čekati. Trebalo nam je više od 50 godina, i na kraju smo napokon saznali zašto su NLO-i ovdje. Mi sada znamo alarmantnu dimenziju planova vanzemaljaca i njihovih ciljeva. Nisam nikada mogao zamisliti da će to ispasti na taj način. Ja očajno želim da sve ovo nije istina. Ne gledam više sa mnogo nade na našu budućnost. Kada sam bio dijete gledao sam na budućnost sa mnogo nade. Kada sam bio dijete ja sam se radovao budućnosti. Sada se bojim za budućnost moje djece…



Dr. David M. Jacobs
Department of History
Temple University
Philadelphia, PA 19122
ili:
Djacobs@VM.Temple.edu

Uzroci i posljedice

Čovjek mora biti u stanju da jasno razgraniči uzroke od posljedica. Mi se većinom bavimo posljedicama a ne želimo (ili ne možemo?) da dublje zavirimo u njihovu pozadinu, odnosno, da sagledamo njihove uzroke.

Jedan banalan primjer (opet na osnovu onog Kusturicinog Podruma): Jednu grupu ljudi iz podruma “drug Marko i njegova bratija” neprimjetno izvade napolje, odstrane im dio mozga i puste ih nazad u podrum da žive među “normalnim” podrumašima. Onda “normalni” podrumaši promatraju njihovo ponašanje i - groze se. Istovremeno s njima identificiraju cijelu svoju vrstu i kažu: “Eto vidite, kakvi smo mi”!!! “Gori smo od bilo kojih drugih ‘entiteta’.”

Što je najčudnije, oni koji sebe smatraju “normalnim” najčešće još negiraju postojanje bilo kakvih drugih “entiteta”, odnosno, “druga Marka i njegove bratije” (koje u ovom slučaju moramo zamisliti kao vanzemaljske entitete) ?!

Ne može im pasti na pamet da su podrumaši koji se “ekstremno” ponašaju možda izmanipulisani od strane drugih entiteta, sa višeg nivoa postojanja ili sa “gornjeg sprata”, da se ponašaju onako kako se ponašaju a kamoli to da oni takvim svojim ponašanjem treba da formiraju “trend” odnosno primjer za ponašanje drugih u podrumu.
“Normalnom” podrumašu ne može pasti na pamet da je i on sam izmanipulisan u određenoj mjeri.

Kako je onda moguće nešto popraviti kad se svi mi ‘podrumaši’ bavimo posljedicama a ne želimo da vidimo uzroke? Da li opet dolazimo na ono što je Kastaneda rekao u smislu - da je svaki čovjek duboko u sebi svjestan predatora (druga Marka i njegove bratije) ali pošto se u odnosu na njega osjeća bespomoćnim, on to znanje ne želi da iznosi na površinu?!

U tom kontekstu gledajući, mnogo je lakše bacati krivicu na “mentalno retardirane” ljude, jer smo kondicionirani da se ljepše osjećamo kad se bavimo ‘ljudskim’ pitanjima a ne problematikom ‘predatora’.

U medicini se bavimo kontrolom i ublažavanjem posljedica bolesti. Isto tako i u društvu, socijalnom životu i svemu ostalom mi neprestano pokušavamo da kontrolišemo posljedice.

Mi smo ostvarili vrhunac hipokrizije. U gornjem slučaju, “normalnom” čovjeku neće pasti na pamet da pomisli zašto se ti ljudi ponašaju tako, niti da istraži pozadinu toga.

Nama “entiteti koji zvanično ne postoje” manipulišu hiljadama godina. Naša DNA je skraćena, naša veza sa višim aspektima Svega Što Jeste je prekinuta a mi smo ‘mentalno retardirani’. Sada se oni koji su malo manje “mentalno retardirani” čude devijantnom ponašanju onih koji su malo više “retardirani”!?!
Moramo biti u stanju da zamislimo da je svima nama odstranjen “dio mozga” nekome manje, nekome više. Oni kojima je odstranjeno više “mozga” ponašaju se malo drugačije, sto se može okarakterisati i kao - ekstremno.
[Naravno, problematiku organskih portala moramo takođe uzeti u obzir.]

Interesuje me da li može neko na osnovu materijala sa ovog vebsajta i preporučene literature sastaviti neki mozaik koji između ostalog sadrži i ove elemente:

- da se nama kao ljudskim bićima manipuliše i eksperimentiše desetinama hiljada godina

- da se to radi sa jednog višeg nivoa postojanja od strane entiteta koji su usklađeni sa entropičnim silama Svega Što Jeste (sa tamnom stranom “božjeg lica”). Ti entiteti akomodiraju energetski najekonomičnija tijela, tj. reptilska, koja su jedina u stanju da akomodiraju njihovu jaku OPS frekvenciju i da im tako obezbijede egzistenciju. Da bi uštedili energiju, oni za interakciju s nama konstruišu kibernetičke sonde humanoidnog izgleda koji su poznati kao Greys-i i koji obavljaju sve radnje za svoje gospodare.

- da oni za svoju egzistenciju trebaju velike količine ljudske emocionalne energije.

- da oni stvaraju uslove na našoj planeti u kojima čovjek najefikasnije proizvodu tu njima potrebnu energiju

- instaliraju u nas mentalne programe za zatvaranje naše svijesti, od kojih je monoteizam najvažniji a onda te religijske programe rasparčavaju po sistemu “isto sranje – drugo pakovanje”, kako bi nas podijelili u što više grupa koje onda po potrebi huškaju jedne protiv drugih.

- genetički nas modificiraju kako bi dobili karakteristike koje im najviše odgovaraju isto kao što i mi vršimo genetsku manipulaciju biljaka i životinja.

- tako su u onome što mi nazivamo prošlošću formirali jednu hibridnu lozu koju su instalirali na sve važnije pozicije vlasti. Ti entiteti (“plava krv”) su jakog OPS naboja i kroz cijelu našu istoriju oni se ukrštaju samo unutar te svoje loze i nasljeđuju jedan drugog na vlasti. Oni posjeduju mnogo veću količinu znanja od normalnih ljudi, ta znanja koriste kako bi kontrolisali većinu a istovremeno sprečavaju njihovo javno širenje. Oni se nalaze pod direktnim nadzorom i kontrolom od strane svojih gospodara/reptoida sa gornjeg sprata.

- Oni formiraju piramidalni sistem vlasti po kome je moguće da mala grupa entiteta sa vrha piramide upravlja ogromnom većinom mentalno kontuzovanih ljudskih bića. Ratovi se izazivaju po njihovoj potrebi, mentalno kondicionirani ljudi pate i oslobađaju velike količne energije.

- uz sve to, uz pomoć otmica (mahom od strane greysa) obavlja se jedan tihi program hibridizacije čovječanstva, koji kako se čini ima dva cilja. Prvi: stvaranje ljudi čiji je genetski sklop u stanju da akomodira jaku OPS frekvenciju. Zašto? Da bi duša naselila tijelo ona mora biti u rezonanciji s njegovim genetskim sklopom. U prevodu: reptilska duša ne može da opstane dugo u normalnom ljudskom tijelu. Iz nekih razloga, oni imaju problema i sa svojim trenutnim reptilskim tijelima, te pokušavaju da naprave nešto bolje “vozilo”. Drugo: oni pokušavaju da stvore hibridnu rasu ljudi koje će im biti lakše kontrolisati u idućem ciklusu. To bi navodno trebala da bude jedna malo efikasnija baterija koja bi trebala da bolje funkcioniše od nas u novom ciklusu na 3D planeti Zemlji. S druge strane, duše koje imaju OPD naboj neće se moći inkarnirati u tijela čija frekvencija odgovara više onim dušama OPS naboja.

- Tako se taj njihov program hibridizacije odvija u tri faze: 1. Postepena 2. Ubrzana i 3. Iznenadna. (Da bi se ovo razumjelo trebalo bi pročitati bar par knjiga kao što su: The Threat, Dr. Jacobs i knjige Dr. Karle Turner na: http://noblerealms.net/files/) Prema istraživaćima “fenomena” abdukcija, sada se nalazimo u tzv. “ubrzanoj” fazi. Šta bi ona “iznenadna” faza mogla da podrazumijeva i kada će ona nastupiti?! Čini se da je plan takav da se “normalni” podrumaši bace u kantu za smeće ili da se konzumiraju (vjerovatno su pušaći oni koji će u kantu za smeće?!) i da se zamijene hibridima.

- Postoje neke indikacije da se sve ovo sinhronizuje sa dolaskom talasa. Podrumskim riječnikom rečeno, kad majmun (priroda) opali iz topa (talas) u zidu će nastati rupa (portal) kroz koju će se moći izaći napolje iz podruma, (odnosno preći na 4 sprat.) Veliki broj podrumaša će biti takvog stanja svijesti da neće iskoristiti tu priliku da izađu napolje, oni će ostati u podrumu. Hibridi koji su namijenjeni za reptilska tijela će tada vjerovatno biti prebaćeni u 4D i oni će tamo kasnije pokušati da kontrolisu ona ljudska bića sa individualnom dušom kojima je takođe pošlo za rukom da prirodno pređu u 4D.

- Život u podrumu će opet krenuti od kamenog doba s tim što će u njemu biti naseljeni hibridi. Oni će se reinkarnirati i vrzmati oko ovog podruma tokom idućeg ciklusa (300 hiljada godina), snabdijevajući energijom OPS oblast 4-tog denziteta.

- Ovdje moram napomenuti i to da postoji i teorija da će “normalni” ljudi biti odstranjeni sa planete (isto kao što su sa ove planete bili “iznenada” odstranjeni neandertalci) a onda biti zamijenjeni hibridima (isto kao što su se na ovoj planeti “iznenada i niodakle” pojavili kromanjonci). [Oni koji su iz koliko toliko objektivnih izvora čitali o fenomenu ‘iznenadnog’ nestanka neandertalaca, nakon prethodne ‘iznenadne’ pojave kromanjonaca, mogli su vidjeti da ove “iznenadne pojave i nestanci” još uvijek nisu (objektivno) naučno objašnjeni!? (Nestasni greysi.)] Sada se postavlja pitanje da li sve to može da ima neke veze sa onom trećom - “Iznenadnom” - fazom hibridizacije?! Da li ćemo imati vremena da saznamo šta ta “iznenadna” faza podrazumijeva ili će stvar biti tolika iznenadna da nećemo imati vremena da shvatimo šta nam se, u stvari, desilo? Hibridi se već odavno polako integrišu u naše društvo. Oni koji dolaze iz “in vivo” izvora smatraju se naprednom “indigo ili kristalnom” djecom, dok se oni koji dolaze iz “in vitro” izvora ubacuju na drugi način (npr. veliki dio radnika na denverskom aerodromu, nekim bolnicama itd.itd.)

- Ne kažem da nekima ne može biti od lične sedativne pomoći to da sve do tog momenta negiraju svaku indikaciju o postojanju vanzemaljaca, o njihovoj manipulaciji i svemu ovome što bi se moglo nazvati ‘zavjerom kosmičkih proporcija’. Međutim, koliko to ignorisanje može pomoći u razvoju čovjekovog bića, to ostaje pitanje? Sve to naravno ne znači da ne postoje “znakovi pored puta” koje mogu vidjeti oni koji obraćaju pažnju.

- I sada, od presudnog značaja je - vidjeti Objektivnu Realnost - a mi je nismo u stanju da vidimo. Mi ćemo gledati na anomalije tj. posljedice cijele ove manipulacije, kao što je mučenje životinja ili ljudi od strane ovako “friziranih” individua, pogrešno ih interpretirati i istovremeno poručivati ovome univerzumu kako smo – “mi ti, kao ljudska vrsta, - koji ne valjamo”. Takvim “interpretacijama,” prema EEQT teoriji, mi lažemo ne samo same sebe, nego i ovaj - univerzum, te tako blokiramo one njegove sile koje teže ka uspostavljanju ravnoteže, što onda vodi ka još većoj destrukciji. I tako stalno u krug.

Upravo zbog toga stalno pričam o sticanju objektivne percepcije a objektivna percepcija se ne može postići – vjerovanjem - u - vjerovanja.


~***~

Mislim da svi oni koji su na osnovu ove moje poruke pomislili da želim svu krivicu za situaciju u kojoj se nalazimo da prebacim na vanzemaljce, još uvijek ne shvataju suštinu ove problematike. Opet da se vratim na ono sto Kastaneda kaže: “baš kao što ljudi gaje kokoši u kokošinjcima, predator gaji ljude u ljudskim krletkama, tako da mu hrana stoji uvijek na raspolaganju”.

Otprilike, sve dok ostajemo na stepenu svijesti na kakvom jesmo, ta “ljudska krletka” će biti naše normalno boravište a mi ćemo služiti kao hrana onima koji nas uzgajaju. U svemu ovome ne bi bilo toliko tajnovitosti, sve ovo se ne bi toliko krilo i zataškavalo i mnogi od onih koji su stigli blizu istine ne bi bili fizički likvidirani, - da se neki ne boje da saznamo tu istinu, jer tek ukoliko je saznamo, - mi stićemo jedan veliki potencijal da se oslobodimo. Onda opet nailazimo na ono: – samo istina nas može osloboditi. A istina i objektivna realnost – zar to nije jedno te isto?!?

Kad se vidi objektivna realnost i kad se ona kao takva prihvati i razumije, i kad se ovom univerzumu pruži iskrena ljubav i pored svih tih njegovih ‘ružnih’ aspekata, onda se čovjek neće zgražavati ni nad čim a pogotovo ne nad ljudima.
Ta vrsta ljubavi nema nikakve veze s onom ljubavlju koju promovišu
nju-ejdž-sljepci, jer oni nisu u stanju da vide objektivnu realnost. Ona dolazi sa istinskim znanjem, koje se njegovim korištenjem pretvara u – energiju a energija u - svjetlost. Sve to, naravno, podrazumjeva - napredovanje na onom Putu (gnostika) ka istinskoj slobodi.


~***~

- na kraju bih preporučio za čitanje i ove knjige:

Secret History of the World and How to Get Out Alive; Laura Knight Jadzyck
i The High Strangeness of Dimensions, Densities and the Process of Alien Abduction

Šta je babi milo – to joj se i snilo

Poznato je to da se svi instrumenti za mjerenje s vremena na vrijeme moraju podvrgnuti kalibraciji ili baždarenju, zbog toga što imaju tendenciju da se odmiču od realnih vrijednosti. Tako se oni onda upoređuju sa kontrolnim instrumentom, njihov pomak u očitavanju vrijednosti se registruje, te tako kada se oni kasnije koriste, mi moramo da imamo u vidu koliko parametri koje dobijamo uz pomoć tih instrumenata odskaču od objektivnih vrijednosti, te nakon određene kalkulacije dolazimo do objektivnih mijera. Ovi pomaci u očitavanju većinom se dešavaju zbog zamora materijala ili nekih drugih razloga.

Kod ljudske percepcije stvar je nešto drugačija. Na primjer, čovjekov vid, mada je veoma lijepo objašnjen od strane nauke na “mehanički” način, veoma mnogo zavisi od stanja njegove svijesti. Stoga, nije nikakvo čudo što se s ezoterične tačke gledišta većina ljudi smatra slijepima.
Ako uzmemo u obzir da se kontrola čovjekovih životnih procesa većim dijelom obavlja iz podsvijesti i ako uzmemo u obzir mogućnost da se čovjekova svijesti i podsvijest mogu inducirati i kontrolisati iz vana, onda iz toga proizilazi da ono što on vidi često nema nikakve veze sa objektivnom realnošću.

Kastaneda kaže: “Kako objasniti intelekt jednog injženjera i glupost njegovog sistema vjerovanja?!”
Zašto recimo, većina ljudi na zapadu nema nikakvih problema da vjeruje u to da je prije neke 2 hiljade godina neko umro razapet na krstu a onda nakon tri dana čudesno vaskrsnuo a istovremeno ne dozvoljavaju nikakvu mogućnost postojanja vanzemaljaca. Isti ti provode vrijeme u crkvi vjerujući u ono što im je prezentirano od strane svetih knjiga i popova, bez pogovora podvrgavaju sebe i svoju djecu ritualima koji se od njih zahtijevaju, a istovremeno, nemaju želje da dublje ispitaju njihovu pozadinu. Međutim, kad su vanzemaljci u pitanju, isti ti traže dokaze, odnosno, naučnu potvrdu o njihovom postojanju!?! Interesantno, zar ne!?

Većina ljudi pati od sindroma “što je babi milo, to joj se i snilo”, što je po zapadnoj terminologiji poznato kao - “wishful thinking”. Radi se o to tome da čovjek ubacujući emocionalnu komponentu u svoje ‘analitičko’ razmišljanje, krivi sliku do te mjere da ju pretvara u svoju suprotnost, dok istovremeno mnoge njene bitne detalje nije u stanju da vidi. U ezoterici se ovo objašnjava “samotrankvilizacijom”, odnosno, urodenom čovjekovom sposobnošću ili tendencijom da smiri ili ‘stabilizuje’ iluziju u kojoj živi.

Kastaneda nam takođe daje i odgovor u vezi pozadine ovog ‘fenomena’ – “svaki čovjek je u dubini svog bića svjestan predatora, ali pošto se u odnosu na njega osjeća bespomoćnim, on to znanje ne želi da iznosi na površinu”.
Interesantno je i to koliko su ljudi u stanju ići daleko kako bi opovrgli svaku indikaciju da vanzemaljci postoje, a koliko nisu u stanju ići daleko u objektivnom istraživanju istine.

U očajnom pokušaju da zaštite realnost, odnosno, iluziju u kojoj žive, oni koji ne pribjegnu samotrankvilizaciji uz pomoć religije, okrenuće se čistoj nauci, jer naša nauka objašnjava tj. interpretira samo materijalni aspekt kreacije, dok se njen duhovni i ‘nematerijalni’ dio ignoriše. Tako se oni tu osjećaju prilično udobno, bar neko vrijeme. Nauka ima cijelu jednu paletu ‘objašnjenja’ i za fenomen NLO-a koja sasvim dobro služe za indukciju i održavanje mirnog sna kod čovjeka. Ta ‘naučna’ objašnjenja nisu toliko u rezonanciji s istinom koliko su u rezonanciji sa onim čovjekovim ‘sistemom za samotrankvilizaciju’, tako da on, pateći već od sindroma “što je babi milo, to joj se i snilo”, žudno upija ova ‘objašnjenja’, lijepi ih za svoje ‘receptore za istinu’ tako da te laži obezbjeđuju privremeni sedativni efekat. Tako, čovjek neko vrijeme mirno spava dok ‘droga’ ima efekta a onda se kasnije baca u potragu za sljedećim fiksom, te na kraju, on dijeli sudbinu svih drugih drogeraša.

Imajući u vidu ovu čovjekovu bolest (sindrom “šta je babi milo to joj se i snilo”), kontrolni sistem se trudi da ubrizga u društvo dovoljnu količinu dezinformacija, tj. ‘droge’.

~***~

Pored svega ovoga, jedna velika grupa ljudi je ipak, mada sa poremećenim mijernim instrumentima, ostala u stanju da registruje mnoge ‘anomalije’ koje su u neposrednoj vezi sa NLO-ima i vanzemaljcima. Kontrolni sistem se u njihovom slučaju poslužio drugom taktikom: “Ako već ne možeš da negiraš ono što vidiš, onda ono što vidiš moraš pogrešno da tumačiš.”
Iako postoje zapisi o interakciji vanzemaljca s nama tokom nekih 15 hiljada godina (pogledaj: Case for the UFO, Jessup; Gods of Eden, Bramley; Revelations, Vallee;…) ova dezinformativna operacija u vezi prikazivanja suštine interakcije vanzemaljaca s nama, tek se u poslednje vrijeme se intezivirala.
Naravno, preduslov za to je bila likvidicija i marginalizacija svih onih koji su se previše približili suštini problema, tj. istini; - a u prvi plan su izbačeni ‘naučnici-pozitivci’ tj. oni koji vanzemaljce prikazuju u lijepom svijetlu.

Tako je otpočela kampanja uvjeravanja ljudi kako imamo posla sa dobroćudnim entitetima koji nam pomažu u našoj evoluciji.

Dr John Hunter Gray, profesor sa Univerziteta Dakota, dobitnik mnogih priznanja i nagrade Martin Luter King za svoje društvene aktivnosti poručuje nam da su vanzemaljci dobroćudna stvorenja koja pomažu ljudima na “njihovom ličnom i društvenom nivou”. On sam priznaje da je to saznao kad su njega i njegovog sina vanzemaljci oteli 1988. godine. Dr Gray čak tvrdi da smo mi veoma sretni što su ovi vanzemaljci uopšte odlučili da nam pomognu.

Profesor sa Univerziteta Wyoming, Leo Sprinkle, na osnovu svog dugogodišnjeg istraživanja fenomena otmica od strane vanzemaljaca zaključio je da vanzemaljci žele da ostvare dva cilja: 1. Da obnove planetu Zemlju; 2. Da pomognu čovječanstvu u drugoj fazi njegove evolucije.
Ovo drugo se navodno ostvaruje metamorfozom ljudske svijesti koja se odvija uz pomoć lekcija kojima nas vanzemaljci podučavaju o ‘kosmičkim stvarima’. Ovakav pristup ovoj problematici učinio ga je veoma popularnim u nju-age krugovima, što nije nimalo čudno, jer je nju-age upravo i osnovan na principu mentalnog koncepta – ‘šta je babi milo, to joj se i snilo’. Uostalom, Sprinkle je i sam priznao ne samo da je bio otiman od strane vanzemaljaca nego da je u stalnoj vezi s njima. (ja bih čak rekao: pod njihovom kontrolom).

Richard Boylan, psiholog iz Sacramenta, Kalifornija, takode tumači svoja iskustva sa vanzemaljcima veoma korisnim a njih opisuje kao dobroćudne entitete. On za njih kaže da su oni veoma zabrinuti za stanje naše prirodne okoline i našim mjestom u kosmičkom društvu. Tako nam oni daju upute da ne vršimo nasilje jedni nad drugima; zabrinuti su za naš odnos prema djeci; zabrinuti su u vezi našeg korištenja nuklearnih elektrana i nuklearnog oružja, za uništavanje naše prirodne okoline itd. Boylan nam takode kaže da će nam se oni otvoreno predstaviti kad mi budemo spremni za to. Sada se, navodno, odvija proces mentalne pripreme ljudi za taj trenutak. I naravno, kad se odreknemo nuklearnog oružja i kad se popravimo, onda ćemo sigurno biti primljeni u Intergalaktičke Ujedinjene Nacije. (Blago nama)

Joseph Nyman, naučnik iz Massachusettsa, koji se od 80.-tih godina bavi hipnotičkim regresijama otetih, tvrdi da su vanzemaljci i oni koje oni otimaju jedni te isti, tj. njihove žrtve su oni od nas koji su u prošlim životima bili vanzemaljci, odnosno, da sve osobe koje oni otimaju imaju istovremeno karakteristike ljudi i vanzemaljaca!?
(U ovome bi možda moglo i biti istine s obzirom da se ljudi već veoma dugo genetički manipulišu tako što im se ubacuju geni ovih vanzemaljaca).

John Mack, sa Harvard Univerziteta nakon dugogodišnjeg istraživanja otmica ljudi od strane vanzemaljaca zaključuje da nam ove otmice donose priliku za duhovnu transformaciju i podizanje svijesti.

Većina ovih naučnika čak optužuju sve one koji misle drugačije, da ovi pokušavaju da naprave paniku te tako otežavaju cijeli proces našeg “prosvjetljenja”. Istovremeno, ‘pozitivista’ Richard Boylan kaže da zvanični naučnici rade zajedno sa tajnom vladom i CIA na tome da se ljudima ne otkrije prava pozadina intreakcije vanzemaljaca s nama?! Zašto sad to, kad smo toliko sretni s njima?!

Ovi ‘istraživaći’ ignorišu činjenice da se ljudi otimaju na silu, da se na njima vrše veoma bolni eksperimenti, da se njima manipuliše uz pomoć implanata, da se oni seksualno zlostavljaju, da se žene impregniraju protiv njihove volje, da se ljudi i životinje mutiliraju, da se mentalno i genetički manipulišu, kao i to da se mnogi od njih ne vraćaju nazad tj. završavaju kao hrana ovih naših “pomoćnika u duhovnom razvoju”.
[Pogledaj knjige V. Valeriana, Karle Turner, Eve Lorgen, D. Jacobsa, itd.: http://noblerealms.net/files/ ]

Humanizacija vanzemaljaca odvija se i na drugim nivoima. Holivudski režiseri tipa Spilberga se uključuju u propagandnu kampanju za promociju, odnosno, humanizaciju ovih entiteta. Imajući na umu implante i metodologiju kontrole uma i manipulacije čovjeka, čini se da su ovi u stanju programirati mnoge individue da rade za njihovu korist.

Neki prominentni istraživaći kao što su Whitley Strieber, Linda Moulton Howe itd. koji su prije upozoravali na opasnost od ovih entiteta - prekonoći postaju njihovi pobornici. Oni koji su ih prije poznavali tvrde da “to više nisu oni”!? Da li ulazimo u krajnju fazu manipulacije čovječanstva gdje vanzemaljci počinju mentalno da kontrolišu one istraživaće koji su stekli određeni kredibilitet, te ih sada koriste kao sredsvo za svoju promociju?

Znači, one koji prođu prvu fazu mentalnog kondicioniranja da vanzemaljci ne postoje, čeka cijeli jedan veoma sofisticiran dezinformativni sistem koji treba da ih uvjeri kako su oni tu za našu korist. To naravno nije nimalo teško, uzimajući u obzir onu našu bolest – tj. sindrom ‘šta je babi milo, to joj se i snilo’.
Tako, kad vanzemaljci i zvanično postanu dio naše objektivne realnosti, kontrolisana medija će nam prezentirati opet laži u vezi istinske pozadine njihovog prisustva i interakcije s nama (naravno, sve to će imati i “naučnu” pozadinu), te kako stvari stoje, većina nas će progutati te dezinformacije i zaljepiti ih za one “receptore” koji su namijenjeni za istinu.
Tako će te dezinformacije dalje određivati naše ponašanje, razmišljanje i percepciju, kao što to određuju i sada, što će nam na kraju odrediti i našu dalju ‘sudbinu’.

Naravno, za to vrijeme će već biti izvršene poslednje pripreme za našu zamjenu njihovim hibridima i masovno konzumiranje.
[Napomena: Pogledaj knjigu - The Threat, D. Jacobs: http://noblerealms.net/files/ ]

U međuvremenu ćemo “indigo i kristalnu djecu” smatrati “naprednim dušama koje su se inkarnirale kako bi nas prosvijetlile (ne kažem da nema i takvih) a ignorisaćemo mogućnost da se radi o hibridima, da su jakog OPS naboja, bez empatije i osjećanja za druge, genijalci koji mogu biti genijalni naučnici i genijalne ubice. Ignorisaćemo mogućnost da se radi o humanoidnim tijelima specifične OPS frekvencije, namijenjenim za naseljavanje od strane reptoidnih ‘vanzemaljskih’ duša i eventualni prelaz u njima u 4D (talas)?!
U međuvremenu nećemo vidjeti ni one hibride koji su stigli iz “in vitro” izvora. Žene koje su imale pobačaj bez fetusa, uvjerićemo da je došlo do – apsorpcije. Onima koje tvrde da se nad njima vrši seksulano i drugo nasilje od strane vanzemaljaca – nećemo vjerovati, a ako nam budu dosađivali, stavićemo ih u ludnicu. Osobe koje su nestale na čudan način, mi ćemo ignorisati, jer one ionako nisu više tu. Obraćati ćemo pažnju na ono što nam se prezentira od strane medijskih i drugih izvora kao na nešto što je - veoma bitno. Ukratko rečeno, svesrdno ćemo se uključiti u psihopatski profil ponašanja koji nam se diktira odozgo. Uostalom, mi to cijelo vrijeme već radimo, tako da nam neće biti teško da tako i nastavimo, dok smo tu.

~***~

Mislim da oni koji ne naprave jednu hitnu kalibraciju svojih ‘uređaja za percepciju’ neće imati vremena za podnošenje eventualnih žalbi a neće biti ni onih koji će te žalbe razmatrati.
Što se kalibracije uredaja tiče – ‘razmišljanje s čekićem’ može biti od pomoći.
Onima koji traže dokaze a istovremeno ne žele ili iz nekih drugih razloga ne mogu da ih vide, mogu samo da poželim mnogo sreće u “potrazi”.

Razmišljanje s čekićem

Radi se o jednom konceptu razmišljanja koje je pominjao francuski alhemičar Fulcanelli, gdje je potrebno odstraniti onu emocionalnu komponentu jer je za nas karakteristično da vežemo emocije za svoje misli/ideje/stavove a one onda vrše tzv. distorziju “slike”, kao i našeg razmišljanja i ponašanja.
Te emocije se često javljaju ‘automatski’ kada naš koncept “realnosti” počne da se trese ili ruši, a mi pošto poto želimo da ga zaštitimo; tu se mahom radi o emocijama koje su rezultat naših mentalnih programa.

Isto tako, te emocije (iz tzv. ‘nižeg emocionalnog centra’) se javljaju kada slušamo ili gledamo nešto što želimo da čujemo i vidimo, odnosno, ono što nam se sviđa, što nam godi; te tako ukoliko se tu radilo o dezinformacijama, odnosno, o lažima obučenim u svilu i kadifu, one se, praćene našim “pozitivnim emocionalnim odgovorom,” pretvaraju u - “istinu.”
Slično tome, čovjek se uvijek sjeća onih svojih doživljaja koji su bili praćeni jačim emocionalnim nabojem. “Kontroni sistem” nas poznaje ‘u dušu’, te na osnovu tih naših osobina - on manipuliše nama.
[Već nekoliko puta sam pisao i o onim “receptorima za istinu” kojih imamo ograničen broj, i ukoliko na njih prihvatimo laži, nismo više u stanju da vidimo istinu, tj. nemamo je gdje prihvatiti.]

Ako uzmemo za primjer knjigu Razgovor s Bogom, i nekoga ko se osjeća nesigurno ili izgubljeno u svoj ovoj religijskoj konfuziji, taj će imati tendenciju da prihvati taj materijal zato što lijepo zvuči za uho i istovremeno izaziva u njemu pozitivne emocionalne reakcije. On često neće biti u stanju da vidi neke detalje koji su tu vješto umetnuti kako bi ga izmanipulisali. Znači, određene duhovne istine i poluistine koriste su kao nosać za nesto drugo. Sličan princip kao u ‘svetim knjigama’ s tim što su svete knjige dizajnirane tako da u čovjeku izazovu još jednu dodatnu vrstu emocije, a to je – strah. (za svaki slučaj?!)

Tako će onaj koji je progutao mamac koji je vješto plasiran u prvom dijelu knjige; kad bude čitao drugi dio te knjige, čak početi da se brine za Klintona, kad mu “Bog” saopšti da ovaj ima mnogo neprijatelja i da se nalazi u opasnosti. (Naravno, za one koje je Klinton potukao za vrijeme svoje vladavine ne trebamo se brinuti.) O drugom pulenu ovog “boga,” Džordžu Bušu i stvarima oko novog svjetskog poretka ne moram ni da pričam. Puni ljubavi prema ovakvom “bogu koji nas voli”, kasnije dolazimo u situaciju da bez pogovora prihvatimo sve što “on” kaže. Ako nam se nešto i nije svidjelo, to ‘nismo vidjeli’ ili smo to odmah prebacili u podsvijest gdje se to pretvorilo u programsku komponentu, kao dio materijala nabijenog našim emocijama.
Nakon svega, na osnovu onoga sto je tamo rečeno: MI POČINJEMO GLEDATI NA SVIJET DRUGIM OČIMA, nesvjesni da smo samo JEDNU ILUZIJU ZAMIJENILI DRUGOM. Ovakvim pristupom ne može se daleko stići. Nadalje, takvo gledanje na svijet ima za posljedicu i odgovarajuće razmišljanje i ponašanje, te čovjek gubi šansu da ikada spozna objektivnu realnost. Nadalje, kad vidi u novinama ili na televiziji Klintona ili Buša, nešto će ga iznenada početi da ‘grije oko srca’ a sve što ovi kažu on će da upija kao spužva, smatraće to istinom ili bar razumnim (na osnovu ‘rada’ on programske komponente koja je instalirana u podsvijesti). Isto tako, u vezi zdravlja, čovjek će iznenada početi da kupuje knjige Deepak Chopre (treći “božji miljenik”) a sve njegove savjete uzimati bez rezerve.

Htjeo sam samo reći da se ničemu, bez obzira iz kojeg izvora dolazi ili koliko lijepo zvuči, ne treba davati bezrezervni kredibilitet i automatski te informacije prihvatati kao istinite.
Da bi se to uradilo, moramo prepoznati svoje emocije, odvojiti ih i staviti ih na stranu, a onda se prihvatiti objektivne analize određene informacije za koju mislimo da bi mogla biti veoma bitna ukoliko je istinita.
Znači, stavimo stvar na nakovanj, pa počnemo lupati s čekicem po njoj. Prvih nekoliko udaraca služi za skidanje naših emocija sa stvari koju ‘kujemo’. Onda skidamo s nje sve svoje predrasude i nagađanja. Tako nastavimo da lupamo po njoj sve dok ona ne ostane gola, tj. onakva kakva ona u suštini jeste.
Ta tehnika često pomaže i kada nam se u glavi pojave određene ideje koje mogu biti (gnostika) A uticaji (matriksa), B uticaji (Duha) ili A uticaji maskirani u B uticaje. U ovom poslednjem slučaju, ta ‘maska’ često otpadne nakon nekoliko dobrih udaraca. Na kraju, ono što ostane, treba da “drži vodu”. Ukoliko nekad primjetimo da voda curi, stvar treba odbaciti a ne praviti se da to ne vidimo.

Razmišljanje s čekićem se može primjeniti kako na naše lične stavove, ideje, koncepte, misli itd., odnosno, stvari koje dolaze iznutra, tako i na ‘materijal’ koji dolazi iz vana. Takođe, i u našoj interakciji s drugima.

Naša emocionalna distorzija se nalakše može primjetiti prilikom komunikacije s drugima, kada tuđi stavovi i mišljenja izazivaju u nama određene emocionalne reakcije a mi onda reagujemo na osnovu njih, te one tako utiču na veći dio sadržaja i načina našeg odgovora. Takva vrsta naših reakcija mahom je lišena racionalnosti i argumenata, te kao takva često je pogrešna, odnosno, bezvrijedna ili kontraproduktivna.

U suštini, problem je u tome što mi često nemamo dovoljno istinskih informacija niti ‘slobodnih receptora’ na koje ih možemo prihvatiti. S tim u vezi moramo imati na umu da je prilično mnogo naših ‘receptora za istinu’ okupirano lažima, tako da nam te laži ‘zaklanjaju vidik’ odnosno, regulišu naš način razmišljanja i one su uzrok našeg parcijalog sljepila. S tim u vezi, moramo poduzimati stalnu introspekciju i prilikom toga se takođe koristiti ‘metodom čekića’. Tako, trebamo stalno lupati čekićem po onome što smo prihvatili kao istinu i provjeravati da li još uvijek drži vodu. U početku, zbog korištenja ove metode čovjeka može zaboliti glava, međutim, drugačije ne može. Tek kada stvar očistimo čekićem od svih njenih ‘primjesa’ i vidimo ju onakvu kakvom ona jeste, onda je možemo uklopiti u naš ‘mozaik,’ prezentirati drugima ili je baciti u kantu za smeće.

S obzirom da je kontrola uma čovjeka usko povezana sa kontrolom informacija, sasvim je normalno da istinske i relevantne informacije nisu zastupljene u medijima, knjižarama itd. Recimo, za dobre knjige čovjek mora imati para i poznavati jezik, a mora i znati kako će ih i gdje nabaviti.
[“Čudnim slučajem”, najbolja knjiga na temu kontrole uma čovjeka,
Secret Don’t Tell, Carla Emery, takođe nije prevedena na naš jezik, a ne može se naći ni u knjižarama u SAD, Australiji i drugim zemljama engleskog govornog područja!?! Istovremeno, knjigu Razgovor s Bogom, možemo naći u svakoj knjižari! Interesantno, zar ne?!].

Tako, problem je u tome što nemamo dovoljno informacija na raspolaganju na osnovu kojih možemo izgraditi solidnu bazu znanja, odnosno, ‘bazu podataka’ te na osnovu istinskog znanja rasuđivati i graditi svoje biće.
Istovremeno, mi ono što mislimo da znamo, odnosno, ono što “znamo” na osnovu mase dezinformacija koje smo ugradili u sebe, smatramo istinskim znanjem te se u skladu s tim i ponašamo. To je nešto kao jedan ‘začarani krug’ iz kojeg je teško izaći.

Naravno, na emocije ne treba gledati kao na nešto negativno. Vrsta emocija o kojima pričam dolaze iz nižeg emocionalnog centra i one nam kao takve predstavljaju samo jednu smetnju u rasuđivanju. Moramo imati na umu ono što je B. Moravjev rekao u knjizi Gnostika: “Izlaz je jedino moguć uz pomoć srca; to je razlog zašto našu pažnju moramo prvenstveno usmjeriti ka kultivaciji emocionalnog života…”
Prema istinskoj ezoterici, - čovjek ne može poznavati ni ljubav, ukoliko ne može da podnese istinu. Istovremeno, poznato je da njegova tendencija da “milo-ugodno”
razmišlja - odbija čovjeka od istine. Imajući ovo na umu, mi moramo stalno takođe preispitivati sva svoja vjerovanja, svoju sliku o sebi, svoje misli, ideje, stavove, nagađanja i ponašanje. Tu moramo biti nepristrasni, koliko je god to moguće. Tu se primjenjuje to tzv. ‘razmišljanje s čekićem’.

Danas npr. postoji mnogo ljudi koji nemaju problema da vjeruju u to da je prije 2 hiljade godina neko bio razapet na krstu, a onda tri dana nakon što je izdahnuo, čudesno je vaskrsnuo i uzdigao se na “nebo”; a istovremno smatraju naučnom fantastikom svaku indikaciju da vanzemaljci postoje i da oni možda manipulišu nama?! Naš sistem rasuđivanja je zavisan od toga kako smo programirani. Lokalizovanje i neutralizacija ovih naših mentalnih programa takode se može obavljati razmišljanjem uz pomoć čekića. Činjenica jeste da od toga može da boli glava, i ne samo to, naša bivša ličnost počinje da se raspada, međutim, druga opcija ne postoji. Radi se o akviziciji objektivne percepcije.

U državi u kojoj živim zvanično ‘teče med i mlijeko’, međutim, niko da objasni razlog zašto onda preko pola stanovnistva živi na antidepresivima? Zašto toliko ljudi pribjegava drogama, alkoholu itd. zašto toliko ljudi na ovoj planeti dnevno umire od gladi, ili gine u ratovima? Zašto toliko ljudi pati ili živi u strahu i neizvjesnosti. Zašto tolika razaranja? Zašto smo ovu planetu doveli do ruba propasti? Šta je istinski uzrok svega toga? Naravno, većina nas se neće potruditi da dublje istraži ova pitanja; zar nije mnogo lakša jedna mentalna sedacija uz pomoć knjiga tipa Razgovor s Bogom, ili necega sličnog. Mnogo je lakše obaviti se zamišljenom kuglom od svjetlosti ove ili one boje i uživati (samo privremeni fiks!) ignorišući objektivnu realnost. Mi smo tako programirani.
Deprogramiranje takođe podrazumijeva istovremeno lupanje čekićem po sebi.

Na kraju, ukoliko se vratimo na ove transkripte Kasiopejaca, mogu da kažem da sam taj materijal proanalizirao koliko god sam bio u stanju (i još uvijek to radim), diskutovao sam njegov sadržaj u mnogo navrata sa Laurom i drugima koji su sproveli taj eksperiment ili ozbiljnije analizirali taj materijal, upoređivao sam njegov sadržaj sa svojim iskustvima i iskustvima drugih; tako da na osnovu tog CJELOKUPNOG materijala, bez obzira sto je u njemu navedeno mnogo toga što se mojoj LIČNOSTI nije nimalo svidjelo, mogu da kažem da je ovo jedan od izvora iz kojeg je stiglo mnogo više istine nego iz bilo kog drugog, meni poznatog izvora. Istovremeno, nisam tu primjetio nikakve elemente koji u nekom smislu mogu djelovati štetno na čovjeka ili u smislu bilo kakve manipulacije.

Sama suština koju sam iz svega toga izvukao sastoji se u ovome:

Razmišljaj svojom glavom. Samo se sam, uz pomoć svog znanja možeš ‘spasiti’ i napredovati. Pogrešno znanje je gore od neznanja. Na tebi lično leži odgovornost za razlikovanje istinskih informacija od dezinformacija. Ovaj univerzum je jedna velika škola, a sve sto postoji, to su samo - lekcije.

Jednostavno, zar ne!? Na kraju, sve one koji na ovo gledaju na drugačiji način - mogu da razumijem, a istovremeno, - nemam namjeru da ih uvjeravam u suprotno. Jer, kako je vec rečeno, - ovako ili onako, svako od nas mora da nauči svoje lekcije.
Pozdrav!