Ispit

Čovjek od života dobija upravo ono što mu i daje. Vaš život je ogledalo onoga što vi jeste. On je vaš odraz. A vi ste pasivni, slijepi i zahtjevni. Uzimate sve, prihvatate sve, bez osjećaja da imate ikakve obaveze i odgovornost. Vaš odnos prema svijetu i životu je odnos onoga koji smatra da ima pravo da traži i uzima, bez potrebe da za nešto plati ili da nešto zasluži.

Vi vjerujete da su sve stvari tu zbog vas, jednostavno zato što ste to vi! Cijelo vaše sljepilo je tu! Vi živite ekskluzivno na principu “ja to volim” ili “ja to ne volim”, ne cijenite ništa do samog sebe.

Ne priznajete ništa što je iznad vas, teoretski ili logički, možda, ali u praksi ne. To je i razlog zašto mnogo tražite i što stalno vjerujete da je sve jeftino i da vi imate dovoljno para u svom džepu da kupite sve što vam se svidi. Vi ne priznajete nikoga iznad vas, bilo izvan vas samih ili unutar vas. To je zato što, opet ponavljam, vi nemate mjere i živite pasivno, na bazi onoga što volite ili ne volite. Da, vaše “poimanje samih sebe” vas zasljepljuje.

To predstavlja najveću prepreku ka jednom novom životu.

Vi morate biti sposobni da savladate tu prepreku, taj prag, da bi nastavili dalje. Taj ispit dijeli ljude na dvije vrste: “žito” i “kukolj”. Bez obzira na to koliko inteligentan, koliko nadaren, čovjek moze da bude, ukoliko on ne promijeni način na kojeg gleda samog sebe, za njega neće biti nikakve nade za neki unutarnji razvoj, za rad ka sticanju samo-znanja, za istinsko postajanje. On će ostati onakav kakav jeste, cijelog svog života.

Prvi zahtijev, prvi uslov, prvi ispit za nekoga ko želi da radi na samom sebi je da promijeni način na kojeg shvata samog sebe. On ne smije zamišljati, niti jednostavno vjerovati ili razmišljati, nego on mora vidjeti one stvari u samom sebi koje nikada prije nije vidjeo, vidjeti ih stvarno i vidjeti ih onakvim kakve one jesu. Njegovo poimanje se nikada neće moći promijeniti, sve dok on ne vidi ništa u sebi. A da bi vidjeo, on mora naučiti da gleda; to je prva inicijacija čovjeka u samo-spoznaji. ...

Ukoliko on vidi jednom, on će moći videti i drugi put, a ako se to nastavi, onda on više neće moći da ne vidi. To je ono stanje koje se traži, to je taj cilj naše opservacije; to je ono mjesto odakle će se roditi jedna istinska želja, jedna neodoljiva želja da se postane: od hladnih, mi ćemo postati topli, vibrantni; dodirnuće nas realnost.

Danas mi nemamo ništa do jednu iluziju o onome što jesmo. Mi imamo previše visoko mišljenje o sebi. Mi ne poštujemo sebe. Da bih poštovao sebe samog, ja prvo moram prepoznati u sebi onaj moj dio koji se nalazi iznad drugih dijelova, a s tim u vezi i moj odnos prema tom dijelu svjedočiti će i moje poštovanje koje imam prema njemu. Na taj način ja ću da poštujem sebe. I moja interakcija s drugima će biti vođena s istim poštovanjem.

Vi morate razumjeti to da su sve druge mjere — talenat, obrazovanje, kultura, genijalnost — samo promjenljive mjere, mjere za detalje. Jedina prava mjera, jedina nepromjenljiva, objektivno istinska mjera je mjera unutarnje vizije.

Ja vidim - ja vidim sam, uz pomoć toga, vi ste nešto odredili. S jednim višim istinskim dijelom, vi ste odredili jedan drugi niži dio, koji je takođe istinit. A ta mjera, koja sama određuje ulogu svakog od tih dijelova, vodiće će vas do poštivanja samih sebe.

Međutim, vidjećete da to nije nimalo lako. A to nije ni jeftino. Moraćete to skupo platiti. Za loše platiše, lijene ljude, parazite, nema nade. Vi morate platiti, platiti mnogo, platiti odmah, platiti unaprijed. Platiti sobom. Iskrenim, savjesnim, nepristrasnim trudom. Što ste više spremni da platite, bez škrtarenja, bez varanja, bez ikakavih falsifikata, utoliko ćete više i dobiti. I tada ćete upoznati svoju prirodu. I vidjećete sve one trikove, i nepoštenje kojima će vaša priroda pribjegavati kako bi izbjegla da plati čvrstom valutom.

To je zato što vi morate da plaćate s vašim gotovim teorijama, vašim duboko-ukorijenjenim ubjeđenjima, vašim predrasudama, vašim uobičajenim načinom igre, vašim “ja to volim” i “ja to ne volim”. Bez pogađanja, pošteno, bez pretvaranja. “Iskreno” pokušavajući da primjetite one momente kad nudite svoj falsifikovani novac.

Pokušajte za momenat prihvatiti pomisao da niste ono što vjerujete da jeste, da precjenjujete sebe, u stvari, da vi lažete same sebe. Da vi stalno lažete same sebe, u svakom momentu, po cijeli dan, cijeli svoj život. Da to laganje upravlja vama do te mjere da vi to više ne možete kontrolisati. Vi ste žrtva laganja. Vi posvuda lažete. Vaše veze s drugima – laži. Vaše vaspitanje drugih, vaša pravila ponašanja — laži. Vasa učenja - laži. Vaše teorije, vaša umjetnost - laži. Vaš društveni život, vaš porodični život - laži. I ono što mislite o samom sebi – takođe, laži.

Ali vi nikada ne prestajete s tim sto radite i šta govorite zato što vjerujete sebi. Vi se morate zaustaviti i iznutra posmatrati. Posmatrati bez unaprijed stvorenog mišljenja, prihvatajući bar za momenat tu mogućnost da lažete. A kad tako posmatrate, plaćajući sobom, bez samo-sažaljenja, odričući se svih svojih pretpostavljenih bogatstava za samo jedan momenat realnosti, onda ćete možda iznenada vidjeti nešto što niste nikada prije vidjeli u sebi, sve do tog dana. Vidjećete da ste drugačiji od onoga što ste mislili da ste.

Vidjećete da vas je dvoje.

Jedan koji nije, ali zauzima mjesto i igra ulogu onoga drugog. I jedan koji jeste ali on je tako slabašan, tako neprimijetan, skoro da prije nestane, nego što se pojavi. On ne može da podnese laži. I najmanja laž njega natjera da se povuče. On se ne bori, on ne pruža otpor, on je već unaprijed pobijeđen. Učite da gledate sve dok ne naučite da uočavate razliku između te vaše dvije prirode, dok ne vidite te laži i prevaru u sebi. Kada vidite te vaše dvije prirode, tog dana, u vama, istina će se roditi.


G. Gurđijev