Kako gore tako i dole

Još na samom početku prošlog vijeka, 1919. godine, Amerikanac po imenu Charles Forte objavio je knjigu po imenu The Book of the Damned. Ta knjiga, mada od samo nekih 300 strana, bila je napisana na osnovu desetina hiljada dokumenata koje je Charles vrijedno skupljao, pokušavajući odgonetnuti porijeklo i pozadinu paranormalnih fenomena na ovoj našoj planeti. Tako se prema njemu, na engleskom govornom području i dan danas paranormalani događaji često nazivaju i „fortean-skim". Danas postoji i jedan poznati magazin Fortean Times, koji je nazvan po njemu i koji se bavi tom problematikom.

Da skratimo priču, na osnovu mozaika kojeg je Charles sklopio na temelju svih infomacija koje je još tada prikupio, on je u svojoj knjizi između ostalog napisao i ovo:

„Ja mislim da smo mi imovina. Hoću da kažem, da mi pripadamo NEČEMU; nekada davno planeta Zemlja je bila ničija zemlja, drugi svjetovi su je istraživali, kolonizirali i međusobno se borili za prevlast nad njom i ona sada pripada NEČEMU; to NEŠTO posjeduje ovu Zemlju – dok svima drugima zabranjuje pristup. (...) Ja ne znam kako da predstavim u ovoj knjizi sve moguće načine na koje mi možemo biti iskorištavani od strane nekog drugog oblika egzistencije...(...)
Svinje, guske, goveda... Prvo treba spoznati to da njih neko posjeduje. Onda treba potražiti razlog zašto. Ja mislim da smo mi, nakon svega, korisni nekome – da je među našim vlasnicima došlo do neke promjene – ili da sada to NEŠTO ima zakonsko pravo na nas, bilo da je ono to ostvarilo silom ili nas je otkupilo od naših prijašnjih vlasnika koji su možda bili malo primitivniji u odnosu na ove nove – a sve je to bilo poznato možda već vijekovima nekim pojedincima na ovoj planeti, nekim društvima, pripadnicima nekih kultova čiji članovi imaju ulogu OVNOVA PREDVODNIKA, vodeći nas na osnovu uputstava koje dobijaju od NEKUD DRUGO – u skladu s našom misterioznom upotrebljivošću."


Dakle, ovaj čovjek je uradio domaću zadaću još prije skoro 100 godina. On je još davno primjetio vezu između naših „ovnova-predvodnika", tajnih društava/kultova a saznao je i odakle im stižu direktive.

Kako gore, tako i dole

Neki metafizičari tvrde da ova stara hermetička maksima "kako gore, tako i dole", u suštini, govori o tome da bi odnos između entiteta od "NEKUD DRUGO" ili sa gornjeg "sprata" (4D) i nas sa donjeg (3D), mogao biti sličan našem (3D) odnosu prema životinjama (2D). Tako, za primjer možemo uzeti ovce. Dakle, mi smo ovce morali proučiti skoro do najsitnijih detalja, da bi bili u stanju da ih efikasno iskorištavamo i manipulišemo njima. Genetičkim odabirom, tj. genetičkom manipulacijom ovaca mi se trudimo da dobijemo ovce sa najvišim prinosom vune, mesa ili mlijeka. Kod same proizvodnje mesa/energije u naprednim zemljama novorođeni jaganjci sa traženim genetskim sklopom se odmah po rođenju identifikuju RFID markicama. Svaki tretman određenim hemijskim sredstvima unosi se u bazu podataka tako da se može imati pregled napretka jagnjeta od njegovog rođenja, tj. "od farme, pa do trpeze".

Sistem za obezbjeđenje kvaliteta hrane

U proizvodnji hrane koriste se tzv. Programi za obezbjeđenje kvaliteta koji su bazirani na Internacionalnim standardima. Na primjer, u mesnoj industriji, njihov je cilj da kada se rigorozno primijene, obezbijede proizvodnju zdravog i kvalitetnog mesa i mesnih prerađevina, odnosno, kvalitetne hrane za čovjeka. Taj sistem je baziran na jednoj metodologiji koja se naziva HACCP.

Kad se pravilno primjeni, taj sistem obezbjeđuje efikasnu i bezbjednu proizvodnju hrane pod ograničenim nadzorom spolja (što u našem slučaju podrazumijeva - od strane vlade tj. državne inspekcije). HACCP (Hazard Analysis Critical Control Point) – Analiza Hazarda/Opasnosti i Kritična Kontrolna Tačka. HACCP je jedan sistematski pristup za identifikaciju, evaluaciju i kontrolu svih hazarda, odnosno, opasnosti za valjanost hrane i baziran je na 7 principa:

1. Sprovođenje analize hazarda
2. Identifikacija Kritičnih Kontrolnih Tački (KKT) u procesu proizvodnje
3. Određivanje Kritičnih Granica (KG) na svakoj KKT
4. Uspostavljanje procedura za nadzor
5. Određivanje Korektivnih Mijera (KM) kada se uz pomoć nadzora ustanovi da je došlo do odstupanja ili prevazilaženja Kritičnih Granica
6. Utvrđivanje procedura za verifikaciju
7. Održavanje dokumentacije

Prije implementacije HACCP-a potrebno je napraviti određene Preduslovne programe kao što su Čišćenje i sanitacija, Lična higijena, Eliminacija otpadnih materija, Kontrola insekata i gamadi, Kontrola kemikalija itd. Onda se pravi blok-dijagram cijelog procesa proizvodnje na koji se ucrta svaki korak u proizvodnji i preradi mesa, od omamljivanja životinja i klanja, pa sve do krajnjeg istovara proizvoda u obliku svježeg mesa, mesnih prerađevina ili gotove hrane.

Nakon toga se sprovodi jedna detaljna analiza hazarda, što podrazumijeva utvrđivanje svih mogućih opasnosti (bioloških, hemijskih, fizičkih itd.) koje se mogu pojaviti na svakom koraku proizvodnje, kao i određivanje kontrolnih mjera koje se tu mogu primjeniti. Za svaki mogući hazard određuje se stepen rizika, njegova ozbiljnost i značaj.

Poslije toga u procesu proizvodnje određujemo Kritične kontrolne tačke. KKT je korak u proizvodnji na kojem se može primjeniti određena kontrolna mjera koja je bitna za prevenciju ili eliminaciju hazarda, ili njegovog snižavanja do prihvatljivog nivoa.

Nakon toga se utvrdjuju
Kritične granice (KG) za svaki identifikovani hazard. KG je vrijednost koja razdvaja prihvatljivo od neprihvatljivog.

Poslije toga uspostavićemo Metode za Nadzor. Nadzor podrazumijeva jednu planiranu sekvencu opservacija i mjerenja kako bi se odredilo da li se svaka KKT nalazi pod kontrolom. Nadzor ima nekoliko ciljeva: prati funkcionisanje sistema; ukoliko pokazuje negativne trendove ili tendenciju za gubitkom kontrole, onda određene mjere moraju biti poduzete kako bi se mogla ponovo uspostaviti kontrola nad procesom proizvodnje, prije nego što dođe do dostizanja Kritičnih granica ili njihovog prekoračenja.

Ukoliko dođe do prekoračenja KG, to onda podrazumjeva da je došlo do gubitka kontrole nad proizvodnjom. Naravno, svaki dio postrojenja za proizvodnju hrane ima svoje nadzornike koji su tu da osiguraju da se proizvodnja odvija po planu i programu i da se kvalitet proizvoda održava na određenom nivou. Dakle, sam vlasnik klaonice ne mora ni biti tu fizički prisutan jer kad SISTEM dobro funkcioniše tj. kad je unutrašnja kontrola dobro uspostavljena, onda sve ide manje-više automatski a on može ponekad da navrati, a i ne mora. Roba ide na tržište i stalno se stvara profit.

Idući korak je određivanje Korektivnih Mjera koje se koriste kada nadzor indicira da je došlo do prekoračenja Kritičnih Granica. Postoje različite vrste korektivnih mjera, kao npr. trenutne, dugoročne, preventivne itd. Obično su preventivne mjere najuputnije, međutim, one se ne mogu svuda primjeniti. U svakom slučaju, kad dođe do neke devijacije u proizvodnji, u sklopu procesa određivanja korektivnih mjera prvo se istražuje razlog zbog kojeg je došlo do devijacije, onda, šta treba da se uradi kako bi se devijacija otklonila, tj. implementira se određena korektivna mjera, nakon toga pristupa se pojačanom nadzoru kako bi se utvrdilo da li ta mjera funkcioniše tj. da li je ona otklonila devijaciju itd. i na kraju se pokušava uvesti preventiva, da bi se spriječilo ponavljanje određene devijacije.

Zatim slijedi - Verifikacija, što podrazumijeva sve aktivnosti u vezi određivanja toga da li sistem funkcioniše prema planu i programu. I na kraju, uspostavlja se procedura za čuvanje svih podataka.

Postoje i tzv. "Nedostaci/opasnosti nulte tolerancije". Kako samo ime kaže, to su neke mane ili greške na proizvodu koje se ne smiju tolerisati ni u najmanjoj mjeri. Ukoliko se one ustanove, moraju biti odmah eliminisane prema posebnom protokolu koji je napravljen upravo za tu svrhu. Tu se radi o jednoj seriji korektivnih mjera koje se koriste odmah nakon otkrivanja neke "greške/opasnosti nulte tolerancije".

Kod proizvodnje hrane, mi takođe koristimo i određne uređaje u obliku sondi ili IMPLANATA, koje nazivamo "data-logeri". Kad ih stavimo u proizvod, oni bilježe sve što se unutra zbiva. Na primjer, oni mogu biti povezani s kompjuterom koji opet može biti povezan sa regulacijom rada hladnjača, te u skladu sa promjenama u temperaturi proizvoda, kompjuter će automatski regulisati operativne parametre hladnjača u smislu regulacije temperature vazduha, brzine njegove cirkulacije, vlažnosti itd.

Kod privođenja ovaca na klanje, mi takođe uzimamo u obzir njihove prirodne karakteristike.

Recimo, ovce imaju prirodnu tendenciju da prate svoje lidere i da im vjeruju. Stoga se u mnogim klaonicama u nekim zapadnim zemljama za tu svrhu koriste tzv. ‘jude’, odnosno, jarci koji su specijalno trenirani (programirani) da vode ovce od obora do mjesta za klanje. Za pospješivanje kretanja ovaca iz obora do mjesta za klanje, u nekim klaonicama se koriste i za te svrhe specijalno trenirani psi. S obzirom da smo mi humana civilizacija, kod klanja ovaca mi takođe primjenjujemo i etiku. Postoji nešto što se naziva Program za obezbjeđivanje dobrostanja životinja. Prema tom programu mi ne smijemo izazivati kod ovaca preveliki stres kad rukujemo s njima. Kad se ovce nalaze u oboru, one imaju utisak da su slobodne. Preveliki stres kod ovaca može da uzrokuje neke nepoželjne promjene u kvalitetu mesa. Isto tako, ne želimo da se životinje pate više nego što je potrebno. S tim u vezi, mi ćemo im obezbjediti dovoljno hrane i vode dok čekaju na klanje, psima ćemo staviti brnjice tako da ih ne ujedaju kod interakcije s njima, jer ugrizne rane uzrokuju oštećenje mesa i smanjuju mu kvalitet. Psi treba da manipulišu ovce na bazi indukcije straha u njih. Uplašena ovca se obično ponaša onako kako se od nje očekuje, tj. lakša je za manipulaciju. Isto tako, prije klanja mi upotrebljavamo određene uređaje za omamljivanje ovaca, jer propisno omamljena ovca ne osjeća bol a ne može ni pobjeći, niti pružiti neki značajniji otpor.

***

Ovo je bio jedan kraći opis metodologije za obezbjeđenje naše zdrave ishrane. Ovdje vidimo da smo uspostavili jedan SISTEM za proizvodnju hrane iz kojeg životinja nema šanse da izađe napolje, odnosno, da ne ostvari onu ulogu koju smo joj namijenili, što znači - da od nje dobijemo kvalitetan prehrambeni proizvod. Taj SISTEM, kad se pravilno uspostavi, funkcioniše skoro automatski, sam po sebi, tako da ga je potrebno samo povremeno nadzirati i korigovati. S tim u vezi, zar ne bi bilo za očekivati je da će i entiteti s gornjeg "sprata", za obezbjeđenje svoje ishrane imati jedan sličan sistem koji je mnogo više sofisticiran od ovog našeg?! Mi bi mogli bar uzeti u obzir mogućnost da smo kao ljudska bića u odnosu na te entitete, isto kao što su ovce u odnosu na nas. Njihova inteligencija je daleko viša (pogotovo, nakon što su nas ‘lobotomizirali’ ili genetički izmanipulisali) a njihova tehnologija je daleko savremenija (na primjer, naši "data-logeri" su veličine hemijske olovke a njihovi implanti su mikronskih dimenzija).

--