OPS/OPD i ekonomija energije

OPS/OPD je jedan koncept koji je od suštinske važnosti i veoma je bitno pravilno ga razumjeti da bi se razumjela suština realnosti u kojoj živimo kao i manipulacija ljudi od strane tzv. kontrolnog (ili cointelpro) sistema (koji ima svoje 3D i 4D komponente).

Da li je OPS ili OPD stvarno samo stvar izbora?! Mislim da bi trebalo dobro proučiti tekstove Viteški pohod i Drvo Života, da bi se došlo do odgovora na to pitanje. Čini se da je kod onih “žešćih” slučajeva to više stvar njihove suštine, nego izbora!? Na primjer, u poruci jednog psihopate koji se muva po metafizičkim forumima, našao sam ovu tragikomičnu izjavu: “Pokazaću ja njima kako se postaje OPD”! (U smislu, ako treba i – batinama.)
Na osnovu ovoga možemo vidjeti samo činjenicu da negativna bića nastoje po svaku cijenu da budu svuda prisutni ili bolje rečeno da svako područje stave pod svoju kontrolu, mada nisu u stanju da razumiju suštinu problematike. Njen teoretski aspekt im je obično dobro poznat.

OPD se ne može ‘folirati’!

Naravno, moramo uzeti u obzir da postoji i mnogo individua koje neće biti ‘ni tamo ni vamo’ i za koje će to moći biti stvar izbora, kad pređu u 4D. [Ovdje moram naglasiti da u toj grupi imamo i mnogo onih koji zagovaraju opciju “neutralnosti”, koja je (kobajagi) najbliža objektivnosti. Ja to smatram jednim posebnim i perfidnim načinom onoga što se u gnostici naziva - laganjem samog sebe, a o tome ću nešto više reći nekom drugom prilikom.]

Pokušaću sve ovo malo pojasniti uz pomoć ovog grubog grafičkog prikaza, gdje sam se poslužio tzv. ‘Stablom Života’, kao i prevedenim materijalom kojeg je na tu temu napisao Michael Topper.






















Ovdje vidimo da OPS hijerarhijski sistem čiji je simbol - piramida, počinje dole od 1D i završava se u 4D. Zašto se on završava u 4D?! Zato što je to najviši nivo gdje je još uvijek moguća interakcija s materijom a individue OPS polariteta su čvrsto vezane za nju i bez nje ne mogu. Individua, čija je suština OPS frekvencija može dogurati do ‘vrha’ 4D a najviša pozicija koju tu može osvojiti je ona poznata kao ‘Satan, Djed, Nesčastivi, Jahve itd.’ – (ili eng: “Desolate One”.) Naravno, ne može svako postati “direktor multionacionalne korporacije,” tako da će uvijek biti više onih koji su ‘dole’, od onih koji su ‘gore’.

Jedna individua koja je OPS frekvencija ne može izaći iz ove OPS piramide-matriksa sve dok dijeli iste atribute s njom. Ona može samo da se kreće u tom piramidalnom kompleksu ‘gore-dole’ ili ‘lijevo-desno’. (Mnogi robovi te vrste ne sanjaju o nekoj slobodi, nego o tome – kako da postanu robovlasnici!)

Kako će se kasnije moći vidjeti iz teksta M. Toppera, OPS entiteti služe kao izvor energije za one ‘odozgo’ ili je skupljaju i isporučuju onima ‘gore’, tako da onaj na vrhu ima moć direktno proporcionalnu s brojem potčinjenih mu ‘duša’. S obzirom da nastanjujemo OPS oblast postojanja, svi mi smo manje-više OPS. Neki od nas su OPS usljed svoje suštine, dok su drugi mentalno izmanipulisani tako da se što duže drže u tim frekvencijama, igarajući ulogu ‘baterije’ za OPS sile ‘odozgo’.

S tim u vezi, cijeli sistem života na planeti baziran je na materijalističkom konceptu vrijednosti, dok je za one koji traže nešto više, ponuđena cijela jedna paleta načina za duhovni ‘napredak’ koji služe da iste te što duže zadrže nigdje drugo, do u – istoj toj PIRAMIDI. Istovremeno, istinski elementi Duhovnog ili Božanskog Zakona, veoma slabo su poznati u ovoj našoj oblasti postojanja, što naravno nije nimalo slučajno.

Simbol OPD sila je – KRUG. OPD način egzistencije kao takav počinje u punom smislu tek u 4D. Bez obzira na svu manipulaciju, poslednjih godina je mnogo ljudi ovdje u 3D ostvarilo jedan određeni prag svjesnosti kada se njihova OPD suština počela buditi. Njih bi mogli nazvati ‘OPD-kandidatima’. (U vezi s tim, Cointelpro je ubacio u 5-u brzinu, pokušavajući daljim obmanama da takve zadrži pod okriljem OPS piramide.)

OPD koncept je zasnovan na međusobnoj razmjeni energije, podizanju svjesnosti, postovanju tuđe slobodne volje; on isključuje svaku manipulaciju drugih, podrazumijeva ‘networking’ kao sistem komunikacije tj. razmjene informacija itd. Dakle, tu nema vođe, nema sljedbenika, nema vladara, nema podanika, nema robova, niti robovlasnika, ukratko, nema hijerarhije. Znači, tu se radi o jednoj egzistenciji svjesnih individua, koja je u skladu s kreativnim silama Svega Što Jeste.

[Međutim, kad se o ‘networking-u’ ovdje radi, tu se u praksi odmah javlja jedan problem kojeg nije lako prevazići. Na današnjim internet-forumima, pogotovo metafizičkim, frikcija između OPS i OPD sila je sasvim jasno primjetljiva. S obzirom da živimo u 3D OPS oblasti, nemoguće je imati neki čist OPD forum koji bi mogao obezbjediti jednu zdravu sredinu za komunikaciju a ako takođe uzmemo u obzir manipulativnu OPS suštinu, onda je jasno da je u ovoj oblasti nemoguće imati neko područje koje ove sile neće pokušati staviti pod svoju kontrolu ili bar - kontaminirati. Nadalje, Gurđijev kaže da te sile često pobjeđuju zato što se mogu koristiti SVIM sredstvima (dok su OPD sile u tom smislu “hendikepirane”). Međutim, s obzirom da OPD ima mnogo veze s objektivnom realnošću a njena percepcija s ličnom razboritošću, što je opet u vezi sa stepenom svjesnosti, kod svake interakcije s drugima na ovakvim forumima, OPD kandidati moraju sami razviti sposobnost za razdvajanje žita od kukolja.]

Sve individue koje su OPS frekvencija istovremeno svjesno ili nesvjesno služe kao ‘agenti’ cointelpro-sistema. Čini se da je ovaj drugi slučaj mnogo češći. Kako se to na gornjoj slici može vidjeti, prema gore se može i jednim i drugim putem.

Iz prakse nam je poznato da većina nas podrazumijeva put kojim ide “svojim.” Koliko je on stvarno naš a koliko je on samo‘podmetnut’ pred nas, to je na svakome individualno da odredi. S tim u vezi, oni koji su izabrali ‘abrakadabriranje’, raznorazne rituale, kojekave hiperdimenzionalne tehnike, odnosno, promjenjena stanja svijesti, religije, masonske, rozenkrojcerske itd. elemente kao alat za razvoj svog bića i napredak, neće imati pravo na žalbu ukoliko završe tamo gdje nisu mislili.

***

[S obzirom da OPS entiteti iz 4D u poslednje vrijeme ulaze sve više u opštu sliku, jedan od ‘novijih’ vidova manipulacije je i njihova interakcija s određenim individuama kako bi ih izmanipulisali da ih ovi kasnije promovišu kao ‘pomoćnike u našem evolutivnom razvoju’ ili da ‘subliminalno’ šire poruke tipa: – “protiv ovih gore ništa se ne može! Mnogo su jaki! Nemojte pomišljati na to da pružate neki otpor!”. Dinamiku koja se tu odvija Topper nam veoma lijepo predstavlja na primjeru Withleya Striebera, koji je autor nekoliko popularnih (slučajno?!) knjiga na tu temu.]


Sažet pregled Dobra i Zla

Piše: Michael Topper

Kod oba slučaja, pozitivnih i negativnih bića 4-og denziteta, valuta za pogađanje u njihovim transakcijama je bio-psihička energija; u oba slučaja radi se o njenoj akumulaciji u smislu skladištenja tog bio-psihičkog kapitala i njegovoj upotrebi s ciljem napajanja ili transformacije centara, vodeći ih prema jednoj dubljoj integraciji i funkcionalnom jedinstvu.
Zbog same prirode naših tradicionalnih duhovnih i ezoteričkih učenja, mi možemo imati poteškoća u konceptualnom razumijevanju načina kako jedno OPS biće iz višeg denziteta uspijeva da osvoji svoj status ne koristeći se osnovnim razvojem ‘srca’.

Pozitivna bića 4-tog denziteta ostvarila su taj potrebni razvojni intezitet i sklad, uz pomoć svjesnih odluka baziranih na poznavanju apstraktnih svojstava božanskog zakona čije se mnoge crte mogu jasno razabrati.[…] Takva bića pokazuju jedan otvoren "naučni" prilaz duhovnim konsideracijama; oni otvoreno prihvataju Božansku Svjetlost kao jednu mjerljivu veličinu. […] Njihov naoko ‘hladan’ izgled je samo varka. Kad kod drugih primjete znakove nemira ili straha, oni podešavaju svoj pristup u skladu s tim. […] Čovjek bi trebao da uporedi njihovo ponašanje s ponašanjem istinski negativnih bića da bi mogao da vrednuje razliku. Adekvatan primjer nalazimo u poznatim doživljajima Whitleya Striebera. […]

U onome što nam je Strieber predstavio, vidimo jedan nevjerovatan trud da se svi oni užasni doživljaji transmutiraju u jedan pozitivan kontekst. Tako Strieber, sa jednom skoro bolnom transparentnošću invocira standardne “humanističke” poglede čak dotle da on dihotomiju dobro-zlo smatra pre-pojednostavljenom i zastarjelom, dok istinu smiješta u jednu sivu zonu koja predstavlja neku mješavinu svega toga; pokušavajući na taj način da se zaštiti od očiglednih posljedica svog neprestanog stradanja.

Međutim, ono što je još važnije, on tu do perfekcije demonstrira kako čovjek “pada u ruke” Negativnih Stvorenja uz pomoć jednog mehanizma negiranja 3D psihologije i stvaranja uvjerenja da “dobre” stvari, one stvari koje doprinose razvoju, pozitivno proistiću iz takvih iskušenja. […]

Njegovi zaključci, njegovi destilati iz onoga što je naučio, skoro šizofrenično insistiraju na tome da ti entiteti moraju na neki način u svom srcu željeti “dobro čovječanstvu”, mada tim svojim užasavajućim nezemaljskim izgledom i svirepim ponašanjem oni djeluju kao po uputstvima nekih “kosmičkih majstora zena,” lupajući štapom po našim tvrdim lobanjama.[…] Kao "dokaz" za takvo njihovo ponašanje i navedeni cilj - naše oslobođenje, Strieber predočava činjenicu da je on usljed ovih svojih zapanjujuće neskladnih iskustava postao “rastresit” i sposoban da iskušava fenomene astralnog potovanja za vrijeme budnog stanja svijesti.

Strieberova inventura “pozitivnih sporednih efekata” svega toga, sadrži i jednu definitivnu listu stvari koje bi se mogle opisati kao jedan poseban način potpadanja pod dejstvo Negativnog osvajačkog programa, čiji je krajnji cilj zarobljavanje Duše. Kao neki dijabolični šahista, Strieber nam nenamijerno pokazuje kako su ta “svemirska bića” manevrisala i silom natjerala njegovu uveliko izmučenu psihu da aktivno dođe do one hipoteze kojom su ga oni već prethodno omotali. […]

U svojoj daljoj “odbrani” njegovih mučitelja i interpretaciji njihove strategije kao jedne stroge ali krajnje benevolentne discipline, Strieber nam sasvim jasno predstavlja jednu od naših osnovnih slabih tački na koju Negativna strategija računa. Tu se radi o jednoj vrsti kuke na koju se Duša skoro uvijek zakači: jedan istrajni intelektualni ponos koji odbija svaki savjet, pogotovo kad je savjet veoma blizu istini; jer bilo koja sugestija da su ti njegovi entiteti čisto zlo, - da bi on mogao biti prevaren – čini se da je njega navodila samo na to da još čvršće prigrli svoje doživljaje i ljubomorno brani svoje interpretacije od bilo koga ko bi mogao da mu ih malo bolje rasvijetli. On onda neprestano ponavlja da niko ne može objasniti njegove doživljaje njemu samom, jer su oni za njega posebni, a svako drugi s nekom drugačijom interpretacijom nije nimalo dobrodošao; i na kraju, njegova intelektualna superiornost čini posebno njega kvalifikovanim za istraživanje tog područja za koje on priznaje da ga dijeli i sa drugima koje (‘vanzemaljci’) redovno otimaju ali da ti drugi nisu toliko dobro kvalifikovani za tako nešto, kao što je on.
Drugim riječima, on pribjegava onom čuvenom - "to je MOJA istina!"

To je ona vrsta racionalizacije i samozaštitnih odbojnika na koju Negativne postrojbe računaju. To je ona psihološka karakteristika svijesti 3-ćeg denziteta koja prilično predvidljivo služi za pretvaranje jednog nasilnog scenarija prinude u jedno potpuno voljno prihvatanje. [Štokholmski Sindrom] Strieber potpuno prihvata i brani Volju, kao neki terijer koji štiti svoju kost režeći na svakog prolaznika; a to je veoma loše, jer na osnovu njegovih vlastitih riječi i onoga što je o njemu javno dostupno, on je nježan čovjek i veoma dobroćudog karaktera. […]

Prirodno se postavlja pitanje, kako, uzimajući u obzir faktore kao što je karma, i psihičke ‘zakone’ tipa ‘slično privlači slično’ itd. da jedna očigledno pozitivno nastrojena osoba kao što je Strieber, može biti uhvaćena u mrežu Negativnosti koju nam on detaljno opisuje? Da li je njegova težnja ka “dobroti" dovoljna? Da li u svemu tome postoji neki nevidljivi elemenat koji je odgovoran za rušenje zaštitnih barijera koje bi trebale da se nalaze oko jednog “dobrog čovjeka”? […]

U knjizi Transformation Strieber navodi jednu zabranu koju je dobio s ‘one strane’, gdje mu je jedan "glas" naložio da se zauvijek kloni slatkiša, koji su bili jedini njegov istinski porok. Pošto je bio ovisan o njima, Strieber nije mogao prestati da ih konzumira, čak iako su ta “stvorenja” proizvodila određene okolnosti kako bi ga bombardovala s kobnim implikacijama. Kao rezultat toga, on je jedne večeri bio posjećen od strane ‘zloćudnog prisustva’ koje on sam, kao i uvijek lijepo opisuje, tj. kao “monstrouzno ružno, ogavno i zlokobno. Naravno, to su bili demoni. Morali su biti.” Opet, “osjećaj da je infestiran bio je snažan i užasan. Činilo se kao da mu je cijela kuća bila puna odvratnih, smrdljivih insekata koji su bili veličine tigrova." Entitet koji se uzdigao iznad njegovog kreveta kao jedan "ogroman grabljivi pauk”, pecnuo je nekim električnim uređajem njegovo čelo i tako ga “transportovao” na jedno mjesto slično nekoj tamnici, gdje mu je pažnja bila usmjerena na scenu veoma bolnog mučenja. Žrtva, čovjek normalnog izgleda, mada go, vrištao je dok je bio sjeckan bićem na komadiće od strane neke pogurene figure. Njegov “entitet” mu objašnjava - "taj nije uspjeo da te natjera da mu se pokoriš i sada on mora da snosi posljedice zbog toga." To njegovo objašnjenje bilo je praćeno s jednim interesantnim ali bitnim uvjeravanjem da "to nije stvarno, Whitty, to nije stvarno." […]

Svrha tješenja Striebera uz pomoć ovakvog uvjeravanja u smislu da ta prilično uvjerljiva scena koju je mogao vidjeti nije stvarna, trebala bi biti poznata svakome ko je čuo za taktiku mučenja koja se koristi u svakoj osrednjoj banana republici (kad su žrtve podvrgnute nesnosnom bolu, s jedne strane, dok ih se, s druge strane, istovremeno tapša po ramenu, ohrabruje i tješi, često od strane jednog te istog lica). Cilj je da se iznudi potpuna saradnja žrtve koja je po pritiskom, navodeći je da instiktivno gravitira ka implicitnom spasenju koje je pruženo kroz “majčinski” dodir koji uvijek podrazumijeva jedan dio takvog šizoidnog Zahvata. […]

I stvarno, Strieber počinje da se ponaša kao poslušno zamorče; čak iako mu je bilo rečeno da se tu radi samo o jednoj misaonoj formi, njegova strast prema njegovom neuspješnom “ponudiocu” počinje da buja sve dok se ne pretvori u jednu istrajnu i pokajničku ljubav, tako da on, na kraju, pada u njihovo naručje i počinje da osjeća ljubav prema bubašvabama koje ga terorišu. "I opet, osjetio sam jednu ljubav. Uprkos svim ružnim i užasnim stvarima koje su mi uradili, zatekao sam sebe kako čeznem za njima i osjećao sam da mi oni nedostaju! Kako je to bilo moguće?" Opet, "bilo mi je žao što sam pokazao svoj prezir prema njihovim [entitetima iz druge oblasti postojanja] potrebama i zakonima i osjećao sam očajničku želju da to popravim. […] Osjećao sam bol koja je bila veća od boli kažnjavanja. To je bila bol njihove ljubavi… Imao sam osjećaj da su se oni zbog mene žrtvovali i odrekli perfektne ljubavi a da su to uradili da bi meni pomogli. […] Pretpostavljam da sve ono ružno što sam vidjeo prošle noći nisu bili oni, nego ja. Bio sam skoro potpuno skršen od stida."

[Čini se da nije nimalo slučajno to što se ova vrsta “logike” danas intezivno promoviše i kroz tzv. ‘new-age’ pokret, (‘tehnike ogledala’, ‘projiciranje stvarnosti’, obasipanje ljubavlju svega i svačega…itd.,) prim. prev.]

Pružanje ljubavi takvim bićima podrazumijeva popuštanje pred Negativnim zahtjevima.

Ukoliko neko oklijeva kod razumijevanja ove poente, ili ima neke želje da konzervira liberalno-humanistički stav kojem Strieber često pribjegava (npr. “znate, nazivati takve stvari suštinski Negativnim ili Zlim je jedno previše ‘pojednostavljeno’ gledište”) u knjizi Ra Material nalazimo jedno poglavlje gdje je ovo Strieberovo stanovište već davno predviđeno i predstavljeno, isto kao što su u istom kontekstu predstavljene i činjenice koje ne samo da odgovaraju ponašanju Strieberovih entiteta kao ključ bravi, nego nam daju i jednu ispravnu perspektivu za evaluaciju.
U trećem dijelu knjige The Law of One, na dvadestetprvoj strani, entitet Ra opisuje prototipsku taktiku OPS sila 4-og denziteta, radi se o postavljanju zahtijeva ili naređivanju. To izdavanje naloga je opisano na takav način koji sasvim jasno ukazuje na to da Strieberovo iskustvo predstavlja jedan konkretan primjer tog fenomena. "Zahtijevanje" podrazumijeva osporavanje nečije volje, gurajući poslušnu svijest u ropstvo uz pomoć njene vlastite slobodne volje. To je jedno zahtijevanje da se bude poslušan, upravo isto kao i ono kad se od Stiebera bez objašnjenja zahtijevalo da se odrekne slatkiša. Njihov jedini cilj je da skrše subjekta kako bi on prihvatio njihova naređenja.

Posjedovanje jedne legije sluga na takav način predstavlja stvarni izvor hrane za centre i sisteme 4-og denziteta; radi se o jednoj vrsti piramide lanca-ishrane”. […]

Tako nalazimo da je Strieberov entitet bukvalno parafrazirao ono što je prije toga već rekao Ra na temu modusa operandi uz pomoć kojeg se mogu identifikovati Negativna bića - neuspjeh u iznuđivanu poslušnosti povlači kaznene konsekvence. To je jedna ilustracija načina na kojeg Negativni polaritet iznuđava željenu poslušnost – nakon čega sljedi zarobljavanje duše – kroz manipulaciju Ljubavi.

Pozitivni entiteti iz viših denziteta su bića svjetlosti. Negativni entiteti iz viših denziteta su “žderači svjetlosti”. Ljubav je svjetlost je znanje. Kad oni induciraju u nekoga jedno vjerovanje koje je suprotno istini, oni su tada “pojeli" svjetlost-znanje osobe koja je izabrala slijepo vjerovanje umjesto činjenica! Kad povjerujete u neku laž, vi ste dozvolili da vam pojedu vašu energiju svjesnosti! Kad ne uzmete malo vremena i potrudite se da provjerite stvari sami za sebe, da sami istražujete, da upoređujete, da mrežno komunicirate s drugima, onda ste se odrekli svoje moći. Tada ste pali u kreativnom aktu učenja.

[Samo na primjeru religije već možemo zamisliti koliko ljudi je ‘palo’ u 4D OPS mrežu, vjerujući u sve ono što se od njih ZAHTIJEVALO da vjeruju, odnosno, sve ono što im je servirano u tzv. ‘svetim knjigama’ i njihovim ‘svetim’ institucijama!?, prim. prev.]

Takva bića (4D OPS) se povezuju s mrakom zato što se svjetlost-znanje usisava u kavernoznu “crnu rupu” njihove urođene praznine. […] Cijeli taj masivni, kosmički projekat u kojem su oni angažovani potpuno svjesno i u jednom obimu grandioznih proporcija, na kraju podrazumijeva jedno potpuno “monopoliziranje tržišta energije” i monopoliziranje svih poznatih izvora svjetlosti ili svjetlosnih potencijala. Taj ekspanzivni poredak kojeg oni pokušavaju da nametnu, ta totalitarna kontrola nad sve većim brojem individua koju oni pokušavaju da sprovedu, je jedan fantastičan i interno samo-kontradiktoran projekat prisiljavanja svega u Svemu Što Jeste da radi za njih, kako bi kultivisali i održavali polja njihovih energetskih rezervi i cijedili iz samo-obnavljajućih “stada” emocionalne izvore - hranu, koja se može pretvoriti u korisnu energiju ili svjetlosni-kapital. Pošto ta negativna bića ne mogu sami proizvesti jedan važan izvor svjetlosne energije, oni koriste zalihe onih bića koja su upregli da rade za njih. Tako, ono što oni koriste, to su rezerve onih bića koje su upregnuli da im robuju. […]

Vjera stvara jednu momentalnu psi(hičku) vezu. S individuom koja je izabrala da povjeruje u laž, momentalno se stvara jedna veza i inter-penetracija. Više-dimenzionalna bića imaju suptilne vertikalne filamente koji su fiksirani na ljudska bića. Te suptilne mreže nerava prerađuju ‘hranljive tvari’ radijantne energije, koja se crpi kroz eterične ‘čakre’ viših dimenzionalnih sistema, koje predstavljaju žlijezde epifiza i hipofiza.

Ta mreža OPS hijerarhije proteže se kroz mnoštvo psi-mreza specijalizovanih sila, snaga i funkcija, kao jedna zlokobna Mreža zabačena preko zvjezdanog svoda, čija zbirna energija, koja se sastoji od grupne svijesti te mreže, ide u korist Stvorenja koje se nalazi na vrhu piramide kontrolnog sistema. Taj vrh zauzima najistrajnije negativno stvorenje – ono koji je sve to nagomilalo za sebe, uprkos svim činjenicama da ono mnogo više uzima, nego što zauzvrat daje. To biće se moze nazvati Nesčastivi, Satan, Djed, YHVH…itd. (eng. the Desolate One, prim. prev.), biće koje najdirektnije otjelovljava i promoviše jednu krajnje negativnu svrhu.

Svijest tog bića se bukvalno hrani i uvećava brojem i relativnom snagom potčinjenih mu duša koje su se svojom voljom uključile u tu mrežu. Što je veći razvojni stepen psihičkih potencijala kooptirane individue, utoliko veći doprinos njene “energije” cjelokupnom sistemu. Što je više psihičke energije dostupno “Komadantu” te negativne duhovne hijerarhije, utoliko je veća njegova efektivna moć da kooptira one duše koje su potentnije i mnogo teže za zarobiti.

Ti "prilozi u svijesti" sastoje se od one energije koju bi duša inače koristila za obuhvatanje objektivnog znanja. Svaki put kad duša izabere da povjeruje u laž, nasuprot ulaganju truda u iskopavanje istine, ili ulaganju truda koji je potreban za podešavanje svoje vlastite psihe kako bi ona mogla akomodirati Istinu, ta energija “ljubavi” je efikasno prenesena ka individui koja izmišlja laži u koje ova vjeruje bez potrebe da se potrudi da osigura svoju istinu za sebe.

[Ovo je veoma bitno da bi se razumjela sustina manipulacije ljudi kroz New-age pokret, religije, sekte, medije, obrazovni sistem itd. Vjerovanje u bilo koju laž smanjuje čovjekovu ličnu moć a istovremeno hrani i ojačava one koji izmišljaju laži!! Stoga ne bi trebalo biti nikakvo čudo to, što mi bukvalno – živimo u lažima “do grla”. prim. prev.]

Pošto je tok tih energetskih ‘donacija’ vertikalno-hijerarhičan, može se reći da se razvojem te psiho-mehaničke “hranidbene pumpe”, - otvaranjem i razvojem vitalnih-psihičkih moći ‘trupa na terenu’, - energija isporučuje nagore ka “kortikalnoj” ispostavi koju zauzima Komadant, i ona onda služi za bukvalno pojačavanje te Inteligencije, tog efikasnog Prisustva Mudrosti (koje je u ovom slučaju negativnog karaktera.)

Korištenje kemikalija da bi se dostigla viša stanja svijesti, pogoto ona u vezi sa epifizom – ili “izlaznim ventilom”, naglašava se u učenjima negativne hijerarhije. [Šta da kažemo o tzv. “hiperdimenzionalnim tehnikama”?!, prim. prev.]

Podređeni članovi te negativne hijerarhije su svi međusobno povezani kao cigle u nekoj ogromnoj građevini i funkcionišu kao disciplinovani produžetci i “djelići” jednog uma/tijela - organi i ekstremiteti procesa koji svaki sa svog nivoa služi tom negativnom planu i programu - Nadvijenog Vrha ili “Oka Piramide”. Bića koja se nalaze na različitim nivoima ne mogu da vide taj predmet Krajnje Svrhe, zato što je karakteristika Negativne hijerarhije ta da namjerno maskira i krije sve ono što je više i svobuhvatnije od onog što je niže i “specijalizovanije”.

U pozitivnim oblastima postojanja, za niže nivoe je suštinski mnogo lakše percipirati svrhu i funkciju viših nivoa i sa minimalnom distorizijom zato što je osobina Pozitivnih oblasti - međusobna podjela i razmjena dobara, a ne uspostavljanje jednosmjernog kanala za tok energije prema vrhu, da tako kažemo.

Na osnovu onoga koliko su bića sa nižih nivoa OPS hijerarhije svjesna, njihov cilj je da pod vještačkim pritiskom ekonomije iskristaliziraju jednu globalnu strukturu vladajuće elite sastavljenu od domorodaca i vanzemaljskih bića koja će potpuno dominirati zemljom i njenim stanovništvom, praveći tako od njih jedan izvor iz kojeg će hijerarhija obezbjeđivati sebi “ishranu”.

To je ono što OPS bića iz 4D mogu da vide. To je njihov cilj. To je sve što su oni u stanju da rade: svirepost i dominacija, moć i kontrola. STVARNA pozadina svega toga je naravno od njih sakrivena. One više instance Negativne hijerarije, svoje stvarne namjere skrivaju i namijerno maskiraju od potčinjenih im “funkcionera” s nižih nivoa, na koje oni gledaju kao na jednu mehaniziranu mašineriju bića koja im služe samo kao potrošni kotači njihove Pobjedničke Mašine.

Cilj koji je uspostavljen na najvišim nivoima, predstavlja to da se obavlja jedna stalna konverzija svih energija i specijalizovanih sila negativnih trupa u jestive informativne pakete jednog naširoko zabačenog Matriksa, koji će doprinositi povečavanju znanja i svjesnosti generala piramide, njenih komandira i gospodara. Plodovi tih energija i moći tih “pijuna” u smislu prostora kojeg su osvojili i istinskih elemenata koje su sebi potčinili, doprinosi progresivnom utvrđivanju jedne visoko integrirane kontrole od strane ešalona koji se nalazi na samom vrhu Negativne hijerarhije, omogučavajući mu da čak jos više proširi polje koje se nalazi pod njegovom regulatornom jurisdikcijom, što će mu nadalje omogućiti uspostavljanje kontrole nad još bogatijim “farmama” energetske-hrane, koju će oni iz njih, kao vampiri da isisavaju.


Kraj izvoda

***

Mislim da mnoge elemente ove “energetske ekonomije” i njene dinamike, kao i jedno stalno pojačavanje stepena nadzora nad ljudskim bićima, uz istovremeni gubitak prava i sloboda (kojih se SVOJEVOLJNO odričemo na ZAHTJEV vlasti u zamjenu za ‘sigurnost’!), možemo prilično jasno vidjeti na ovom našem nivou piramide, ovdje i sada.

S tim u vezi, možda donekle možemo odrediti i svoju ličnu ulogu u ovom “OPS hranidbenom lancu”?! To bi moglo biti prilično bitno, jer od ove naše uloge ovdje i sada, - direktno zavisi i naša – budućnost!